What do you think?
Rate this book
Otok
Matija Maroš sasvim je običan tip, mladi arhitekt s Trešnjevke, tih i povučen. Poslovni put na otok svog djetinjstva odluči spojiti s odmorom, uz pokoje piće na terasi svoje obiteljske kuće u Modroj uvali. Njegov otok mirna je i pitoma sredina, ljetnih mjeseci omiljena turistička destinacija.
Na nagovor najboljeg prijatelja i kolege, Matija prisustvuje lokalnoj zabavi na jednoj od otočkih plaža. Tamo upoznaje Lenu, zavodljivu Francuskinju koja traži nekoga s kim bi proslavila rođendan.
Nekoliko sati zabave, pozamašna količina gin-tonika i jedan ecstasy navest će ih na kobnu pogrešku. Pogrešku koja će njihov odmor pretvoriti u noćnu moru iz koje nema izlaza.
Zločin dolazi s kišom…
Otok postaje sve manji i manji, steže se u namjeri da ih zatvori, sveže, uguši…
Na nagovor najboljeg prijatelja i kolege, Matija prisustvuje lokalnoj zabavi na jednoj od otočkih plaža. Tamo upoznaje Lenu, zavodljivu Francuskinju koja traži nekoga s kim bi proslavila rođendan.
Nekoliko sati zabave, pozamašna količina gin-tonika i jedan ecstasy navest će ih na kobnu pogrešku. Pogrešku koja će njihov odmor pretvoriti u noćnu moru iz koje nema izlaza.
Zločin dolazi s kišom…
Otok postaje sve manji i manji, steže se u namjeri da ih zatvori, sveže, uguši…
318 pages, Paperback
Published November 1, 2024
143 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 26 of 26 reviews
November 19, 2024
Solidnu količinu vremena sam razmišljao koju ću ocjenu dati knjizi. Na kraju nisam mogao protiv sebe i odlučio sam kako je četvorka ispravna odluka. Razlog je jedan jedini – u knjizi ne postoji niti jedan pozitivan lik. I naprosto nisam mogao preko toga preći, a onda na to mogu vezati još neke stvari koje neću spominjati jer su u domeni spojlera.
Van toga knjiga je zaista odlično napisana. Veoma je pitka za čitati i lako se prati radnja, nešto što je autor pokazao i u svojim prijašnjim knjigama. Čak bih rekao da je 'page turnrer' jer me zanimalo što će dalje biti iako sam se nadao da će grom pogoditi sve likove i izbrisati ih sa lica zemlje. Jako mi se sviđa zaokret u radnji, djelom zato što sam pretpostavio da će se baš takav dogoditi, premda ne u detalje. Iz tog pogleda bi bila čista petica.
Hrvatska kao mjesto radnje jako dobro odgovara knjizi, čak i sam naslov. Nedefinirani otok koji zvuči kao mnoštvo otoka na kojima bi se ovako nešto moglo dogoditi. Možda me zbog toga još dodatno nerviraju likovi, kao nešto previše blisko.
Van toga knjiga je zaista odlično napisana. Veoma je pitka za čitati i lako se prati radnja, nešto što je autor pokazao i u svojim prijašnjim knjigama. Čak bih rekao da je 'page turnrer' jer me zanimalo što će dalje biti iako sam se nadao da će grom pogoditi sve likove i izbrisati ih sa lica zemlje. Jako mi se sviđa zaokret u radnji, djelom zato što sam pretpostavio da će se baš takav dogoditi, premda ne u detalje. Iz tog pogleda bi bila čista petica.
Hrvatska kao mjesto radnje jako dobro odgovara knjizi, čak i sam naslov. Nedefinirani otok koji zvuči kao mnoštvo otoka na kojima bi se ovako nešto moglo dogoditi. Možda me zbog toga još dodatno nerviraju likovi, kao nešto previše blisko.
December 20, 2024
Kada je 2016. godine izašla knjiga Djeca slijepoga kovača, malo tko je mogao i pomisliti kako će to biti prvijenac o kojem će se godinama nakon raspravljati i koja će se svako malo aktualizirati. Ipak, ono što je tog trena svima bilo jasno je kako Hrvatska dobiva autora koji će nam u budućnosti dati stvarno sjajna djela.
Mladi arhitekt iz Zagreba Matija Maroš i njegov najbolji prijatelj i kolega Luka dolaze iz Zagreba poslovno na otok gdje Matijina obitelj ima kuću u Modroj uvali. S obzirom na to kako je ljeto i vrijeme odmora odluče provesti par dana u kupanju i uživanju spajajući ugodno s korisnim. Već prve večeri odlučuju otići na party na plaži u potrazi za zabavom gdje Matija upoznaje Magdalenu, djevojku s otoka koja trenutno živi u Francuskoj. Progonjen lošim iskustvom veze iz koje je upravo izašao, a zaintrigiran Lenom, odlučuje provesti večer s njom. Kada mu ona ponudi tableticu ecstasya uz gin tonic, Matija prihvaća ni ne sluteći kako će od tog trenutka njihovi životi postat pravi pakao i košmar iz kojeg se neće lako izvući.
