What do you think?
Rate this book
Календарот на Маите
„Календарот на Маите“ е роман за љубовта, но и за староста, за минливоста на времето. За насловот, авторот бил инспириран од романот „Под вулканот“ од англискиот автор Малколм Лаури, кој зборува за елиптичноста и релативноста на времето и во него впишаните животни судбини. Календарот е симбол на двојственостa што времето во својата минливост, во своето течение и во новото започнување, секогаш ја подразбира.
Во верзијата на Фериќ тоа е приказна која жанровски покрива разнолико подрачје, тоа е семејна сага, љубовен, еротски, општествен роман, роман за убавината и за ужасот, за сѐ она што на овој или оној начин го дефинира животот на човекот. Или да се „заузди“ смртта, што е еден од лајтмотивите на Фериќ.
Во верзијата на Фериќ тоа е приказна која жанровски покрива разнолико подрачје, тоа е семејна сага, љубовен, еротски, општествен роман, роман за убавината и за ужасот, за сѐ она што на овој или оној начин го дефинира животот на човекот. Или да се „заузди“ смртта, што е еден од лајтмотивите на Фериќ.
- GenresFiction
610 pages, Paperback
First published January 1, 2011
16 people are currently reading
412 people want to read
About the author
Zoran Ferić
35 books101 followersZoran Ferić is the author of three novels and two collections of short stories.
He is among the most widely read contemporary Croatian prose writers.
His work has received numerous prizes, including the Ksaver Šandor Gjalski Prize in 2000 and the Jutarnji List Award for the Best work of prose fiction in 2001.
He lives in Zagreb.
He is among the most widely read contemporary Croatian prose writers.
His work has received numerous prizes, including the Ksaver Šandor Gjalski Prize in 2000 and the Jutarnji List Award for the Best work of prose fiction in 2001.
He lives in Zagreb.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 30 of 51 reviews
February 28, 2024
Dominantan utisak: Zoran Ferić je dobar psiholog i matematičar, štaviše, pravila "prihvatljive" naracije i svest o čitalačkoj pažnji duboko su utkana u njegov kognitivni sklop, te on njima operiše na nivou analitičkog. Ako neke pisce poredimo sa slikarima, njihova dela sa kompozicijama Monea ili Kandinskog- Ferić je bliže visprenom logističaru, a Kalendar Maja detaljno razrađenom planu evakuacije.
Autor pronalazi formulu koju dosledno primenjuje. Prva trećina romana spada među najbolje segmente proze koju sam imao prilike da pročitam prošle godine; kroz rano detinjstvo Tihomira Romara- penzionisanog ginekologa, onog koji provodi radni vek posmatrajući žene sa anatomskog stanovišta, dok sa psihološkog kao da večito izmiču njegovom sklopu veština- Zoran Ferić vodi slojevit, komičan i emotivan izlet u genezu emocionalne nedovršenost(ili možda nezapočetosti) samog Tihomira, kao i njegove veze sa Senkom, ženom i antagonistom njegovog života.
Ostatak knjige vrti istu ploču, ali formula se mora prilagoditi novonastalim okolnostima, u suprotnom se gubi na verodostojnosti. Kako radnja odmiče, natezanje između Tihomira i Senke poprima banalno-šemstku strukturu, pod stalnim obećanjem razrešenja( evo ga, stiže, samo što nije!), sporedni likovi kao da nemaju značajniju funkciju, što je vrlo neobično obzirom da je bilo poprilično prostora, a obećanje raskošnog vrta sa početka knjige se pretvara u ceđenje suve drenovine.
Pored svega, većina koja započne Kalendar Maja će ga i završiti, prvenstveno iz dva razloga. Ferićeva profesionalna pozadina i značajno iskustvo čine ga virtuozom narativne tehnike, tačno zna gde je granica strpljenja kod čitaoca i retko kada je prelazi. Psihološki momenat igra veliku ulogu. Kod knjige obima od skoro 700 stranica sam pojedinac će probijanje do kraja doživeti kao lični čitalački Everest.
Kalendar Maja je objavljen u turbulentno vreme za knjigu, 2011. je bila jedna u nizu godina pobede digitalne nad štampanom reči, stoga se želela poslati poruka. Velika knjiga, tematski i fizički, cigletina kojom će se početi obnova temelja vraćanja ljudi knjizi, roman sa apelom na manje i više redovne čitaoce. Zato i ne čudi niz priznanja kojima je Ferić ovenčan. Lično mi deluje da se išlo na evociranje nekih pređašnjih vremena, pre nego gledanja u budućnost. Jedno je sigurno, knjiga je preživela internet, ali uz adaptiranje. Većina publikacija je kraće prirode kao jasna refleksija svesti o konkurenciji sa tehnologijom i nužnost za kompromisom.
Za knjigu koja se bavi nizom emocionalih tema, celokupan ton romana je vrlo distanciran i hladan. Već pomenuta formulaičnost, koliko god impresivna, kosi se sa prirodom čitanja. Većina nas kroz knjige traži privremen prolaz u neki drugi život i traži tu emocinalnu povezanost sa likovima na stranici. Roman Zorana Ferića ne nudi nikakav portal u drugost, čak ni ne zahteva punu posvećenost. Nalik je na pozadinsku muziku, ide sama od sebe, pitanje je samo koliko dugo želite da slušate.
Autor pronalazi formulu koju dosledno primenjuje. Prva trećina romana spada među najbolje segmente proze koju sam imao prilike da pročitam prošle godine; kroz rano detinjstvo Tihomira Romara- penzionisanog ginekologa, onog koji provodi radni vek posmatrajući žene sa anatomskog stanovišta, dok sa psihološkog kao da večito izmiču njegovom sklopu veština- Zoran Ferić vodi slojevit, komičan i emotivan izlet u genezu emocionalne nedovršenost(ili možda nezapočetosti) samog Tihomira, kao i njegove veze sa Senkom, ženom i antagonistom njegovog života.
