Jump to ratings and reviews
Rate this book

Jadranka #1

Jadranka

Rate this book
Još jedna od znamenitih opsežnih povijesnih romansi Marije Jurić Zagorke, "Jadranka" je smještena u sredinu 19. stoljeća, u doba Bachova apsolutizma, političko nevrijeme koje je zagovaralo germanizaciju i centralizaciju u Habsburškoj Monarhiji. U Hrvatskoj se uvodi njemački jezik u škole i urede, zatiru se hrvatski jezik i nacionalni simboli, raspušta se Hrvatski sabor, a kao jamstvo provođenja apsolutističkih nastojanja Bečkoga dvora uvodi se novo sredstvo prisile - žandarmerija.
U takvu ozračju, Zagorka još jednom nalazi priliku za isticanje nacionalnih osjećaja, ali i iznošenje slobodoumnih stavova o ženskoj samostalnosti i integritetu. Lijepa i ponosna, Jadranka utjelovljuje sve to - usvojena kao siroče i odrasla u hrvatskoj kući u Beču, bez miraza pa stoga bez izgleda za udaju i prosperitet, ona se uzda samo u sebe i svoj rad. Istodobno, nacionalno je osviještena, pa joj najteže pada kad se u pitanje dovede njezino domoljublje. Zagorka još jednom plete složenu ljubavnu priču prepunu obrata, političkih spletki i urota, koja se čita u jednome dahu.

573 pages, Mass Market Paperback

Published June 1, 2014

6 people are currently reading
38 people want to read

About the author

Marija Jurić Zagorka

86 books310 followers
Marija Jurić Zagorka was a Croatian journalist, novelist and dramatist, the first female journalist and second in the list of most popular Croatian writers of all time (by the 2005 poll compiled by Vjesnik, a Zagreb daily newspaper). Many of her works have been adapted to film.

She was born in the village of Negovec near Vrbovec, to a well-standing family, which allowed her a good education, but in spite of her talent and many gifts, her parents decided to end her education early and, soon after leaving school, married her off to a man whom she barely knew, a Hungarian railway clerk 18 years her senior. The marriage ended abruptly with her escape from the house, first to Sremska Mitrovica and then to Zagreb, due to her husband's and mother-in-law's abuse.

It was in Zagreb that she began her career as a journalist, which was a highly unusual career for a woman in those days, and because of that, she was frowned upon, humiliated and prejudiced against her entire life. She was forced to write anonymously, under pseudonyms that hid her gender, and hide herself at work so nobody would notice there was a woman writing for (and later running) a newspaper. This didn't stop her from being politically involved, fighting against the Germanization and Magyarization of Croatia, and fighting for the rights of women, which caused her considerable problems in life, both professionally and privately.

Urged by Bishop Strossmayer, Zagorka began writing historic novels, usually set in 16th, 17th and 18th century Croatia. She instantly became popular amongst the people, who endearingly called her "The Fairy of Zagorje" (upon publishing Grička vještica) and "Queen of Croatians" (upon publishing Gordana: Kraljica Hrvata). The critics and her colleagues, however, constantly put her down, ridiculed her work, slurred her as a person and as a writer, and deliberately ignored her in literary magazines and almanacs. Still, she kept on writing and published her works as a part of her newspaper so they would be affordable to the general public, adapted her own and the works of August Šenoa for theater, ran two magazines "Ženski list" (1925- 1938) and "Hrvatica" (1938-1940) addressed to the female public, and with her young female colleagues formed the Society of Croatian Female Writers.

Upon the formation of Independent State of Croatia, the magazine "Hrvatica" was forcibly canceled and her entire estate is taken from her, leaving her without means to support herself. Desperate, Zagorka attempted suicide, but luckily survived. Living in Zagreb, she saw the end of WWII thanks to the financial help and care of her loyal public. Despite her age and weak health, she continued fighting for the rights of women, even though it earned her the ridicule and animosity of her male colleagues, who repeatedly called her "a madwoman" and "mannish old hag", until the day of her death.

None of her novels have been translated into English, but two are available in German: Grička vještica and Malleus maleficarum. 11 of her novels, published in Croatian, are found in the Library of Congress. The exact number of the novels she has written is unknown, but it is presumed that she wrote around 35, some of which are lost forever.

Ratings & Reviews

What do you think?
Rate this book

Friends & Following

Create a free account to discover what your friends think of this book!

Community Reviews

5 stars
29 (51%)
4 stars
17 (30%)
3 stars
8 (14%)
2 stars
2 (3%)
1 star
0 (0%)
Displaying 1 - 2 of 2 reviews
Profile Image for Dafne Flego.
296 reviews23 followers
July 12, 2024
Zagorku sam otkrila u nižim razredima osnovne škole. Znam, jer mi ju mama nije dala čitati dok ne dođem barem do 5. razreda. Zaljubila sam se i halapljivo gutala njene romane.
Jadranka mi je tada bila najslabije djelo, no "dopo tanti anni" htjela sam joj ponovno dati šansu.
Austeničina Emma bila se podigla u mojim očima pri kasnijem čitanju pa me zanimalo hoće li se to dogoditi i s Jadrankom sada kada imam nekog pojma o djelovanju Habsburške Monarhije na hrvatskom prostoru...

Nažalost, moje je mišljenje ostalo nepromijenjeno.
Od svih Zagorkinih heroina Jadranka mi je nekako najmanje simpatična. Iz teksta romana ne dobivamo uvid u njezinu svijest, a izvana djeluje hladno, distancirano i frustrirajuće ponosito. Vjeran mi je simpatičan, no iritira me što je Zagorka u priči najviše prostora dala negativcu. Pretežito pratimo akcije i reakcije bečkog redarstva. Knjiga se komotno mogla zvati Barun Larsen. -.-

Druga boljka priči koju prepoznajem sad kao zrelija čitateljica je... pisanje.
Zagorka je i ovu priču pisala u feljtonskom obliku (poglavlja su izlazila u časopisu), a mislim da se to odražava u načinu pripovijedanja koji nalikuje novinarskom - direktne činjenice, šturi opisi...
Naravno, takav novinarski stil ujedno doprinosi i Zagorkinoj najjačoj spisateljskoj kvaliteti - napeto je! :D
Akcije su brze, napete, zanimljive... likovi se nađu u gadnom škripcu i čitatelja priča jednostavno vuče dalje - što će biti, kako će se rasplesti, hoće li se izvući...
Pri ovom čitanju, stranice su letjele ne bih li vidjela kako će se razriješiti intrige, ali...

Novinarski stil pisanja podrazumijeva i nerazrađenu karakterizaciju likova. Crno-bijelo.
Mislim da me to najviše žulja.
Ni Vjeran ni Jadranka ne predstavljaju osobe, već ideje, prototipe plemenitog hrvatstva u sukobu s prijetećim vanjskim silama.
Imajući na umu okolnosti u kojima je Zagorka pisala, nimalo joj ne zamjeram isticanje hrvatstva kao vrednote, uz poštenje, odanost, savjest, moral... Napokon, upravo su njezini romani uvelike izgradili moj osobni nacionalni identitet - odigrali ulogu koju novim naraštajima imaju nogometna prvenstva.
Ipak, voljela bih da su njeni romani malo manje pamfleti, a malo više uvjerljive priče.

Niš, idem čitat drugi dio. :)
Profile Image for Jelena.
34 reviews
November 15, 2025
najljepsi dio kad je Jadranka objašnjavala Vjeranu da je čovječnost osobe važnija od naslijeđa i bogatstva
Displaying 1 - 2 of 2 reviews

Can't find what you're looking for?

Get help and learn more about the design.