Otok je treći roman splitskog autora Mire Morovića koji je samo dodatno učvrstio njegovu poziciju u vrhu hrvatskih autora. Fraza koju često čujemo “svjetski, a naše” apsolutno stoji jer ovakav triler prepun obrata i napete radnje koja drži od prve do zadnje stranice dugo nisam čitala. Apsolutno nepredvidljivo, razrađeno do u detalj, pomalo jezovito i posvema realno, Otok vas uvlači u priču već od samog početka.
Moroviću se znalo prigovoriti za serijal o detektivu Andrew Frameu pritom izvlačeći kojekakve argumente. Jedan od njih bio je i smještanje radnje u izmišljeni grad Shallow Lake City. Otok je smješten u potpunosti u Hrvatsku, iako nije točno definirano koji je otok u pitanju što priči daje dozu mističnosti, dokazujući kako se autor sjajno snalazi na svim terenima i ništa mu ne predstavlja problem.
Nesvojstveno trilerima ovog kalibra koji često započinju brzo i napeto, pri čemu mislim na stvarno kvalitetna djela iz pera vrhunskih majstora žanra, priča počinje polako i postupno se zapliće. Morović se nije žurio reći nam sve pa onda rasplitati već je laganim tempom i temeljito gradio likove, atmosferu i priču što zarobi čitatelja već od prvih rečenica. Stil je izgrađen, filigranski izbrušen i u samom tekstu osjeća se zrelost te sigurnost kojom nas autor vodi kroz priču.
Što se twistova tiče svaka čast. Ni u snu se nisam nadala obratu koji se sprema pa me knjiga držala budnom do kasno u noć jer jednostavno, morala sam znati rasplet.
Otok je sve što dobar triler treba biti, a rijetko koji uspije to doista i dosegnuti. Najbolje od svega je što je ovo naš autor, radnja smještena u blisko nam okruženje i laka za zamisliti.
Da je ovo napisao neki strani autor knjiga ne bi silazila sa top lista čitanosti, a pisca bi obasipale lovorike i hvalospjevi. S obzirom na to kako mi često ne znamo cijeniti svoje i uvijek nam je tuđe bolje, bit će velika nepravda ako ova sjajna knjiga ne postigne uspjeh kakav zaslužuje i ne dopre do čitatelja koji vole dobre i napete priče zbog kojih se ostaje budan i čita do dugo u noć.
Mladi arhitekt iz Zagreba Matija Maroš i njegov najbolji prijatelj i kolega Luka dolaze iz Zagreba poslovno na otok gdje Matijina obitelj ima kuću u Modroj uvali. S obzirom na to kako je ljeto i vrijeme odmora odluče provesti par dana u kupanju i uživanju spajajući ugodno s korisnim. Već prve večeri odlučuju otići na party na plaži u potrazi za zabavom gdje Matija upoznaje Magdalenu, djevojku s otoka koja trenutno živi u Francuskoj. Progonjen lošim iskustvom veze iz koje je upravo izašao, a zaintrigiran Lenom, odlučuje provesti večer s njom. Kada mu ona ponudi tableticu ecstasya uz gin tonic, Matija prihvaća ni ne sluteći kako će od tog trenutka njihovi životi postat pravi pakao i košmar iz kojeg se neće lako izvući.
Otok je treći roman splitskog autora Mire Morovića koji je samo dodatno učvrstio njegovu poziciju u vrhu hrvatskih autora. Fraza koju često čujemo “svjetski, a naše” apsolutno stoji jer ovakav triler prepun obrata i napete radnje koja drži od prve do zadnje stranice dugo nisam čitala. Apsolutno nepredvidljivo, razrađeno do u detalj, pomalo jezovito i posvema realno, Otok vas uvlači u priču već od samog početka.
Moroviću se znalo prigovoriti za serijal o detektivu Andrew Frameu pritom izvlačeći kojekakve argumente. Jedan od njih bio je i smještanje radnje u izmišljeni grad Shallow Lake City. Otok je smješten u potpunosti u Hrvatsku, iako nije točno definirano koji je otok u pitanju što priči daje dozu mističnosti, dokazujući kako se autor sjajno snalazi na svim terenima i ništa mu ne predstavlja problem.
Nesvojstveno trilerima ovog kalibra koji često započinju brzo i napeto, pri čemu mislim na stvarno kvalitetna djela iz pera vrhunskih majstora žanra, priča počinje polako i postupno se zapliće. Morović se nije žurio reći nam sve pa onda rasplitati već je laganim tempom i temeljito gradio likove, atmosferu i priču što zarobi čitatelja već od prvih rečenica. Stil je izgrađen, filigranski izbrušen i u samom tekstu osjeća se zrelost te sigurnost kojom nas autor vodi kroz priču.
