What do you think?
Rate this book
I na početku i na kraju bijaše kava
Bez priče se možda i može živjeti, kao što se može živjeti i bez kave, ali i priča i kava priskrbljuju životu ono nešto više. Spojiti čin ispijanja kave, pozivanja na kavu, s pričama o istinskim životima, i ugraditi u sve to i tjeskobu vezanu uz vrijeme u kojem poziv na kavu najčešće predstavlja prazan govor i skrivenu namjeru, može samo pripovjedačica kakvom je postala autorica uspješnica Zašto sam vam lagala, Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka, Cic i svila, Samo majka i kći…
Pred vama je, prema riječima recenzenata, jedna od najboljih knjiga omiljene hrvatske spisateljice.
Pred vama je, prema riječima recenzenata, jedna od najboljih knjiga omiljene hrvatske spisateljice.
- GenresShort StoriesMine
143 pages, Paperback
First published January 1, 2014
14 people are currently reading
210 people want to read
About the author
Julijana Matanović
39 books45 followersJulijana Matanović rođena je 6. aprila 1959. u Gradačcu (BiH). Od 1962. živi u Hrvatskoj. Osnovnu školu završila je u Đurđenovcu, gimnaziju u Našicama, a studije na Odsjeku jugoslavenskih jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. U jesen 1982. zaposlila se, kao asistent, na Odsjeku za jugoslavenske književnosti istoga Fakulteta. Postdiplomske studije završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gde je 1989. magistrirala na temi Primarna i sekundarna generička obilježja u Đurđevićevim „Uzdasima Mandalijene pokornice“. Doktorirala je 1998. godine s temom Hrvatski povijesni roman XX. stoljeća. Od 1993. zaposlena je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kada je i izabrana za asistenta na Katedri za noviju hrvatsku književnost. U zvanje docenta promaknuta je 1999, a u vanrednog profesora 2007.
Stručne i naučne radove počela je objavljivati 1982. u časopisima, novinama i na radiju: Studentski list, Polet, Pitanja, Vjesnik, Treći program Radio Zagreba, Maslačak, Mogućnosti, Glas Slavonije, Slobodna Dalmacija, Republika, Polja, Quorum, Forum, Vijenac, Dometi, Dubrovnik, Dubrovački horizonti, Kaj, Revija, Književna revija, Kolo, Sarajevske sveske, Diwan, Bosnia Franciscana, Croatica...
Do sada je objavila tristotinak rasprava, ogleda, izvornih članaka i književnih kritika. U svojim knjigama bavila se ponajviše književnošću 17. veka (Barok iz suvremenosti gledat, Ivan Gundulić) te temama vezanim za istorijski roman u hrvatskoj književnosti (Krsto i Lucijan, sumnja.strah@povijest.hr). Među prvima je u prostore interpretacije unela pripovedanje u prvim licu (Prvo lice jednine, Lijepi običaji). Učestvovala je na četrdesetak kongresa, simpozijuma i okruglih stolova vezanih za teme koje dolaze iz prostora nacionalne književne baštine i sinkrone književne produkcije (Dani hvarskog kazališta, Hrvatski književni barok, Krležini dani, Prvi hrvatski slavistički kongres, Drugi slavistički kongres, Đakovački dani književnih kritičara, Dani Josipa i Ivana Kozarca, Književni Osijek...). Pet godina (1991–1996) vodila je projekat Hrvatski književni barok i slavonska književnost 18. stoljeća pri Ministarstvu znanosti Republike Hrvatske. Kao sastavni deo tog istraživanja organizovala je naučni simpozijum (Osijek–Požega, 1993), čiji su radovi 1995. obelodanjeni u zborniku Ključevi raja. Bila je istraživač na projektu Enciklopedija hrvatske književnosti. Sarađivala je na projektima Stoljeća hrvatske književnosti, Leksikon hrvatskih pisaca, Hrvatska enciklopedija, Leksikon djela hrvatskih pisaca i Hrvatska književna enciklopedija.
Vodila je postdiplomske doktorske studije kroatistike (2006/2007).
