What do you think?
Rate this book
Koraljna vrata
Koliko hrvatskih filologa usne razmišljajući o tome da će baš oni pronaći izgubljena pjevanja velikog hrvatskog epa, Osmana? Ali koliko bi njih bilo spremno - kada bi spoznalo da je veliko otkriće dokinulo prirodnu zemaljsku ravnotežu - pronađene dijelove zatajiti, ponovno zagubiti? Pavao Pavličić u već klasičnom romanu Koraljna vrata nije se samo pozabavio Gundulićevim epom, nego je obradio, lako i nenametljivo, jednu od najvećih tema umjetnosti, odnos dobra i zla. Jer, iznad svega u čemu jesmo morala bi biti harmonija, i briga o svijetu u kojemu se sve češće, kako to u romanu stoji, razbolijevaju djeca. I u kojemu je miris lipe sve prigušeniji.
239 pages, Paperback
First published January 1, 1990
18 people are currently reading
226 people want to read
About the author
Pavao Pavličić
161 books115 followersPavao Pavličić rođen je 16. kolovoza 1946. godine u Vukovaru gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je poredbenu književnost i talijanski jezik, a doktorirao je 1974. tezom iz područja metrike (Sesta rima u hrvatskoj književnosti).
Od 1970. g. zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i danas redoviti profesor na Odsjeku za komparativnu književnost. Književni i znanstveni interesi kod njega su podjednako zastupljeni i isprepliću se. Kao znanstvenika, Pavličića zaokupljaju teme iz starije hrvatske književnosti i literarne teorije. Iz tog područja objavio je veći broj rasprava i nekoliko knjiga: Rasprave o hrvatskoj baroknoj književnosti, 1979, Književna genologija, 1983, Stih u drami, drama u stihu, 1985, Sedam interpretacija, 1986, Poetika manirizma, 1988, Stih i značenje, 1993, Barokni stih u Dubrovniku, 1995.
Književnu karijeru započeo je kao novelist i izdao je tri knjige pripovijedaka:Lađa od vode, 1972, Vilinski vatrogasci, 1975, Dobri duh Zagreba, 1976, te dvadesetak romana: Plava ruža, 1977, Stroj za maglu, 1978, Umjetni orao, 1979, Večernji akt, 1981, Slobodni pad, 1982, Trg slobode, 1986, Rakova djeca, 1988, Koraljna vrata, Diksilend, Kruh i mast,1996...
Neraskidiva veza Pavličićeva znanstvenog i književnog interesa može se i "pročitati" iz njegovih romana. Naime, gotovo svi njegovi glavni junaci imaju nekakve veze s njegovim zvanjem. Tako u romanu Koraljna vrata filolog odlazi na Lastovo pregledati stare spise među kojima će pronaći dva izgubljena pjevanja Gundulićeva Osmana. U Rupi na nebu glavni lik je prevoditelj (Pavličić je prevodio talijanske dolcestilnoviste) koji otkriva zagrebačke gornjogradske podzemne hodnike, a u njegovom posljednjem romanu Numerus clausus u središtu pozornosti je student književnosti kao pripovjedač i njegov prijatelj, student medicine.
Već u Pavličićevoj novelističkoj fazi (treća zbirka pripovjedaka Dobri duh Zagreba) primijećena je stanovita promjena u njegovom pisanju koja je postala njegova trajna odlika: miješanje fantastike i postupaka karakterističnih za kriminalistički roman. Naime, u osnovi većine Pavličićevih romana je struktura enigme, a fantastične elemente koristi pri stvaranju zapleta. Osim strukture enigme i fantastičnih elemenata, u njegovim romanima uočljivi su i postupci karakteristični za tzv. zabavnu književnost: dinamična fabula (puna neočekivanih obrata), jednostavan izraz, plošni likovi, odnosno likovi svedeni na funkcije koje imaju u strukturi zapleta.
Od 1970. g. zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i danas redoviti profesor na Odsjeku za komparativnu književnost. Književni i znanstveni interesi kod njega su podjednako zastupljeni i isprepliću se. Kao znanstvenika, Pavličića zaokupljaju teme iz starije hrvatske književnosti i literarne teorije. Iz tog područja objavio je veći broj rasprava i nekoliko knjiga: Rasprave o hrvatskoj baroknoj književnosti, 1979, Književna genologija, 1983, Stih u drami, drama u stihu, 1985, Sedam interpretacija, 1986, Poetika manirizma, 1988, Stih i značenje, 1993, Barokni stih u Dubrovniku, 1995.
Književnu karijeru započeo je kao novelist i izdao je tri knjige pripovijedaka:Lađa od vode, 1972, Vilinski vatrogasci, 1975, Dobri duh Zagreba, 1976, te dvadesetak romana: Plava ruža, 1977, Stroj za maglu, 1978, Umjetni orao, 1979, Večernji akt, 1981, Slobodni pad, 1982, Trg slobode, 1986, Rakova djeca, 1988, Koraljna vrata, Diksilend, Kruh i mast,1996...