Što se twistova tiče svaka čast. Ni u snu se nisam nadala obratu koji se sprema pa me knjiga držala budnom do kasno u noć jer jednostavno, morala sam znati rasplet.
Otok je sve što dobar triler treba biti, a rijetko koji uspije to doista i dosegnuti. Najbolje od svega je što je ovo naš autor, radnja smještena u blisko nam okruženje i laka za zamisliti.
Da je ovo napisao neki strani autor knjiga ne bi silazila sa top lista čitanosti, a pisca bi obasipale lovorike i hvalospjevi. S obzirom na to kako mi često ne znamo cijeniti svoje i uvijek nam je tuđe bolje, bit će velika nepravda ako ova sjajna knjiga ne postigne uspjeh kakav zaslužuje i ne dopre do čitatelja koji vole dobre i napete priče zbog kojih se ostaje budan i čita do dugo u noć.
January 7, 2025
Od knjige “Otok” autora Mire Morovića (izdavač: Naklada Fragment) iskreno nisam imao ogromna očekivanja. Očekivao sam standardni krimić, a dobio sam nevjerojatnu, genijalnu i potpuno ludu priču.
Autor je po prvi put smjestio radnju svoje knjige u Hrvatskoj, točnije na neimenovani Otok. Opisi Otoka su bili takvi da sam u potpunosti sve scene zamišljao kao da se događa kod mene na Braču, iako nema nikakve specifičnosti koje povezuju s tim otokom.
Ono što nekome može zasmetati (iako meni nije problem) je činjenica da ovdje nema dobre osobe. U knjizi samo postoje manje loše osobe, nema neke pozitivne osobe jer ovo je brutalna igra preživljavanja gdje je moral potpuno zaboravljen.
Upravo to pitanje morala je najjača karakteristika ovog romana. Svi likovi su stavljeni na velike kušnje i mnogi od njih na razne načine potpuno mijenjaju svoje ponašanje od onoga što bi trebali raditi u idealnom svijetu.
Likovi su izvrsno napisani, posebice aspekt paranoje oko toga da će biti otkriveno što se zapravo dogodilo. Ovo je cijelo vrijeme igra mačke i miša i pitanje je tko će uspjeti.
Knjiga je puna preokreta, ali posljednji preokret je šokantan i ja nisam mogao vjerovati što čitam. Ovaj roman se izuzetno brzo čita i baš vuče čitatelja da dalje čita.
Sve se promijenilo nakon smrti jednog lika. Nekako sam do tog trenutka gajio nadu za to da će sve na kraju ispasti dobro. Ipak, nakon toga kao da je i posljednja nada nestala i ostalo samo uništenje ikakvog pozitivnog ishoda.
Ova knjiga je prvoklasni hladnokrvni brutalni triler gdje su u fokusu moralnost i odluke likova. Ovo je daleko više i bolje od nekog običnog trilera. Morović je uspio napisati knjigu o kojoj ću dugo razmišljati i rado raspravljati. Veselim se njegovom sljedećem romanu i nadam se da će ostati na istom geografskom prostoru
Autor je po prvi put smjestio radnju svoje knjige u Hrvatskoj, točnije na neimenovani Otok. Opisi Otoka su bili takvi da sam u potpunosti sve scene zamišljao kao da se događa kod mene na Braču, iako nema nikakve specifičnosti koje povezuju s tim otokom.
Ono što nekome može zasmetati (iako meni nije problem) je činjenica da ovdje nema dobre osobe. U knjizi samo postoje manje loše osobe, nema neke pozitivne osobe jer ovo je brutalna igra preživljavanja gdje je moral potpuno zaboravljen.
Upravo to pitanje morala je najjača karakteristika ovog romana. Svi likovi su stavljeni na velike kušnje i mnogi od njih na razne načine potpuno mijenjaju svoje ponašanje od onoga što bi trebali raditi u idealnom svijetu.
Likovi su izvrsno napisani, posebice aspekt paranoje oko toga da će biti otkriveno što se zapravo dogodilo. Ovo je cijelo vrijeme igra mačke i miša i pitanje je tko će uspjeti.
Knjiga je puna preokreta, ali posljednji preokret je šokantan i ja nisam mogao vjerovati što čitam. Ovaj roman se izuzetno brzo čita i baš vuče čitatelja da dalje čita.
Sve se promijenilo nakon smrti jednog lika. Nekako sam do tog trenutka gajio nadu za to da će sve na kraju ispasti dobro. Ipak, nakon toga kao da je i posljednja nada nestala i ostalo samo uništenje ikakvog pozitivnog ishoda.