Ostatak knjige vrti istu ploču, ali formula se mora prilagoditi novonastalim okolnostima, u suprotnom se gubi na verodostojnosti. Kako radnja odmiče, natezanje između Tihomira i Senke poprima banalno-šemstku strukturu, pod stalnim obećanjem razrešenja( evo ga, stiže, samo što nije!), sporedni likovi kao da nemaju značajniju funkciju, što je vrlo neobično obzirom da je bilo poprilično prostora, a obećanje raskošnog vrta sa početka knjige se pretvara u ceđenje suve drenovine.
Pored svega, većina koja započne Kalendar Maja će ga i završiti, prvenstveno iz dva razloga. Ferićeva profesionalna pozadina i značajno iskustvo čine ga virtuozom narativne tehnike, tačno zna gde je granica strpljenja kod čitaoca i retko kada je prelazi. Psihološki momenat igra veliku ulogu. Kod knjige obima od skoro 700 stranica sam pojedinac će probijanje do kraja doživeti kao lični čitalački Everest.
Kalendar Maja je objavljen u turbulentno vreme za knjigu, 2011. je bila jedna u nizu godina pobede digitalne nad štampanom reči, stoga se želela poslati poruka. Velika knjiga, tematski i fizički, cigletina kojom će se početi obnova temelja vraćanja ljudi knjizi, roman sa apelom na manje i više redovne čitaoce. Zato i ne čudi niz priznanja kojima je Ferić ovenčan. Lično mi deluje da se išlo na evociranje nekih pređašnjih vremena, pre nego gledanja u budućnost. Jedno je sigurno, knjiga je preživela internet, ali uz adaptiranje. Većina publikacija je kraće prirode kao jasna refleksija svesti o konkurenciji sa tehnologijom i nužnost za kompromisom.
Za knjigu koja se bavi nizom emocionalih tema, celokupan ton romana je vrlo distanciran i hladan. Već pomenuta formulaičnost, koliko god impresivna, kosi se sa prirodom čitanja. Većina nas kroz knjige traži privremen prolaz u neki drugi život i traži tu emocinalnu povezanost sa likovima na stranici. Roman Zorana Ferića ne nudi nikakav portal u drugost, čak ni ne zahteva punu posvećenost. Nalik je na pozadinsku muziku, ide sama od sebe, pitanje je samo koliko dugo želite da slušate.
August 3, 2014
Pre tri godine, u vreme izlaska, kupio sam roman Zorana Ferića KALENDAR MAJA. Više ni ne mogu da se setim ko tačno mi ga je nabavio ali znam da sam se potrudio da ga pribavim što je pre moguće i alarmirao prijatelje da mi pomognu, naprosto Ferić mi je daleko najomiljeniji aktivni pisac na našem jeziku. Međutim, sledeće tri godine sam proveo tražeći trenutak kada ću načeti ovu knjigu. U seriji ličnih životnih brodoloma, poslova i drugih obaveza nikako nisam uspevao da dođem do perioda u kome ću moći kontinuirano da se posvetim na najbolji mogući način, s punom koncentracijom i strpljenjem ovoj knjizi od šeststo strana.
No, došao je taj trenutak, pročitao sam roman i malo je reći da me je rastavio na komade u svakom pogledu.
Ferića je teško žanrovski definisati - iako je SMRT DJEVOJČICE SA ŽIGICAMA ponajviše bila krimić a DJECA PATRASA bizarni ljubavni roman. Naprosto. Ferić je uvek nešto više. a u KALENDARU MAJA odlazi još dalje od lakog žanrovskog definisanja.
Naime, ovo je s jedne strane bildungs roman a sa druge ljubavna priča velikog zamaja, sve to ima suptilne elemente istorijske hronike, sa obilnim dozama crnog humora i vrlo preciznim rukopisom.
Priča kojom se Ferić bavi oslonjena je na snažan zaplet i upečatljive junake i samim tim ostavlja snažan utisak.
Snažan utisak bi ostavljala i da nije tako briljantno postavljena i napisana sa strukturom koja kreće pomalo staromodno i mehanički da bi se do kraja pretvorila u iz uzbudljivu i lepršavu postavku sa obiljem svežih rešenja.
Za roman koji obiluje ovako ranjenim likovima i izopačenim odnosima, kako u međuljudskom tako i u seksualnom pogledu, zbilja teško možemo reći da je mejnstrim u pogledu visoke čitanosti. Međutim, da, mislim da Ferić definiše ono što bi mejnstrim trebalo da bude a to je forma koja ne okoštava, nikada se sasvim ne dostiže.
KALENDAR MAJA je jedna od onih knjiga koje na kraju deluju istovremeno kao nešto što isključivo odgovara čitaocu naviknutom na crni humor i duševni bol, i kao knjiga koju bi zapravo svako mogao (i morao) da pročita.
Ferićev rukopis je toliko moćan da je zbilja teško sada dati neku bomnastičnu ocenu i reći da mu je KALENDAR MAJA najbolja knjiga. Uostalom, ima elemenata iz DJECE PATRASA koji stoje u temeljima ovog romana, dakle ima izvesnog kontinuiteta na polju motiva pa čak i situacija.
Međutim, ono što svakako izdvaja ovaj roman jeste forma sa kojom Ferić prevazilazi konkurenciju. U eri kratkih, često lapidarnih romana, Ferić se nametnuo kao klasa za sebe po sadržaju.
Sada je ambicijom forme uspeo da daleko prevaziđe regionalnu produkciju. U miljeu pisaca-hobista koji vlada danas, napisao je roman aktuelnog izraza ali u najboljem smislu "starog kova", kakav naše regionalne književnosti odavno više ne produkuju.
KALENDAR MAJA stoga spada u književnu produkciji najvišeg reda kakvu inače možemo naći na našem jeziku samo u formi prevoda.
No, došao je taj trenutak, pročitao sam roman i malo je reći da me je rastavio na komade u svakom pogledu.
Ferića je teško žanrovski definisati - iako je SMRT DJEVOJČICE SA ŽIGICAMA ponajviše bila krimić a DJECA PATRASA bizarni ljubavni roman. Naprosto. Ferić je uvek nešto više. a u KALENDARU MAJA odlazi još dalje od lakog žanrovskog definisanja.