Neraskidiva veza Pavličićeva znanstvenog i književnog interesa može se i "pročitati" iz njegovih romana. Naime, gotovo svi njegovi glavni junaci imaju nekakve veze s njegovim zvanjem. Tako u romanu Koraljna vrata filolog odlazi na Lastovo pregledati stare spise među kojima će pronaći dva izgubljena pjevanja Gundulićeva Osmana. U Rupi na nebu glavni lik je prevoditelj (Pavličić je prevodio talijanske dolcestilnoviste) koji otkriva zagrebačke gornjogradske podzemne hodnike, a u njegovom posljednjem romanu Numerus clausus u središtu pozornosti je student književnosti kao pripovjedač i njegov prijatelj, student medicine.
Već u Pavličićevoj novelističkoj fazi (treća zbirka pripovjedaka Dobri duh Zagreba) primijećena je stanovita promjena u njegovom pisanju koja je postala njegova trajna odlika: miješanje fantastike i postupaka karakterističnih za kriminalistički roman. Naime, u osnovi većine Pavličićevih romana je struktura enigme, a fantastične elemente koristi pri stvaranju zapleta. Osim strukture enigme i fantastičnih elemenata, u njegovim romanima uočljivi su i postupci karakteristični za tzv. zabavnu književnost: dinamična fabula (puna neočekivanih obrata), jednostavan izraz, plošni likovi, odnosno likovi svedeni na funkcije koje imaju u strukturi zapleta.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 30 of 105 reviews
May 10, 2016
Nikada jedno ovako lagano štivo nisam duže čitao. Razlog tomu leži u dosadnom pripovjedaču u trećem licu, prilagođenom za djecu osnovnoškolske dobi. To otprilike izgleda ovako: Krsto Brodnjak maknuo je svoje stakleno oko i stavio ga u čašu. Ugledao je dječaka i pitao ga kako se zove. Dječak je lagao Krsti Brodnjaku. No Krsto Brodnjak je ipak zadobio njegovo povjerenje. Pošto Krsto Brodnjak nije imao društvo, poveo je dječaka da mu pravi društvo.... (Karikiram, ali nije daleko od tog)
Druga stvar. Tema romana bi mogla zvučati primamljivo, ukoliko ste Hrvat i studirate hrvatsku književnost jer se priča vrti oko pronalaska izgubljenih pjevanja Osmana i drugih Gundulićevih djela. Međutim, Pavličić je začinio roman fantastičnim elementima u kojima pokušava uvjeriti čitatelja u mogućnost postojanja virusa zdravlja, a upravo Osmanov prah pobjeđuje bolest i širi se otokom, na kojemu svi misteriozno ozdrave. Osman je prikazan kao djelo važnije od Biblije, toliko savršeno, da mora ostati okrnjeno, bez dva pjevanja, jer njegovo savršenstvo je opasno! (Wtf!)
Na kraju se pitam: kome je ovo djelo namjenjeno? Djeci zasigurno ne (koliko može starija hrvatska književnost zanimati jednog trinaestogodišnjaka?) Studentima? Teško s takvom vrstom naracije i fantastičnim nebulozama...
Možda teoretičarima zavjera i onima s "razvijenijom" maštom u posebnom odjeljenju zadarske bolnice na 4 katu.
Druga stvar. Tema romana bi mogla zvučati primamljivo, ukoliko ste Hrvat i studirate hrvatsku književnost jer se priča vrti oko pronalaska izgubljenih pjevanja Osmana i drugih Gundulićevih djela. Međutim, Pavličić je začinio roman fantastičnim elementima u kojima pokušava uvjeriti čitatelja u mogućnost postojanja virusa zdravlja, a upravo Osmanov prah pobjeđuje bolest i širi se otokom, na kojemu svi misteriozno ozdrave. Osman je prikazan kao djelo važnije od Biblije, toliko savršeno, da mora ostati okrnjeno, bez dva pjevanja, jer njegovo savršenstvo je opasno! (Wtf!)
Na kraju se pitam: kome je ovo djelo namjenjeno? Djeci zasigurno ne (koliko može starija hrvatska književnost zanimati jednog trinaestogodišnjaka?) Studentima? Teško s takvom vrstom naracije i fantastičnim nebulozama...
Možda teoretičarima zavjera i onima s "razvijenijom" maštom u posebnom odjeljenju zadarske bolnice na 4 katu.
July 15, 2016
“Tako nije čitao još od vremena kad je bio sasvim mlad i kad je od književnosti tražio životne odgovore. "
Mislim da ova rečenica opisuje kako sam ja čitala ovu knjigu. Doista bila sam sasvim mlada i da tražila sam životne odgovore od književnosti, ali to ne mijenja činjenicu da sam u ovoj knjizi uživala. Možda sam to doista i pronašla. Odgovore. Književnost. Filozofiju. Trenutak mira. Koraljna vrata. Vrata koja vode u neke više predjele duha.
Početak nije previše obećavao. Priča je bilo zanimljiva, mogla sam to osjetiti, ali rečenice su bile tako jednostavne i nije se previše toga događalo. Protagonist se čini neodlučan, kao da ga je dolazak na otok posve zbunio, tu je dječak za kojega se on treba brinuti, a u nekom trenutku se čak te rečenice kojima je djelo pisano učine dječje. No, što se priča više razvija, više dobiva na složenosti.