Ova knjiga je prvoklasni hladnokrvni brutalni triler gdje su u fokusu moralnost i odluke likova. Ovo je daleko više i bolje od nekog običnog trilera. Morović je uspio napisati knjigu o kojoj ću dugo razmišljati i rado raspravljati. Veselim se njegovom sljedećem romanu i nadam se da će ostati na istom geografskom prostoru
April 1, 2025
Ljeto, otok, party, ubojstvo, skrivene tajne, neočekivani raspleti… i uz sve to, naš autor.
Tko voli ovaj žanr, svakako mora pročitati ovaj roman.
Poglavlja su duga, ali podijeljena po danima, što mi se svidjelo jer željno iščekuješ što će se sutradan dogoditi.
Priča je smještena na jednom hrvatskom otoku, što mi je dodatno pridonijelo doživljaju, jer smo svi barem jednom ljetovali na nekom otoku, i totalno sam se mogla uživjeti u priču.
Bilo mi je zanimljivo i to što se dosta poigrava s psihološkim aspektom protagonista, a na početku knjige ima čak i smiješnih trenutaka kroz vrlo realno napisane razgovore.
Nakon polovice knjige jednostavno gutaš stranice jer želiš saznati što će biti dalje.
Najviše od svega svidio mi se autorov stil pisanja i pripovijedanja.
Iako dio zasluga sigurno pripada lekturi i korekturi, svejedno mislim da je s književne strane posao savršeno odrađen.
Bio mi je gušt čitati tako skladno, jednostavno i književno napisan roman.
Svidio mi se odabir riječi, a i način na koji autor opisuje detalje, od izgleda kuće do osobnosti likova i drugih elemenata priče.
Ovo mi je prvi put da moram pohvaliti i kvalitetu samog papira u knjizi.
Kako listaš stranice, osjetiš kvalitetu pod prstima.
Sve u svemu, bravo Miro Morović.
Ovo mi je bila prva njegova knjiga ali ne i zadnja! 🙂
Tko voli ovaj žanr, svakako mora pročitati ovaj roman.
Poglavlja su duga, ali podijeljena po danima, što mi se svidjelo jer željno iščekuješ što će se sutradan dogoditi.
Priča je smještena na jednom hrvatskom otoku, što mi je dodatno pridonijelo doživljaju, jer smo svi barem jednom ljetovali na nekom otoku, i totalno sam se mogla uživjeti u priču.
Bilo mi je zanimljivo i to što se dosta poigrava s psihološkim aspektom protagonista, a na početku knjige ima čak i smiješnih trenutaka kroz vrlo realno napisane razgovore.
Nakon polovice knjige jednostavno gutaš stranice jer želiš saznati što će biti dalje.
Najviše od svega svidio mi se autorov stil pisanja i pripovijedanja.
Iako dio zasluga sigurno pripada lekturi i korekturi, svejedno mislim da je s književne strane posao savršeno odrađen.
Bio mi je gušt čitati tako skladno, jednostavno i književno napisan roman.
Svidio mi se odabir riječi, a i način na koji autor opisuje detalje, od izgleda kuće do osobnosti likova i drugih elemenata priče.
Ovo mi je prvi put da moram pohvaliti i kvalitetu samog papira u knjizi.
Kako listaš stranice, osjetiš kvalitetu pod prstima.
Sve u svemu, bravo Miro Morović.
Ovo mi je bila prva njegova knjiga ali ne i zadnja! 🙂
December 12, 2025
I križ je bio sprava za smaknuće pa ga opet svi drže oko retrovizora - Medo
Šok i vjeverice iskaču iza svih grmova, iz svake škrape! Davno još, nakon romana The Silent Patient obećala sam sebi uvijek preispitati sve detalje, a pogotovo pripaziti na trik vremenski pomaknutih radnji.
Ključ ove knjige nije u tome tako da recenzija ostaje spoiler-free, ali šok je isti. Iako u ovom trenu mogu nabrojati barem 5 ključnih trenutaka gdje je trebalo stati na loptu i krenuti iznova, u danim trenucima ih nisam povezala. Iznenađenje je bilo potpuno. I autoru svaka čast na tome, ne mogu dati ocjenu manju od 5.
S druge strane, ovo je GROZNA KNJIGA i nikome je ne bih preporučila kao lako predbožićno štivo (što je meni trebala biti). Kao neki Lord of the flies na neimenovanom hrvatskom Otoku. I to još nakon što su i Otok i stanovnici povukli jednu do dvije lajne bijelog...
Sam Otok je lik za sebe i to negativan. Ostali likovi? 50 shades of negativnih, nemoralnih, antipatičnih, neshvatljivih ljudi...
Savjest i moral nešto je što je našim "junacima" još neotkriven pojam ili pak nešto što su odavno izgubili. Parada pogrešnih odluka i groznih ljudi. Izvrnuti pojmovi prijateljstva, ljubavi, lojalnosti. A opet, ne mogu zbog toga smanjiti ocjenu jer su svi izvrsno okarakterizirani.
