Nakon gotovo pet godina putovanja po pet različitih kontinenata, Tomislav je legao na ležaljku u jednom ribarskom selu na obali Ekvadora, i bacio se na pisanje knjige.
Bio je odlučan u namjeri da sve što zna o putovanjima stavi na jednu hrpu, i time odgovori na pitanja koja mu mnogi već godinama postavljaju:
- Kako je moguće putovati gotovo besplatno? - Koliko je njegov način putovanja siguran? - Koji su mu najgori, a koji najljepši trenuci na cesti? - Na koji se način može zaraditi putujućI? - Kako pronaći sponzore? - Kakve su reakcije roditelja i okoline? - Zašto uopće putuje?
Pošto je na sva ta pitanja nemoguće odgovoriti jednostavno, kratko i sažeto, krenuo je odgovarati na jedini mogući način - prepričavanjem svoje životne priče. Na puno opširniji, iscrpniji i intimniji način od onog kojim je godinama dijelio svoje priče s ekipom preko fejsbuka, bloga i jubitoa.
Pisao je o studentskim danima, o vremenu kad je imao cijenjeni i odlično plaćeni posao brokera, o naizgled bezizlaznim financijskim problemima, o preokretanju života naopačke, o prvim upućivanjima na cestu s ruksakom na leđima, te o pronalaženju puta kojeg će slijediti idućih godina - putujući.
Pisao je o autostopu po nebrojenim državama, spavanju u domovima neznanaca, kampiranju pored ceste, hranjenju po supermarketima i ispijanjima pivi na klupicama, volontiranju, brojnim anegdotama koje su ga zadesile na putu, prirodnim ljepotama koje su ga ostavljale bez daha, i o predivnim ljudima koje je susretao usput.
Tomislav Perko was born in Zagreb, Croatia on April 6th, 1985. During his university years he worked as a stock-broker, but one day went broke. Then he started traveling around the world, with almost no money.
Five years, five continents and many many kilometres later, he wrote his first book - "1000 Days of Spring".
The second one, "1000 Days of Summer", came out two years after the first one.
Uzela sam ovu knjigu sa sobom na dvotjedno putovanje. Nisam planirala pročitati ju u 3 dana. Tako da mi je to najveća zamjerka. Malo je prečitljiva i prezanimljiva. Morala sam poć kupiti novu knjigu. Neplanirano otežavanje ruksaka. ;) I još je samo jedna zamjerka. Nisam očekivala da će me raspekmeziti. Ne volim plakati u javnosti a zasuzila sam čitajući ju u vlaku. Nisam bila u PMS-u. Trebalo bi nekakvo upozorenje da će se to dogoditi. Inače je knjiga stvarno inspirativna i svima ju preporučam.
it's a fair first attempt by a twenty-something guy to describe his travels. it's full of all the expected cliche's (hitchhiking, booz, drugs, the 'alternative' oh so mainstream lifestyle of an average couchsurfer), without any real climax or end. if you're looking for depth or meaning in a story, the author is constantly convincing you of the relativistic nature of world, truth, meaning, which makes it hard to connect and feel like you've read anything profound or real in the book/his travels. i suppose the one thing that will stick with you is that a positive outlook on life helps loads in any kind of life encounter, anywhere you find yourself. if you're at all familiar with couchsurfing, or have met random young travelers, his story will seem like one of many, not in any way particularly interesting or extraordinary. perhaps the only reason why his story is so hyped up is because he's one of the few or first who set out to do this, and write about it, from the balkans. and because he is after all an 'economist' at heart, so the book is meant as another way to finance his travels. nothing wrong with that, but you might want to just donate the money, and spend your leisure reading time reading something that tastes less like a pop drink. perhaps after his first attempt, he'll get a better editor next time, who will help pick the parts of the book that work, and he'll spend some more time on the second and thirds draft, before again deciding to self-publish. that is, if he can find the time from all the traveling.
all in all, i found it overpriced and underdeveloped to be a true gem. but for the travel-un-initiated, i suppose it will give you a laugh or two, and encourage you to dare (the 'ultimate message' spread on so thick, you'd have to be a moron to miss whilst reading this book..)
When I started it, I didn't know what to expect. I know Tomas from some nice days when he stayed at my place in Portugal, but I never knew about his skills as a writer. What I saw here was a naive writer full of potential, with a massive heart, and even bigger balls to do what he did. I remember him telling me that he was about my age, and still he had done nothing with his life when comparing it to mine as I had 3 degrees. Still I think it's the other way around. Tomas is a brave soul, full of hope and wonder and this books shows us exactly this. I admit that it was in tears that I've finished the book as I've realised how much of the world is out there. How much beauty and how much nice people are there in this big big world.
