Roza ima jedan cilj – osvetiti se ocu i to tako da zavede muškarca kojeg on mrzi. Sve što je dosad napravila – dva propala braka, provokativna odjeća – činila je u inat ocu, kao znak neposluha. Stoga odlazi u Italiju kako bi tamo uhvatila Leonarda Lučeva u svoju klopku. Leo je u bijegu od novinara i optužbi koje mu se stavljaju na teret.
Prisiljen u Italiji boraviti svaki dan pored Roze, Leo počinje shvaćati da se ispod maske od šminke, oskudne odjeće i uloge plitke djevojke, skriva nešto vrijedno. No kad dozna tko joj je otac i shvati u kakvu ga je klopku uhvatila, Leonard prekida sve veze s Rozom i kraj je neizbježan.
Ili nije? Iako su izgubili nešto veće i od povjerenja, zajednička bol i spoznaja o ljubavi mogla bi na kraju ponovno ukrstiti njihove putove. Ako za to budu imali hrabrosti…
Često se pitam kako napisat neke recenzije, kako te osjećaje objasnit, a onda shvatim da je bit u tome da moram pustit da duša odluči što želi napisat u vezi te knjige.
Ona nije samo knjiga, ona je puno više. Nešto što me promijenilo, ojačalo i na neki način, usrećilo na tako jedan poseban način. Na nekoj polovici romana desio se cijeli preokret emocija, ocjene i mišljenja o cijeloj knjizi. Od početka do neke 200.str. meni nije bilo jasno apsolutno ništa. Nisam mogla pohvatat likove i najveću mi je zbunjuju stvaralo to što nisam mogla shvatit tko je Rafaela, a tko Roza. To je zapravo ista osoba, samo što je naš glavni lik Max zove Roza od početka romana. Roza je djevojka koja je sve radila u inat ocu, ali nešto što ju je po meni krasilo na njenome prekrasnome tijelu, je njena roza kosa. Kosa koja bi sjajila na suncu, imala najljepši sjaj i bila lagana poput perca. To sve je učinilo nju posebnu, ali i cijeli ovaj roman zbog kojeg sam se suzdržavala da u prostoriji punoj ljudi ne pustim sve suze koje su se nakupile od boli. Bile su to toliko jake i bolne riječi za podnijet, da vam ne mogu to objasnit!
Dugo sam se razmišljala da li je uopće potrebno da ja napišem ovu recenziju, jer ova knjiga kao i još njih par rijetkih su me promijenile na tako jedan suptilan način da toga nisi ni svjestan, ali, moje srce i ja smo to tako osjetili da sam imala osjećaj kao da mi ih je Bog poslao baš toga trenutka u moje ruke da budu pročitane!
not my cup of tea… uvijek kazem da si likovi ne mogu govoriti sve sta im je na dusi jer u jednom trenu ce preci onu granicu kad se vise ne mozes vratiti. ovdje se to dogodilo. a ona mu se ipak vratila.