Stoji ti put

by Julijana Matanović

Tri proročice, tri žene i tri sudbine koje se slijevaju u jednu potresnu i dirljivu priču tema su ovoga kratkog romana Julijane Matanović. Ispričan je u vremenu u kojem je bilo normalno da žena trpi, da ne postoje riječi poput pobune, izbora i prava i da se spas skriva jedino u talogu kave. Premda glasovi o pravu žena na jednakost glasno odjekuju sa svih strana, junakinje Julijane Matanović i dalje su prisiljene živjeti u muškom svijetu u kojem se svi pokušaji pobune razbijaju o glavu. Iako su sve tri žene različite generacije, njihovo okuženje, kako osobna tako i opća povijest, stvaraju od njih žrtve koje samo nastavljaju nesretni niz obiteljski vezanih žena.

Ljubav i prezir, život i smrt, roditelji i djeca, polariteti su koji će se u romanu Stoji ti put sudariti na najteži mogući način i postaviti pitanje kako nastaviti dalje. Jedinstven stil Julijane Matanović na svojoj je najvišoj razini i možda nas kao čitatelja udari ondje gdje smo najosjetljiviji, ali stvara od nas ne samo zadovoljne čitatelje nego i bolje ljude koji će na život, nakon čitanja ovoga romana, gledati posve drukčije.

120 pages, Hardcover

Published January 1, 2024

About the author

Julijana Matanović rođena je 6. aprila 1959. u Gradačcu (BiH). Od 1962. živi u Hrvatskoj. Osnovnu školu završila je u Đurđenovcu, gimnaziju u Našicama, a studije na Odsjeku jugoslavenskih jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. U jesen 1982. zaposlila se, kao asistent, na Odsjeku za jugoslavenske književnosti istoga Fakulteta. Postdiplomske studije završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gde je 1989. magistrirala na temi Primarna i sekundarna generička obilježja u Đurđevićevim „Uzdasima Mandalijene pokornice“. Doktorirala je 1998. godine s temom Hrvatski povijesni roman XX. stoljeća. Od 1993. zaposlena je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kada je i izabrana za asistenta na Katedri za noviju hrvatsku književnost. U zvanje docenta promaknuta je 1999, a u vanrednog profesora 2007.
Stručne i naučne radove počela je objavljivati 1982. u časopisima, novinama i na radiju: Studentski list, Polet, Pitanja, Vjesnik, Treći program Radio Zagreba, Maslačak, Mogućnosti, Glas Slavonije, Slobodna Dalmacija, Republika, Polja, Quorum, Forum, Vijenac, Dometi, Dubrovnik, Dubrovački horizonti, Kaj, Revija, Književna revija, Kolo, Sarajevske sveske, Diwan, Bosnia Franciscana, Croatica...
Do sada je objavila tristotinak rasprava, ogleda, izvornih članaka i književnih kritika. U svojim knjigama bavila se ponajviše književnošću 17. veka (Barok iz suvremenosti gledat, Ivan Gundulić) te temama vezanim za istorijski roman u hrvatskoj književnosti (Krsto i Lucijan, sumnja.strah@povijest.hr). Među prvima je u prostore interpretacije unela pripovedanje u prvim licu (Prvo lice jednine, Lijepi običaji). Učestvovala je na četrdesetak kongresa, simpozijuma i okruglih stolova vezanih za teme koje dolaze iz prostora nacionalne književne baštine i sinkrone književne produkcije (Dani hvarskog kazališta, Hrvatski književni barok, Krležini dani, Prvi hrvatski slavistički kongres, Drugi slavistički kongres, Đakovački dani književnih kritičara, Dani Josipa i Ivana Kozarca, Književni Osijek...). Pet godina (1991–1996) vodila je projekat Hrvatski književni barok i slavonska književnost 18. stoljeća pri Ministarstvu znanosti Republike Hrvatske. Kao sastavni deo tog istraživanja organizovala je naučni simpozijum (Osijek–Požega, 1993), čiji su radovi 1995. obelodanjeni u zborniku Ključevi raja. Bila je istraživač na projektu Enciklopedija hrvatske književnosti. Sarađivala je na projektima Stoljeća hrvatske književnosti, Leksikon hrvatskih pisaca, Hrvatska enciklopedija, Leksikon djela hrvatskih pisaca i Hrvatska književna enciklopedija.
Vodila je postdiplomske doktorske studije kroatistike (2006/2007).
Kao lektor i predavač četiri godine učestvovala je u programu Zagrebačke slavističke škole.
Povodom godišnjica vezanih za živote i rad hrvatskih pisaca, te uz pojedina događanja (kao što je npr. Mjesec knjige) održala je preko pedesetak stručnih predavanja u zemlji i inostranstvu. Od 1988. do 1991. uređivala je i vodila nedeljnu emisiju o savremenoj hrvatskoj prozi (Hrvatski radio, Radio Osijek), a u 2003. redovno je prikazivala nove naslove u emisiji Kutija slova Hrvatskog radija. Uređivala je časopise Rijek i Quorum, od 1990. do 1997. bila je urednica u časopisu Književna revija. Od 1985. do 1989. uređivala je i biblioteku Quorum, a od 1995. do 1997. biblioteku hit. Dve godine (2003–2004) bila je urednica u Nakladnom zavodu Matice hrvatske gde je uredila dvadesetak naslova i pokrenula biblioteku Ženska polovica književnosti.
Vodila je Đakovačke susrete književnih kritičara (2003–2006) gde je organizovala kolokvije o uredničkom radu Zlatka Crnkovića (2003), autorskom opusu Irene Vrkljan (2004) i dvadestogodišnjici izlaska časopisa Quorum (2005). Dve sezone uređivala je i vodila tribinu Književni petak. Za potrebe izdavača bila je recezent stotinak naslova iz savremene hrvatske proze. Bila je član žirija za nagradu „Ksaver Šandor Gjalski“, Vjesnikove nagrade „Goran“ V.B.Z-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman godine, Nagrade „