This is a book about dreams and people, but mainly this is a book about love and kindness. I'm a big fan of travel books but this is indeed on my top 5 list as one of the best travel books I've ever read.
Good luck for your adventures Tomas. And keep on writing as we all surely want to read your next book.
Ovu sam knjigu otkrila na stranici Goodreads i odmah me privukla pitanjem: kako putovati gotovo besplatno? Iako sama nikada nisam puno putovala, volim čitati o velikim svjetskim destinacijama kao i o zabačenim mjestima za koja nitko nije čuo – uvijek me zanima kako se drugdje živi te koja su iskustva putnika koji se odvaže na tako velika putovanja. Uskoro mi je u rukama bila ova knjiga divne naslovnice, koju je uz najljepše želje potpisao sam autor Tomislav Perko.
Kako je knjiga “1000 dana proljeća” odmah u startu prikupila simpatije, nisam ni sumnjala u to da će mi se svidjeti. No nisam ni sanjala koje će biti otkriće i inspiracija te da ću još dugo razmišljati o njoj.
“Na putu si slobodan, na putu nitko ne prosuđuje tvoje postupke, nitko osim tebe samog. To ćeš naći na putu, istinskog sebe.”
Zanimljiva je činjenica kako se Perko odlučio putovati svijetom s ruksakom najosnovnijih stvari i autostopirajući. Njegova ideja činila mi se potpuno ludom, ali i odvažnom i jedva sam čekala vidjeti kakve će sve avanture doživjeti. Čovjek bi pomislio kako će biti puno problema i negativnih iskustava, ali baš suprotno. Od nepoznatih je ljudi doživio da mu pomognu kada to uopće nisu trebali, a od najsiromašnijih da mu ponude ono malo što imaju, kao da je jedan od članova njihove obitelji. To su situacije nad kojima se jednostavno morate zamisliti.
“Važna je strast kojom živiš ovaj život. Živiš li ga zbilja ili samo prolaziš pored njega, nemajući vremena za male stvari, sitnice, čuda. Pasivni si promatrač, umjesto da budeš glavni glumac.”
Knjiga je puna neizvjesnosti od početka do kraja i zbilja se može opisati kao jedna velika uzbudljiva avantura. No ono što je čini posebnom definitivno je avantura Perkova sazrijevanja, njegovih duhovnih spoznaja o samome sebi, ljudskome rodu i općenito postojanju. Negdje, izgubljen u najzabačenijem kutku svijeta, Perko je uspio pronaći nešto dragocijeno – sebe.
“Ako sam htio da ljudi poštuju moju različitost, onda sam morao krenuti od sebe samog i poštivati njihovu.”
Tako je uz sva iskustva koja je doživio tijekom putovanja, Perko vješto opisivao svoja najdublja razmišljanja o svemu te svoje spoznaje podijelio s čitateljem. Veliku važnost pridodaje prilagodbi, poštivanju različitosti i kretanju od samoga sebe. Priča je stoga vrlo intimna jer nam je otkrivajući svijet zapravo dozvolio da zavirimo u njegovu dušu na što jednostavno ne možete ostati imuni i mora vas dodirnuti.
“Vidiš, putovanje zna biti i bijeg. Ali istina je da od života ne možeš pobjeći. Putovanje neće riješiti tvoje probleme, samo će te natjerati da na njih pogledaš iz drugačije perspektive. Možda ih uspiješ riješiti na neki drugi način, po povratku. Ako se ikad igdje vratiš, naravno.”
Ova knjiga je od neprocijenjive važnosti svima koji žele putovati jer autor se zbilja potrudio detaljno objasniti sve što se treba znati. A ako ipak niste toliki pustolov, ne brinite, i vama će knjiga odlično sjesti i odvesti vas na put oko svijeta i jedno veliko duhovno putovanje.
Autora, koji trenutno živi na Novom Zelandu, možete pratiti na stranici @Thomas Love’s Adventures.
I like reading travel books while I'm traveling, in the breaks from walking, while riding on a bus/train/plane. It fits my state of mind I guess. This is how it looks. A nice calm bench in a random park somewhere where I've never been...
So, if I may criticize a bit. I've had the intention for this book to last for 10 days of travel. I've read it in 3 days. Then I had to go buy another book even tho my backpack was already overcrowded. The book was too catchy and too fluently written. ;)
Also, at a certain point it made me cry. I wasn't PMS-ing and I don't like crying in public. There was some lady sitting next to me at that time. Very unpleasant situation for me. :)
Other than that, the book was really great. It's interesting and easy to read. It will probably inspire you to do something in your own life. It will make you reflect. It might even help you to cut some bond that's weighting you down. You should definitely give this book a try...