Najnormalniji je ispao iritantni susjed i stara mu majka, no i njihova priča o prošlosti samo je jedan od vijaka zakucanih u lijes ovog ludog Otoka. A jedina svjetla (ili barem svjetlija) točka cijelog nesretnog slijeda događaja...eh...preteške su neke stvari za bilo kakav dodatni komentar.
Uglavnom, ako tražite domaći krimić/thriller koji naginje (i ne samo naginje) na tamnu stranu, Otok je knjiga za vas.
Idem sad čitati Pet prijatelja da se malo dobijem.
Šok i vjeverice iskaču iza svih grmova, iz svake škrape! Davno još, nakon romana The Silent Patient obećala sam sebi uvijek preispitati sve detalje, a pogotovo pripaziti na trik vremenski pomaknutih radnji.
Ključ ove knjige nije u tome tako da recenzija ostaje spoiler-free, ali šok je isti. Iako u ovom trenu mogu nabrojati barem 5 ključnih trenutaka gdje je trebalo stati na loptu i krenuti iznova, u danim trenucima ih nisam povezala. Iznenađenje je bilo potpuno. I autoru svaka čast na tome, ne mogu dati ocjenu manju od 5.
S druge strane, ovo je GROZNA KNJIGA i nikome je ne bih preporučila kao lako predbožićno štivo (što je meni trebala biti). Kao neki Lord of the flies na neimenovanom hrvatskom Otoku. I to još nakon što su i Otok i stanovnici povukli jednu do dvije lajne bijelog...
Sam Otok je lik za sebe i to negativan. Ostali likovi? 50 shades of negativnih, nemoralnih, antipatičnih, neshvatljivih ljudi...
Savjest i moral nešto je što je našim "junacima" još neotkriven pojam ili pak nešto što su odavno izgubili. Parada pogrešnih odluka i groznih ljudi. Izvrnuti pojmovi prijateljstva, ljubavi, lojalnosti. A opet, ne mogu zbog toga smanjiti ocjenu jer su svi izvrsno okarakterizirani.
Najnormalniji je ispao iritantni susjed i stara mu majka, no i njihova priča o prošlosti samo je jedan od vijaka zakucanih u lijes ovog ludog Otoka. A jedina svjetla (ili barem svjetlija) točka cijelog nesretnog slijeda događaja...eh...preteške su neke stvari za bilo kakav dodatni komentar.
Uglavnom, ako tražite domaći krimić/thriller koji naginje (i ne samo naginje) na tamnu stranu, Otok je knjiga za vas.
Idem sad čitati Pet prijatelja da se malo dobijem.
July 4, 2025
Prvo bih željela istaknuti kako je ovakvu knjigu izuzetno teško napisati. Puna je detalja koji se moraju logički slagati, a prostora za greške ima napretek — unatoč tome, autor je taj izazov savršeno savladao. Kroz cijelo čitanje nisam naišla na nijednu nelogičnost, što me kao čitateljicu oduševilo.
Moguće je da se poneki detalji, iako uvjerljivo objašnjeni u samoj priči, u stvarnosti čine manje vjerojatnima, ali to nimalo ne umanjuje ukupni dojam. Radnja je odlično posložena, neočekivana i napeta — upravo onakva kakvu bi pravi, kvalitetan triler trebao imati.
Ne znam postoji li prijevod na engleski, ali sam sigurna da bi ova knjiga trebala izaći izvan naših granica i pronaći svoju publiku i u inozemstvu.
Moguće je da se poneki detalji, iako uvjerljivo objašnjeni u samoj priči, u stvarnosti čine manje vjerojatnima, ali to nimalo ne umanjuje ukupni dojam. Radnja je odlično posložena, neočekivana i napeta — upravo onakva kakvu bi pravi, kvalitetan triler trebao imati.
Ne znam postoji li prijevod na engleski, ali sam sigurna da bi ova knjiga trebala izaći izvan naših granica i pronaći svoju publiku i u inozemstvu.
February 15, 2025
Odličan- opet! 👌
May 11, 2025
Kakva priča, kakav obrat!! Bila sam prikovana za knjigu od prve do zadnje stranice i samo htjela još i još... Meni fantastična! Miri Moroviću kapa do poda za ovakve priče i nadam se da će ih imati još puno takvih.
December 7, 2025
Odličan krimić s neočekivanim preokretima. I prva su mi dva Morovićeva romana odlična, ovaj mi je za nijansu još bolji.
May 18, 2025
Jedna kriva odluka i jedan krivi potez koji su Matiju koštali da postane glavni krivac…Maestralno napisan psiholoski triler i zaokret u Mirinom pisanju. Napet od prve do zadnje stranice.
October 21, 2025
Preporuka! ✨️
July 12, 2025
Najlosija do sada. Kao da je napisana jer je trebala bit napisana.
May 1, 2025
“Otok” – triler koji se ne ispušta iz ruku.