Nije to lako, znate. Pisati o Gunduliću, ne u znanstvenom radu, već u romanu, unutar priče koja će zaći u fantastiku, koja će polagano, ali sigurno krenuti u ambiciozni poduhvat stvaranje radnje, likova i priče koji će postojati sami po sebi, ali u kojima će se u isto vrijeme reflektirati neka veća istina, ta velika misterija koja me fascinira već godina, ta misterija koja se može nazvati i hrvatskom književnošću.
To vam je zapravo alkemija. Veoma ambiciozan pokušaj, posve hrabar roman, koji uz to ima tu prednost da je u svom naumu uspio. Pavličić nije Gudulić i on to ne pokušava biti, njegov stil pisanja nije poetičan, njegovi likovi nam se neće urezati u srce, oni su često sasvim obični ljudi. Pavličić nam ne slika tamu i svijetlu briljantnim potezima, on se ne služi snažnim metaforama, on ne stvara blještave slike. On svoju priču razlaže jasno, posve jednostavno, pa prvi (ali samo na prvi pogled) možda pomalo i banalno, no unutar njegove priče sve ima svoj svoj razlog. On ima svoj stil, vjerno ga se drži i korak po korak stvara tkivo svoga romana. Velikoga i vrijednoga romana koji svakako zaslužuje svoje mjesto u književnosti i sve pohvale koje je dobio.
"I sad je kao i nekad osjećao da je upravo sve onako kako pjesnik kaže da je u tekstu rečeno nešto što je on sam već davno osjećao i bio je spreman da ustane i počne živjeti i djelovati prema tekstu koji ima pred sobom. Dobro je znao kamo to vodi dobro je znao što postaje onaj tko svijet pokuša urediti prema knjizi a opet nije mogao sebi pomoći.” "
Intertekstualnost je u ovom djelu briljantno razrađena i otvara nam nove vidike i dimenzije. Tko je čitatelj, a tko čitan? Je li i sam život čitanje? Kolika čitanja onda postoje? Što je književnost? Zašto nas tjera da želimo ustati i živjeti prema njoj? Koja je to njena moć? Odakle dolazi? Je li svaki čitatelj i pisac? Je li svaki pisac i čitatelj? Doista, ovaj roman otvara i postavlja brojna pitanja i zbog toga ga toliko i volim. Zašto si ne možemo pomoći? Zašto za toliko od nas književnost predstavlja nešto bez čega ne možemo?
Ova knjiga me oduševila, ne samo zato jer smatram da je dobro napisana, ne samo zato jer ima fantastičan koncept koji je dobro razvijen, ne samo zato jer sam bila potpuno udubljena u radnju i likove dok sam je čitala, već jer sam imala osjećaj da dok je čitam zapravo razgovaram s nekim tko voli hrvatski književnost koliko i ja, s nekim tko razumije zašto je Osman toliko važan i zašto je to izgubljeno pjevanje toliko bitno, zašto ono poprima gotovo pa mistične dimenzije, zašto se iz nedostatka, gubitka zapravo rađa nešto novo? Doista, imala sam osjećaj razgovora s nekim tko me razumije, a ako to nije lijep osjećaj, što je onda lijep osjećaj?
Zaista moram pronaći vremena ponovo je pročitati. Koraljna vrata zaslužuju biti pročitana iznova i iznova. Tko zna kakve će mi nove tajne otkriti novo čitanje? Jedva čekam.
Mislim da ova rečenica opisuje kako sam ja čitala ovu knjigu. Doista bila sam sasvim mlada i da tražila sam životne odgovore od književnosti, ali to ne mijenja činjenicu da sam u ovoj knjizi uživala. Možda sam to doista i pronašla. Odgovore. Književnost. Filozofiju. Trenutak mira. Koraljna vrata. Vrata koja vode u neke više predjele duha.
Početak nije previše obećavao. Priča je bilo zanimljiva, mogla sam to osjetiti, ali rečenice su bile tako jednostavne i nije se previše toga događalo. Protagonist se čini neodlučan, kao da ga je dolazak na otok posve zbunio, tu je dječak za kojega se on treba brinuti, a u nekom trenutku se čak te rečenice kojima je djelo pisano učine dječje. No, što se priča više razvija, više dobiva na složenosti.
Nije to lako, znate. Pisati o Gunduliću, ne u znanstvenom radu, već u romanu, unutar priče koja će zaći u fantastiku, koja će polagano, ali sigurno krenuti u ambiciozni poduhvat stvaranje radnje, likova i priče koji će postojati sami po sebi, ali u kojima će se u isto vrijeme reflektirati neka veća istina, ta velika misterija koja me fascinira već godina, ta misterija koja se može nazvati i hrvatskom književnošću.