Reviews

[Jethro Tull · Rating 1 out of 5]

Stereotipno, klišejizirano, sve već sto puta viđeno.

[Izyyy84 · Rating 4 out of 5]

4.25⭐️

[lea · Rating 4 out of 5]

sve je rekla

[Valentina · Rating 4 out of 5]

„Tišina priskrbljuje dostojanstvo stvarima o kojima smo pred većinom drugih bića prisiljeni šutjeti.“
O, ne! Još jedna knjiga, kojoj je mjesto radnje tamo negdje na brdovitom (ili manje) Balkanu, gdje su žene zlostavljane, ostavljene, bezglasne, svedene na pet slova: Ž R T V A; a muškarci propalice, varalice, kukavice, pijanice, zlostavljači. Ta mala knjižica, od neobimnih stotinjak stranica, čita se brzo, ali ne i lako.

Julijana kritizira sve, slikovito se obrušava na sveprisutni primitivizam (ne samo na zlostavljače, već i na intelektualce i sve one koji su uobličili ljudsko dno), jer kakav je to svijet u kojem je normalno da se dijete oduzme majci!?!

Julijana piše lijepo: „Vjerovala je da ljubaznost ne treba iznuđivati. Baš kao ni ljubav.“

Ja, osim iz školskih knjiga, za patrijarhat nisam znala sve dok nisam kročila u svijet odraslih. Brzo sam shvatila da je to okruženje u kojem muškarci (uglavnom) mrze žene, istovremeno sline za njima, nastoje ih podčiniti (ponekad ih ignoriraju, negiraju, uglavnom marginaliziraju). I desi se, da desi se, da i ona koja nije tako odgajana – ušuti i postane bezglasna (a ponekad postane veće čudovište od svih). I zato ova knjiga nije kliše, nije nešto što smo pročitali stoti put. Naprotiv – gradivo treba ponavljati, jer ako ga nećemo ponavljati, sudbine žena iz knjiga nastavit će se događati i izvan njih, a mi ćemo šutjeti i, onako usput, skrolati vijesti po mobitelu, preskočiti, jer radi se o još jednom…bla bla, ne čitaš, jer ispod je zanimljivija informacija.
I da, nemojte curice oslovljavati sa „sine“! Zašto, kakva je to idiotska tradicija ?!? Nije simpatično…

[Maja · Rating 5 out of 5]

Predivna i bolna.