Kao lektor i predavač četiri godine učestvovala je u programu Zagrebačke slavističke škole.
Povodom godišnjica vezanih za živote i rad hrvatskih pisaca, te uz pojedina događanja (kao što je npr. Mjesec knjige) održala je preko pedesetak stručnih predavanja u zemlji i inostranstvu. Od 1988. do 1991. uređivala je i vodila nedeljnu emisiju o savremenoj hrvatskoj prozi (Hrvatski radio, Radio Osijek), a u 2003. redovno je prikazivala nove naslove u emisiji Kutija slova Hrvatskog radija. Uređivala je časopise Rijek i Quorum, od 1990. do 1997. bila je urednica u časopisu Književna revija. Od 1985. do 1989. uređivala je i biblioteku Quorum, a od 1995. do 1997. biblioteku hit. Dve godine (2003–2004) bila je urednica u Nakladnom zavodu Matice hrvatske gde je uredila dvadesetak naslova i pokrenula biblioteku Ženska polovica književnosti.
Vodila je Đakovačke susrete književnih kritičara (2003–2006) gde je organizovala kolokvije o uredničkom radu Zlatka Crnkovića (2003), autorskom opusu Irene Vrkljan (2004) i dvadestogodišnjici izlaska časopisa Quorum (2005). Dve sezone uređivala je i vodila tribinu Književni petak. Za potrebe izdavača bila je recezent stotinak naslova iz savremene hrvatske proze. Bila je član žirija za nagradu „Ksaver Šandor Gjalski“, Vjesnikove nagrade „Goran“ V.B.Z-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman godine, Nagrade „
Stručne i naučne radove počela je objavljivati 1982. u časopisima, novinama i na radiju: Studentski list, Polet, Pitanja, Vjesnik, Treći program Radio Zagreba, Maslačak, Mogućnosti, Glas Slavonije, Slobodna Dalmacija, Republika, Polja, Quorum, Forum, Vijenac, Dometi, Dubrovnik, Dubrovački horizonti, Kaj, Revija, Književna revija, Kolo, Sarajevske sveske, Diwan, Bosnia Franciscana, Croatica...
Do sada je objavila tristotinak rasprava, ogleda, izvornih članaka i književnih kritika. U svojim knjigama bavila se ponajviše književnošću 17. veka (Barok iz suvremenosti gledat, Ivan Gundulić) te temama vezanim za istorijski roman u hrvatskoj književnosti (Krsto i Lucijan, sumnja.strah@povijest.hr). Među prvima je u prostore interpretacije unela pripovedanje u prvim licu (Prvo lice jednine, Lijepi običaji). Učestvovala je na četrdesetak kongresa, simpozijuma i okruglih stolova vezanih za teme koje dolaze iz prostora nacionalne književne baštine i sinkrone književne produkcije (Dani hvarskog kazališta, Hrvatski književni barok, Krležini dani, Prvi hrvatski slavistički kongres, Drugi slavistički kongres, Đakovački dani književnih kritičara, Dani Josipa i Ivana Kozarca, Književni Osijek...). Pet godina (1991–1996) vodila je projekat Hrvatski književni barok i slavonska književnost 18. stoljeća pri Ministarstvu znanosti Republike Hrvatske. Kao sastavni deo tog istraživanja organizovala je naučni simpozijum (Osijek–Požega, 1993), čiji su radovi 1995. obelodanjeni u zborniku Ključevi raja. Bila je istraživač na projektu Enciklopedija hrvatske književnosti. Sarađivala je na projektima Stoljeća hrvatske književnosti, Leksikon hrvatskih pisaca, Hrvatska enciklopedija, Leksikon djela hrvatskih pisaca i Hrvatska književna enciklopedija.
Vodila je postdiplomske doktorske studije kroatistike (2006/2007).
Kao lektor i predavač četiri godine učestvovala je u programu Zagrebačke slavističke škole.