To vam je zapravo alkemija. Veoma ambiciozan pokušaj, posve hrabar roman, koji uz to ima tu prednost da je u svom naumu uspio. Pavličić nije Gudulić i on to ne pokušava biti, njegov stil pisanja nije poetičan, njegovi likovi nam se neće urezati u srce, oni su često sasvim obični ljudi. Pavličić nam ne slika tamu i svijetlu briljantnim potezima, on se ne služi snažnim metaforama, on ne stvara blještave slike. On svoju priču razlaže jasno, posve jednostavno, pa prvi (ali samo na prvi pogled) možda pomalo i banalno, no unutar njegove priče sve ima svoj svoj razlog. On ima svoj stil, vjerno ga se drži i korak po korak stvara tkivo svoga romana. Velikoga i vrijednoga romana koji svakako zaslužuje svoje mjesto u književnosti i sve pohvale koje je dobio.
"I sad je kao i nekad osjećao da je upravo sve onako kako pjesnik kaže da je u tekstu rečeno nešto što je on sam već davno osjećao i bio je spreman da ustane i počne živjeti i djelovati prema tekstu koji ima pred sobom. Dobro je znao kamo to vodi dobro je znao što postaje onaj tko svijet pokuša urediti prema knjizi a opet nije mogao sebi pomoći.” "
Intertekstualnost je u ovom djelu briljantno razrađena i otvara nam nove vidike i dimenzije. Tko je čitatelj, a tko čitan? Je li i sam život čitanje? Kolika čitanja onda postoje? Što je književnost? Zašto nas tjera da želimo ustati i živjeti prema njoj? Koja je to njena moć? Odakle dolazi? Je li svaki čitatelj i pisac? Je li svaki pisac i čitatelj? Doista, ovaj roman otvara i postavlja brojna pitanja i zbog toga ga toliko i volim. Zašto si ne možemo pomoći? Zašto za toliko od nas književnost predstavlja nešto bez čega ne možemo?
Ova knjiga me oduševila, ne samo zato jer smatram da je dobro napisana, ne samo zato jer ima fantastičan koncept koji je dobro razvijen, ne samo zato jer sam bila potpuno udubljena u radnju i likove dok sam je čitala, već jer sam imala osjećaj da dok je čitam zapravo razgovaram s nekim tko voli hrvatski književnost koliko i ja, s nekim tko razumije zašto je Osman toliko važan i zašto je to izgubljeno pjevanje toliko bitno, zašto ono poprima gotovo pa mistične dimenzije, zašto se iz nedostatka, gubitka zapravo rađa nešto novo? Doista, imala sam osjećaj razgovora s nekim tko me razumije, a ako to nije lijep osjećaj, što je onda lijep osjećaj?
Zaista moram pronaći vremena ponovo je pročitati. Koraljna vrata zaslužuju biti pročitana iznova i iznova. Tko zna kakve će mi nove tajne otkriti novo čitanje? Jedva čekam.
October 7, 2020
Od dosadnog naratora do prekomplicirane radnje.
Jako sporo i dosadno, dodavanje informacija koje ne služe ničem u radnji, a završetak je predvidljiv. Puno likova nema nikakvu ulogu u radnji (Onte, svećenik Kuzma, Frančeska i mnogi drugi).
U jednom dijelu je izjavio da su seljani konačno shvatili da je "čudo" preveliko da ga pripišu Gospi... A nije preveliko pripisati ga običnom , nedovršenom književnom djelu?!?! Kroz cijelo djelo pokušava ostaviti dojam da je Osman važniji od svega drugog na ovom svijetu?!?!
Jako sporo i dosadno, dodavanje informacija koje ne služe ničem u radnji, a završetak je predvidljiv. Puno likova nema nikakvu ulogu u radnji (Onte, svećenik Kuzma, Frančeska i mnogi drugi).
U jednom dijelu je izjavio da su seljani konačno shvatili da je "čudo" preveliko da ga pripišu Gospi... A nije preveliko pripisati ga običnom , nedovršenom književnom djelu?!?! Kroz cijelo djelo pokušava ostaviti dojam da je Osman važniji od svega drugog na ovom svijetu?!?!
November 2, 2022
"Prvi put u životu bio je svjestan da je i bol nešto dobro, da je svjedočanstvo života, ali još više svjedočanstvo normalnosti, dokaz da se nalazimo u ljudskom svijetu. Dok te boli, dotle si čovjek."
"Kao što je i bolest dio života, kao što je i zlo dio svijeta, tako je i nepostojanje, tako je i gubitak potreban: bez njega se nikako ne može."
"Kao što je i bolest dio života, kao što je i zlo dio svijeta, tako je i nepostojanje, tako je i gubitak potreban: bez njega se nikako ne može."