I've read a few travel-related books and ended up being disappointed, but this book is different. Tom wrote literally everything - good and bad part of his stories, his feelings, the lessons he got - and I love his honesty. I always believe that by telling the whole story we can get the most of it, and he proved it. And this book is also easy to read, I enjoyed reading it and I could have finished it in a day. The only reason I did not give a 5-star rating was simply because I did not feel the peak of the stories strong enough. It could have been because I was initially a bit puzzled by the random direction of the book (sometimes he went further ahead to later came back again, but it all eventually made sense because the way he did it formed a complete puzzle) or he just wrote everything purely. But still, if you like travel books, I think this is a must-read. Tom taught a lot of lessons - I really admire his bravery and his desire of freedom.
Narrative style ** Originality ***** The characters N/A The story **** Overall impression ***
"...svašta se nauči na putu. Jebeš školu, jebeš faks, život je najbolji učitelj. Život izvan ovih naših granica: geografskih, moralnih, tradicionalnih. Na putu si primoran zaboraviti sve što si ikad naučio, shvatiti koje je iluzije u tebi ugradila okolina, obitelj, škola, crkva, tradicija. Na putu si slobodan, na putu nitko ne prosuđuje tvoje postupke, nitko osim tebe samog." (p. 20)
"Dok je strah, s druge strane, naučen osjećaj. Koji se neprimjetno prikrada do naših umova, od samih početaka naših života, kroz odgoj, okolinu, edukaciju. Čitavo je naše sadašnje društvo - društvo straha. (...) Čitavo je naše sadašnje društvo - društvo prilagođavanja, jednima, drugima, trećima. Kako nas više ne bi bilo strah." (p. 45)
"Kritiziraš druge, koji imaju drugačiji način od tvog. Istovremeno govoriš da si alternativan, drugačiji, uzimaš si za pravo da samo ti znaš ispravan put, da samo ti znaš istinu. Pokušavaš biti bolji od drugih ondje gdje natjecanja ne bi trebalo biti. (...) Radi svoje, na pošten način, najbolje što možeš. Druge proučavaj, uči od njih, ali nikada ne umišljaj da si veći ili bolji od nekog. Možeš biti veći i bolji samo od sebe samog. Jer jedino o sebi znaš čitavu istinu." (p. 108)
"Tanka je linija između osobnog rasta, sazrijevanja i mudrosti koje ti Cesta može donijeti, i ego-tripanja. Jako tanka. Nekad je i sam znam preći. (...) Pritom zaboravljajući možda i najvažniju lekciju koju nas putovanja mogu naučiti, onu o skromnosti. Zaboravljajući spoznaju da smo tako maleni, tako nebitni, u prolazu." (p. 115)
"Koji sam ja, zapravo, srećković. Odrasti u predivnoj zemlji, u krugu fenomenalnih ljudi, nikad ne biti ni gladan ni bos, biti zdrav, imati toplo i udobno mjesto za prespavati, besplatno školovanje, moći raditi praktički bilo koji posao na svijetu. Koji sam, zapravo, bio nezahvalnik. Koliko sam puta zdravo za gotovo uzimao ljepotu koja me je čitavog života okruživala, ljutio se na ljude koji to nisu zaslužili, razbacivao se hranom, zanemarivao svoje tijelo, kritizirao svoj dom, sobu, kvart, grad, državu (...)? (p. 160)
Tomo Perko -ex broker, autostoper,surfer po kaučima,djelitelj besplatnih zagrljaja,organizator prve autostop utrke u Hrvata, nesuđeni djelatnik/dobitnik naj posla na svijetu; danas i puto-peace-ac. Želite li znati kako je dobio sve ove atribute,tj. kako je sve počelo-pročitajte ovu knjigu. Sama priča je najbolja preporuka kao i činjenica da je 10-ak ljudi,različite dobi (16-70 g.), pročitalo knjigu u isto toliko dana. Ne volite putopise?! 1000 dana proljeća nije onaj "tipični" puto-peace, tu ,osim traženja smještaja ,ima i onog najvažnijeg traženja- samog sebe kao i ljubavnih,ali i onih životnih priča koje će vas zasigurno dojmiti. Sve to čini ovu knjigu posebnom i zanimljivom, tako zanimljivom da se nećete moći odvojiti od nje i onda kada dođete do zadnje strane pitat ćete se :"Zar već?!". Tko zna, možda vas potakne da učinite isto. Da biste znali odgovor na to prvo je morate pročitati,vjerujte neće požaliti, nego ćete s nestrpljenjem čekati nastavak :)
Inače ne pišem recenziju ali ova knjiga je zaslužuje. Budući da sam pratila Tomislavov blog i fejsbuk imam osjećaj kao da već sve znam. Ipak je najlipši osjećaj držati knjigu u ruci sa svim pričama na jednom mjestu, iako je ovo tek njegova prva knjiga i tek prvi dio njegove životne priče. Tomislav nam na jednostavan i iskren način priča svoju priču. Kao i svi mi i on traži sebe, na jedan totalno drugačiji ali zanimljiv i avanturistički način. Mislim da su putovanja najbolji i najljepši način da upoznamo i nađemo sami sebe, kroz druga mjesta, druge ljude, običaje i kulture. Pozdravljam prije svega njegovu hrabrost i iskrenost i nadam se da je napokon pronašao svoj mir. Tomislav nam želi pokazati kako se može putovati bez puno novaca, puno planiranja i uvijek prisutnog straha. Hvala ti na ovoj knjizi, na smijehu, osjećajima i mislima koje se rađaju u mojoj glavi nakon pročitanog. Veselim se idućoj knjizi.
