Fikcija

by Ivana Bodrožić

Nova zbirka priča Ivane Bodrožić “Fikcija" nije nalik nijednoj drugoj knjizi o ženama. Kad su same u autu, kada odgajaju djecu, kada plešu na šipci ili razmišljaju o starosti - žene na nevjerojatan, samo sebi svojstven način, kroje svakodnevicu i prkose sudbini.

“Tko sam zapravo ja? I koji dio mene sam ja... je li to moja vještina, moja muzika, moje dijete, je li to moja misao, je li to moja nada u još jednu ljubav, je li to plavi iris pored uzglavlja, možda je to mozak jer bez njega nema misli, bez njega nema ni srca, ali i on se trajanjem mijenja...” Je li to možda radni stol spisateljice kao njezin otok slobode i posljednja linija obrane?

S mnogo humora i bez patetike, slojevito i snažno Ivana Bodrožić u Fikciji ispisuje složeni mozaik ženskog iskustva. Stoga ove priče treba čitati kao istinitu fikciju, ali pritom ne zaboraviti na zid patrijarhalnih normi društva koje uvijek prijeti da će je osporiti.

Genres: Short Stories

200 pages, Hardcover

Published February 1, 2025

About the author

Ivana is a Croatian poet and writer.

She studied philosophy and Croatian Language and Literature in Zagreb.

She was awarded for her poetry book Korak u tamu (Pace into the Darkness) with the Goran-award for young writers, as well as the Kvirin Award in 2005.

Her poems have been published in various newspapers, magazines and anthologies, and some of them have been translated into English, German and Polish.

Her first novel Hotel Zagorje is a coming-of-age-novel. It's a book about the girl's life as a refugee, sharing a few squremetres with her mother and her brother, all of them waiting for a message of the lost father.

Ivana currently lives in Zagreb with her husband and two daughters.

Reviews

[Tatjana Bordukalo Nikšić · Rating 5 out of 5]

Nisam dosad osobito pažljivo pratila opus Ivane Bodrožić (osim "Hotela Zagorje", koji je izašao dosta davno), ali ova zbirka, ili točnije, "knjiga priča" (kako sama autorica kaže u nedavnom intervjuu) odmah me oduševila, već od prve priče koja nosi naslov kao i cijela knjiga. Tu je 16 priča, sve se bave ženskim iskustvom u uobičajenim, svakodnevnim situacijama, mnoge nose autobiografske elemente, ali autorica nevjerojatno vješto iz tih stvarnih elemenata gradi priču koja može i ne mora biti istinita (pravi primjer za to je priča "Vikendica"). Nisu me sve priče oduševile - priča "Na balkonu", npr., doima se isforsirano u poanti, a i "Vremenska crta", koliko god bila snažna i upozoravajuća, ostavlja dojam ponavljanja motiva koji je u zadnje vrijeme vrlo čest u literaturi. Ali priče "Fikcija", "Kad čujem Vukovar", "Glad", "Srbin", a naročito spomenuta "Vikendica" (da navedem samo neke od njih) zaista su oduševljavajuće u mnogim aspektima - od izbora teme do malih stilskih detalja koji su naoko nevažni, ali tako dobro ocrtavaju suvremenu svakodnevicu. Ovoj knjizi vrijedi se vraćati još koji put.

[Skrivena stranica · Rating 2 out of 5]

Ponovno razočarenje. Dvije zvjezdice samo zbog stila koji nije loš.

[Jelena Laković · Rating 5 out of 5]

Odavanje počasti ženama, svemu vidljivom i nevidljivom što rade, proživljavaju, misle, što nose na svojim leđima, s čime se sve bore bez zasluga već s dozom krivnje. I bez obzira na sve, ponosna sam što sam žena i što mogu.

[Iskra · Rating 4 out of 5]

4.25⭐️

[Martina P · Rating 5 out of 5]

Slučajno otkriće na Panonskom festivalu knjiga.
Zahvaljujući naslovnici, zahvaljujući tekstu na pozadini omota - Hvala Fraktura.
"Tko sam zapravo ja? I koji dio mene sam ja ..."
16 nevjerojatnih fiktivnih priča o ženama koje su toliko uvjerljive, jer sigurno su nam se neke dogodile ili smo čule od neke žene da su se dogodile njima.
Ponekad sam imala dojam da je knjiga duga tisuću strana, ponekad mi se činilo da je priča kratka kao haiku.
Ne mogu sa sigurnošću reći da mi je prva Ivanina knjiga, ali da ću je pamtiti to je sigurno.

[Knjiga i Kavica · Rating 3 out of 5]

RECENZIJA
Fikcija - Ivana Bodrožić
3⭐️
Nova zbirka priča Ivane Bodrožić “Fikcija” nije nalik nijednoj drugoj knjizi o ženama. Kad su same u autu, kada odgajaju djecu, kada plešu na šipci ili razmišljaju o starosti – žene na nevjerojatan, samo sebi svojstven način, kroje svakodnevicu i prkose sudbini.

“Tko sam zapravo ja? I koji dio mene sam ja… je li to moja vještina, moja muzika, moje dijete, je li to moja misao, je li to moja nada u još jednu ljubav, je li to plavi iris pored uzglavlja, možda je to mozak jer bez njega nema misli, bez njega nema ni srca, ali i on se trajanjem mijenja…” Je li to možda radni stol spisateljice kao njezin otok slobode i posljednja linija obrane?