March 10, 2015
Dobra, dobra, dobra! :)
September 27, 2023
najgora knjiga ikada. krsto brodnjak, UBI SE. tako je iritantan i uopce nema osobnosti. njegova osobnost=osman. pusi kurac pavlicicu, nemas pojma pisati, nitko tko napise priko 100 knjiga ne more bit dobar pisac. pavlicic kao da je svoju opsesiju s osmanom (a i tu glupu plitku osobnost) prikazao u karakteru krsta brodnjaka. lika dosl ni brige za njegovu bolesnu zenu koju, nako, spominke 1000 puta u pocetku, samo da bi se pojeba da nekon emocionalno nedostupnon doktoricom koja je tako dosadna, CAK 2 puta u knjizi. i sto je onaj usrani kraj? da ono bas ti fala, pre dobra knjiga, na kraju odustali od cilog sranja. pavlicicev stil pisanja je tako los da lik ne zna niti prepricavati: "uhh da i on je uzea osmana, on je citao, i on je razmisljao o TISUCU JEBENIH NEBITNIH PITANJA", samo da bi prikazali krsta kao nekog off side individualca koji je tako sebican i usmjeren na sebe kroz cijelo djelo. "da, zao mi je irfana, ali jebiga, iden ja citati osmana kojeg cu na kraju spaliti jer jebiga, ovo je sto ja triban jer mi je namo neki lik reka da osman NE SMIJE biti cjelovit jer kao nebi bilo hrvatske knjizevnosti sa cjelovitim osmanom🥺. i jos za kraj samo da spomenem one izopacene, taman smisljene da se prilagodu prici, da nesto kao zakompliciraju, SIMBOLE koji NEMAJU VEZE KURAC S KURCEN. kao simbol za otok ima smisla jer se kroz dante alghierievu bozenastvenu komediju to spominje i kao i sve pa on to preuzima, al oni drugi simboli... jbt.
--> preprican dio o tin glupim simbolima koje je pavlicic smislio kad nije vise imao ideja:
"krsto je zakljucio, zbog boje plamena, da ako AIDS djeluje preko krvi, onda možda i prah s
osmana takoder djeluje virusno (prah zdravlja). on kroz vrata krvi, koraljna vrata, ulazi u tijelo, a
iza tih vrata cere se demoni bas kao i na slici, demoni koji uzvisuju zdravlje i progone invalide na osamljena mjesta. uocio je kako je lovre gorio na lomači koja se sastojala od drva, a na njoj je bilo mnogo listova. pod lovrinim nogama su se vidjeli pocrnjeni listovi pergamenta i knjiga. putem slike zakljucuje da su svi prijasnji rukopisi osmana zapravo unisteni"
ALAAAAAA
i onda jos pri kraju onaj glupan krsto od ovog sa sidom, njegovu krv, BACI U VODU S KOJOM SE ZALIJEVAJU VINOGRADI NA LASTOVU. kolika debilcina trebas biti da takvo sranje napravis, i onda samo PODES CA. cisto se nadan da ga je onaj ludak onte ubia kad se vratia u zg. jer jebali njega I SPISI, I PRAH, I ZENA, I MOZAK, I FEJK OKO, I TEORIJE ZAVJERE KOJE NISU UOPCE ZANIMLJIVE. napisano djelo za koga? treci osnovne? jer sigurno nije za 3. srednje.
popusi mi ga krsto
--> preprican dio o tin glupim simbolima koje je pavlicic smislio kad nije vise imao ideja:
"krsto je zakljucio, zbog boje plamena, da ako AIDS djeluje preko krvi, onda možda i prah s
osmana takoder djeluje virusno (prah zdravlja). on kroz vrata krvi, koraljna vrata, ulazi u tijelo, a
iza tih vrata cere se demoni bas kao i na slici, demoni koji uzvisuju zdravlje i progone invalide na osamljena mjesta. uocio je kako je lovre gorio na lomači koja se sastojala od drva, a na njoj je bilo mnogo listova. pod lovrinim nogama su se vidjeli pocrnjeni listovi pergamenta i knjiga. putem slike zakljucuje da su svi prijasnji rukopisi osmana zapravo unisteni"
ALAAAAAA
i onda jos pri kraju onaj glupan krsto od ovog sa sidom, njegovu krv, BACI U VODU S KOJOM SE ZALIJEVAJU VINOGRADI NA LASTOVU. kolika debilcina trebas biti da takvo sranje napravis, i onda samo PODES CA. cisto se nadan da ga je onaj ludak onte ubia kad se vratia u zg. jer jebali njega I SPISI, I PRAH, I ZENA, I MOZAK, I FEJK OKO, I TEORIJE ZAVJERE KOJE NISU UOPCE ZANIMLJIVE. napisano djelo za koga? treci osnovne? jer sigurno nije za 3. srednje.
popusi mi ga krsto
This entire review has been hidden because of spoilers.
December 25, 2020
"Bolje je biti i bolestan vlastitom krivicom, nego zdrav bez svoje zasluge." 🤨🤦♀️👎
Čudan mi je taj koncept da je zdravlje zarazno i da je "loše", grešno, "nije od Boga"
Isto tako čudno je to da bi Osman bio najsavršenije savršenstvo kada bi bio potpun
Zadnjih dvadesetak stranica imala sam osjećaj kao da slušam propovjed u crkvi - što je dobro, što je loše itd. itd. itd.
Čudan mi je taj koncept da je zdravlje zarazno i da je "loše", grešno, "nije od Boga"
Isto tako čudno je to da bi Osman bio najsavršenije savršenstvo kada bi bio potpun
Zadnjih dvadesetak stranica imala sam osjećaj kao da slušam propovjed u crkvi - što je dobro, što je loše itd. itd. itd.
This entire review has been hidden because of spoilers.