Ali, doslovno – pročitala sam ga u jednom danu.
Dugo mi se nije dogodilo da me neka knjiga ovako upeca. U zadnje vrijeme jedva stižem disati od obveza, ali Otok mi nije dao mira – svaki slobodan trenutak sam koristila da otkrijem što će se dogoditi dalje.
Miro Morović stvarno zna zakuhati priču – napetost, atmosfera, misteriozni likovi… i onda plot twist koji te doslovno natjera da se vratiš i ponovno pročitaš zadnje stranice jer ne vjeruješ što si upravo pročitao.
Ako voliš trilere koji te drže budnim do sitnih sati – Otok je pun pogodak. Same pohvale!
Ali, doslovno – pročitala sam ga u jednom danu.
Dugo mi se nije dogodilo da me neka knjiga ovako upeca. U zadnje vrijeme jedva stižem disati od obveza, ali Otok mi nije dao mira – svaki slobodan trenutak sam koristila da otkrijem što će se dogoditi dalje.
Miro Morović stvarno zna zakuhati priču – napetost, atmosfera, misteriozni likovi… i onda plot twist koji te doslovno natjera da se vratiš i ponovno pročitaš zadnje stranice jer ne vjeruješ što si upravo pročitao.
Ako voliš trilere koji te drže budnim do sitnih sati – Otok je pun pogodak. Same pohvale!
December 1, 2024
Još se ježim...
Iako sam obožavala Mirove krimiće, ovo je korak više. Triler u pravom smislu te riječi.
Napisan je jednostavno, bez okolišanja, svaki detalj ima svoju priču i niti jedna rečenica nije slučajna. Listala sam stranicu za stranicom. Užasavala me ljudska odvratnost, a impresioniralo Mirovo pisanje.
Iako sam obožavala Mirove krimiće, ovo je korak više. Triler u pravom smislu te riječi.
Napisan je jednostavno, bez okolišanja, svaki detalj ima svoju priču i niti jedna rečenica nije slučajna. Listala sam stranicu za stranicom. Užasavala me ljudska odvratnost, a impresioniralo Mirovo pisanje.
January 22, 2025
Upravo sam završila s čitanjem Otoka nakon što sam ga progutala u dva dana, čitajući kad god sam stigla i prebacivši sve obaveze koje sam mogla na sutra. Uzela sam ga u ruke bez posebnih očekivanja a kasnije više nisam znala što me snašlo.
Uz napetu radnju i neočekivane obrate koji se redaju u savršenom tempu, roman zaokružuju autorova pronicljivost, senzibilitet i lakoća pisanja koji su na zaista zavidnoj razini. Osjećaj očaja i klaustrofobije koji postupno rastu kako se radnja otpetljava je gotovo opipljiv. Dijalozi su vjerodostojni a likovi i njihova unutarnja stanja i razmišljanja toliko stvarni i dobro razrađeni da sam imala osjećaj kao da ih poznajem (nije baš neka sreća).
Unatoč mraku, uključujući onom moralnom, kojim je Otok zavijen, ganuli su me opisi otočke atmosfere i sitnih detalja koji se protežu kroz roman; mogla sam namirisati taj dobro znani, slani, ljetni zrak i čuti lupkanje mora o brod u noći kao da sam tamo. Koliko god da sam osjećala tjeskobu zbog delirija likova i beznadnosti situacije, toliko su mi ti vjerni opisi otoka bili bljeskovi nečeg tako poznatog i tipičnog što mi se ušuljalo u sva osjetila i upotpunilo konačni dojam. Tuđi čovik nikad neće razumit!
Život u inozemstvu učinio me, osim nostalgičnom, i posebno osjetljivom na talente s naših prostora koji često (po mom mišljenju nepravedno) prođu ispod radara na europskoj ili svjetskoj sceni jer, eto, razni razlozi. Ponekad mi se potajno sviđa što neki dragulji ostanu samo “naši” i za naše oči i uši, ali u ovom slučaju mislim da se ovdje radi o trileru dostojnog dobrog prijevoda na engleski s kojim bi bez problema mogao parirati suvremenim hitovima istoga žanra.
Sad već stvarno moram ići spavati.
Uz napetu radnju i neočekivane obrate koji se redaju u savršenom tempu, roman zaokružuju autorova pronicljivost, senzibilitet i lakoća pisanja koji su na zaista zavidnoj razini. Osjećaj očaja i klaustrofobije koji postupno rastu kako se radnja otpetljava je gotovo opipljiv. Dijalozi su vjerodostojni a likovi i njihova unutarnja stanja i razmišljanja toliko stvarni i dobro razrađeni da sam imala osjećaj kao da ih poznajem (nije baš neka sreća).