Fikcija, knjiga priča dubinski povezanih finom pripovjedačkom armaturom, donosi šesnaest istina o ženama koje ostvaruju svoje pobjede i poraze u svakodnevici, ujedno pokušavajući odgovoriti na središnje pitanje književnosti: što je to fikcija u koju vjerujemo, a što stvarnost koja nas oblikuje i lomi? U tom procijepu nastaju priče istinitije od stvarnosti, kada su junakinje same u autu, kada odgajaju djecu, zabrinute zbog klimatskog kolapsa, tjeskobne u anonimnosti virtualnog svijeta, kada plešu na šipci, čekaju trenutak zadovoljstva, preotimaju jezik i područje seksualnosti, razmišljaju o starosti ili tračaju kolegice. S mnogo humora i bez patetike, slojevito i snažno Ivana Bodrožić u Fikciji ispisuje složeni mozaik ženskog iskustva. Stoga ove priče treba čitati kao istinitu fikciju, ali pritom ne zaboraviti na zid patrijarhalnih normi društva koje uvijek prijeti da će je osporiti.
.
Ima upečatljivih priča. "Vikendica" "Šipka"
"Vremenska crta" ali pojedine priče mi djeluju isforsirano. Klasicne politicke teme i netrpeljivost koju autorica isprepliće, već su viđene u djelima i nije dala novi uvid u to. Ali priče kao takve dočaravaju život u svom jadu, snazi i ljubavi.

[Valentina · Rating 5 out of 5]

100% pamuk bila je prva i zasad jedina knjiga Ivane koju sam pročitala, a sada mi Fikcija dolazi kao njezin logičan nastavak. Sabrane priče IB.
Fikcija - još jedna briljantna zbirka kratkih formi, zgusnutih misli i tema koje se možda već čine potrošenima u književnosti, pa bi netko mogao reći: dosta više! Ali ne i ja. Ivana piše zrelo, gipko, iskreno - o čemu god, o Vukovaru, o kravama i smrti, o muškarcima i ženama, o ljudskoj vrsti. Ukratko – o životu.

„Krave i dalje muču, one pored pilića spadaju u najbrojnije pripadnike određene vrste, većina njih nije sretna kao ove švicarske (ja: odmah se sjetim filma Youth P. Sorrentina iz 2015.), nikada ne izlaze iz boksova, ne ugledaju danju svjetlost, ne stupaju u kontakt s drugim kravama, ne hodaju livadom. Čitav kratak bolan život ih se ili muze do iznemoglosti ili priprema u što kraćem vremenu za klaonicu. Svijet je oduvijek bio klaonica i ljudi su oduvijek patili, ali ako bismo bar malo iskoračili iz egocentričnosti vrste, uvidjeli bismo da zbog ove ljudske većina ostalih pati daleko više, otkad progledaju.

Uzaludnost njihova života, ako ga ne mjerimo korisnošću za ljude, toliko je poražavajuća da će jednom, ako ljudi nestane, statistički na svijetu biti više ugode i sreće.“ I onda preokret: „Meni je ipak to naše iščeznuće, pojedinačno i skupno, neprihvatljivo.“

I ljudi i dalje kolju jednu druge, kolju krave, ugode i sreće sve je manje…osim kada uzmete dobro štivo u ruke:)

[Ana Dujmovic · Rating 3 out of 5]

Ivanin stil pisanja zaista je lijep, neke su rečenice prekrasne, no sama je tema već toliko puta opisana u književnosti da jednostavno postaje naporno čitati o ženinu identitetu na marginama društva i patrijarhatu. Da bi iskočila iz mora, knjiga na tu tematiku mora biti "vraški" zanimljiva, što (meni) "Fikcija" nije bila. Na momente je bilo naporno za čitati, a pojedini dijelovi kao da su nabacani, eto, samo da bi se stvorio sadržaj. Usto, u nekim mi je dijelovima polarizacija muško-ženskog položaja u društvu stvarno bila pretjerana, na način da su žene konstantno prikazivane kao pasivna i trpeća stvorenja, a muškarci kao "tlačitelji".

[IGV · Rating 4 out of 5]

Divno je to napisano, kao i inače, ali kad sam ja ipak samo glupo muško i möbiusidalnu žensku samoanalizu mogu bespogovorno izdržati samo do neke granice koja je, jebajga, kraća od 1∞∞ stranica. Možda je rješenje pročitati jednu priču mjesečno, ali teško je to kad tako lijepo piše i ne možeš ne pristati istrpjeti jednu kuknjavu na dan.

[Bernarda Mautner · Rating 5 out of 5]

Jednostavno volim Ivanin stil pisanja. U Fikciji me neka priča dotaknula više, neka manje, ali svaka mi je od početka do kraja držala pažnju i stavljala izazov pred moje čitalačko umijeće. I kada piše o temi koja ne da mi nije bliska, već me čak i ne zanima, ova autorica me načinom na koji o tome progovara jednostavno natjera da čitam pažljivo i opet se oduševim.

[Barbara Mikluš · Rating 5 out of 5]

Odnosi, ljubav, žene, obitelj... Sve to Ivana Bodrožić obujmi i prezentira nama koji se pronalazimo na svakoj stranici

[Mirna D. · Rating 5 out of 5]

Sjajno, zrelo i promišljeno. O svim važnim temama, o dvoličnosti i toksičnosti društva u kojem živimo.

[maga · Rating 5 out of 5]

Ja sam kao i ti, kad mi se nokat zabije u meso.

[k · Rating 3 out of 5]

3.5
dobro je napisano i zanimljivo je. u pocetku su price bile bas intrigantne, a poslije su mi se malo izgubile, ali dobro je!

[Anita Čule · Rating 3 out of 5]

3.5 ⭐️

[Tanja Rad · Rating 4 out of 5]

Tvrdo, (malo?) ogorčeno, izuzetno dobro napisano...