May 18, 2023
Do današnjega dana niti jedna knjiga s naših prostora me nije ovoliko dirnula kao Koraljna vrata. Intertekstualnost te simbolika ovoga romana iznimna je. Pavličić je stvorio besprijekorni roman o pronalasku nedostajućega dijela hrvatske književnosti te što bi taj pronalazak mogao donijeti društvu.
August 4, 2018
U svijetu teorije književnosti Pavao Pavličić je poznat kao osoba koja proučava stariju hrvatsku književnost odnosno razdoblje baroka, no kada o njemu govorimo kako o književniku uvijek u prvi plan dolaze do izražaja njegovi kriminalistički romani. Pavličić je jedan od rijetkih književnika koji uspjeva balansirati između znanstvenih radova i takozvane zabavne književnosti, a ovaj roman je spoj njegovoga znanstvenoga istraživanja i književnoga stvaralaštva.
U romanu, Pavličić u potpunosti odbacuje sve jezične suvišnosti te su njegove rečenice jednostavne i kao takve bliske i običnom čitatelju mada je tematika romana zahtjeva nešto obrazovanijega čitatelja odnosno poznavatelja barem osnova starije hrvatske književnosti i Ivana Gunduliće kao i njegovoga književnoga rada. Stoga smatram kako je jednostavnost govornoga izražaja ovdje sasvim nepotrebna.
Ideja romana je zaista izvrsna, intertekstualnost je lijepo zamišljena, Pavličiću ne nedostaje imaginacije, no nekako nakon čitanja romana ostaje dojam kako je realizacija sasvim osrednja. Pisac je zaista imao toliko toga za reći, tematika je zanimljiva, ali jednostavnost jezika ga je ,,udavila“ kao i plošnost likova mada je to odlika Pavličićeve poetike, no ova tematika je zahtjevala bolju karakterizaciju likova:
,,Tako ih jezik udavi, te pisci ne kažu ništa, a čitaoci nad djelima ostaju bez glasa.“
Što se tiče fantastičnosti, mislim kako je ona ovdje više u funkciji društvene kritike i tadašnjega režima koji je bio ravnodušan prema starijoj hrvatskoj književnosti. No, fantastičnost pruža i pregled u jedan oblik distopijskoga svijeta. Naime, novonastali zdravi otočani su društvena kritika odnosno prikaz ideologije totalitarnih režima i čiščenja svijeta od ,,nesavršenosti“:
,,(...) tumači književnih djela vide u tekstu i ono čega se nikad nitko živ ne bi sjetio, i o čemu pisac nije ni sanjao“.
U romanu, Pavličić u potpunosti odbacuje sve jezične suvišnosti te su njegove rečenice jednostavne i kao takve bliske i običnom čitatelju mada je tematika romana zahtjeva nešto obrazovanijega čitatelja odnosno poznavatelja barem osnova starije hrvatske književnosti i Ivana Gunduliće kao i njegovoga književnoga rada. Stoga smatram kako je jednostavnost govornoga izražaja ovdje sasvim nepotrebna.
Ideja romana je zaista izvrsna, intertekstualnost je lijepo zamišljena, Pavličiću ne nedostaje imaginacije, no nekako nakon čitanja romana ostaje dojam kako je realizacija sasvim osrednja. Pisac je zaista imao toliko toga za reći, tematika je zanimljiva, ali jednostavnost jezika ga je ,,udavila“ kao i plošnost likova mada je to odlika Pavličićeve poetike, no ova tematika je zahtjevala bolju karakterizaciju likova:
,,Tako ih jezik udavi, te pisci ne kažu ništa, a čitaoci nad djelima ostaju bez glasa.“
Što se tiče fantastičnosti, mislim kako je ona ovdje više u funkciji društvene kritike i tadašnjega režima koji je bio ravnodušan prema starijoj hrvatskoj književnosti. No, fantastičnost pruža i pregled u jedan oblik distopijskoga svijeta. Naime, novonastali zdravi otočani su društvena kritika odnosno prikaz ideologije totalitarnih režima i čiščenja svijeta od ,,nesavršenosti“:
,,(...) tumači književnih djela vide u tekstu i ono čega se nikad nitko živ ne bi sjetio, i o čemu pisac nije ni sanjao“.
January 3, 2016
Definitivno najbolja lektira do sad.
July 5, 2023
Klasicna skolska lektira
May 15, 2025
epidemija zdravlja
January 19, 2024
Davno sam čitala "Koraljna vrata", još na početku srednje škole kad ta knjiga nije bila ni blizu popisu lektire, a i kasnije sam joj se par puta vraćala. U međuvremenu sam razvila svoje mišljenje o Pavličiću (od isprva omiljenog pisca postao mi je dosadan i predvidiv), ali "Koraljna vrata" i dalje smatram njegovim najboljim djelom. Atmosfera Lastova zimi, roman uronjen u hrvatsku baroknu književnost (mnogima neomiljenu), pa još tema univerzalnog zdravlja i bolesti koja je, na apsurdan način, postala bolno aktualna tijekom pandemije 2020., da bi se nakon toga na neki čudan način izvitoperila u smjeru koji ni najvećem fantastičaru u književnosti vjerojatno ne bi pala na pamet - sve to daje ovom romanu trajnu vrijednost.
