Od autora nagrađivanog bestselera Lutajući Bokelj.
Radnja ovog romana prati Nikolu Smekiju, ambicioznog modnog industrijalca iz Barija, koji se na poziv gradonačelnice vraća u Perast, grad svojih predaka, da bi ponovo pokrenuo i oživeo tradicionalnu proizvodnju mornarskih majica.
U svetu koji potpuno zavisi od tehnologije, evoluirani Google preuzeo je ulogu boga, pa nadgleda sve i svakoga.
Šjor Smekija uspeva da brodi digitalnim lavirintom, otkriva kako je plavo-beli dezen nastao na Mediteranu i kojim to čudom uporno opstaje kroz vekove. U najlepšem zalivu na svetu, junak se zaljubljuje u neobičnu meštanku koja će mu otkriti ne samo tajne baroka, već i da je ljubav jedino što internet još uvek ne može da zabeleži i arhivira...
Jedro nade je roman o istorijskom razvitku mornarske majice koja je na Mediteranu mnogo više od elementarnog komada garderobe. Plavo-bele pruge su jedinica stila sveprisutnog pomorskog kulta, modni mit, ali i oličenje seksualnosti. Na primorju je svako ko nosi prugastoplavu majicu hodajuca avantura.
Kapetanski Perast politički je odvojen od susednog Kotora. Ima predsednika koji tvrdi da 1492. g. ni na jednom od tri broda s Kolumbom nije plovio katolički sveštenik, ali jeste tumač za hebrejski.
Malović je, kao niko pre njega, u roman utkao logiku primorskog načina života i ispleo ljubavnu priču u srcu urbane barokne bajke. Pred nama je izuzetna povest o čuvenom dezenu koji je postao globalni brend, u čiju istoriju su umešani Jevreji, katolički kraljevi, otkriće Amerike...
Roman „Jedro nade“ koji pripada književnom opusu mladog srpskog autora Nikole Malovića kroz centralnu temu nastanka mornarskog dezena obrađuje mnoštvo ideja karakterističnih za cjelokupno piščevo stvaralaštvo. Kao osnovna biografska odlika sveprisutna u radu ovog književnika nameće se neraskidiva povezanost sa morem, što potvrđuje činjenica da je Malović rođen u Kotoru. Trenutno, Malović je jedini autor srpskog porijekla koji domaću književnost spaja sa primorjem, a značaj njegovog stvaralaštva ogleda se u težnji da na literarni način prikaže složenu i burnu istoriju Boke Kotorske, koja vremenom izrasta u ključni simbol piščevog književnog angažmana.
Tako, u romanu „Jedro nade“ smiještajući radnju u Perast, malo primorsko naselje u opštini Kotor, ovaj pisac uspješno prepliće moderno doba sa vjerodostojnim istorijskim podacima. Ovakav pristup djelu osim umjetničkog daje i istorijski karakter. Spajajući niti tradicionalnog i istorijskog sa savremenim i modernim, autor oslikava stamenost malog Perasta nad burnim istorijskim okolnostima. Malovićev pristup djelu daje primjese distopije, odnosno kritiku prekomijerne modernizacije društva, dok se drevni, barokni Perast, u par navrata upoređen čak i sa Edenskim vrtom, ukazuje kao utopija.Ipak, Malović ostaje orijentisan ka tradiciji i kulturi, kao i religiji u izvornom smislu, a razvijajući roman suptilno iznosi kritiku modernog načina života koja isijava iz uspostavljanja paralele između internet pretraživača Google i Boga. U misli: „Tehnologija se teologizovala“ Malović stavlja akcenat na pritisak koji svevideći Google uzrokuje kod populacije, te se pod takvim strahom ljudi ponašaju po određenim pravilima, što autor poredi sa „ poštovanjem zapovijesti iz straha od Boga“. Posmatrajući hiperboličnu ilustraciju tehnološkog razvitka iznesenu u romanu reklo bi se da je radnja smještena u budućnosti, što knjizi svakako daje prethodno spomenuto distopijsko odličje. Ipak, kroz viziju apokaliptične budućnosti, pisac nastoji da ukaže na greške koje ljudi prave u sadašnjosti da bi na taj način probudio kolektivnu svijest.