Putopis mladog Zagrepčanina koji autostopira po Europi. Knjiga mi se svidjela, autor na zabavan način opisuje svoje doživljaje s puta, ljude koje sreće i razloge zbog kojih se odlučio na taj korak. Tijekom putovanja upoznaje sebe i sazrijeva. Shvaća da je bio donekle razmaženo derište i da je sve u životu dobijao na pladnju te da je uzimao sve zdravo za gotovo. Sviđa mi se kako opisuje s kakvim se sve ljudima povezao - kombi plaćenog ubojice, Miloševićev tjelohranitelj, bogati lik koji ga pita "Hoćeš li me ubiti?", cure u Španjolskoj koje su ga odvezle tamo gdje se nije bio uputio, darkeri s psom... Jako mi se sviđaju sve fotke koje je stavio na kraju knjige pa sam uz tekst mogla i na slikama pratiti gdje je sve bio.
I read the book in one and a half day. It's the kind of book that would immediately attract my attention; there is something just so alluring about travel. Mr. Perko, in form of a travel diary, tells us how he became a fan of travelling, a fan of that close connection with people you meet, places you visit, experiences you get to live in those fleeting moments in foreign countries. We get to know him as a person, and see him changing his perspective on life - from being a dinamo fan, a stock broker, a juice bar waiter, and finally a traveller. Some of his thoughts I did not agree with, but several made a strong impression on me. They made me recall some of my own experiences and that's what really counts.
Nakon upoznavanja osobe puno je teže suditi joj svrstavajući je pod nekoliko stereotipa baziranih na osobinama koje u očima promatrača strše iz njezine ličnosti, obilježiti je tako epitetom drugog – vanjske jedinice koja nekom unutarnjom karakteristikom inherentno ne odgovara vrijednostima promatrača. Na neki način to je obrambeni mehanizam zaštite vlastitog ega, reakcija protiv introspekcije i samosvjesnosti kojom se održavaju predrasude. Čuti nečiju priču, pogledati na razloge i odluke iz njegovog kuta čini sud kompliciranijim, a ista osoba onako daleko i inherentno drugačija svojim vanjskim osobinama, mora privući zrno empatije, jer život svakog čovjeka je uvjetovan odlukama iz prošlosti te kontekstom u kojem su te odluke donesene. Odluke i dalje mogu izgledati pogrešnima, sukobljavati se s vrijednosnim sustavom pojedinca, ali promatrane iz kuta uzroka i posljedice, ne postoji čovjek koji je greškama imun, s te strane i drugog je teže zadržati na razini stranca, inherentno drugačijeg.
Vjerujem kako je ovo bila jedna od tematskih ideja autora ove knjige, budući da je naglasak u putovanjima stavljen prvenstveno na ljude koje je upoznao i promjenu perspektive i pogleda na vlastite vrijednosti kao posljedice susreta s njima. Čitanje nije zamjena za iskustvo iz prve ruke, ali ukoliko bi ostali s barem malo empatije prema ovisniku o heroinu iz Španjolske ili o prostitutki iz Francuske, vjerujem kako bi autor njihovo uvrštavanje i davanje dodatnog im prostora smatrao opravdanim. S literarne strane nije ovo netipična tematika, dosta knjiga se barem posredno bavi i humanizacijom stranca, ali ono što ''Tisuću dana proljeća'' čini specifičnom je nepretenciozni stil kojim je napisana i razina samosvjesnosti koja se proteže kroz cijelu knjigu.
