Žrtva

by Janko Matko

528 pages, Hardcover

First published January 1, 1934

About the author

Janko Matko (20. 5. 1898 - 3. 8. 1979) pripovjedač, najznačajniji predstavnik tzv. pučke književnosti. Rođen je u Brleniću kraj Krašića. Polazio je franjevačku gimnaziju u Vukovaru. Zbog slomljene noge i neprilika I. svjetskog rata prekinuo je školovanje, izučio urarski, optičarski i draguljarski obrt u Vukovaru, potom živio u Rijeci, a od 1923. u Zagrebu. Tu počinje obnašati različite dužnosti u kulturnom društvu "Hrvatski radiša" te vodi vlastitu urarsku radionicu. Godine 1932. postao je predsjednik pjevačkog društva "Zvonimir". Prvu pripovjest Doći ću kući, majko, za Božić objavio je još 1917. u vukovarskim "Sriemskim novinama", a 1938. prvi (Žrtva) od dvadesetak romana (tri su izašla posmrtno) kojima je tematikom iz nacionalne povijesti, domoljubljem i duhovnom religioznošću privukao naraštaje hrvatskih čitatelja. Sam je napisao dramatizacije svojih romana Moć zemlje, Tajna i Pokajnik, a Fotezova dramatizacija Žrtve izvođena je na više pozornica.

Matko se ubraja među rijetke pisce koji su znali naći put do široke čitateljske publike. Ponajprije ga je zanimala priča vezana za hrvatski narod i svaki je njegov roman fabulativno zasnovan na istinitom događaju, no oblikovan tipičnim karakteristikama trivijalnoga sentimentalnog ili pustolovnog romana. Teme su njegovih djela klasne razlike među ljubavnicima (Žrtva, 1944; Moć zemlje, 1944; Dragulji i strasti, 1970), neugasiva ljubav spojena s osjećajem dužnosti (Dva života jedne žene, 1971; Ribar i more, 1971), povijest hrvatskih plemenitaša (Plač šume, 1971; Krv nije voda, 1978), nesretna povijest izrabljivanih žena i nezakonite djece (Služavka, 1974), tragična ljubav dvoje mladih rodbinski vezanih (Bez krivnje krvi, 1978), mlade godine Alojzija Stepinca (Kardinalova ljubav, 1993) itd. Svi ti romani uključuju snažne emocije, zamršene i neočekivane zaplete, mnoštvo zapreka na životnom putu pozitivnih junaka, koje oni svladavaju uz mnoge žrtve, ali uvijek uz pretpostavku da istina i pravda moraju pobijediti. Likovi su karakterizirani crno-bijelom tehnikom, a za pozitivne junake i poantu romana usko veže glorificiranje rodoljublja i duboku religioznost. Kritika je njegova djela najčešće prešućivala jer su bez umjetničke vrijednosti, ali s dubokim pučkim shvaćanjem socijalne ravnopravnosti. Ta su djela lako nalazila put do čitatelja postajući nezaobilazan dio masovne kulture našega vremena. Janko Matko umro je u Zagrebu 1979. godine.

Reviews

[Nina · Rating 4 out of 5]

Prica je napisana po istinitom događaju iako mislim da je samo "kostur" istinit.
Po meni se previše idealizira selo i narod. Grofovija je opisana nesto realnije (imaju puno nedostataka ali i pokoju vrlinu).
Ljuba Kraljević opisana je kao svetica, voljela bi da sam u zivotu upoznala takvu osobu ali nisam i iskreno mislim da ni ne postoji niti je ikada postojala.
Naglašeno je poštenje i moral seljaka naspram površnosti i nepoštenja grofova koji misle da sve i svakoga mogu kupiti novcem. Ljude vrednuju isključivo po standardu i statusu u društvu.
Čudno mi je da nigdje u priči ne postoji istinska ljubav muškarca i žene, isključivo se naglašava ljubav prema domu, domovini, obitelji i bližnjima.

Ljuba nikada nije iskreno voljela grofa, osjećala je da mora biti uz njega do kraja jer ju je "obescastio" i bio iznimno dobar i velikodušan prema njoj (ljubav iz dužnosti). Sa Vlatkom Bašićem se zaručila sa 14 godina i udala bi se za njega jer se riječ ne smije pogaziti, drugi puta kada se zaručila sa njim učinila je to samo zato sto bi time pobrisala ljagu sa svoga imena i imena cijele svoje obitelji. Na kraju se ubila da bi ga mogla prepustiti svojoj sestri koja je to potajno htjela.
Grof Stipe je bio silno zaljubljen u Ljubu ali ju nikada nije volio kao zivo biće, vise kao trofej koji je osvojio zahvaljući svojoj moći i bogatstvu. Nije ju oženio jer ju duboko u sebi ipak nije smatrao sebi ravnom, a i bio je uvjeren da ga ona ne bi mogla ostaviti i napustiti sav taj luksuz i udobnost života koji joj je pružio. To je trebalo biti dovoljno da jedna seljanka pristane na sve.
Sto je vise bila nesretna, to je Ljuba vise pomagala svom narodu i tome nalazila jedinu sreću i spas.
Baka i djed (koji su je obožavali) odrekli su je se jer je ukaljala njihov rod i time su je neizravno poslali u grob. Čast im je bila važnija.....zbog čega dolazim do zaključka da su čast i ponos velike ljudske budalastine zbog kojih je uništeno puno previše života i naraštaja.

Ovo je samo moje mišljenje i bilo bi mi drago da mi netko od citaoca napise svoje :)

[Branimira · Rating 4 out of 5]

Janko Matko mi je guilty pleasure. Žrtva i Moć zemlje će uvijek biti posebne.

[maryana · Rating 5 out of 5]

jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala, govori o nesretnoj ljubavi između seljanke i grofa i dobro pokazuje mentalitet ljudi u prošlosti. 10/10