Savremena srpska književnost odlikuje se sve prisutnijom naklonjenošću tradiciji i viševjekovnoj kulturi. Na taj način dolazi do buđenja nacionalne svijesti, ali i duha naroda. Stavljajući akcenat na bogato srednjovjekovno razdoblje koje za srpski narod, kako u kulturološkom tako i u zavjetnom smislu predstavlja najplodniji period, „Jedro nade“ može se povezati sa pjesmom „Dečanska zvona ili svetkovina srca“ Darinke Jevrić koju karakteriše sličan spoj tradicionalnog i modernog. Pjesma „Dečanska zvona ili svetkovina srca“ ipak predstavlja neraskidivost srpskog nacionalnog naslijeđa i Kosmeta, dok se „Jedro nade“ nameće kao roman sa obiljem faktografskih svjedočanstava o baroknom Perastu i njegovom istorijskom razviću. Malović teži da Nikolin povratak u Perast, mjesto obitavanja njegovih predaka, prikaže kao povratak korijenima, ali i okretanje tradicionalnim vrijednostima što predstavlja jedini bijeg od pošasti novog doba. Ujedno pisac ističe neophodnost njegovanja istorijskih sjećanja i čuvanja običaja. Slika Boke Kotorske u romanu je posmatrana pomalo idealistički, te je data iz izmijenjene realističke perspektive. Ipak, roman „Jedro nade“ ne može se posmatrati isključivo kao patriotski manifest Nikole Malovića, nego kao umjetnička obrada istorije baroknog, bajkovitog Perasta ukomponovana sa - prema mišlju Jovana Dučića - vječitim temama ljubavi, smrti i religije.
Malović se trudi da knjizi podari pravi duh „bokeškog govora punog romanizama“, te čitalac opaža brojne fraze na italijanskom jeziku naročito izražene u dijalozima. Naime, u knjizi se navodi da Perast u XV vijeku dospijeva u ruke Mletačke Republike i tada prvi put dobija status grada. Pod vlašću Mlečana kao izvrsnih trgovaca, Perast se razvija u trgovački grad. Djelovanjem nove fiktivne gradonačelnice Marije Zmajević Perast opet dobija status grada, a poznanstvo sa Nikolom, glavnim likom romana otvara mogućnost kreiranja modnog i tržišnog brenda s prepoznatljivom Made in Perast oznakom koji bi ovom gradu mogao da povrati status istaknutog trgovačkog centra. Ovakvim postupkom pisac naglašava ponavljanje različitih varijanti istih događaja kroz istoriju, a ova ideja ogleda se u načelima ciklizma zastupljenim u poetici Andrića ili Borhesa.
Osim naglašene jezičke karakterizaciji u službi stvaranja jasnije slike Perasta tokom čitanja, pisac se služi i sinestezijom da bi dodatno istakao aromatičnost Jadrana. Romanom „Jedro nade“ Malović oslikava Boku Kotorsku u svim njenim dimenzijama – prikazujući boje, mirise i ukuse Mediterana. Upotrebom olfaktivnih senzacija Malović spontano približava Perast čak i potpuno neupućenom čitaocu. Ovakav majstorski potez knjizi „Jedro nade“ daruje umjetničku težinu, što je automatski izdvaja od današnjih lako čitljivih bestselera.
U prvom dijelu romana osim gradonačelnice Marije Zmajević čitaoc biva upoznat sa Marijom Vukasović, ženom koja predstavlja modernu Penelopu. Obrisi Homerove „Odiseje“ ne mogu da se ne zapaze tokom čitanja „Jedra nade“, a u više segmenata knjige intertekstualne reference direktno upućuju na povezanost Malovićevog promišljanja sa „Odisejom“. Likom Marije Vukasović autor u knjigu utkiva i sloj ljubavnog, koje se u zaključnom paragrafu knjige izdvaja kao spas od burne današnjice. Iako Googleove kamere prate i bilježe svaki korak likova romana, one ipak nemaju mogućnost da prenesu informacije o onom suštinskom – osjećajima, mirisima, zagrljaju voljene želje, tinjanju tek začetog života u majčinskoj utrobi... Takvim prikazom autor stvara oličenje još jednog jedra nade koje se ogleda u svemu onom čulnom nad čime Google nema moć.
Naziv „Jedro nade“ primarno se metaforički može povezati sa bajkovitim Perastom, koji ujedno predstavlja bijeg od stvarnosti okovane ratovima i nasiljem. U knjizi se pominje aplikacija Google Arm koja pruža direktne uviđaje sa ratišta širom svijeta šireći pritisak na psihičko stanje roditelja i prijatelja vojnika u svakom trenutku servirajući aktuelnosti o njihovim životima. Tako se Malović još jednom zadržava na kritici društvenog umrežavanja, i naglašeno prezentuje pritisak koje iste uzrokuju nad pojedincima. Analizirajući psihološko stanje junaka romana praćeno konstantnim nadgledanjima od strane Googleovih ekstenzija Malović nas upućuje na ukidanje intime i sveopštu kontrolu ljudskih umova posredstvom „teologizovane tehnologije“.