Autor je u prvom planu cijelo vrijeme, ali ne zbog veličanja vlastite ličnosti, postignuća i kul stvari koje je uradio, već kako bi pokazao koliko je on, autostoper koji je proputovao Europu nekoliko puta, u osnovi sličan običnom čovjeku, koliko ga muči fakultet kojeg ne uspijeva završiti, dugovi iz prošlog posla, osjećaj nezahvalnosti prema obitelji koja mu je, sagledano u kontrastu s upoznavanjem ljudi s drugačijim odrastanjem, posebno u Bangladešu, pružila odlične startne uvjete – iste kakve sam uostalom, u nekom obliku dobio i sam, ali ih zaboravim, jer se često čine dijelom nečega što se podrazumijeva.
"Tanka je linija između osobnog rasta, sazrijevanja i mudrosti koje ti Cesta može donijeti, i ego-tripanja. Jako tanka. Nekad je i sam znam preći. (...) Pritom zaboravljajući možda i najvažniju lekciju koju nas putovanja mogu naučiti, onu o skromnosti. Zaboravljajući spoznaju da smo tako maleni, tako nebitni, u prolazu."
Strukturno, knjiga je organizirana u tri tematske jedinice: početna putovanja i sami razlozi za takav način života, uočavanje prilike kako bi od putovanja mogao napraviti primanja, pojavljivanju na televiziji i poslije toga sponzorskim ugovorima koji su mu omogućili putovanja u Portugal i Bangladeš, posjet kojem je dao velik dio knjige, te na kraju poglavlja o djevojkama i ljubavi. Prva dva dijela su mi jako dobra, a treći je za mene ostao malo nedorečen, malo čudno uklopljen u knjigu.
Citati:
“Ako sam htio da ljudi poštuju moju različitost, onda sam morao krenuti od sebe samog i poštivati njihovu.”
''Ego, prijatelju - pogledao me duboko u oči. - Imaš problem s veličinom svog ega. Kritiziraš druge, koji imaju drugačiji način od tvog. Istovremeno govoriš da si alternativan, drugačiji, uzimaš si za pravo da samo ti znaš ispravan put, da samo ti znaš istinu. Pokušavaš biti bolji od drugih ondje gdje natjecanja ne bi trebalo biti. To ti je put u propast. Radi svoje, na pošten način, najbolje što možeš. Druge proučavaj, uči od njih, ali nikad ne umišljaj da si veći ili bolji od nekog. Možeš biti veći i bolji samo od sebe samog. Jer jedino o sebi znaš čitavu istinu.''
"Dok je strah, s druge strane, naučen osjećaj. Koji se neprimjetno prikrada do naših umova, od samih početaka naših života, kroz odgoj, okolinu, edukaciju. Čitavo je naše sadašnje društvo - društvo straha. Čitavo je naše sadašnje društvo - društvo prilagođavanja, jednima, drugima, trećima. Kako nas više ne bi bilo strah."
''Čovjek s velikom posudom u ruci klizio je vlakom, među redovima sjedala koja su odavno dala svoje, izgovarajući naziv slastice koju je prodavao putnicima na liniji Comilla-Srimangal. Spotaknuo se o nečiju nogu, a jedna mu je masna okruglica ispala iz posude, ravno na pod. Okrenuo se lijevo, okrenuo se desno, podigao je, puhnu u nju i vratio među ostale. Što je bilo najbolje, osoba pored mene, koja je vjerojatno svjedočila čitavoj situaciji, pozvala ga je i kupila jedan komad. Ah, taj Bangladeš.''
Perkov putopis "1000 dana proljeća" mnogo je više nego što prvi pogled odaje.
Osim uobičajenog osvrta na putovanja i autsajderskog prikaza egzotičnih i zabačenih lokacija, ova knjiga prije svega prikazuje razvoj i rast jednog dječaka koji je čvrsto odlučio svoj život promijeniti i postati nešto više; i to isključivo snagom volje, vlastitom hrabrošću te otvorenim umom.
Počevši relativno skromno, s par autostopiranja do obližnjih zemalja, Perko svoja krila i apetite širi sve više te ih na kraju proteže i preko cijelog svijeta, s čitateljem usput dijeleći svoja promišljanja i razmišljanja o prirodi ljudskog duha, međuljudskim odnosima te stavu prema samome sebi i svijetu kao takvom.
