Antonio Filipović – naslovnica
Sviđaju mi je Antonijevi radovi, bilo da su u formi stripa ili ilustracije. Ima stil koji me podsjeća na Masahiro Itoa u počecima (radio je na artu za serijal Silent Hill); stvara mi zrnatost koja nije tu, a opet povlači to nešto sa sobom. Tako je i s ovom starom, tradicionalnom, neožbukanom hrvatskom kućom.
Jelena Dunato – Eho
Početak zbirke otvara minijatura koja me zgrabila za gušu prvom rečenicom i nije puštala do samoga kraja. Takav je bio osjećaj čitanja: brzo gubljenje daha (bilo od trčanja ili davljenja), sitno zamjećivanje propadanja kuće, vriska i lom. Jako dobro.
Iz svega sam uspio izvući pouku da sloboda nastupa tek kad se čovjek suoči sa svojim strahovima. Ma koliko to teško bilo, na koncu se isplati.
Ivana Geček – Ujakova ukleta kuća
Jedan slow burn horor koji jako lijepo od samog početka polaže hintove o čemu se radi (za one koji su proučavali okultno ili čitali dovoljno takve literature). Za one koji nisu, kraj je sasvim zadovoljavajuć.
Priznajem, možda sam pomislio par puta da je priča mogla biti kraća (pogotovo nakon uvodne minijature), ali nije bila suhoparna. Uostalom, možda je samo do mene, a drugima će biti gušt. Ono što ne mogu prežaliti je malo dijalekta, jer, vrag mu mater jebi, jesme v zagorju il nisme? :)
I za kraj, kad sam došao do 3/4 priče, pomislio sam na jedan domaći idiom: “Paše kak f kuminu.” :)
Petra Pine – Melitina kuća čudesa
Ovo je bila zanimljiva vožnja, odnosno boravak u centru glavnoga grada. Iako je nakon par provedenih dana u stanu bilo jasno o čemu se radi, preokret se pojavio u odluci glavnog lika. Što me iskreno iznenadilo, a i ostavilo dojam onih knjiga (ili filmova) koji prikazuju začetak nečega što bi poslije mogao biti glavni događaj. Pohvale za purgerizme. :)
Luna Tatjana Val – Savršeno suglasje
Iako po svemu djeluje kao horor, ova mi priča ostavlja dojam sretnog završetka. Glas protagonistkinje u početku je sjajan, metafore odlične – u sredini se malo izgube zbog atmosfere– a pred kraj ponovno zapjevaju. Najveći problem koji imam jest što me zanima što je bilo poslije. :)
Uputa: skočite na kraj priče i pogledajte predložene skladbe za pozadinsku glazbu tijekom čitanja. Pojačavaju doživljaj.
Vesna Kurilić – Cimerice
Joj, što volim prve snošajozovne rečenice. :)
Ovo je bilo zericu drukčije iskustvo. Odnosno pristup temi od dosadašnjih priča. Dugo nisam čitao nešto Vesnino, pa sam zaboravio njezin stil, ali brzo sam se ufurao. Pogotovo jer je priča pametno napisana. Kad kažem pametno, mislim na svaki promišljeni detalj, svaki otvoreni foreshadowing koji je do kraja i zatvoren (čak i u dijalozima) te svaki komentar glavne likice koji je sjeo na mjesto.
U konačnici: sve je dobro što se dobro svrši. :)
Igor Rendić – Djeva u bunaru
Igor nam donosi pravu malu, mračnu avanturu. Iako nisam čitao njegovu trilogiju na engleskom, slušao sam o njom i ovo mi djeluje kao prequel serijala (samo malo više zabačen u prošlost). Sviđao mi se osjećaj većeg svijeta, organizacije koja djeluje po cijelom svijetu, kao i dedukcijski pristup radnji. Uz to, mali content alert: pas preživi! :)
Lea Katarina Gobec – Iskra što čini vatru
Ovo je priča u kojoj mi je najveću strepnju budila vrućina zagrebačkih ulica. Toliko dobri opisi sparine, crkavice užeglog asfalta i malih stanova bez klima uređaja da sam ih mogao okusiti. Drugo što mi je budilo jezu jest odnos između glavnih likova; posesivnost, sitni pasivno agresivni komentari, izbjegavanje svega samo da se ne komunicira. Tek na trećem mjestu dolaze nadnaravni elementi. :) Kraj mi je zgodno pomaknut i za razliku od ostatka priče – začahuren, ali se uspije povezati što se dogodilo.
Antonija Mežnarić – Hiža
Još jedna priča smještena u zagorski kraj, ali bez dijalektizama. Šteta. Dobro, tu i tamo nešto ispadne iz radija i mam bi bude srcu rad. :)
Ova je bila slojevita, također slow burn, s malo Addams Family vibre pred kraj, ali vrlo efektna. Način na koji je Antonija na kraju sve posložila/presložila bio je vrlo zadovoljavajuć. Pogotovo jer je izvela izvjesni happy end (naravno, ovisi kako za koga).
Sve u svemu, vrlo dobra zbirka hororaca; različitog pristupa, a iste teme. Veseli me i što neke autore nisam dugo čitao pa je bilo lijepo opet zaroniti u njihove umotvorine. Tko voli stravu, ne bi trebao zaobići ovu zbirku.