Kut gledanja je knjiga o glazbi, ali je istovremeno knjiga o vjeri, duhovnosti, samospoznaji. Za one koji je istinski vole, glazba je sve. Za one koji je konzumiraju površno i povremeno, ona može biti tek zabava ili razonoda. Za Petra Popovića – katoličkog svećenika s osobitom sklonošću prema pop kulturi – glazba ima mnogo uloga i značenja, a jedno od njih je i potraga za Božjom riječju čak i ondje gdje je (možda) ne bismo očekivali. Pjesme o kojima Popović piše nisu napisali vjernici, ali one – iz njegovog kuta gledanja – progovaraju i o vjeri. To su pjesme koje možda znate, ali sad ćete ih čuti u novom ključu. Ako su vam bile nepoznate, imate tu privilegiju da ih prvi put slušate onako kako ih čuje ovaj nesvakidašnje nadaren autor. Ako vam je glazba sve: ovo je knjiga za vas. Ako je konzumirate tek površno i povremeno: ovo je knjiga za vas. Ako ste vjernik, ateist, agnostik… ovo je knjiga za vas. Ovo je knjiga za sve one koji su ikad za neku pjesmu rekli da je vole, za sve one koji se trude vjerovati u Boga, ali i za one koji su sigurni da Bog ne postoji. Za sve one koji znaju da smo okruženi čudesima i samo moramo imati malo sreće da ih prepoznamo. Ova knjiga jedno je od takvih čudesa.
Petar Popović rođen je 1983. godine u Rijeci. Diplomirao je pravo na Pravnom fakultetu u Rijeci. Katolički je svećenik Porečke i Pulske biskupije, te doktor crkvenog prava. Kao profesor filozofije prava (i drugih predmeta), predaje i bavi se znanstvenim radom na Fakultetu kanonskog prava, na Papinskom sveučilištu „Sveti Križ“ u Rimu.
Pod autorskim pseudonimom „skarlet_p“ objavljivao je poetske i prozne tekstove, među kojima vrijedi izdvojiti sljedeće publikacije: Avenija. Dokument jednog vremena i međuprostora (zbirka poezije, Besplatne elektroničke knjige, 2019.), te Sad se napokon mogu popeti stepenicama (roman, Besplatne elektroničke knjige, 2021.).
john coltrane, nick cave, laura veirs, the national, portishead, keith jarrett, the velvet underground, the beatles i billie holiday samo su neki od kultnih umjetnika o kojima je ovaj erudit napisao kratke eseje, pokušavajući povezati svoj osobni glazbeni ukus s duhovnim aspiracijama. samo po sebi ne bi bilo neobično da petar popović nije katolički svećenik. ali jest. i ako je za oltarom i propovjedaonicom umješan koliko i u rock, blues i jazz vodama, onda bih stvarno voljela tome svjedočiti. ovaj knjižurak može istovremeno egzistirati kao glazbena enciklopedija, kao teološka rasprava, kao intiman dnevnik ili kao suptilan nagovor na uron u carstvo dobre mjuze ili uron u duhovnost. bez sumnje popović barata širokim znanjem o glazbi, informacije podastire sigurno i samouvjereno (sve je potkrijepio izvorima, što osobito cijenim) do te mjere da se pitam radi li taj čovjek išta drugo doli sluša glazbu po cio dan jer takve dubine zahtijevaju vrijeme i posvećenost - a kod klera običavamo ih pripisivati crkvenim aktivnostima. i onda, kroz nekoliko suptilnih otvaranja, prepoznajemo i čovjeka kojemu je Bog prva i najveća ljubav. predlažem čitanje svakog eseja uz slušanje pjesme/albuma kojem je posvećen. bravo, pero.
Ne samo zanimljiva i poticajna, već i, usudim se reći, potrebna knjiga, baš zato što suvremenoj glazbi pristupa iz tako rijetko angažiranog kuta i s obzirom da je upravo kršćanstvo presudno utjecalo na kulturu u kojoj je ta ista glazba stasala. Zaobilazeći širokokutno teoretiziranje, kroz niz pomno biranih primjera – pjesama – autor nudi strastveno, koliko i iznimno pronicavo štivo, pravi mali dnevnik promišljanja istinskog zaljubljenika u glazbu.