Unatoč mraku, uključujući onom moralnom, kojim je Otok zavijen, ganuli su me opisi otočke atmosfere i sitnih detalja koji se protežu kroz roman; mogla sam namirisati taj dobro znani, slani, ljetni zrak i čuti lupkanje mora o brod u noći kao da sam tamo. Koliko god da sam osjećala tjeskobu zbog delirija likova i beznadnosti situacije, toliko su mi ti vjerni opisi otoka bili bljeskovi nečeg tako poznatog i tipičnog što mi se ušuljalo u sva osjetila i upotpunilo konačni dojam. Tuđi čovik nikad neće razumit!
Život u inozemstvu učinio me, osim nostalgičnom, i posebno osjetljivom na talente s naših prostora koji često (po mom mišljenju nepravedno) prođu ispod radara na europskoj ili svjetskoj sceni jer, eto, razni razlozi. Ponekad mi se potajno sviđa što neki dragulji ostanu samo “naši” i za naše oči i uši, ali u ovom slučaju mislim da se ovdje radi o trileru dostojnog dobrog prijevoda na engleski s kojim bi bez problema mogao parirati suvremenim hitovima istoga žanra.
Sad već stvarno moram ići spavati.
August 12, 2025
Gdje je nestala mistika?
Dočekali smo prvi roman Morovića usmješten u prepoznatljivi ambijent hrvatske obale, no sa njima i iznenađenje, sve ono što je ranija proza nudila obilato — mistiku, simboliku - nestalo je u ovom romanu. Umjesto univerzalnih motiva, kulta i borbe između svjetla i tame, Otok pred nas postavlja nešto mnogo hladnije: realnost i ljudsku slabost.
U ranijim romanima zločin je bila kompleksna igra. On je nastajao iz kolektivne traume, društvene nepravednosti, bio je odgovor potlačenih, onih koje je svijet zaboravio ili svjesno gurnuo u mrak. Sama pozadina zločina — priča o slijepom kovaču ili sudbina „voštanog princa“ — nije mi predstavljala samo narativni okvir, doživjela sam ih kao metaforu o društvu koje samo stvara svoje demone. U tom kontekstu, nasilje je predstavljalo odmazdu u ime onih bez glasa, bilo je ukorijenjeno u kozmičkom poretku pravde.
U Otoku, zločin nije dio takve priče. Nema više simbola koji bi povezivali čovjekovu sudbinu s višim silama. Iako su prisutne naznake simbola — poput izoliranog otoka, prostora skučenog i zatvorenog poput savjesti, ili pauka kao slutnje prijetnje — oni ostaju u drugim planu, gurnuti u pozadinu brzog, napetog tempa pripovijedanja.
Još jedno važno pitanje: gdje su pozitivni likovi u Otoku? Tko je tu dobar? Tko je junak? Odgovor je poražavajući — nema ih. Svi su zaraženi nekom vrstom sebične pandemije: šute kad bi trebali progovoriti, gledaju sebe, okreću glavu od tuđe boli. Možda griješim, možda idealiziram, beznandni optimist kakav jesam, ali volim vjerovati da još nismo do te mjere postali bešćutni. Da bi većina nas ipak propjevala da spasi prijatelja.
Napeta radnja, koja vam ne dopušta ispustiti knjigu i tjera na čitanje u dahu, ostaje zaštitni znak Morovićeva stila. No, ljubitelji simbolike i mistike, poput mene, mogli bi ostati pomalo razočarani ovim pomakom prema čistom realizmu. Ostaje nam vidjeti kamo će nas odvesti u sljedećem romanu.
Dočekali smo prvi roman Morovića usmješten u prepoznatljivi ambijent hrvatske obale, no sa njima i iznenađenje, sve ono što je ranija proza nudila obilato — mistiku, simboliku - nestalo je u ovom romanu. Umjesto univerzalnih motiva, kulta i borbe između svjetla i tame, Otok pred nas postavlja nešto mnogo hladnije: realnost i ljudsku slabost.
U ranijim romanima zločin je bila kompleksna igra. On je nastajao iz kolektivne traume, društvene nepravednosti, bio je odgovor potlačenih, onih koje je svijet zaboravio ili svjesno gurnuo u mrak. Sama pozadina zločina — priča o slijepom kovaču ili sudbina „voštanog princa“ — nije mi predstavljala samo narativni okvir, doživjela sam ih kao metaforu o društvu koje samo stvara svoje demone. U tom kontekstu, nasilje je predstavljalo odmazdu u ime onih bez glasa, bilo je ukorijenjeno u kozmičkom poretku pravde.
U Otoku, zločin nije dio takve priče. Nema više simbola koji bi povezivali čovjekovu sudbinu s višim silama. Iako su prisutne naznake simbola — poput izoliranog otoka, prostora skučenog i zatvorenog poput savjesti, ili pauka kao slutnje prijetnje — oni ostaju u drugim planu, gurnuti u pozadinu brzog, napetog tempa pripovijedanja.
