Roman o ovisnosti o video igrama, mobitelima, računalima, o otuđenju, ali i odanom prijateljstvu. Namijenjen je mladima i njihovim roditeljima. Dječak Kristijan na pragu je odrastanja no opipljivu stvarnost zamjenjuje virtualnom. Sate provodi ispred računala na kojem gradi samo svoj svijet u kojem upravlja svime, u kojem frustracije izbacuje vođenjem virtualnih bitki, a ožiljke stečene tijekom sve rjeđih i kraćih susreta s vršnjacima „liječi” izgradnjom virtualnih likova kojima nadomješta svoju osobnost. Potpuno i gotovo neprimjetno Kristijan gubi svaki stvaran kontakt s članovima svoje obitelji, s prijateljima i svijetom uopće. Više gotovo da i ne izlazi, a jedini „prijatelji” kojima se može pohvaliti mladići su poput njega, koji diljem svijeta sjede ispred računala, bez doticaja s okolinom, mladići koje nikad neće upoznati. Izgubljeni prijatelj i djevojka Mia strpljivo i polako Kristijanu ukazuju na to koliko je ljepše i odvažnije s ostalima sudjelovati u izgradnji i stvaranju istinske stvarnosti.
Rođena u Osijeku, gdje je završila gimnaziju (novinarsko usmjerenje) i dvije godine studija matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu. Osam je godina živjela u Belgiji, gdje je završila studij francuskoga jezika. Godinu dana radi kao dopisnik Glasa Slavonije iz Bruxellesa. Već šest godina aktivno se bavi književnim prevođenjem. Suradnik brojnih književnih revija. Napisala zbirku poezije na francuskome jeziku Saint Espoir koja još nije objavljena, no čiji su dijelovi objavljeni u belgijskom književnom časopisu Le Fram. Književni i pjesnički krug iz Kraainema (Bruxelles) zbirku je proglasio najboljom od njima pristiglih rukopisa 1999. godine. Godinu dana pisala kolumnu u Magazinu osječkog Glasa Slavonije. Kolumne su kao eseji objavljene u knjizi I past će sve maske. Članica DHK.
Objavila: Hiperbole, pjesme (Hrašće, Drenovci, 2000.), proglašena najboljim pjesničkim rukopisom na pjesničkim Susretima u Drenovcima 1999.; Šamšiel, roman (Matica Hrvatska, Osijek, 2002.), koji je na Kozarčevim danima u Vinkovcima, 2002. nagrađen Poveljom za uspješnost; Uznesenja, pjesme (Triler i DHK-ogranak Rijeka, 2003.); Utvare, pjesme (Solidarnost, Zagreb, 2005), nagrada Bl. Ivan Merz.; Kao pas, priče (DHK-ogranak Rijeka, 2006.); I past će sve maske, eseji (Alfa, Zagreb, 2006); Sofija plaštevima mete samoću, pjesme (VBZ, Zagreb, 2009.); Mjesečari, priče (Fraktura, Zaprešić, 2009.).
Iznenađujuća tema ili pak ne s obzirom kuda ovaj svijet ide. Ivana ponovno pogađa s temom. Pitam se doživljavaju li i drugi ovako omladinu ili su okruženi boljim prilikama pa time i životom. Možda je i prejednostavna knjiga, ali namjenjena je djeci, mladima da im pokaže stvarnost koja ih okružuje i da nije sve "samo opušteno", "no sikiriki" i "yolo" kako se čini i kako im se možda predstavlja. No, završava pozitivno, jer čemu sve, ako ne postoji nada u bolje sutra.
Ivana Šojat touched me deeply once again. The World Out There is formally a novel for young adults, but it truly speaks to anyone who has ever felt lost within their own home—anyone who grew up with an emotionally immature parent, carrying a burden that was never theirs to bear.
The book is easy to read, yet emotionally heavy. I read between the lines and found my own wounds, still healing. Even as a grown woman, it took me until my thirties to fully grasp what had happened, to recognize the patterns and the depth of their impact. That’s why this book is not just for young readers.
Ivana doesn’t judge, nor does she dramatize unnecessarily—she portrays the layers of pain, confusion, "loud" silence, and unanswered questions with nuance and compassion. Forgiveness isn’t easy, but it’s possible. Forgetting—perhaps never. And that’s the power of this book: it doesn’t offer simple solutions, but rather a space for understanding and acceptance.
I wholeheartedly recommend it to anyone who wants to look back and try to understand—yourself, your parents, and all the silences that shaped you.