Ono što ovo djelo čini posebnim i vrijednim čitanja nije neki vrhunski stil pisanja, ni posebno atraktivne lokacije, čak niti odvažnost protagonista, već činjenica da iza svega napisanog stoji iskrenost kojoj možemo vjerovati. Putopis djeluje u punom sjaju kada direktno i s minimalno vlastitih osvrta opisuje svoje Put. Iako povremeno zalazi u plitke i očite filozofije te se često oslanja na idealističko gledanje svijeta, osjećaj koji dobivamo od Tomislava jest istinit, samosvjestan i neiskvaren.
Na koncu, to je sve dio puta na koji krećete s njim; jedan romantik koji je odlučio svijet doživjeti na svoj način. Dopast će se svima koji mogu i žele doživjeti avanturu putovanja iz pera koje zbori kroz stvarnu osobu.
Sve u svemu: vrlo dobro, a vjerujem da će ljeto biti još i bolje!
Pratim Tomislava već dugo preko njegovog fejsa i bloga tako da sam već formirala neko svoje mišljenje o njemu (pozitivno, naravno!).
Onda sam počela čitat knjigu i došla sam do 17. stranice i nisam mogla vjerovat da to piše isti lik čiji život pratim već dugo. Tko je ovaj tip? Jel' to Tomislav?
Međutim, svi imamo razne faze u životu, pa tako i ex vatreni navijač Tomislav koji se prelazeći stranice knjige polako formirao u osobu koja je danas i koju mi svi, barem površinski, znamo. :)
Čitajući ovu knjigu nekako sam se pomirila sa saznanjem da se ljudi mijenjaju, da se život mijenja i da se nikad neće prestat mijenjat sve dok mi i dalje rastemo kao ljudi, učimo, radimo, ali i uživamo u životu. I da je svak drugačiji. Da je svaka kultura drugačija. Da je svaka zemlja drugačija. Da je svako iskustvo drugačije.
Opisala bih ovu knjigu kao lagano ljetno štivo (epitet ''lagano'' nikako ne umanjuje stil pisanja i vokabular pisca!) i kao jedan dobar početak stvaranja ideja i ideja u glavi.
Vjerujem da smo svi mi nakon što smo je pročitali poželjeli barem nakratko sami negdje otputovat. :)
"Potreba za odmakom. Potreba za okolinom koju ne poznaješ, koja ne poznaje tebe. Za okolinom u kojoj vrijede druga pravila. Za odgovorima koje trebaš potražiti, zaboravljajući sve ono što si do tada mislio da znaš."
Dignuti palac i otići...nije svakome baš svjedeno. Ali, Perko nam dokazuje kako je to sasvim dovoljno. Da se krene. Da se istraži. Da se raste. Da se mijenja. Da se spoznaje. Interesantna je ovo priča mladog čovjeka koji upoznaje svijet, shvaćajući da ono što ga okružuje nije jedinstveno i jedino pravilno. Pristupačan, neuštogljen, razgovorni jezik, upravo je ono što je trebala ova pustolovina koja povezuje različite gradove, najrazličitije ljude i neočekivane trenutke, kako bi se čitala s "guštom". Na kraju je, veoma neočekivano, ovo ispala i ljubavna priča. Nije sve odao na početku pa sam se malo i iznenadila. Svakako dobar uvod u "1000 dana ljeta", o kojima se, s obzirom na porast Perkove popularnosti u ovim krajevima, blogom i njegovim predavanjima s puta, već podosta i zna. Svejedno ću i u nju zaviriti.
.. iako će ići i ''službena'' preporuka za Booksu, moram i ovdje našvrljati par riječi :) Knjiga ima jednu ogromnu manu: pročitala sam je u dva, tri dana i to mi se nikako ne sviđa jer želim još ;) Dakle, Tomislave Perko, ubrzaj izlazak sljedeće knjige. Neću duljiti, knjiga definitivno pripada onim koje ne želite ispuštati iz ruku, no ne želite je ni završiti. Osim obilja raznih događaja (zbog nekih plačete, zbog nekih se ljutite, no većinu se vremena ipak smijete i ''navijate''), knjiga je ispunjena iskrenošću - a to i nije baš čest slučaj u ovoj vrsti žanra jer se putopisci nerijetko žele samo - hvaliti. A Perko se ne čini takvim već jedinstvenim i šarmantnim pristupom čitatelju ogoljava sebe, a to nije nimalo lagan i jednostavan posao. Ostatak ''kritike'' slijedi.. ubrzo! A nadam se i nastavak knjige!