Naime, ovo je s jedne strane bildungs roman a sa druge ljubavna priča velikog zamaja, sve to ima suptilne elemente istorijske hronike, sa obilnim dozama crnog humora i vrlo preciznim rukopisom.
Priča kojom se Ferić bavi oslonjena je na snažan zaplet i upečatljive junake i samim tim ostavlja snažan utisak.
Snažan utisak bi ostavljala i da nije tako briljantno postavljena i napisana sa strukturom koja kreće pomalo staromodno i mehanički da bi se do kraja pretvorila u iz uzbudljivu i lepršavu postavku sa obiljem svežih rešenja.
Za roman koji obiluje ovako ranjenim likovima i izopačenim odnosima, kako u međuljudskom tako i u seksualnom pogledu, zbilja teško možemo reći da je mejnstrim u pogledu visoke čitanosti. Međutim, da, mislim da Ferić definiše ono što bi mejnstrim trebalo da bude a to je forma koja ne okoštava, nikada se sasvim ne dostiže.
KALENDAR MAJA je jedna od onih knjiga koje na kraju deluju istovremeno kao nešto što isključivo odgovara čitaocu naviknutom na crni humor i duševni bol, i kao knjiga koju bi zapravo svako mogao (i morao) da pročita.
Ferićev rukopis je toliko moćan da je zbilja teško sada dati neku bomnastičnu ocenu i reći da mu je KALENDAR MAJA najbolja knjiga. Uostalom, ima elemenata iz DJECE PATRASA koji stoje u temeljima ovog romana, dakle ima izvesnog kontinuiteta na polju motiva pa čak i situacija.
Međutim, ono što svakako izdvaja ovaj roman jeste forma sa kojom Ferić prevazilazi konkurenciju. U eri kratkih, često lapidarnih romana, Ferić se nametnuo kao klasa za sebe po sadržaju.
Sada je ambicijom forme uspeo da daleko prevaziđe regionalnu produkciju. U miljeu pisaca-hobista koji vlada danas, napisao je roman aktuelnog izraza ali u najboljem smislu "starog kova", kakav naše regionalne književnosti odavno više ne produkuju.
KALENDAR MAJA stoga spada u književnu produkciji najvišeg reda kakvu inače možemo naći na našem jeziku samo u formi prevoda.
October 12, 2012
Epizode iz prošlosti su mi bile najzanimljivije. Opisi kvartova Zagreba i odrastanje u ono doba su odlični. Osim ljubavne priče (pomalo izobličena, burna i neobična), roman nam priča i o obiteljskim odnosima, raznim društvenim temama, međuljudskim odnosima i tragedijama, priča o starosti, žudnji i strasti, o promašenosti života s neizostavnim prostitutkama, abortusima i motivima smrti. Ima slabih strana, mogao bi biti kraći, (ma previše mi je bilo 600 stranica!) malo luta u kreiranju karaktera, ali u cjelini - dobar roman sa jako dobro pogođenom atmosferom.
Roman prema kraju ipak pada u zamku tajnovite Senke u čijem životu ima i jakih elemenata pornografije i trilera. Dovoljno da te zainteresira da odvališ i drugu polovicu knjige. No, na kraju lik Senke mi se nimalo ne sviđa. Čudna ženska, izgubljena duhovno, pomalo manipulatorica i meni dovljno da se sa njom posvađam i da joj opalim par pljuski zbog takvog ponašanja, jer shvaća što time čini drugom liku koji je skroz ok prema njoj.
Roman prema kraju ipak pada u zamku tajnovite Senke u čijem životu ima i jakih elemenata pornografije i trilera. Dovoljno da te zainteresira da odvališ i drugu polovicu knjige. No, na kraju lik Senke mi se nimalo ne sviđa. Čudna ženska, izgubljena duhovno, pomalo manipulatorica i meni dovljno da se sa njom posvađam i da joj opalim par pljuski zbog takvog ponašanja, jer shvaća što time čini drugom liku koji je skroz ok prema njoj.
August 20, 2019
Premalo čitam domaće autore, dio toga leži u onim školskim danima kada su me forsirali čitati knjige koje me ni malo zanimaju. Iz istog razloga izbjegavam i mnoge klasike, premda sada s mnogo više godina na leđima bi se mogao ponovo okušati u njima.
Isto tako izbjegavam čitati hit knjige odmah prilikom njihova izlaska, čekam da se prašina slegne pa ih tek onda uzmem u svoje ruke. Kada se sve to zbroji i oduzme, knjiga koja je izašla prije četiri godine tek je sada došla na red.
Bilo je ponešto strahova, kako ću se snaći u s knjigom smještenom u godine u kojima nisam živio, i pričama iz godina koje još nisam doživio. Dvije priče iz jedne perspektive, ona iz mladosti Zagreba u početku druge polovice prošlog stoljeća i ponovljenog maturalnog putovanja penzionera, koje su se malo po malo isprepletale i stezale obruč radnje. Pripomogao je piščev stil i lakoća pisanja koja me više podsjećala na katanski razgovor s prijateljima nego elitističko književni.
Ako se čovjek potrudi može naći poveznicu s nekom radnjom, a ja sam to na vrlo čudan način pronašao u glavnom liku. Sigurno ne u njegovoj opsjednutosti prostitutkama, nego u vezi sa Senkom, čije ime potpuno alegorijski odgovara sjenom koju je ona ostavila nad njim i obilježila njegov život. Ljubav, prijateljstvo, poznanstva i činjenica da svaka priča ima dvije strane medalje.
Isto tako izbjegavam čitati hit knjige odmah prilikom njihova izlaska, čekam da se prašina slegne pa ih tek onda uzmem u svoje ruke. Kada se sve to zbroji i oduzme, knjiga koja je izašla prije četiri godine tek je sada došla na red.
Bilo je ponešto strahova, kako ću se snaći u s knjigom smještenom u godine u kojima nisam živio, i pričama iz godina koje još nisam doživio. Dvije priče iz jedne perspektive, ona iz mladosti Zagreba u početku druge polovice prošlog stoljeća i ponovljenog maturalnog putovanja penzionera, koje su se malo po malo isprepletale i stezale obruč radnje. Pripomogao je piščev stil i lakoća pisanja koja me više podsjećala na katanski razgovor s prijateljima nego elitističko književni.
