Senoviniai papročiai ir tradicijos Anja Mugerli apsakymuose – lyg senoviniai nėriniai, ištraukti iš (pro)močiutės spintos, pro kuriuos įžiūrimas dabarties pasaulis, jo iššūkiai ir skauduliai. Pasak autorės, juos pamiršdami, mes prarandame tai, kas autentiška. Ji rinkosi paslaptingus papročius, kurie prisidėtų prie kūrinio nuotaikos. Knyga kritikų vadinama „literatūriniu saldainiu“.
A. Mugerli įtraukia mus į pasaulį, kurio nepažįstame, nors jame gyvename. Mes nuolat peržengiame sienas – kalbines, kultūrines, politines, geografines, taip pat sienas tarp tikrovės ir pasąmonės. Rašytoja atskleidžia paprastų žmonių kasdienybę, kurią sukrečia koks nors įvykis, ir apsinuogina egzistencijos, gyvenimo prasmės klausimas. Autorė užčiuopia šiuolaikinio žmogaus psichologines subtilybes. Jis nėra aklai pasidavęs likimui ar liūdesiui. Net daiktai labai vertinami. Dešimtmetė mergaitė, įgijusi naujus batus, tiki, kad juose gyvena meilė. Septynis pasakojimus vienija ir juose vaizduojami kažkuo kitokie žmonės.
Autorė nesupriešina „geros“, „šviesios“ praeities ir „blogos“, „niūrios“ dabarties, čia nerasime moralizavimo gaidelių ar praėjusių laikų nostalgijos. Senovės detalės, papročiai, tradicijos ar legendos, mitinės būtybės suteikia autentiškumo, požiūrio šviežumo. Istorijų pabaigos dažnai atviros, tad palieka skaitytojui erdvės kurti, apmąstyti savą interpretaciją. Už originalų praeities atgaivinimą, gilias įžvalgas, kalbos tobulumą 2021 m. knyga „Bičių šeima“ (2020) įvertinta Europos Sąjungos literatūros premija.
Septyni apsakymai, kurių kiekviename aprašomas koks nors (jau sunykęs) slovėnų paprotys: šokis su kėde ("Obuolių mėgėja"), Užgavėnių kaukių tradicijos ("Užgavėnės"), meilė gali gyventi daiktuose? ("Bateliai"), piešiniai ant avilio lentelės virš laktos ("Bičių šeima"), miške gyvenančios kreivapėdės ("Pirta"), kaukolės apiplovimo ir įvyniojimo į skepetą apeiga, kad žemė neišstumtų naujo mirusiojo kūno ("Raudonas gaidys"), ežeras dingsta, jeigu žmonės nebegarbina jį sukūrusių dievų ("Ežeras").
Sužinoti papročius buvo įdomu. Patys apsakymai (pasakojimas, siužetas) didelio susižavėjimo nesukėlė, tačiau ir neerzino. Istorijos pakankamai universalios – tinka ir įvertinimas, kad peržengia istorijos, kalbos, kultūrų, politikos bei visuomenės ribas, ir nuvertinimas, kad nieko naujo ar įdomaus.
Labiausiai patiko: "Ežeras" (labai gražiai emociškai apie greit užaugsiančius vaikus ir netikėtą antrą progą, kuri tampa "tuščia dauba"), "Raudonas gaidys" (dėl egzotiško papročio ir pabaigos: "Ta trijulė bėgo nuo savo baimių, o mudu priešingai... Ar ne todėl tapai gaisrininku?", 136 p.).
Istorija, kurios nepasigesčiau: nebuvo – tolygus 150 puslapių rinkinys.
Ugotavljam, da zadnje čase premalo berem kratke zgodbe, čeprav sem med njimi že večkrat našla nekaj lepih biserov. Tudi Čebelja družina je prav prijetno presenečenje, saj zgodbe prinašajo vpogled v družinske odnose in njihove (morebitne) usode.
Usode družinskih članov so različne, vendar imajo vse pridih tragičnosti. Prav tako v vseh najdemo ljudske obrede/običaje, ki so večinoma postavljeni v sodobni čas, le naslovna Čebelja družina je postavljena v določen zgodovinski čas in je zelo presunljiva.
Avtorica me je navdušila že z romanom Pričakovanja, zato sem sedaj posegla tudi po njenih kratkih zgodbah. In mi ni žal! Vsaka zgodba prinaša nekaj: nekatere opozarjajo na vse večjo oddaljenost od partnerja (Jabolkosnedka), druge se lotijo tudi nadnaravnih sil (Pirta) in pustnih običajev (Pust). Vse pa imajo v ozadju, kot že omenjeno, stare (slovenske) običaje, ki dobijo novo preobleko in vlogo. Zgodbe sežejo čez meje zgodovine, jezika, kultur, politike, družbe in resničnosti.
A really interesting collection of short stories revolving around rituals, traditions, culture and family themes. Based on the synopsis and cover, I expected a light read, however, all the stories have a bit darker strain and I was positively surprised.
Zbirka sodobnih, rahlo melanholičnih zgodb, ki črpajo navdih iz slovenske ljudske tradicije. Usode družinskih članov so različne, a vse nosijo pridih tragičnosti, ob tem pa se ljudski običaji večinoma prepletajo z današnjim časom.
Книгава е составена од (меланхолични) приказни инспирирани од словенечкиот фолклор, но сместени во денешно време. На моменти е на граница на магичен реализам, но не преминува премногу во тој дел… Во дел од описот на задната страна пишува “…свет што не го познаваме, иако живееме во него”, а мене искуството ми беше сосема спротивно, како да читав за свет во кој не живеам, а чувствувам како да го познавам… Книга како напишана за дождливо време, па за денес ми беше совршен избор
Kako že pravi Tolstoj? Vse srečne družine so si podobne, vsaka nesrečna družina pa je nesrečna po svoje ... Zbirka kratkih zgodb, ki te popelje v različne ideje (in realizacije) družine in družinskega življenja. Ker ... Kaj pa sploh je družina? ;)
Hvaljena zbirka od sedam pripovijesti, a sve tematiziraju obitelj i obiteljske odnose. Sve imaju upleten i neki folklorni element, a nijedna nema jasno definirano mjesto radnje, tako da možemo zamisliti da se odvijaju bilo gdje. Sve priče nose popriličnu dozu neodređenosti i zagonetnosti, kao da sve otvaraju teška i sudbinska pitanja, i to je za čitanje pomalo naporno, usprkos kratkoći zbirke. Od svih priča, najjasniju poruku nose prva (Ljubiteljica jabuka) i posljednja (Jezero), svaka od njih tematizira željeno, a neostvareno majčinstvo. Središnja, ujedno i najdulja priča, po kojoj zbirka nosi i naslov (Pčelinja obitelj), smještena je u razdoblje nacizma i tematizira progon Židova, ali uz velik broj dodatnih motiva koje je ponekad teško povezati. Priče "Cipele" i "Pirta" relativno su jednostavne (odnos među sestrama; majčina psihička bolest), dok "Karneval" i "Crveni pijetao" nose popriličnu dozu bizarnosti.