Povodom godišnjica vezanih za živote i rad hrvatskih pisaca, te uz pojedina događanja (kao što je npr. Mjesec knjige) održala je preko pedesetak stručnih predavanja u zemlji i inostranstvu. Od 1988. do 1991. uređivala je i vodila nedeljnu emisiju o savremenoj hrvatskoj prozi (Hrvatski radio, Radio Osijek), a u 2003. redovno je prikazivala nove naslove u emisiji Kutija slova Hrvatskog radija. Uređivala je časopise Rijek i Quorum, od 1990. do 1997. bila je urednica u časopisu Književna revija. Od 1985. do 1989. uređivala je i biblioteku Quorum, a od 1995. do 1997. biblioteku hit. Dve godine (2003–2004) bila je urednica u Nakladnom zavodu Matice hrvatske gde je uredila dvadesetak naslova i pokrenula biblioteku Ženska polovica književnosti.
Vodila je Đakovačke susrete književnih kritičara (2003–2006) gde je organizovala kolokvije o uredničkom radu Zlatka Crnkovića (2003), autorskom opusu Irene Vrkljan (2004) i dvadestogodišnjici izlaska časopisa Quorum (2005). Dve sezone uređivala je i vodila tribinu Književni petak. Za potrebe izdavača bila je recezent stotinak naslova iz savremene hrvatske proze. Bila je član žirija za nagradu „Ksaver Šandor Gjalski“, Vjesnikove nagrade „Goran“ V.B.Z-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman godine, Nagrade „
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 25 of 25 reviews
June 14, 2024
“Ukuhana kava, u koju su upisani pažnja, ljubav, strpljenje i vrijeme, rijetko se pije. Sve je manje onih koji je potražuju, sve je manje onih koji je znaju pripraviti. Bolno mi je i jedno i drugo, ali mi je ipak najbolnije to što takvu kavu, kojoj su pratilja priča i pripovijedanje, nemamo s kim popiti. Dok je ispijam sama, ispijem samo sjećanje na nju i na vrijeme u kojemu je netko znao slušati priču o drugome i u kojem je taj drugi znao prepoznati uši kojima nudi svoju ispovijed.”
Od cijele knjige mi je najdraze bilo shvatiti da ovaj citat, tako jak i tragican, nema apsolutno nikakve veze sa mojim zivotom.
Kod nas se kava kupuje i kuha, dvaput, i triput ako treba, i ispija satima uz duge razgovore i duge tisine - stagod nam u tom trenutku treba - i cijeni kao da je prva i zadnja. Bogufala, kao da po tom pitanju nista na mene nije preslo od mladje i brze i nestrpljivije generacije, ja sam se tu pronasla u bakama. I kavama koje su one ispijale.
Na pocetku i na kraju bijase kafa; knjiga koju sam progutala u jedno popodne i uzivala u svakom retku. Knjiga kojoj mi je skoro bilo neugodno dati ocjenu. Jer sam dojma kao kad procitam biografiju, ispovijest; pa nemam ja tu sta ocijenit, to samo jest. To je necija istina. Neciji dozivljaj svijeta. U ovom slucaju, i kave.
Necu reci da nisam ni sumnjala da ce mi se svidjeti, jer bas jesam. Uvijek se bojim sta ce netko reci o toj tekucini - skoro svetoj, i o tom ritualu, i o tome sto stane u tu salicu, u to vrijeme. Ali Julijana ju je ispostovala kako treba, i zato moram i ja nju.
5 ⭐️. Citati cu je opet..
Od cijele knjige mi je najdraze bilo shvatiti da ovaj citat, tako jak i tragican, nema apsolutno nikakve veze sa mojim zivotom.
Kod nas se kava kupuje i kuha, dvaput, i triput ako treba, i ispija satima uz duge razgovore i duge tisine - stagod nam u tom trenutku treba - i cijeni kao da je prva i zadnja. Bogufala, kao da po tom pitanju nista na mene nije preslo od mladje i brze i nestrpljivije generacije, ja sam se tu pronasla u bakama. I kavama koje su one ispijale.