Ako se čovjek potrudi može naći poveznicu s nekom radnjom, a ja sam to na vrlo čudan način pronašao u glavnom liku. Sigurno ne u njegovoj opsjednutosti prostitutkama, nego u vezi sa Senkom, čije ime potpuno alegorijski odgovara sjenom koju je ona ostavila nad njim i obilježila njegov život. Ljubav, prijateljstvo, poznanstva i činjenica da svaka priča ima dvije strane medalje.
July 23, 2012
Tu sam knjigu kupila za svoju šezdeset-osmogodišnju mamu...ali sam je prva ja pročitala. Priče su tako vješto utkane i pune iznenađenja...još su neke stvari ostale nejasne, ali sve u svemu toplo preporučujem. Dobro je znati da i treća dob ima aktivan seksualni život ;)
August 25, 2013
Bog je izabrao čudnog glasnika.
November 12, 2012
Već prvo poglavlje ovog romana je obećavajuće i najavljuje da je riječ o romanu koji će se pročitati u jednom dahu. U 600 strana romana, Ferić obrađuje brojne teme: mladost, starost, prijateljstvo, prikazivanje obiteljskih svakodnevnih problema, bolesti, umiranja, školovanje, odrastanje, prostitucija, opisuje Zagreb prošloga stoljeća ... Ideja ponovljenog maturalca nakon više od 40 godina me u startu oduševila, a prstenastom građom, pisac na odličan način povezuje događaje iz prošlosti sa sadašnjošću na Tramuntani. Posebno mi se sviđaju događaji koje su vezane za početak djetinjstva, a ostavile su iznimam trag na glavnog lika (npr. krivo zalutali brzojav, događaj viđen u Mrazovićevom stanu..). Naravno da nakon toliko stranica čitatelj počne osjećati afinitete prema određenim likovima i gađenje prema nekim drugim likovima. Prema Tihomoru, glavnom liku ovog romana, osjećam veliko sažaljenje. Koliko mi je puta došlo da mu opalim šamar i kažem 'makni se od nje, vidiš da pravi najveću budalu i magarca od tebe'. Prema Sanki osjećam jedno gađenje i odvratnost. I da. Osuđujem je. Nije ni čudo što ju je mala Andrea napustila i otišla u Švicarsku kod oca. Ferić je u ovom romanu uspio ići iz jedne krajnosti u drugu: opisujući nevinu zaljubljenost iz osnovne koja je trajala samo jedan dan i detaljno opisane scene seksa u troje u 4. poglavlju. Na koncu se mora priznati jedno, a to je da su glavni likovi imali stvarno bolesne seksualne želje. Da Barba nije baš tako ružno psovao i da baš nisam toliko morala čitati o grupnom seksu i uvrnutim seksualnim željama, rekla bi da je roman fenomenalan. Ovako ću reći da je Ferić, radeći čini mi se 6 godina na ovom romanu, uspio napisati stvarno veliki roman kakav još niste imali prilike pročitati. Definitivno zaintrigira čitatelja i polako vas uvuče u pričanje priče jedne generacije gimnazijala sredinom prošloga stoljeća. Stoga, uistinu se isplati pročitati ga.
August 7, 2018
Kvalitetan roman o odrastanju, o prošlosti i sadašnjosti i njihovoj nespornoj uslovljenosti, o ljubavnim vezama, razornom dejstvu nagona, koji retko kog čitaoca može ostaviti ravnodušnim. Međutim, nisam se dobro osećala nakon pričitane knjige, naprotiv, osećanje teskobe koje je prisutno kroz čitav roman, na kraju dostiže vrhunac. Ferić je odličan pisac, on zalazi u one sfere gde malo ko sme, i to zalazi do priličnih dubina, vešto gradi priču, ima tananih jezičkih bravura, ali njegovi likovi su doslovno osuđeni na tešku sudbinu kojoj ne mogu umaći.
Osim toga, jasan mi je koncept ponovonog okupljanja na maturalcu, on pokazuje da se samo kontekst promenio, sve drugo je isto kao u gimnaziji, ali ne mogu da razumem zbog čega baš svi, i sasvim sporedni likovi, unose u priču samo svoje patološke odnose sa decom, muževima, ljubavnicima, sa samim sobom. Jednostavno, ne postoje čisti i svetli likovi. Odatle taj mučan osećaj na kraju. Knjiga te jednostavno, ne oslobodi.
Osim toga, jasan mi je koncept ponovonog okupljanja na maturalcu, on pokazuje da se samo kontekst promenio, sve drugo je isto kao u gimnaziji, ali ne mogu da razumem zbog čega baš svi, i sasvim sporedni likovi, unose u priču samo svoje patološke odnose sa decom, muževima, ljubavnicima, sa samim sobom. Jednostavno, ne postoje čisti i svetli likovi. Odatle taj mučan osećaj na kraju. Knjiga te jednostavno, ne oslobodi.
July 18, 2024
Jaka četvorka, i to samo zbog lika Senke koji mi je bio pomalo plitak i jednoličan. Ali ❤️ uvek za Ferića, bez obzira na broj zvezdica!🌟
January 26, 2020
Čitanje ovog romana izazivalo je različite emocije i reakcije, zbog čega ga smatram velikim romanom, kao i zbog briljantnog umeća pripovedanja. Najviše sam uživala u opisima Zagreba i detinjstva, kao i u pojedinim momentima plovidbe koji su baš poput talasa dolazili da umire nakon poglavlja koja su govorila o uzburkanoj i dramatičnoj prošlosti likova. Lično me nisu umarali dužina knjige i detaljni opisi, s obzirom da se radi o poetičnoj deskripciji, koja ako je dobro napisana predstavlja remek delo.
