365 rečenica

by Marina Vujčić

Među tristo šezdeset i pet rečenica možda se nađe i ona prava, jedina, najvažnija, ona oko koje ostale tristo šezdeset i četiri samo statiraju, ali ako takve rečenice i ne bude, ostat će pisani trag jedne neobično rečenične godine kakvu nikad ranije nisi proživjela.

376 pages, Paperback

Published November 10, 2024

About the author

Marina Vujčić rođena je 1966. u Trogiru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je kroatistiku.
U nakladi izdavačke kuće Profil 2010. godine objavljuje roman "Tuđi život", a 2014. u izdanju Hena coma knjigu drama "Umri ženski" i roman "A onda je Božo krenuo ispočetka" koji je 2015. godine ušao u uži izbor od četiri hrvatska naslova nominirana za Europsku nagradu za književnost.
Za dramu "Umri ženski" 2014. godine dobila je nagradu Marin Držić, a za dramu "Podmornica" istu nagradu 2017. godine.
2015. godine u izdanju Hena coma objavljuje roman "Mogla sam to biti ja".
Iste godine na natječaju V. B. Z.-a i Tisak medije romanom „Susjed“ osvaja nagradu za najbolji neobjavljeni roman 2015., koji objavljuje izdavačka kuća V. B. Z.
U koautorstvu s Ivicom Ivaniševićem 2016. godine u izdanju Hena coma objavljuje roman "Otpusno pismo".
2017. godine u izdanju Hena coma objavljuje roman "Pitanje anatomije".
2019. godine u izdanju Frakture izlazi joj roman "Pedeset cigareta za Elenu".
Živi na selu, na brdu iznad Trogira.

Reviews

[Snježana · Rating 5 out of 5]

Ovo je knjiga koja se uzima, čita pomalo... meni najdraže je bilo započeti dan uz kavu i par stranica, par rečenica... I ne, ovo nije knjiga koju ću pospremiti samo tako natrag na policu jer pročitana je, ovo je knjiga kojoj se vraćate, za kojom posežete dok pijete tu kavu i započinjete dan i nasumce (ili ne) otvarate stranice za rečenice koje će vas taj dan pratiti, možda vas potaknuti, na koje će te samo uzdahnuti, nasmijati se... u svakom slučaju, neki osjećaj ili neku reakciju će izmamiti.
Mislim da je ovo i zanimljivo i da ima terapeutski učinak, i iako sam davno prije vodila dnevnik, koncept jedne rečenice mi se čini baš zanimljiv, mogla bih probati 😊

[Sara · Rating 5 out of 5]

"U jednom od kamenih vrtova oko kuće tulipani tvoje majke svakog se proljeća ni iz čega pojave kao da ništa nije bilo, a bilo je."

Ne znam kako toliko toga stane u jednu rečenicu. I tako 365 puta. Da nije iz knjižnice, čitala bi jednu dnevno da me pukne kako bog zapovijeda.

Mislim da mi je Marina nova najdraža hrvatska autorica.

[Fabijan Černeka · Rating 5 out of 5]

Obožavaš eksperimente i neobična izdanja velikih autora – što Marina Vujčić nedvojbeno jest – i smatraš da je za stvaranje književne zrelosti i prepoznatljivosti izvan uskih krugova potrebno više od desetljeća kontinuiranog rada, a upravo je takva prilika omogućila nastanak "365 rečenica", genijalne knjige koja pokazuje koliko moćna može biti mala rečenica kada dolazi iz snažnog uma koji postavlja nove standarde u pisanju, razmišljanju i konceptu, dok besprijekorno izdanje tvrdih korica, vrhunskog dizajna i uveza dodatno upotpunjuje dojam ove jedinstvene knjige; ocjena 5/5.

[Tina · Rating 5 out of 5]

Kupujući ovu knjigu, razmišljala sam da li je to suluda investicija, dati toliki novac za 365 nečijih lijepo ukoričenih rečenica... I ne znam kad sam nešto uzela s toliko predrasude, a uslijedilo je oduševljenje. Ovo su takvi biseri, tako lijepe i vrijedne rečenice, ne citati, nego život zbijen u malo, komprimiran.

Knjiga me inspirirala na isti podvig kojem se spisateljica podvrgla, rečeničnu 2025, s tim da sam i te kako svjesna da će moja biti nešto lijepo meni samoj, a Marinine rečenice bih preporučila svakoj kućnoj knjižnici.

[Milvana · Rating 5 out of 5]

Knjiga sa 365 rečenica, 365 poruka, 365 ideja i misli koje moraš osvjestiti. Preporuka za knjigu ali i čitanje , trebalo bi možda čitati svaki dan po jednu rečenicu.

[Miss Chocolate · Rating 3 out of 5]

Autorica mi je užasno draga i našla sam neke rečenice koje su mi baš 'sjele ko... ", ali jednostavno ne mogu zaboraviti njene romane i onda imam toliko nerealno visoka očekivanja. Od sad čitam samo Marinine romane, ništa drugo, obećajem.

[Tamara Vojnovic · Rating 5 out of 5]

Ovu knjigu rečenica, ideja, misli, ne možeš uzeti i pročitati u 3 sjedenja. Ona se uzima i čita polako, pretačući Marinine osjećaje u svoje osjećaje, misli u svoje misli, doživljaje, mirise, okuse, u svoje. Koliko sam samo puta otplovila u svoje sjećanje i osjetila nostalgiju i pustila suzu za davno zaboravljenim ljudima, neipunjenim težnjama...