Na pocetku i na kraju bijase kafa; knjiga koju sam progutala u jedno popodne i uzivala u svakom retku. Knjiga kojoj mi je skoro bilo neugodno dati ocjenu. Jer sam dojma kao kad procitam biografiju, ispovijest; pa nemam ja tu sta ocijenit, to samo jest. To je necija istina. Neciji dozivljaj svijeta. U ovom slucaju, i kave.
Necu reci da nisam ni sumnjala da ce mi se svidjeti, jer bas jesam. Uvijek se bojim sta ce netko reci o toj tekucini - skoro svetoj, i o tom ritualu, i o tome sto stane u tu salicu, u to vrijeme. Ali Julijana ju je ispostovala kako treba, i zato moram i ja nju.
5 ⭐️. Citati cu je opet..
February 22, 2015
Ono što me fascinira u samom pisanju Julijane Matanović je upravo ona sentimantalnost, jednostavnost i emotivnost u izražavanju emocija kroz knjigu. I ne samo to. Način da se sami prepoznamo u nekim opisanim situacijama u knjizi daje ideje za sentimentalno putovanje kroz vrijeme i djetinjstvo čitaoca. Sve je to začinjeno rečenicama koje "klize" kroz dušu i razgaljuju srce.
I u ovoj knjizi Julijana je dokazala kako se od jedne sasvim "obične kave" može napraviti jako dobra priča. Zapravo ne jedna, već više njih.
Gotovo da nema čovjeka koji nije pio ili barem probao piti tu čarobnu tekućinu. Ona je bila i ostala dio sveukupne kulture nekih naroda, a isto tako bila je i još je, povezana sa nekim osnovama ponašanja i navika u cjelokupnom društvu.
Kava nije čaj, čija sama riječ asocra na englesku aristokraciju i elitu. Kava je tekućina " običnog naroda", koja pomaže da se bolje razumijemo i družimo kroz nju. Barem je nekad tako bilo.
Sve nam to Julijana jako dobro iznosi u svojim kratkim pričama o kavi. Čitajući knjigu, prepoznala sam se u nekim činjenicama i opisima iz svakodnevnog života.Sjetila sam se djetinjstva i onog davnih vremena kad sam počela piti tu crnu, čarobnu tekućinu. Mene ja za razliku od Julijane naučila piti kavu teta Mariška koja je bila moja prva susjeda. Sjetila sam se davnih dana, kada je odlazak na kavu kod nje bio dio svakodnevnog rituala koji se ni pod koju cijenu nije smio propustiti. Kocke šećera su čekale na stolu i sasvim male šalice koji su bile oslikane ljubavnicima u zagrljaju naslonjenih na neko drvo.
Vjerujem da se svaki čitaoc koji je pročitao ovu knjigu prepoznao barem u nekim stvarima. Kava kao način izražavanja gostoprimstva, kava kao poziv na trač partiju, kava kao pokazatelj naklonosti i osjećaja nekim osobama..Postoji još ovdje puno kava, koje govore svoju priču.
Na žalost, u svakodnevnoj zbrci i strci ljudi ponekad nemaju vremena ili barem tako kažu za kavu. Kava se više ne pije kao nekad. Pije se većinom iz velikih šalica , Nessica je zamijenila okus onoj "pravoj , crnoj tekućini. " Imam osjećaj da više ne živimo za to jutro ili poslije podne kad se ona pije.
I sama autorica u jednom dijelu knjige kaže : "Zapamtite, svijet je počeo ići k vragu onog trenutka kad smo dragim ljudima rekli da nemamo vremena s njima popiti kavu."
Naravno, mislim da nije uvijek tako. Barem ne bi trebalo biti.
No, da ne duljim previše.
Uzmite ovu knjigu, pročitajte ju, ako ne zbog njene sentimentalnosti i pitkosti, onda zbog same kave koju pijete s prijateljima, rodbinom i dragim osobama. Uzmite ju uz kavu i pročitajte jedno poslije podne, baš kako sam to i ja napravila.
I u ovoj knjizi Julijana je dokazala kako se od jedne sasvim "obične kave" može napraviti jako dobra priča. Zapravo ne jedna, već više njih.