Narativni svet u kome se nasilje ne osudjuje eksplicitno, starenje žena je tabu (ili zgražavjuće), ženski likovi su (iz onoga što sam dobila u knjizi od informacija) kategorizovani ili kao kurve i “lake”, labilne i neodlučne, pokorne i “glupe”, nesrećne i nemoćne, gotovo uvek odredjene odlukama nekog muškarca (supruga, ljubavnika, sina), na momente me je mamio da ne nastavim sa čitanjem.
Likovi, naročito Senka, kao da nisu dovoljno slojevito razvijeni, uzevši u obzir opširnost knjige. Do kraja nisam shvatila zašto glavni lik uopšte voli Senku, jer osim njene “neuhvatljivosti” i fizičke lepote (uključujući pod tim i njene pokrete kojima je fasciniran), ne pominje nikakve kvalitete lika Senke kao osobe. Takodje, na polovini knjige kada se radnja i “zahuktala” očekivala sam totalno drugačiji preokret, a kao čitateljka dobila sam ono za šta sam se nadala da neću: vidljivu paralelu sa Ljosinom “nevaljalom devojčicom”, i to je bio momenat kada je ova knjiga u mojim očima izgubila originalnost koju je obećavala(ili sam je ja očekivala), a samim tim i njenu težinu.
Narativni svet u kome se nasilje ne osudjuje eksplicitno, starenje žena je tabu (ili zgražavjuće), ženski likovi su (iz onoga što sam dobila u knjizi od informacija) kategorizovani ili kao kurve i “lake”, labilne i neodlučne, pokorne i “glupe”, nesrećne i nemoćne, gotovo uvek odredjene odlukama nekog muškarca (supruga, ljubavnika, sina), na momente me je mamio da ne nastavim sa čitanjem.
Likovi, naročito Senka, kao da nisu dovoljno slojevito razvijeni, uzevši u obzir opširnost knjige. Do kraja nisam shvatila zašto glavni lik uopšte voli Senku, jer osim njene “neuhvatljivosti” i fizičke lepote (uključujući pod tim i njene pokrete kojima je fasciniran), ne pominje nikakve kvalitete lika Senke kao osobe. Takodje, na polovini knjige kada se radnja i “zahuktala” očekivala sam totalno drugačiji preokret, a kao čitateljka dobila sam ono za šta sam se nadala da neću: vidljivu paralelu sa Ljosinom “nevaljalom devojčicom”, i to je bio momenat kada je ova knjiga u mojim očima izgubila originalnost koju je obećavala(ili sam je ja očekivala), a samim tim i njenu težinu.
This entire review has been hidden because of spoilers.
May 14, 2022
Ferić je opet pokazao da je sjajan pripovedač, njegove knjige imaju dušu.
Posle Putujućeg kazališta imala sam visoka i ovog puta opravdana očekivanja.
Ne mogu reći da su me svi delovi potpuno oduševili, ali u celini, Ferić je odličan!
Tema mi se dopala, odlično je dočarana atmosfera, likovi i radnja su ubedljivi.
Knjiga koja vodi u promišljanje, smeh i nostalgiju.
Volim i Ferićev opis Zagreba, jer kao da sam opet u njemu, u svom rodnom gradu.
Uživala sam!
Posle Putujućeg kazališta imala sam visoka i ovog puta opravdana očekivanja.
Ne mogu reći da su me svi delovi potpuno oduševili, ali u celini, Ferić je odličan!
Tema mi se dopala, odlično je dočarana atmosfera, likovi i radnja su ubedljivi.
Knjiga koja vodi u promišljanje, smeh i nostalgiju.
Volim i Ferićev opis Zagreba, jer kao da sam opet u njemu, u svom rodnom gradu.
Uživala sam!
May 9, 2022
Feric brilijantan kao i uvek.
July 12, 2022
Сенка е дефинитивно најлошиот лик кој досега сум го сретнала. Ужас од жена, нечовек. Не знам што убавина видел Тихо во неа, но сепак, преку неа, одлично доловени негативните карактеристики кои реално ги одликуваат луѓето во вистинскиот живот. Тихо ми беше до негде ко гревче, да го сожалуваш само, а од друга страна ептен ко безрбетник, човек без смисла и волја за живот. Стилот на авторот во главно знае многу да ми се допадне, но книгава беше предолга а содржината малку не по мој вкус. Впечаток ми остави неговата лирична умешност, требало повеќе да се посвети на тоа.
October 12, 2023
Ferićeve knjige me usisaju u sebe i nateraju da zaboravim na stvarnost. Na kraju ove sam se osećala malo nasankanom i ostala sam izneverenih očekivanja zbog završetka kakav jeste.
August 17, 2025
Iznenadujuce poremeceno
May 10, 2020
Kakva knjiga! Preko 650 stranica, al čita se u dahu...
Oduševio me Ferić, mislim da ću nabaviti i ostatak njegovog opusa.
Oduševio me Ferić, mislim da ću nabaviti i ostatak njegovog opusa.
September 23, 2021
Početak me zaintrigirao, ali mi je sve nekako bilo okej... Idemo polako. Potom su počele priče iz djetinjstva i o međusobnim odnosima u obitelji, što mi je još i najbolji i najinteresantniji dio knjige. Nestašluk dječaka, njihove zgode, upoznavanje sa svijetom oko sebe. Čak su mi i priče o danima provedenim kao student bile interesantne. Rasplitala se dalje priča o odnosu s ocem, a onda mi je sve krenulo nizbrdo pojavljivanjem Senke.
Nekako mi od tog trenutka na dalje sve postaje čudno i nelogično. Shvaćam poantu svega, ali mi nešto nedostaje u svim tim dijalozima, scenama i događajima. Koliko god je sve opširno opisano, previše se skače s događaja na događaj, ostaje nedorečeno, a nema baš razloga zašto, čak i kad se kraj uzme u obzir. Nikako mi nije jasno, kada je već sve tako opširno, zašto Sarina majka nije opisana? Zašto joj nije dano nešto više prostora jer bi tu do izražaja došla osobnost glavnog lika, pokazao bi se taj kontrast u odnosu na Senku i, barem imam taj osjećaj, mogao bi se postići puno veći efekt na kraju.