Inspirativan i drugačiji putopis. Najviše sam pala na zadnji oproštaj s roditeljima! Život je čudan pa se tako i Tomislavov u maniri najboljeg romana u potpunosti zaokrenuo. Promjena ololnosti donijela je i promjenu mindseta (i obrnuto). Naš glavni junak po svijetu širi ljubav i pozitivu, a putovanja ga stalno malo-po-malo mijenjaju. Donesu pokoju putnu mudrost i nama koji ne lutamo toliko.
Mixed feelings about this one. It was a good book in the sense that it is well written. It's a very honest and open autobiography. But, as a traveler, I expected more travel stories. Tomislav travels low budget and experiences a whole different part of couchsurfing than we ever have. Because he didn't share any point of interest with the way we travel, it was hard to find it a good book. That changed when he went to Asia. The culture difference is big with Europe and he encountered a more intresting mixture of things to read about, from my perspective that is. Would I recommend this book? Perhaps. If only for the last third of the book, which lifted it up entirely. Do I look forward to finding out what happened next? Yes. And that's a good thing for a first book :-)
Uzela sam knjigu kao štivo za ljeto, a i autora pratim dulje putem fb, pa me zanimalo kako piše. Svidjela mi se najviše iskrenost kojom progovara dok iznosi sve svoje misli, osobito na početku knjige kada još promišlja, istražuje temu putovanja. Knjiga mi se na koncu svidjela i više nego što sam očekivala i to je super, kad te knjiga zarobi i ne pušta :) A pružila je i neke zanimljive ideje za buduća putovanja. U očekivanju nastavka... :)
Rekla bih da je ovo u jednu ruku, koliko putopis, toliko i autobigrafija... pisano sa srcem i puno emocija, sažeto u savršenu cjelinu...u svakom slučaju, potakne vas na razmišljanje i pronađete se u mogim izjavama autora,kao da ste vi u njegovoj koži i proživljavate trenutke zajedno s njim.... U svakom slučaju, bravo Tomislave!
A very interesting read on the different ways in which we can travel the world, trying to shed truth on a community and culture that has become very feared and stigmatised in media in recent years
This was the first travel related book I've read in my entire life. And it was a bingo!!! I couldn't pick a better book to read to be my first one travel related. Easy to read, a powerfull message in the end. I love the writing style and the direction of how the story is told and in which way is envolving. At the end it has forced me to look at my life and myself as a person and showed me that people are just people no mather where, on which end of the world they live, which gender, skin color or religion are they. Highly recommend it for reading.
Pratim Tomija na fejsu vec neko vrijeme i znala sam da ce mi se knjiga svidjeti, jer mi se on svidio! To valjda postoji neki klik koji se pojavi kad vidis nekog odredjenog i stvori ti onaj dobar filing koji osjetis prema toj osobi. Nesto kao povjerenje da ce sto god napravio, napraviti dobro, tebi dobro i da ce se tebi svidjeti. Tomi je uspjeo, matere mu! Knjigu sam progutala u 2 dana, dosla sam do zadnje stranice, okrenula sljedecu i dah mi je stao... a gdje je nastavak? 2 dana sam sanjarila, pronalazila sebe izmedju redaka, podcrtavala, vracala se na prethodne stranice procitati ih ponovno da upijem jos vise te rijeci koje kao da je izvadio iz moje fa*ing glave, misli, osjecaji... Zbog te knjige sve mi se zbrkalo u glavi. Imala sam 3 zadnja ispita na faksu, a htjela sam se pokupiti i otici... pobjeci.. negdje gdje me nitko ne zna, negdje daleko od svog tog kaosa oko mene. Ali taj kaos sam zapravo voljela, pa nisam nigdje mrdnula. No, nije proslo dugo a da nisam krenula planirati neki 'bijeg'. Inace ne putujem puno, uz skolske obaveze, sport je zaokupljao veliki dio mog slobodnog vremena. I ne zalim, jer odbojka mi je bila oduvijek moja prva prava ljubav. No sad moram 'ici'. Moram se pokupiti negdje i izgubiti. Eto, ovo ljeto krecem u Spanjolsku s couchsurfingom po prvi put u zivotu, zahvaljujuci ovoj knjizi koja mi je dala hrabrosti i motivacije da odem negdje sama. Najvecu borbu vodimo sami sa sobom, a iskreno, meni je to najsladja borba jer jedino iz takve izlazimo sigurni pobjednici. Do sada sam uvijek ja bila ona koja je docekivala ljude iz cijelog svijeta u moj grad, ostavila sam