Interesantna knjiga, lepo napisana, o poslednjim danima jednog malog seoceta u Masačusetsu, Kerograda smeštenog na visovima u srcu 'rta En, u neposrednoj blizini Glostera i Bostona. Priča Anite Diamant inspirisana je člankom koji je pročitala o gradu duhova kojio se isto zvao Keorgrad (Dogtown), a neki od glavnih likova su stvarno postojali.
Kerograd je zajednica socijalnih izopštenika (udovica, siročadi, nitkova, kurvi i slobodnih Afrikanaca) i čoporui pasa. Roman započinje u zimu 1814 godine na dan smrti Abrahama Vorrfa i prati glavne likove tokom sledećih dvadeset godina ispreplećući njihove priče, vraćajući se izgubljenim ili namerno izgubljenim životima dok Kerograd postepeno umire. U prvom poglavlju upoznajemo se sa stanovnicima Keorgrada dok jedan po jedan stižu u kuću Ister Karter kako bi odali poslednju počast. Postoji nagoveštaj misterioznosti oko smrti gospodina Vorfa, ali tajnu su nadjačale fascinantne priče o stanovnicima Kerograda u narednim poglavljima. Svako poglavlje prikazuje pojedine likove, okolnosti u kojima su došli u Kerograd (ili su tu rođeni), njihove živote i tajne. Glavni lik koji sve povezuje je Džudi Karter, hrabra, odana, pametna žena koja želi da svima pomogne. Ovo je priča-portret o umirućem seocetu i o njegovim žiteljima – uglavnom ženama koje se trude da prežive u surovim klimatskim uslovima i siromaštvu. Fascinirali su me likovi koji su višeslojni i dobro zamišljeni (ustvari rekonstruisani na temelju nađenih podataka), neki tužni, nesrećni i povređeni, drugi užasni, okrutni i neljubazni, neki iskreni, topli i skoro besprekorni, a čak su i psi dobili svoje mesto u priči. A u pozadini svega – jedna čista, stidljiva ljubav koja opstaje uprkos svemu, sve do samog kraja.