Prvi dio knjige ima ocjenu 4,5, a ostalo ocjenu 3. Nekako mi se taj ostatak čini suvišnim. No, opet, to je moj dojam. Jednostavno mi taj dio nije sjeo.
Nekako mi od tog trenutka na dalje sve postaje čudno i nelogično. Shvaćam poantu svega, ali mi nešto nedostaje u svim tim dijalozima, scenama i događajima. Koliko god je sve opširno opisano, previše se skače s događaja na događaj, ostaje nedorečeno, a nema baš razloga zašto, čak i kad se kraj uzme u obzir. Nikako mi nije jasno, kada je već sve tako opširno, zašto Sarina majka nije opisana? Zašto joj nije dano nešto više prostora jer bi tu do izražaja došla osobnost glavnog lika, pokazao bi se taj kontrast u odnosu na Senku i, barem imam taj osjećaj, mogao bi se postići puno veći efekt na kraju.
Prvi dio knjige ima ocjenu 4,5, a ostalo ocjenu 3. Nekako mi se taj ostatak čini suvišnim. No, opet, to je moj dojam. Jednostavno mi taj dio nije sjeo.
April 25, 2020
Skoro je bila čista petica, ali nesto mi je na kraju ostalo nedorečeno, nedefinirano..
Nisam uspjela pohvatati glavne likove do kraja i ostao mi je zbunjujuć, nelogičan odnos Tihomira i Senke. Mozda zato sto u ljubavi nema pravila niti odgovara na neka pitanja... ne znam.
Uživala sam u opisima Zagreba kakav je bio prije mene i opisima života običnih ljudi, punih nedoumica, slabosti, izbora i snalaženja u svakakvim životnim situacijama u kojima se ne planirano nađemo.
Na kraju taj naš kratki život ispada jednostavno komičan, a pitanje sreće uvijek nekako ostaje visjeti u zraku. Da li je uopće moguce dosegnuti sreću? Da li je moguce na kraju svega zaključiti da smo zivjeli sretan život......?
Nisam uspjela pohvatati glavne likove do kraja i ostao mi je zbunjujuć, nelogičan odnos Tihomira i Senke. Mozda zato sto u ljubavi nema pravila niti odgovara na neka pitanja... ne znam.
Uživala sam u opisima Zagreba kakav je bio prije mene i opisima života običnih ljudi, punih nedoumica, slabosti, izbora i snalaženja u svakakvim životnim situacijama u kojima se ne planirano nađemo.
Na kraju taj naš kratki život ispada jednostavno komičan, a pitanje sreće uvijek nekako ostaje visjeti u zraku. Da li je uopće moguce dosegnuti sreću? Da li je moguce na kraju svega zaključiti da smo zivjeli sretan život......?
May 13, 2018
Čita se u jednom dahu, ima sve momente bitnog i velikog romana, jako podsjeća u nekim elementima na Tribusona (Legija stranaca, Povijest pornografije). Nažalost, likovi su oni gdje Ferić mene gubi, puno su plošniji i plitkiji nego kod Tribusona. Prva polovica knjige puno je bolja, druga polovica, pogotovo kraj imaš osjećaj da je i on jedva čekao završiti. Dosta događaja u knjizi izgleda kao da je namjerno preuveličano da izazove šok kod čitatelja, bez trajnog utjecaja na likove i radnju.
January 30, 2019
Ma Senka kucka!
October 21, 2021
Ferić je genije!
May 21, 2025
Ferić u Kalendaru Maja još jednom potvrđuje svoju spisateljsku moć i vještinu da u naizgled obične ljudske sudbine unese dozu bizarnosti, crnog humora i duboke psihološke slojevitosti. Roman je ambiciozan, strukturiran poput kalendara, a kroz njega Ferić vodi čitatelja na putovanje kroz vrijeme, emocije i razgradnju identiteta jednog muškarca, čime dotiče teme starenja, bolesti, odnosa prema smrti, ali i erotskih opsesija.
Naracija je izuzetna – bogata, ritmična i precizna. Ferićev stil odlikuje se rečenicama koje su istovremeno poetske i brutalne, prožete groteskom i ironijom. Autor vješto balansira između osobnog i općeg, između privatne ispovijedi i društvene kronike. Međutim, kao i u nekim njegovim drugim djelima, i ovdje je prisutna specifična erotizacija i sklonost prema perverznim motivima. Iako se može reći da Ferić koristi erotiku kao sredstvo za istraživanje ljudske krhkosti i suočavanje s egzistencijalnim strahovima, u određenim trenucima čitatelj ima dojam da autor pomalo previše uživa u vlastitim tabu-razradama. To nije nužno mana – mnogima će upravo ta mračna, gotovo voajerska nota biti privlačna – ali može ostaviti dojam da Ferić kroz književnost ispunjava i vlastite, pomalo perverzne fantazije. Sve u svemu, Kalendar Maja je djelo koje ostavlja snažan dojam, kompleksno i stilski dotjerano, a istovremeno izazovno i provokativno.
Naracija je izuzetna – bogata, ritmična i precizna. Ferićev stil odlikuje se rečenicama koje su istovremeno poetske i brutalne, prožete groteskom i ironijom. Autor vješto balansira između osobnog i općeg, između privatne ispovijedi i društvene kronike. Međutim, kao i u nekim njegovim drugim djelima, i ovdje je prisutna specifična erotizacija i sklonost prema perverznim motivima. Iako se može reći da Ferić koristi erotiku kao sredstvo za istraživanje ljudske krhkosti i suočavanje s egzistencijalnim strahovima, u određenim trenucima čitatelj ima dojam da autor pomalo previše uživa u vlastitim tabu-razradama. To nije nužno mana – mnogima će upravo ta mračna, gotovo voajerska nota biti privlačna – ali može ostaviti dojam da Ferić kroz književnost ispunjava i vlastite, pomalo perverzne fantazije. Sve u svemu, Kalendar Maja je djelo koje ostavlja snažan dojam, kompleksno i stilski dotjerano, a istovremeno izazovno i provokativno.
