Kuća

by Ludwig Bauer

Daniel Beker, enigmatičar, slučajem je postao nastavnik u Jugoslavenskoj dopunskoj školi u Londonu. Na tom se poslu, iako ga učenici obožavaju, ne snalazi najbolje, jer se od njega očekuje da bude vjeran socijalističkom sistemu. On, naivan, samo želi dati najbolje svojim učenicima, ne shvaćajući što se sve može dogoditi. Njegova supruga ambiciozna je i snažna žena čiji je san ostvariti karijeru u bankarskom svijetu, dok Daniel sanja vlastiti dom, kuću pokraj Zagreba, te ga ona podržava u nastojanjima da se vrati u domovinu, da njoj ne smeta.

Junake Kuće prepoznajemo kao svoje roditelje, djedove ili bake, heroje svakodnevice preko kojih se prelama povijest. Gradnja kuće, itekako stvarno opisana, s makinacijama i kašnjenjima, s humoresknim elementima, nesposobnim majstorima i brojnim mešetarima, nikako da se dovrši i uspije, kao ni gradnja jednog boljeg društva.

Ludwig Bauer u Kući ili Čovjeku koji je kupovao čavle ispisao je fresku o posljednjim desetljećima socijalizma. Roman o dvoje ljubavnika koji se gonjeni svojim opsesijama – kućom ili karijerom – postupno razilaze. Kuća prikazuje naličje socijalističkog sistema koji se lomi pred vlastitim ambicijama jednako kao i Daniel Beker, ali prije svega Kuća je priča o ljudima – njihovoj dobroti i naivnosti, pohlepi i prevrtljivosti, o tome možemo li uopće ikada shvatiti jedni druge.

272 pages, Paperback

Published January 1, 2024

About the author

Croatian writer. Not to be confused with the German film critic, Ludwig Bauer.

Reviews

[Tatjana Bordukalo Nikšić · Rating 3 out of 5]

Novi Bauerov roman s prepoznatljivim glavnim likom, smotanim intelektualcem njemačkog porijekla (koje je u ovom slučaju gotovo irelevantno, ali ipak karakteristično kao i u drugim autorovim djelima). Ovaj put je to Daniel Beker, po pozivu enigmat, a po profesiji nastavnik u Jugoslavenskoj dopunskoj školi u Londonu. Zaplet je pomalo bizaran jer odjednom, iz vedra neba (ili, bolje rečeno: iz plavo-bijele zavjese?), Daniel poželi graditi kuću, i to u okolici Zagreba, dosta daleko od grada. U taj projekt ulaže doslovno sve - svu svoju imovinu, sebe i cijeli svoj osobni život. Odmah je jasno da je u fokusu romana potkupljiva birokracija, priučeni majstori-graditelji koji u stvari pojma nemaju, pijani seljaci koji svaki posao moraju zaliti, i ostalo veselo društvo samoupravnog socijalizma.
(U jednom nedavnom intervjuu Bauer je spomenuo kako je 80-tih gradio kuću na selu pod Okićem - ne bi me čudilo da u ovom romanu ima i stvarnih osobnih iskustava.)

Ta priča o gradnji kuće ujedno je i najkvalitetniji dio romana. Ono ostalo - Danielova životna priča - ispričana je pomalo neuvjerljivo i nelogično, s puno suvišnih epizoda. Osobito se tu ističe jedna bizarna scena u Londonu koja bi mogla biti okidač za neka kasnija zbivanja, ali ne - s tim se kasnije u romanu ne dešava ništa. Najslabiji je, u stvari, opis Danielovog braka i djece, puno je toga ostalo zbrzano i neobjašnjeno. Ipak, prijelaz iz prvog u drugi dio romana zanimljivo je izveden, s promjenom pripovjedne perspektive i nekim drugim promjenama u stilu.

Usprkos svojim manama, i dalje volim čitati Ludwiga Bauera. Čak i kad mu svi upravni govori završavaju iritantnim uskličnicima.