Radmila Lazić rođena je 26. decembra 1949. godine u Kruševcu. Do svoje jedanaeste godine živela je u različitim mestima širom Srbije, a od 1960. u Beogradu. Jedna je od najpoznatijih srpskih pesnikinja. Spada u red onih pesnikinja savremene srpske poezije, koje se ne plaše da se pobune i kažu šta misle. Osnovala je i uređivala časopis ProFemina. Uređivala je biblioteku Femina u izdavačkom preduzeću Prosveta. Sada uređuje biblioteku Prethodnice u Narodnoj knjizi. Autorka je antologije savremene ženske poezije, Mačke ne idu u raj, u kojoj je izbor iz sopstvene poezije napravila lično. Ovakav izbor poezije motivisan je potrebom antologičarskog ega za primerom neofeminističke prakse, koja svoju poetiku zasniva na svesnom upisivanju ženskog iskustva u tekst, bez straha da će ono ugroziti pesnički identitet i individualitet (komentar priređivača antologije).
Dobitnica je mnogobrojnih važnih pesničkih nagrada. Za zbirku pesama Podela uloga dobila je nagradu Milan Rakić, a njena trinaesta zbirka, Zimogroznica, ovenčana je nagradom Vasko Popa 2006. godine. Njena dela objavljivana su na makedonskom (Metafizika na samrakot, u prevodu Branka Cvetkovskog, 2001. godine) i engleskom (A Wake for the Living, u prevodu Čarlsa Simića, 2003. godine). Izabrane pesme, pod nazivom Srce međ' zubima, izašle su 2005. godine u Norveškoj.
Pored knjiga poezije, objavila je i knjigu eseja, knjigu antiratne prepiske, Vjetar ide na jug i obrće se na sjever, zajedno sa Biljanom Jovanović, Radom Iveković i Marušom Krese.