A najveći efekt "Koraljnih vrata" bio je taj da sam nešto kasnije, sa svojih 20-ak godina, studirajući nešto posve različito od književnosti, sama od sebe poželjela pročitati cijelog Gundulićevog "Osmana". I baš mi se svidio!
A najveći efekt "Koraljnih vrata" bio je taj da sam nešto kasnije, sa svojih 20-ak godina, studirajući nešto posve različito od književnosti, sama od sebe poželjela pročitati cijelog Gundulićevog "Osmana". I baš mi se svidio!
May 19, 2024
U pogovoru ovog romana piše kako je "piščeva vjera u primarnost priče toliko velika da joj žrtvuje i psihološko postuliranje karaktera". To je zapravo ono što meni najviše smeta u ovom romanu. Toliko banalni i plošni likovi. Sama činjenica da se glavni lik kroz cijelu knjigu provlači punim imenom i prezimenom, Krsto Brodnjak, te se u skoro svakoj ili svako drugoj-trećoj rečenici nalazi to ime i prezime, bila mi je nevjerojatno iritantna i kočila je sami proces čitanja, iako nije riječ o teškoj knjizi.
Postoji tu i nekoliko jako lijepih misli i citata koji se mogu izdvojiti, zbog toga knjiga i dobiva neku srednju ocjenu, a istovremeno te duboke i lijepe rečenice u takvoj su opreci sa drugim banalnim djelovima.
Podsjetio me Pavličić u djelovima na Šenou, sa svojim crno-bijelo obojanim likovima.
Ni jedan, ni drugi nisu moja šalica čaja, rekla bih. 🙂
Postoji tu i nekoliko jako lijepih misli i citata koji se mogu izdvojiti, zbog toga knjiga i dobiva neku srednju ocjenu, a istovremeno te duboke i lijepe rečenice u takvoj su opreci sa drugim banalnim djelovima.
Podsjetio me Pavličić u djelovima na Šenou, sa svojim crno-bijelo obojanim likovima.
Ni jedan, ni drugi nisu moja šalica čaja, rekla bih. 🙂
September 28, 2022
"Zrak je bio hladan i zdrav, nebo je bilo vedro, more je bilo široko. Pelegrin je imao AIĐS, Onte je imao
paranoju, a Krsto Brodnjak je imao Osmana."
"Sjetio se kako mu je često padalo na pamet da se ljudi u hrvatskoj književnosti - pisci i čitaoci - kroz cijelu povijest dave vlastitim jezikom. S jedne strane, zato što je taj jezik težak, kompliciran i razveden u bezbroj narječja i varijanata, pa ga malo njih zna kako valja, a s druge strane zato što je neprestano ugrožen, pa zato i važan, i simboličan, te za svakoga znači mnogo više nego što bi smio i mogao značiti. Tako ih jezik udavi, te pisci ne kažu ništa, a čitaoci nad djelima ostaju bez glasa."
paranoju, a Krsto Brodnjak je imao Osmana."
"Sjetio se kako mu je često padalo na pamet da se ljudi u hrvatskoj književnosti - pisci i čitaoci - kroz cijelu povijest dave vlastitim jezikom. S jedne strane, zato što je taj jezik težak, kompliciran i razveden u bezbroj narječja i varijanata, pa ga malo njih zna kako valja, a s druge strane zato što je neprestano ugrožen, pa zato i važan, i simboličan, te za svakoga znači mnogo više nego što bi smio i mogao značiti. Tako ih jezik udavi, te pisci ne kažu ništa, a čitaoci nad djelima ostaju bez glasa."
March 7, 2023
Ovo mi je baš godilo! Neočekivana kombinacija nedavnog remek djela "Midnight Mass" i neke dobre dvodijelne "The X-Files" epizode sa svim svojim neobičnim znanstveno-fantastičnim elementima, ali i zanimljivog je povijesnog konteksta, iako nisam osobno lud za Gundulićevim "Osmanom" kao što je glavni lik, pa pretpostavljam i sam autor. Uzbudljivo i napeto, pitko jer dobro objašnjava književno-povijesni kontekst pa se oko toga ne treba brinuti čitatelj, stoga bih čak preporučio naširoko ovo fino djelo. Lijepo je napokon pročitati nešto o čemu slušaš sedam godina i da još k tome ispadne iznad očekivanja, hura!
November 25, 2018
Odlična knjiga, čitala sam ju u gimnaziji za lektiru i tad me oduševila, sada sam ju ponovno pročitala i još jednom sam se uvjerila da je Pavličić napisao uistinu dobru knjigu... Inače nisam ljubitelj fantastičnih motiva, ali u ovom slučaju smatram da je genijalno izvedeno. Ova knjiga je ostavila dubok trag u meni, s nekim izvanvremenskim porukama, uvijek kada je se sjetim, sjetim se profesorice hrvatskog koja je na satu kada smo obrađivali Koraljna vrata zaključila raspravu s rečenicom " Da bi znali cijeniti zdravlje, moramo poznavati bolest, da bi cijenili sreću, moramo poznavati i nesreću"
April 22, 2021
Spoj fantastike, kriminalistike i ljubića oduševit će gotovo svakoga!