April 14, 2019
U zadnje vrijeme bacila sam se na čitanje domaćih autora, koje sam godinama nepravedno zanemarivala, što me dovelo do Ferića i do njegova hvaljena romana Kalendar Maja.
Roman o odrastanju u Zagrebu, u godinama nakon 2. svj. rata, pa skoro do današnjih vremena. Više od 600 stranica romana prošla sam u svega nekoliko dana, lako se i brzo čita, s vremena na vrijeme živcirao me lik Senke i njezine ideje ljubavi kao i to da ni jedan lik zapravo nije do kraja odrastao, iako većina ima više od 60 godina...
Sve u svemu, solidan roman. Niti sam razočarana, niti apsolutno oduševljena. Zlatna sredina.
Roman o odrastanju u Zagrebu, u godinama nakon 2. svj. rata, pa skoro do današnjih vremena. Više od 600 stranica romana prošla sam u svega nekoliko dana, lako se i brzo čita, s vremena na vrijeme živcirao me lik Senke i njezine ideje ljubavi kao i to da ni jedan lik zapravo nije do kraja odrastao, iako većina ima više od 60 godina...
Sve u svemu, solidan roman. Niti sam razočarana, niti apsolutno oduševljena. Zlatna sredina.
August 22, 2020
Roman je prepun neočekivanih zapleta i obrata koji u čitatelju bude znatiželju i želju za otkrivanjem raspleta istih. Djelo me tokom čitavog procesa čitanja održavalo zainteresiranim. Likovi su dovoljno detaljno i duboko karakterno obrađeni da je čitatelju, kada je potrebno, lako predočiti osobnost individua iz romana. Ferić se još jednom pokazao kao autor suvremenog stila pisanja bliskim širem spektru generacija. Kalendar Maja je odlično štivo.
July 27, 2020
uf.
retko mi se desi da pročitam knjigu i da skoro nemam nikakvo mišljenje o njoj. evo bukvalno ne znam, ni šta da kažem ni koju ocenu da joj dam.
bilo je dobrih delova (onaj kada senka i tihomir čuvaju roditelje mi se dopao) ali je trebala biti jedno 350 strana kraća, brojala sam strane do kraja i imala sam osećaj kao da se baš razvlači.
ne mogu reći da su likovi bili nerazvijeni i dvodimenzionalni ali su svi bili toliko nesimpatični (ne znam je l' to bio ferićev cilj ili ne) da mi je nekad bilo mučno čitati o njima i moram priznati da me toliko nisu impresionirali da me ne bi pogodilo da su se podavili na kraju. senka mi je u nekim momentima bila potpuno nejasna, pogotovo ona iz "sadašnjosti". tihomir je igrao žrtvu na cele 662 strane i to prilično loše, (spojler: bio je obična perverzna svinja željna p**ke, ništa drugo). za moj ukus je previše vulgarna, previše *neduhovitih* prljavih fora i definitivno previše opisa seksa (ni u jednom trenutku nisam pomislila da želim da znam na koji način funckioniše trojka roman senka tihomir, zorane, ali okej, ako misliš da je doprinelo toku radnje, ne mešam se).
sve u svemu, vrlo ambiciozno, retko ko se upusti u pisanje toliko dugačke, komplekse priče. sama još uvek ne znam šta da mislim o njoj i mislim da će mi trebati vremena da skupim sve utiske. mogu da kažem da nećete ništa dobiti ni izgubiti ako je pročitate. možda živce jedino, ali oporaviće se.
retko mi se desi da pročitam knjigu i da skoro nemam nikakvo mišljenje o njoj. evo bukvalno ne znam, ni šta da kažem ni koju ocenu da joj dam.
bilo je dobrih delova (onaj kada senka i tihomir čuvaju roditelje mi se dopao) ali je trebala biti jedno 350 strana kraća, brojala sam strane do kraja i imala sam osećaj kao da se baš razvlači.
ne mogu reći da su likovi bili nerazvijeni i dvodimenzionalni ali su svi bili toliko nesimpatični (ne znam je l' to bio ferićev cilj ili ne) da mi je nekad bilo mučno čitati o njima i moram priznati da me toliko nisu impresionirali da me ne bi pogodilo da su se podavili na kraju. senka mi je u nekim momentima bila potpuno nejasna, pogotovo ona iz "sadašnjosti". tihomir je igrao žrtvu na cele 662 strane i to prilično loše, (spojler: bio je obična perverzna svinja željna p**ke, ništa drugo). za moj ukus je previše vulgarna, previše *neduhovitih* prljavih fora i definitivno previše opisa seksa (ni u jednom trenutku nisam pomislila da želim da znam na koji način funckioniše trojka roman senka tihomir, zorane, ali okej, ako misliš da je doprinelo toku radnje, ne mešam se).
sve u svemu, vrlo ambiciozno, retko ko se upusti u pisanje toliko dugačke, komplekse priče. sama još uvek ne znam šta da mislim o njoj i mislim da će mi trebati vremena da skupim sve utiske. mogu da kažem da nećete ništa dobiti ni izgubiti ako je pročitate. možda živce jedino, ali oporaviće se.
This entire review has been hidden because of spoilers.
June 23, 2014
Ovo je svakako jako dobro napisana knjiga, vrlo zanimljiva i čitka; no nije me posebno dirnula, kao, uostalom, niti drugi romani Zorana Ferića.
On je sigurno dobar pisac, no ja ga baš i ne volim.
Jasno mi je da su apsurdni i morbidni detalji Ferićev "rukopis", no u ovoj knjizi ih baš neprestano niže, tako da to već postaje naporno.
Osim toga, to što ljude hendikepirane na ovaj ili onaj način tako često koristi za stvaranje neobične atmosfere kod mene stvara laganu nelagodu.
Svejedno, ovaj roman ima sjajnu atmosferu, Zagreb je odlično opisan, recimo scena kupovanja hrane u Nami na Kvatriću je probudila nostalgiju u meni - bila sam, naime, potpuno zaboravila da je tamo nekad bilo (izvrsno opskrbljeno) samoposluživanje.