dijelice svog srca svuda naokolo po svijetu upoznajuci te ljude a da se nisam makla iz svog dvorista. I to je ono sto ispunjava moj svijet. Ti ljudi, to istrazivanje novog, upoznavanje drugacijeg i nepoznatog. Upoznavala sam puno ljudi i naucila kako s njima, ali jednu stvar nikako nisam uspijevala dokuciti. Kako sama sa sobom? I tu krece kriza. Tko sam, sto sam i sto zelim biti u ovom zivotu? Sto zelim od ovoga zivota? I da znam sto zelim, kako cu uspjeti to ostvariti? Naravno da je na to sve odgovor jedan, zelim biti sretna. Ali kako i sto uciniti da to postanem? Smatram da sam jos nezrela i premlada (imam 24 godine,osjecam se kao da su mi 18) za odgovaranje na ova teska pitanja, pa sam odlucila da cu prvo sebi dati priliku vidjeti svijet i upoznati sebe u njemu, pa moliti sve bogove svijeta i svemira da mi dodju iz guzice u glavu svi odgovori. Mah, necu nikoga moliti, doci ce to samo od sebe! Sto reci drugo nego, hvala ti Tomi sto si me rasplakao, ali od srece jer me obuzeo neki cudni osjecaj slobode i 'I can be anything I want' filing, sto si uspjeo izvuci misli i osjecaje iz moje glave i ubaciti u tu knjigu kao da su tvoji (haha smijmo se malo), i hvala najvise sto si mi samo potvrdio koliko je zivot super ako znamo dobro iskoristiti sve sto nudi. Ja sam to naucila i zato sam uvijek bila sretna, ali zudim za necim vecim. Zudim za svijetom. Da vidim koliko mogu biti sretna daleko izvan svoje comfort zone. So, let's start living! Ljubim
1000 DANA PROLJEĆA Tomislav Perko pisao je svoj prvi roman uživajući zavaljen u ležaljci sa pogledom na more na Ekvatoru. Takav ured bi si i sama poželjela. Na promociji knjige 1000 DANA PROLJEĆA oduševila me je Tomislavova jednostavnost te sam sva znatiželjna krenula u čitanje njegovog prvijenca. Naravno, očekivala sam avanture, anegdote koje do tada nisam čula/pročitala, ali ono na što sam naišla ostavilo me je bez teksta. Naime, Tomislavovih 1000 DANA PROLJEĆA nije samo interesantno neobičan putopis mladog čovjeka željnog avanture, upoznavanja svijeta već je pravo malo remek djelo originalnoga načina upoznavanja samoga sebe. Oduševila me je njegova jednostavnost i humoristično pozitivan pogled na sve što se oko njega događa. Njegov stil pisanja, a i sama knjiga posjetila me je na slavni roman Paula Coelha, Alkemičar, samo što je za razliku od Coelhove bajke Tomislav zaista proživio svoj put pronalaska samoga sebe i odgovora na pitanja koja mu je postavljao njegov unutarnji „ja“. Slušao je govor ceste, slijedio poruke znakova i bio otvorenog srca svemu što mu je život darivao. Samo pozitivnim mislima prizivao je pozitivne stvari, dok je poteškoće doživljavao kao osobne izazove. Hvala ti Tomislave od srca što si me posjetio da život treba jednostavno živjeti, imajući na umu da je sve prolazno te uživati u svakom trenutku jer je život jedna uzbudljiva bajka ili monotona melodrama koju sami pišemo. Iva Marija Znaor, autor romana The Sea of Bitterness
I am at the very end of this book but it is one of those rare books that i dont need to finish it to rate it and make a review. I am literally shaking my hands while reading it. I know its one of those "God given books" for me because it just fits me so well. It shaked me from the inside. Im already in deep planing, whole daydreaming about it, two more persons just came in my life within all that, and now im few weeks ahead of something that i believe is gonna change my life forever. Deep love for the author an specially all the people who where touched by this book as I am. I wish you will and luck while you bravely explore this nameless venture. Also to mention, i was surprised to see Toms philosophy and way of thinking. It was so amazing i thought i was reading my own thoughts. But nothing is more important than the fact that Tom literally gave us opportunity to do what he did. Now his stories will drag many other people to do it and that will have amazing impact on the global consciousness in a way that people will realize that sitting home on the couch, living in the same place all the time, watching TV is boring. People will realize how world is big and how theyr ego is small and i deeply hope it will make many of them way more open minded. We just need more people like Tom, and we will do so. Thank you Tomislav for this present <3 Namaste :D