"Tebi bi zapravo dobro
došao neki čovjek, živ
i stvaran, kojega bi
mogla ludo voljeti
bez
posljedica
i bez rizika,
da on tamo negdje
živi ne znajući ništa
o tvojoj velikoj
ljubavi koja mu ne
bi nedostajala jer
mu nije ni potrebna,
a ti da živiš tu gdje
živiš i tako kako već
živiš, ali ispunjena
ljubavlju i zauzeta
trajnim sanjarenjem
o njemu, svom čovjeku,
s kojim će svaki
zajednički trenutak
biti savršen baš zato
što ga nikad nećete
provesti zajedno.

[Lidija · Rating 5 out of 5]

Čudo jedno što može stati u jednu rečenicu. Koliko slojeva emocija i kako se lako prepoznajem u tim kratkim rečenicama. Knjiga koju ne treba samo pročitati, nego čitati, iščitavati i posvojiti. Kupiti jednu za svoju policu dragocjenih knjiga.

[Mateja Vukmir · Rating 5 out of 5]

Savršenstvo. Terapija. Lijek.
http://ggirrrl.blogspot.com/2024/12/3...

[Lucija L. · Rating 5 out of 5]

Čista (tristošezdeset)petica!

[Anita · Rating 4 out of 5]

"Ako živiš na način da dan bez napisane rečenice smatraš izgubljenim, ili makar polovičnim onda te ta jedna rečenica dnevno može cijelu jednu godinu, dan po dan učiniti smislenom."

[Helena · Rating 5 out of 5]

Postoji nešto gotovo nevjerojatno u ideji da knjiga od 365 stranica sadrži točno 365 rečenica i da svaka od njih nosi težinu cijelog jednog dana. Upravo me ta znatiželja privukla ovoj knjizi. Ovo je tiha, topla, nježna knjiga. Precizno pogađa emocije. Podsjeti te na sitnice koje inače promaknu, ali čine život. Nema viška, nema žurbe, svaka rečenica pažljivo je postavljena, kao mali komadić života. Ovo je ona knjiga koja ostane negdje u tebi, kao svjetlo koje ne traži pažnju, ali ga svejedno primjećuješ.

""Pomalo", kaže ti susjed kojeg si srela u šetnji, a ti odmah u sebi tu riječ proglašavaš riječju dana, tjedna, možda čak i cijelog mjeseca, jer tako je meka i dobroćudna i prijateljski raspoložena prema tebi i svima: ona je zapravo cijeli jedan način života koji bi trebalo usvojiti i primjenjivati u svemu što radimo, moto jednog postojanja u kojem bi se onda sve moglo pomalo i po malo i sve bi onda u njemu bilo naveliko, ali sve u pravo vrijeme i sasvim dovoljno da ničega ne nedostaje."

"Razmišljaš ima li tuga doista dulji rok trajanja od radosti, ili se to možda samo tako čini jer je treba izdržati, za razliku od radosti, koju smo u stanju neopaženo proživjeti."

"Čistoća prostora uvijek je mala svečanost ako je znaš, u to pretvoriti, a znaš - jer danas si oprala prozore i podove, obrisala prašinu, promijenila posteljinu, očistila kuhinju i frižider, na svoje mjesto stavila sve što tamo nije bilo, uglancala svjetiljke i radni stol, i onda si, na kraju dana zapalila mirisnu svijeću i natočila času crnog vina da proslaviš taj sasvim obični događaj koji je tebi bio puno više od toga, i gledala si odsjaj svijeće u blistavoj staklenoj zdjeli za voće i u čašama na polici, i život ti se, barem do sljedeće prašine i nereda, činio neopisivo lijep."

"Ti si ovamo, u svoje selo, zapravo pobjegla, ali nije ti jasno to čega točno."

"I iako ti je jasno da nikoga ne možeš niti moraš zamijeniti, znaš da ima nešto u tome da si ono što su voljeli malo i preuzela da im ne prestane."

"I često ti je sav smisao bio u tom neprestanom odlaženju iz nečega gdje ti nije mjesto, a možda i samo u odlaženju koje znači da ćeš stići nekamo gdje ti je sve još novo."

"U jednom od kamenih vrtova oko kuće tulipani tvoje majke svakog se proljeća ni iz čega pojave kao da ništa nije bilo, a bilo je."

"Od svih imuniteta koje si u životu stekla, ovaj emocionalni jedini je opasan za zdravlje."

"Da te danas netko upita čega se bojiš, rekla bi da se bojiš samo neizbježnoga."

"U neke stvari koje si proživjela još uvijek nisi povjerovala."

"Za potpuni mir možda ti je samo potrebno znati i prihvatiti da je ono što dolazi, što god to bilo, nemoguće izbjeći."

"... da ne moraš nikamo odlaziti i na tome si zahvalna jer ti ljeti svaki zadatak puno teže pada, pa se čudiš ljudima na društvenim mrežama koji nekamo putuju da bi se odmorili jer ti se možeš odmoriti jedino kod kuće..."

"U tvom zavičaju mnogi još uvijek kažu partija je za nekog tko je umro, a to tako lijepo zvuči, kao da nije smrt, nego putovanje, iako je jasno da je to putovanje s kojeg se netko ne vraća."

"Kad bi barem ljudi mogli u naše svjetove dolaziti s garancijom, kao mali kućanski aparati - na godinu, dvije pet - pa da ih se može zamijeniti čim se pokažu neispravnima."

"Da ti je samo jedan dan lijenosti bez osjećaja grižnje savjesti!"

"Odavno svi već zaključila da ti je pisanje pola zdravlja, a sad imaš potrebu dodati da je druga polovica hedonizam."

"Kad se nađeš u rujnu, septembru, uvijek pomisliš kako bi novu godinu trebalo dočekivati tada, jer to je mjesec u kojim sve iznova počinje, i u prirodi, i u poslu, i u školovanju - a ne hladni, depresivni siječanj, kad se čini da je sav život spremljen u zamrzivač."