Gotovo da nema čovjeka koji nije pio ili barem probao piti tu čarobnu tekućinu. Ona je bila i ostala dio sveukupne kulture nekih naroda, a isto tako bila je i još je, povezana sa nekim osnovama ponašanja i navika u cjelokupnom društvu.
Kava nije čaj, čija sama riječ asocra na englesku aristokraciju i elitu. Kava je tekućina " običnog naroda", koja pomaže da se bolje razumijemo i družimo kroz nju. Barem je nekad tako bilo.
Sve nam to Julijana jako dobro iznosi u svojim kratkim pričama o kavi. Čitajući knjigu, prepoznala sam se u nekim činjenicama i opisima iz svakodnevnog života.Sjetila sam se djetinjstva i onog davnih vremena kad sam počela piti tu crnu, čarobnu tekućinu. Mene ja za razliku od Julijane naučila piti kavu teta Mariška koja je bila moja prva susjeda. Sjetila sam se davnih dana, kada je odlazak na kavu kod nje bio dio svakodnevnog rituala koji se ni pod koju cijenu nije smio propustiti. Kocke šećera su čekale na stolu i sasvim male šalice koji su bile oslikane ljubavnicima u zagrljaju naslonjenih na neko drvo.
Vjerujem da se svaki čitaoc koji je pročitao ovu knjigu prepoznao barem u nekim stvarima. Kava kao način izražavanja gostoprimstva, kava kao poziv na trač partiju, kava kao pokazatelj naklonosti i osjećaja nekim osobama..Postoji još ovdje puno kava, koje govore svoju priču.
Na žalost, u svakodnevnoj zbrci i strci ljudi ponekad nemaju vremena ili barem tako kažu za kavu. Kava se više ne pije kao nekad. Pije se većinom iz velikih šalica , Nessica je zamijenila okus onoj "pravoj , crnoj tekućini. " Imam osjećaj da više ne živimo za to jutro ili poslije podne kad se ona pije.
I sama autorica u jednom dijelu knjige kaže : "Zapamtite, svijet je počeo ići k vragu onog trenutka kad smo dragim ljudima rekli da nemamo vremena s njima popiti kavu."
Naravno, mislim da nije uvijek tako. Barem ne bi trebalo biti.
No, da ne duljim previše.
Uzmite ovu knjigu, pročitajte ju, ako ne zbog njene sentimentalnosti i pitkosti, onda zbog same kave koju pijete s prijateljima, rodbinom i dragim osobama. Uzmite ju uz kavu i pročitajte jedno poslije podne, baš kako sam to i ja napravila.
February 21, 2019
Rijetko mi se dogodi da me knjiga tako snažno dirne već na samom početku. Ako se to dogodi, onda mi je obično potrebno proći nekoliko stranica, ući u priču. Ovdje se ne ulazi u jednu priču. Ovdje se, zajedno s autoricom, uđe u njezin život i gleda se. Sluša, čita, potvrđuje, povlađuje, vrti glavom u nevjerici... jer, tako sam se i u toliko njezinih priča (knjiga se sastoji od više kratkih priča) pronašla, da me je to na trenutke zbunjivalo. Kako netko može misliti baš kao i ja? I doživljavati svijet baš kao i ja? "Ovnovska" priroda nam je zajednička (i ne, ne govorim gluposti, dobro znam što to znači), reakcije slične, razmišljanja također. I, dakako, ljubav prema kavi. Svaka priča u ovoj, najnovijoj, knjizi Julijane Matanović, govori, naravno, o kavi. Ali nemojte pomisliti da je kava uvijek samo kava. Toliko je toga sadržano u tom divnom napitku (a ni u kojem slučaju to ne može biti nekakva "instant" kava, to je gotovo svetogrđe!), a u tome svemu mogu uživati i oni koji kavu ne piju. Jer, osim što je KAVA, kava je i povezanost. Prijateljstvo, obitelj, ljubav. Razgovor (ali pravi, ne tek tako, na brzinu), mirisi, dodir, djetinjstvo...