Još jedno važno pitanje: gdje su pozitivni likovi u Otoku? Tko je tu dobar? Tko je junak? Odgovor je poražavajući — nema ih. Svi su zaraženi nekom vrstom sebične pandemije: šute kad bi trebali progovoriti, gledaju sebe, okreću glavu od tuđe boli. Možda griješim, možda idealiziram, beznandni optimist kakav jesam, ali volim vjerovati da još nismo do te mjere postali bešćutni. Da bi većina nas ipak propjevala da spasi prijatelja.
Napeta radnja, koja vam ne dopušta ispustiti knjigu i tjera na čitanje u dahu, ostaje zaštitni znak Morovićeva stila. No, ljubitelji simbolike i mistike, poput mene, mogli bi ostati pomalo razočarani ovim pomakom prema čistom realizmu. Ostaje nam vidjeti kamo će nas odvesti u sljedećem romanu.
June 11, 2025
Ono što je meni super kod Mira je da uopće ne očekuješ takav preokret. Uopće ne očekuješ takav kraj.
Matija Maroš sasvim je običan tip, arhitekt iz Zagreba, koji je odlučio sa kolegom Lukom, Medom, otići na Otok, malo se kupati i usput spojiti korisno s ugodnim i obaviti neke poslovne razgovore. No nitko nije očekivao da će se odmah na početku dogoditi neke stvari koje će iz temelja preokrenuti njihove živote.
Dobro je rekao Edi Matić: Kod Mira uopće ne očekuješ takav kraj. Totalno te izbaci iz takta.
Sve preporuke!
Matija Maroš sasvim je običan tip, arhitekt iz Zagreba, koji je odlučio sa kolegom Lukom, Medom, otići na Otok, malo se kupati i usput spojiti korisno s ugodnim i obaviti neke poslovne razgovore. No nitko nije očekivao da će se odmah na početku dogoditi neke stvari koje će iz temelja preokrenuti njihove živote.
Dobro je rekao Edi Matić: Kod Mira uopće ne očekuješ takav kraj. Totalno te izbaci iz takta.
Sve preporuke!
October 5, 2025
Ovo mi je prva pročitana knjiga ovog autora i i odmah me osvojila. Zbog odličnog rejtinga krenula sam u čitanje s visokim očekivanjima i knjiga ih je u potpunosti ispunila! Radnja se gradi postepeno, ali vrlo vješto i dinamično, oko dvojice prijatelja koji poslovno dolaze na otok i odsjedaju u starini jednog od njih. Napetost raste sa svakom stranicom, a Morovićev stil držao me prikovanu do samog kraja. Upravo kad pomislite da je sve gotovo - slijedi pravi krešendo!
Knjiga koja se čita u dahu i potvrđuje zašto autor uživa toliko dobre kritike. Preporuka!
Knjiga koja se čita u dahu i potvrđuje zašto autor uživa toliko dobre kritike. Preporuka!
November 20, 2024
Inače ne čitam krimiće, osim onih koji mi slučajno padnu pod ruku. Veoma ugodno iznenađenje, mračnije, dublje i kompliciranije nego što sam očekivala. Radnja zapetljana taman koliko treba, ničega previše ni premalo. Puno sivila, ali ovakvome komadu to itekako odgovara. Samo me zanima koji je otok u pitanju :)))
September 6, 2025
Ostrvo negde u Dalmaciji, dva prijatelja dolaze da se odmore i istovremeno pokušaju da sklope neki posao za svoj mali arkitektonski ured. Sve će krenuti nizbrdo kad lokalna devojka slučajno pogine (krivicom jednog od njih), a mešani i policija pokušavaju da nađu ubicu. Odlična knjiiga, dobra atmosfera, napisano u dijalektu (što je samo plus). Miro je jedan od naših najboljih savremenih trileraša.
January 5, 2025
Vrhunska knjiga, baš vrhunska. Guštao sam čitati razvoj situacije oko jedne savršeno nepotrebne prometne nesreće i istrage. Taman kad je priča došla do kraja, vidim da ima još trećina knjige. Na tren sam pomislio da su dvije priče u knjizi, ali ne... Fenomenalna knjiga, apsolutno preporuka!
February 13, 2025
Od pocetka do kraja, nema suvisne stranice u knjizi, svaka je na mjestu - od upecatljivih opisa okoline, unutarnjih glasova protagonista do pazljivih detalja intrige.
Topla preporuka svim ljubiteljima trilera/krimica.
Veselim se buducim naslovima domaceg talenta Morovica.
Topla preporuka svim ljubiteljima trilera/krimica.
Veselim se buducim naslovima domaceg talenta Morovica.
November 27, 2024
Knjigu sam progutala u jednom danu!
November 28, 2025
Da mogu, dala bih i 6!
Najbolji krimić kojeg sam ikad čitala.
Najbolji krimić kojeg sam ikad čitala.
Displaying 1 - 26 of 26 reviews