Žrtvovanje čarolije: u svijetu Ivane Brlić Mažuranić

by Sanja Lovrenčić, Lidija Dujić (Editor)

Eseji sabrani u ovoj knjizi otkrivaju izvorišta i meandre višegodišnje potrage Sanje Lovrenčić za autentičnim likom Ivane Brlić Mažuranić. Iz vlastite „prakse svijeta” – koja integrira iskustva književnice, prevoditeljice, urednice i nakladnice – Sanja Lovrenčić pripovijeda kako su je Ivanine dopisnice ocu potakle da napiše biografski roman U potrazi za Ivanom, kako su je čitateljske reakcije potom navele da objavi Ivanin djevojački dnevnik Dobro jutro, svijete!, a studija Luđakinja na tavanu Sandre Gilbert i Suzane Gubar ohrabrila da svoja istraživanja oblikuje u predavanja na kojima se temelji ova knjiga. Objašnjavajući palimpsestni karakter ženskog pisanja, trajnu napetost između intimne nelagode i javnih alibija za pisanje, autorica ne konstruira neku „svoju Ivanu”, nego iščitava „Ivaninu Ivanu” – od feminističkog ključa kojim „otključava” Priče iz davnine, preko komparativnog portreta Gite i „umjetnice u mladosti” iz Ivaninog dnevnika, do potpunog raščaravanja književnih i privatnih svjetova… Esej se pritom pokazuje izuzetno podatnim žanrom koji autorici omogućava da se obrati širokoj publici ne samo kroz pomne analize nego i introspekcijskim umetcima, imaginarnim dijalozima te ciklusom pjesama kojim zaključuje knjigu.

152 pages, Paperback

Published January 1, 2024

Reviews

[Tatjana Bordukalo Nikšić · Rating 5 out of 5]

Ima tome već dosta godina kako sam čitala izvrsnu knjigu Sanje Lovrenčić, „U potrazi za Ivanom“, u kojoj je na temelju pisama i dnevničkih zabilješki rekonstruirala realan život i svijet u kojem je živjela naša velika književnica, prva žena članica Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. I, kako se uvijek ističe, najznačajnija spisateljica za djecu.

Ova knjiga, u stvari četiri eseja, dodatno analizira stvaralaštvo Ivane Brlić Mažuranić i pristupa mu iz nove perspektive – kako je uopće bilo moguće biti žena-književnica na prijelazu 19. u 20. stoljeće, u doba krutog patrijarhata koji čak ni kćerima iz dobrostojećih i obrazovanih obitelji nije nudio mogućnost školovanja više od najnužnijeg, a kamoli samostalnu karijeru?

U prvom eseju, po kojem je naslovljena i cijela knjiga, Sanja Lovrenčić detaljno analizira „Priče iz davnine“, a naročito položaj i ulogu ženskih likova kojih je, usput budi rečeno, u tim bajkama izuzetno malo. Drugi esej, pod naslovom „Čudnovate zgode cirkusantice Gite“, daje pak novo viđenje čuvene knjige o šegrtu Hlapiću, i to iz perspektive Gite, lika gotovo jednako važnog za fabulu, a ipak značajno zapostavljenog u cijeloj priči i kasnijim analizama. Treći esej, „Skica za život i smrt“, daje uvid u neke od ozbiljnih tema kojima se Ivana Brlić Mažuranić bavila u svojem mladenačkom dnevniku – socijalnu pravdu, politiku, ali načeta je tu i tema samoubojstva, koje zvuči kao zlokobno proročanstvo imajući u vidu književničinu tragičnu smrt. Četvrti esej, naslovljen „Raščarani svijet“, osobito je zanimljiv jer kroz dva relativno nepoznata teksta Ivane Brlić Mažuranić, uspoređuje njezino mladenačko stvaralaštvo (iz kojeg datiraju, npr. „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“, ali i duhovita i vesela pisma majci) sa sasvim novom intonacijom pisanja u posljednjim godinama njezina života. Sanja Lovrenčić nudi i razumno objašnjenje za tu promjenu, i opet u svjetlu tadašnjih struja u hrvatskoj književnosti i još uvijek prevladavajućeg patrijarhalnog sustava. Ne mogu se ovdje ne sjetiti diskusija o „ženskoj“ književnosti kakve nobelovka Olga Tokarczuk sjajno ironizira u svojem zadnjem romanu „Empuzij“.

Iako je ova knjiga po svojoj prirodi književno-teorijsko djelo, pisana je tako pristupačno i zanimljivo da se čita kao napeti triler. Osobito su vrijedna autoričina zapažanja i tumačenja odavno poznatih nam tekstova. I opet se potvrđuje ono što sam odavno i sama slutila – da „Priče iz davnine“ uopće nisu bajke za djecu, iako ih se uporno trpa u dječju književnost, kao i njihovu autoricu, kojoj je pisanje za djecu bilo valjda jedino dozvoljeno pisanje, pa su se i njezine bajke svrstale u taj žanr jer im nije bilo mjesta drugdje. Tumačenje pak Hlapićevih dogodovština i cijelog stila te knjige čini mi se toliko dragocjeno da bi bilo sjajno uključiti ih u obradu lektire u osnovnoj školi – kad bi to uopće bilo moguće u današnjem svijetu i školskom sustavu.
Apsolutna preporuka!