Vrlo zanimljiva fabula koja se bazira na pronalasku izgubljenih pjevanja Osmana koji, ispostavit će se, moraju zauvijek ostati sakriven jer njihovo postojanje narušava prirodnu ravnotežu.
Odličan roman iz pera mestralnog Pavla Pavličića!
Vrlo zanimljiva fabula koja se bazira na pronalasku izgubljenih pjevanja Osmana koji, ispostavit će se, moraju zauvijek ostati sakriven jer njihovo postojanje narušava prirodnu ravnotežu.
Odličan roman iz pera mestralnog Pavla Pavličića!
March 24, 2023
Iznenađujuće/neočekivano dobra knjiga :)
Tu i tamo se autor, čini mi se, malo izgubija.. A definitivno je propustia poentirat na nekin situacijama koje je u početku pripremia, ali sve skupa stvarno dobar libar.
Tu i tamo se autor, čini mi se, malo izgubija.. A definitivno je propustia poentirat na nekin situacijama koje je u početku pripremia, ali sve skupa stvarno dobar libar.
Read
December 4, 2010Najbolje što sam pročitala od ovog autora
September 21, 2015
Too bad I don't have enough of will power to read it again. I very much liked it during my high school years. I remember it feeling magical at the time, but I’m not entirely sure why.
April 15, 2019
Još jedan hit g.Pavličića. ovaj pun nije krimić u pitanju, već SF roman, vrlo zanimljive teme.
Brzo se čita, vrlo pitak i zanimljiv.
Brzo se čita, vrlo pitak i zanimljiv.
December 23, 2024
koji k
March 28, 2019
I just very much enjoyed the idea of health as something to be infected by. Perfection wasn't meant for us, and that's perfectly okay. A profoundly weird, yet very interesting read.
September 14, 2022
"Eto Zora ključmi od zlata
vedri otvorit istok ide,
proz korajna neka vrata
nadvor žarko sunce izide."
vedri otvorit istok ide,
proz korajna neka vrata
nadvor žarko sunce izide."
September 20, 2023
Nikad nisam čitao goru knjigu.
This entire review has been hidden because of spoilers.
September 25, 2022
v.woolf vibe malo
smrjanje knjige ikonicno brate
love it
smrjanje knjige ikonicno brate
love it
Read
September 5, 2023Super interesantna tema, upravo po mom ukusu. Stil i jezik - ne baš! Mislim da, između ostalog, ovaj tekst nije vidio lektora, na veliku žalost svih pažljivih čitatelja: svega tu ima, od neželjenih ponavljanja do umarajućih objašnjenja koja čitatelju ne daju prilike da sam razmisli i postane dio priče. Tužno tužno - i velika šteta.
September 25, 2024
Simbolika, simbolika, simbolika i simbolika...
Bože, kako volim čitati hrvatska djela. Koraljna vrata konkretno bude ono domoljublje koje uvijek leži tamo negdje. Iako ono nije pasivno (kod nas Hrvata), rasplamsa se i podivlja pri čitanju. Bez obzira na to što su u fokusu druge teme, divan su podsjetnik da smo mali narod, predivne tradicije i kulture koji nesvjesno, vječito živi u nekakvom uvjerenju da je nebitan te se zadovoljava proizvodima onih većih. Koraljna vrata; jednostavna, no sasvim zaslužna svake pohvale i između ostalog pravi primjer zašto bismo se trebali osvrnuti na ono što već imamo tu, kod nas samih.
Bože, kako volim čitati hrvatska djela. Koraljna vrata konkretno bude ono domoljublje koje uvijek leži tamo negdje. Iako ono nije pasivno (kod nas Hrvata), rasplamsa se i podivlja pri čitanju. Bez obzira na to što su u fokusu druge teme, divan su podsjetnik da smo mali narod, predivne tradicije i kulture koji nesvjesno, vječito živi u nekakvom uvjerenju da je nebitan te se zadovoljava proizvodima onih većih. Koraljna vrata; jednostavna, no sasvim zaslužna svake pohvale i između ostalog pravi primjer zašto bismo se trebali osvrnuti na ono što već imamo tu, kod nas samih.
January 10, 2016
Tekst je napisan izuzetno loše. Doima se siromašnim, previše jednostavnim. Likovi nisu uopće produbljeni. Radnja sama po sebi i nije dosadna ali način tkanja teksta ju je izmoždio. Jedna dosadna knjiga.
Intertekstualnost i postmodernistička citatnost kod ove knjige nisu ama baš ništa specijalne niti aktualizirajuće.
Čudi me lošost ove knjige jer ono što sam prije čitao od Pavličića bješe dosta bolje.
Intertekstualnost i postmodernistička citatnost kod ove knjige nisu ama baš ništa specijalne niti aktualizirajuće.
Čudi me lošost ove knjige jer ono što sam prije čitao od Pavličića bješe dosta bolje.
Displaying 1 - 30 of 105 reviews