Glavna priča, međutim, i nije previše uvjerljiva, pitam se kao prvo gdje je nestao opis gimnazijskih godina troje glavnih likova? Nisu li baš u tim godinama nastali temelji njihovih odnosa, pa bi kasniji događaji bili jasniji čitatelju da ima priliku saznati što je "trojka" radila u gimnaziji. Čitala sam da je knjiga ozbiljno skraćivana, pa eto, možda su baš ti dijelovi otpali - ako je tako, šteta, jer ja recimo ne razumijem zašto je Roman Tihomiru radio to što mu je radio.
On je sigurno dobar pisac, no ja ga baš i ne volim.
Jasno mi je da su apsurdni i morbidni detalji Ferićev "rukopis", no u ovoj knjizi ih baš neprestano niže, tako da to već postaje naporno.
Osim toga, to što ljude hendikepirane na ovaj ili onaj način tako često koristi za stvaranje neobične atmosfere kod mene stvara laganu nelagodu.
Svejedno, ovaj roman ima sjajnu atmosferu, Zagreb je odlično opisan, recimo scena kupovanja hrane u Nami na Kvatriću je probudila nostalgiju u meni - bila sam, naime, potpuno zaboravila da je tamo nekad bilo (izvrsno opskrbljeno) samoposluživanje.
Glavna priča, međutim, i nije previše uvjerljiva, pitam se kao prvo gdje je nestao opis gimnazijskih godina troje glavnih likova? Nisu li baš u tim godinama nastali temelji njihovih odnosa, pa bi kasniji događaji bili jasniji čitatelju da ima priliku saznati što je "trojka" radila u gimnaziji. Čitala sam da je knjiga ozbiljno skraćivana, pa eto, možda su baš ti dijelovi otpali - ako je tako, šteta, jer ja recimo ne razumijem zašto je Roman Tihomiru radio to što mu je radio.
July 3, 2014
Dobar roman! Iako,kraj nešto zbrljavljen..kao da je htio konačno završiti dugogodišnje pisanje,pa kako bilo-bilo,samo da je gotovo.Početak je vrlo dopadljiv.Skupina maturanata treće životne dobi sa razrednicom od 90 godina ,ponavlja maturalno putovanje Jadranom... na prilično ostarjelom brodiću.
I tu počinje povratak u djetinjstvo,gimnazijske dane,studij,karijere i završava opet na brodu.
U fokusu su tri lika:Tihomir ,Roman i, naravno,ženska.Oko ženske (prilično ružno zvuči kad kažem "ženska",umjesto "djevojka" ili "Žena"...ali oni koji su čitali roman,razumjet će)se vrti cijela priča.Senka,za kojom luduju Tihomir i Roman,velika je zagonetka,pokretač radnje,osoba koja ima vaše simpatije ili antipatije,osoba koja provocira čitatelja...I onda ćete pomisliti...Bože,ona je nečija baka!
Ferićev roman je lijepi spomenar Zagreba 60-ih,70-ih godina prošlog stoljeća.
Preporučujem!
I tu počinje povratak u djetinjstvo,gimnazijske dane,studij,karijere i završava opet na brodu.
U fokusu su tri lika:Tihomir ,Roman i, naravno,ženska.Oko ženske (prilično ružno zvuči kad kažem "ženska",umjesto "djevojka" ili "Žena"...ali oni koji su čitali roman,razumjet će)se vrti cijela priča.Senka,za kojom luduju Tihomir i Roman,velika je zagonetka,pokretač radnje,osoba koja ima vaše simpatije ili antipatije,osoba koja provocira čitatelja...I onda ćete pomisliti...Bože,ona je nečija baka!
Ferićev roman je lijepi spomenar Zagreba 60-ih,70-ih godina prošlog stoljeća.
Preporučujem!
September 20, 2018
Ne mogu nikako da se odlucim kako da ocenim ovaj roma. Osecam se nekako izigranom... Tolike strane, a nisam dobila nista zauzvrat.
Roman je odlicno ispripovedan, pogotovo prvi deo koji se odnosi na detinjstvo glavnih junaka. Atmosfera je prepoznatljiva i upecatljiva. Te epizode su odlicne.
Ono sto mi se ne dopada je opis glavnih junaka. Nije mi jasna motivisanost njihovih postupaka, citava njihova mladost je izostavljena. Ni u jednom trenutku ne mozemo ni da naslutimo ono razresenje koje je dato u epilogu. Nekako je dato bez ikakve osnove u prethodnoj prici, cisto da se opravdaju njihovi postupci. Nisam neka puritanka tako da mi ni te scene seksa nisu delovale zanimljivo.
Sva sreca pa je Feric odlican pripovedac, pa me je atmosfera drzala do samog kraja.
Roman je odlicno ispripovedan, pogotovo prvi deo koji se odnosi na detinjstvo glavnih junaka. Atmosfera je prepoznatljiva i upecatljiva. Te epizode su odlicne.
Ono sto mi se ne dopada je opis glavnih junaka. Nije mi jasna motivisanost njihovih postupaka, citava njihova mladost je izostavljena. Ni u jednom trenutku ne mozemo ni da naslutimo ono razresenje koje je dato u epilogu. Nekako je dato bez ikakve osnove u prethodnoj prici, cisto da se opravdaju njihovi postupci. Nisam neka puritanka tako da mi ni te scene seksa nisu delovale zanimljivo.
Sva sreca pa je Feric odlican pripovedac, pa me je atmosfera drzala do samog kraja.
March 31, 2013
Ferić is a very talented writer, but I have a hard time identifying with his characters, and ultimately I really don't want to live in the world his books depict.
Also, I don't know what it says about my sexual, and life experience in general (or lack thereof), but I didn't see the final twist coming, although, in retrospect, it was fairly obvious and even foreboded.
Anyway, one of the best Croatian writers of the newer generation, but not really a pleasant read.
Also, I don't know what it says about my sexual, and life experience in general (or lack thereof), but I didn't see the final twist coming, although, in retrospect, it was fairly obvious and even foreboded.
Anyway, one of the best Croatian writers of the newer generation, but not really a pleasant read.
Displaying 1 - 30 of 51 reviews