Knjiga je sjajna, dirljiva (obožavam kad ljudi hrabro pokažu svoju dušu, ogole je čak) i preporučujem je svim srcem.
Knjiga je sjajna, dirljiva (obožavam kad ljudi hrabro pokažu svoju dušu, ogole je čak) i preporučujem je svim srcem.
July 10, 2016
Dugo sam se dvoumila oko trice ili četvorke. Ali valjda je prevagnula moja sopstvena ljubav prema kafi.
Matanovićka je kafom naslikala nekoliko minijatura. Malenih pričica koje se sve okreću oko kafe. I zaista, kao ogromnom kafopiji kome je zabranjeno piti kafu, ovo je bilo pravo zadovoljstvo. Knjig aodiše melanholijom i mirisom pržene kafe i zvuka mlina. Svega onoga što kafa nosi uz sebe: iskreni razgovor, trač partija, dokoličarenje u omiljenom kafiću sa omiljenom osobom ili pak šutanje u rane jutarnje sate uz šolju kafe. Uspjela je slovima ovjekovječiti jedan svijet i način života koji polako nestaje. Sem ovdje, u Bosni, gdje nema većeg meraka, a ni sevdaha, nego tri sata ispijati kafu i svoj život organizovati uz nju.
Iskreno, ako znate nekoga ko obožava kafu poklonite im ovo. Tako je knjiga došetala u moje ruke. Kao poklon i dokaz da vas neko zna dovoljno dobro da izabere knjigu za vas.
Razlog oko dvoumljenja ocjene je taj što su neke minijature nezavršene, ili pak predstavljaju samo motive koji se mogu razraditi. Ali i sama autorka govori da se od svake minijature može razraditi romaneskna priča, a da je njena knjiga samo mali kolokvijum o kafi.
Matanovićka je kafom naslikala nekoliko minijatura. Malenih pričica koje se sve okreću oko kafe. I zaista, kao ogromnom kafopiji kome je zabranjeno piti kafu, ovo je bilo pravo zadovoljstvo. Knjig aodiše melanholijom i mirisom pržene kafe i zvuka mlina. Svega onoga što kafa nosi uz sebe: iskreni razgovor, trač partija, dokoličarenje u omiljenom kafiću sa omiljenom osobom ili pak šutanje u rane jutarnje sate uz šolju kafe. Uspjela je slovima ovjekovječiti jedan svijet i način života koji polako nestaje. Sem ovdje, u Bosni, gdje nema većeg meraka, a ni sevdaha, nego tri sata ispijati kafu i svoj život organizovati uz nju.
Iskreno, ako znate nekoga ko obožava kafu poklonite im ovo. Tako je knjiga došetala u moje ruke. Kao poklon i dokaz da vas neko zna dovoljno dobro da izabere knjigu za vas.
Razlog oko dvoumljenja ocjene je taj što su neke minijature nezavršene, ili pak predstavljaju samo motive koji se mogu razraditi. Ali i sama autorka govori da se od svake minijature može razraditi romaneskna priča, a da je njena knjiga samo mali kolokvijum o kafi.
December 14, 2014
"Svijet je počeo ići kvragu onoga trenutka kad smo dragim ljudima rekli da nemamo vremena s njima popiti kavu."
February 7, 2021
Postoji nešto mi blisko u senzibilitetu Julijane Matanović da mi se čini kao da čitanjem svake njezine knjige bivamo na nekoj dugoj kavi. I možda nije u redu miješati autora s njegovim djelom, ali u slučaju Julijane Matanović to uvijek napravim. Inače imam tendenciju u svojoj glavi izmaštati čovjekovu ličnost, no ovdje kao da često iza tekstualnog "ja" progovara onaj pravi "ja" i to je ono što svaku emociju čini vjerodostojnijom, a svaki ulomak povjerenom tajnom.
December 20, 2022
Volim kako Julijana piše 😍
July 8, 2015
2,5
Bez obzira na to koliko cijenim dotičnu spisateljicu, u trenutku potpune iskrenosti, priznajem, nisam ljubiteljica ove zbirke pripovjedaka.
