Iz sazvežđa hit romana Kaja, Beograd i dobri Amerikanac i Mica, Beograd i odvratni Britanac, stiže nova uzbudljiva priča sa voljenim junacima, obogaćena vedrinom jedne fascinantne devojčice.
Mica Đurđević, kontroverzna predratna beogradska književnica i učiteljica mačevanja, na pragu ozbiljne starosti konačno stiče najbolju prijateljicu – koja se takođe zove Mica i ima dvanaest godina!
Njihovo druženje isprva se uglavnom vrti oko knjiga, jer devojčica neumorno čita, rado i lako piše. Dogovoriće se da napiše roman uz uredničku pomoć mnogo iskusnije Mice, koja je savetuje da na papir stavi sve što joj padne na pamet, a događaji će se već desiti sami od sebe.
I zaista, s dolaskom nadasve turbulentne 1968. godine, počinju da se dešavaju brojni preokreti, protesti i neredi, kako belosvetski tako i domaći. Zaokupljaju apsolutnu pažnju obe Mice: one starije, već umorne od istorije koju je živela, ali i izuzetno promućurnog i radoznalog deteta koje u školi krišom čita Politiku, gleda Dnevnik i pokušava da shvati društvo u kome živi.
„Novi roman Mirjane Đurđević je komično-poučna bajka o rađanju Novog Beograda iz duha jednog ženskog intergeneracijskog prijateljstva koje se rađa na prvi radoznali pogled. Junakinje jedna drugu uče i istoriji sveta, i pisanju o svetu. Dve Mice se jedna drugoj otvaraju polako: jedna je odavno naučila da bude nezavisna, preduzimljiva i odlučna, druga te lekcije tek uči. Ova mala istorija velikog prijateljstva istovremeno je revolucionarna pedagoška poema o važnosti razmišljanja, propitivanja i zdrave sumnje.“ – Vladislava Gordić Petković
Mirjana Đurđević (1956), doktorka tehničkih nauka. Profesorka Visoke građevinsko geodetske škole u Beogradu. Napisala seriju od sedam parodija na kriminalističke romane sa detektivkom Harijetom kao glavnom junakinjom: „Ubistvo u akademiji nauka“, Žagor, 2002, Agora, 2007; „Parking svetog Savatija“, Samizdat, 2003, Agora, 2008; „Deda Rankove riblje teorije“, Čigoja štampa, 2004, Laguna 2010 – nagrađena Ženskim perom za 2004; „Leš u fundusu“, Laguna 2012; „Jacuzzi u liftu“, Čigoja štampa, 2005; „Prvi drugi, treći čovek – srpske legende“, Agora, 2006, 2007; „Čim preživim ovaj roman“, Agora 2008, 2009. Takođe „Čas anatomije na Građevinskom fakultetu“, Viktor, 2001, non-fiction; romane „Treći sektor ili sama žena u tranziciji“, Žagor, 2001, Agora, 2006 i „Aždajin osmeh“, Čigoja štampa, 2004; istorijsku metafikcije „Čuvari svetinje“, Agora, 2007, 2008; „Kaja, Beograd i dobri Amerikanac“, Agora 2009, Laguna 2010, 2011. - regionalna nagrada „Meša Selimović“ za najbolji roman objavljen na prostoru Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne gore u 2009. godini i „Bremasoni“, Laguna 2011, 2012. Živi i piše u Beogradu, Srbija.
Gde su, šta rade: Mica Djurdjević edition, 20 godina posle odvratnog Britanca, a od Kaje da i ne brojimo ❤️ Odrastanje krajem 60-ih u mojoj rodnoj SFRJ, sa fusnotama :) Plus da malo produbim svoje inače bedno razumevanje istorije u ovim krajevima, gora sam od male Mice 🙄 ("Znači zato su bacili lažnu trudnicu kroz prozor? - izbečila sam se. - Da dođu Karadjordjevci koji su bili za Jugoslaviju? - Ma hteli su je i jedni i drugi. Al su Obrenovići bili naklonjeni Zapadu a Karadjordjeviće su pujdali Rusi. - Pa šta je po tebi bilo bolje? - Kako šta je bolje? Saher torta ili cvekla u supi? ")
Elem, 1968 i ništa novo pod suncem, sad 2025-e...
Traženje preko leba pogače: Prva Mica se i te kako čuje kroz reči male Mice, odlično, ali u takvoj strukturi naravno nema nečega što me zanima i do čega bih volela nekad da dođemo: kako ona, pametna žena, sad u ovim godinama i posle onolikog života većeg od života, gleda na neumitnu prolaznost njega i sebe i svega što ih čini. Možda u sledećem nastavku :) Šta ću, i meni je vreme da razmišljam o tome, da, hm.