Finale romana „Jedro nade“ leži u tvrdnjama da je najznačajniji moreplovac svih vremena – poznati Kristofer Kolumbo nosio jevrejsko porijeklo. Malović na krajnje objektivan način iznosi tvrdnje o ovoj ideji, i na taj način kroz okvire multiperspektivnosti svoj rad oslikava kao alternativni izvor u sticanju istorijskih saznanja. Naime, danas je prihvaćena činjenica da je Kristofer Kolumbo bio tkač porijeklom iz Đenove. Iako se mnogi izvori bave obrađivanjem života i djelovanja najvažnijeg pomorca, on ipak ostaje na marginama svih tih radova posredstvom nedostatka informacija ili prikrivanja istih od očiju javnosti. U romanu se navodi da je Kolumbo bio vrsni poznavaoc Talmuda i jevrejske istorije. Isto tako u doba ukrcavanja Kolumbove posade na brod u službi otkrivanja novog pomorskog puta za Indiju 300 000 Jevreja biva iseljeno iz Španije. Detaljnija analiza ovakvog pogleda na porijeklo Kristofera Kolumba data je u romanu, a da bi potkrijepio zaključke Malović koristi zaključivanja Simona Vizantala, najčuvenijeg lovca na Naciste, što građi usađenoj u „Jedro nade“ daje dodatnu težinu.
Čitajući radove Umberta Eka protagonista knjige Nikola izdvaja citate koji u štivu italijanskog pisca govore o ponoru civilizacije u grijeh, automatizaciji društva i gubljenju čovječijeg u ljudima što isijava iz citata: Zbog ljudskih grijeha svijet visi na rubu bezdana prožet samim bezdanom što bezdan zaziva. Tako, pisac u djelo uvodi temu gubljenja identiteta i asimilacije svake jedinke društva. Takođe, čitajući roman ističe se akcentovana veza sadašnjeg doba sa baroknim, a njihova sličnost ogleda se u nagomilavanju i prekomjernosti u svakom smislu. Stoga, pisac još jednom potvrđuje drevnu latinsku poslovicu historia magistra vitae est i suptilno ističe važnost uviđanja sopstvenih grešaka pomoću istorijskih iskustava, ali i ukazuje na ciklično kretanje događaja i razdoblja.
Misao vodilja djela „Jedro nade“ i ujedno i osnovna intertekstualna referenca ukazuje se u riječima izloženim u motu: „Naša perspektiva je u našoj retrospektivi“ izrečenim od stane Miloša Miloševića. Ova misao još jednom potkrijepljuje važnost i težnju Malovića ka povratku korijenima i tradiciji, što spajajući retrospektivu i perspektivu ujedno predstavlja i poveznicu prošlosti sa budućnošću. „Jedro nade“ je višeslojan roman koji prvenstveno treba da se posmatra kao enciklopedija o mornarskoj majici kao simbolu Mediterana, ali i predstavi bola i patnji koja je prisutna u svakom dobu ljudske civilizacije. Kroz prizmu klasičnih tema poput ljubavi, religije i smrti Malović „Jedro nade“ komponuje kao vanvremensko svjedočenje o zabačenom Perastu, prožeto istorijskim analizama i fiktivnim likovima. Ipak, ovo djelo pruža optimističan pogled na povratak naslijeđu u službi bijega od kandži novog svjetskog uređenja i kontrole ljudskih umova posredstvom ekspanzije interneta.
This is such an interesting read, mixing fairy tale and a whole bunch of historical facts and myths. It is written in a peculiar style, which makes you fantasize about Perast, the Bay of Kotor, and many other lands. It does get a bit difficult to follow at times, not sure if that's due to the translation or the style. Definitely recommend it if you're looking for something different.
📖 U romanu „Jedro nade“ kroz 24 poglavlja plovićete kroz neobičnu priču o budućnosti i pomalo apokalističnoj viziji sveta u kome živimo (kakav trenutak za čitanje ove knjige) a saznaćete dosta toga o tradiciji i istoriji Perasta. Živimo u vremenu društvenih mreža i sveznajućeg Gugla. A šta se dešava kada Gugl počne da čita vaše misli? Nadam se da stvari ipak neće toliko daleko otići. Šta se krije iza plavo belog dezena i kako je nekada izgledala proizvodnja majica a kako izgleda u nekom trenutku u (bliskoj) budućnosti? Više na mom instagram profilu 📸aninaplanetaknjiga