Ipak, moram napomenuti, unatoč neimpresioniranošću sadržajem, nisam mogla ne primjetiti nekoliko izvrsnih citata koje bih podcrtala da sam u rukama imala svoju, a ne knjigu posuđenu iz knjižnice.
Bez obzira na to koliko cijenim dotičnu spisateljicu, u trenutku potpune iskrenosti, priznajem, nisam ljubiteljica ove zbirke pripovjedaka.
Ipak, moram napomenuti, unatoč neimpresioniranošću sadržajem, nisam mogla ne primjetiti nekoliko izvrsnih citata koje bih podcrtala da sam u rukama imala svoju, a ne knjigu posuđenu iz knjižnice.
December 23, 2023
Moja jutarnja kava je srednje dužine, crna, jaka, gorka. Nema šećera ni mlika. To vam je dvostruki, možda i trostruki espresso, za ubit konja, začepiti krvne žile. Doza za cili dan. Knjiga je moja popodnevna cortado, duga, blida, tek toliki da kažem popila sam kavu. Ok, al ništa posebno.
November 3, 2016
"Ukuhana kava, u koju su upisani pažnja, ljubav, strpljenje i vrijeme, rijetko se pije. Sve je manje onih koji je potražuju, sve je manje onih koji je znaju pripraviti. Bolno mi je i jedno i drugo, ali mi je ipak najbolnije što takvu kavu, kojoj su pratilja priča i pripovijedanje, nemamo s kim popiti."
Sjećam se, kako nas je mama, sestru i mene, kao male uvijek slala u dućan da nam tete tamo samelju kavu. I onog božanskog mirisa koji bi se širio iz vrećice kada bismo se vraćale kući. I kako su mama, teta, baka, i mnoge, uvijek iste, susjede kod nas u dvorištu rana ljetna jutra započinjale baš kavom i razgovorom. I kako su me mama i baka učile da ukuham kavu i govorile da kad to svladam mogu se udat...
Divna su ta sjećanja iz djetinjstva, upravo ona koja evocira ova zbirka 11 pripovijedaka o kavi, o mljevenju i kuhanju kave, o ispijanju kave, o društvu uz kavu, a koje kao da nam žele reći, viknuti kako smo neke običaje u suvremeno doba negdje putem izgublil.
"Pomisao da ću uz šiš ispijati smeđu tekućinu koja već godinama samo glumi kavu bila mi je ravna izdaji."
Za šiš, moram priznati, prije ove prekrasne zbirke pripovijedaka, nisam bila čula, ali sam zato znala za Robićevu pjesmu "Samo jednom se ljubi", čijim je imenoma autorica nazvala meni najtužniju pripovijest. Osim nje, izvanredne su mi bile i "Život u šolji kave (Od razgalice preko razgovoruše do šutkuše)", "Podsuknja s kafenom flekom" i "Daj, ne srči tu kavu". Priče koje nas nedvojbeno potiču na akciju, na ne-traćenje časa, na razgovor i druženje. Tako sam ja odmah prvom prilikom okreula šalicu za obiteljskim ručkom i dobro obradovala sve prisutne.
"Upamti mala, kad ti sjećanje postane važnije od života, upamti taj čas, to znači da si došla na pola puta, govorila mi je baka. (...) Drugi dio puta ćeš se samo ispitivati i nastojati ispraviti greške prvog. I kad skontaš kakva si bila drugima, kakvi oni tebi, dođe kraj. Poravnato. Đe si bila, niđe, šta si napravila, znaju drugi. A ti znaš da nisi popila kafu s nekim s kim si trebala. I da si se zajebala."
Sjećam se, kako nas je mama, sestru i mene, kao male uvijek slala u dućan da nam tete tamo samelju kavu. I onog božanskog mirisa koji bi se širio iz vrećice kada bismo se vraćale kući. I kako su mama, teta, baka, i mnoge, uvijek iste, susjede kod nas u dvorištu rana ljetna jutra započinjale baš kavom i razgovorom. I kako su me mama i baka učile da ukuham kavu i govorile da kad to svladam mogu se udat...
Divna su ta sjećanja iz djetinjstva, upravo ona koja evocira ova zbirka 11 pripovijedaka o kavi, o mljevenju i kuhanju kave, o ispijanju kave, o društvu uz kavu, a koje kao da nam žele reći, viknuti kako smo neke običaje u suvremeno doba negdje putem izgublil.
"Pomisao da ću uz šiš ispijati smeđu tekućinu koja već godinama samo glumi kavu bila mi je ravna izdaji."
Za šiš, moram priznati, prije ove prekrasne zbirke pripovijedaka, nisam bila čula, ali sam zato znala za Robićevu pjesmu "Samo jednom se ljubi", čijim je imenoma autorica nazvala meni najtužniju pripovijest. Osim nje, izvanredne su mi bile i "Život u šolji kave (Od razgalice preko razgovoruše do šutkuše)", "Podsuknja s kafenom flekom" i "Daj, ne srči tu kavu". Priče koje nas nedvojbeno potiču na akciju, na ne-traćenje časa, na razgovor i druženje. Tako sam ja odmah prvom prilikom okreula šalicu za obiteljskim ručkom i dobro obradovala sve prisutne.
"Upamti mala, kad ti sjećanje postane važnije od života, upamti taj čas, to znači da si došla na pola puta, govorila mi je baka. (...) Drugi dio puta ćeš se samo ispitivati i nastojati ispraviti greške prvog. I kad skontaš kakva si bila drugima, kakvi oni tebi, dođe kraj. Poravnato. Đe si bila, niđe, šta si napravila, znaju drugi. A ti znaš da nisi popila kafu s nekim s kim si trebala. I da si se zajebala."
November 10, 2019
Jako dobra knjiga puna zanimljivih, nostalgičnih ili poučnih priča. Jedna od najdražih mi je 'Kantata o božičnoj kavi'. Nije čista petica zato što su 2-3 priče malo kaotično napisane, da se ne može baš jasno skontat o kome i čemu je riječ. Svakako preporučujem knjigu za poklon nekoj kavopiji. Osim priča, oduševit će se i samim izgledom knjige i ilustracijama unutar nje!
July 31, 2020
Divna knjiga, topla preporuka. Štivo koje se čita u naslonjaču uz šalicu kave. Čar ove knjige je autoričina senitmentalna biografska nota.
April 17, 2021
Naslov ove knjige primamio me da ju zgrabim s police knjižnice prije svih ostalih knjiga koje su mi na popisu "to read".
Ova knjiga je zapravo zbirka kratkih priča u kojima se proteže motiv kave.
Kava je: gorka, prezaslađena, vrela, zavodljiva, brzinska, skuhana...
Kava kao metafora prolaznosti, odraslosti, seksa, bliskosti, bogatstva pripovijedanja i međuljudskih odnosa, utjeha, rutina, ovisnost, izlika, poziv na dejt...
Ono što mi se u ovoj knjizi nije svidjelo je bio ponekad prisutan "pogled s visoka" na mlađe generacije (bilo da se radi o podcjenjivanju digitalne tehnologije ili o čitanju romana "Pedeset nijansi sive", ali ok, to je samo odraz generacijskog jaza.
Mislim da bi mi ova knjiga vise sjela da sam ju ugrabila u nekom drugom periodu života. Ne mogu reći da mi je u potpunosti sjela. Ono što je svakako u meni izazvala, pogotovo sa zadnjim poglavljem, jest žarku želju da popijem još jednu šalicu kave taj dan (pa makar bilo već 21h).
Ova knjiga je zapravo zbirka kratkih priča u kojima se proteže motiv kave.
Kava je: gorka, prezaslađena, vrela, zavodljiva, brzinska, skuhana...
Kava kao metafora prolaznosti, odraslosti, seksa, bliskosti, bogatstva pripovijedanja i međuljudskih odnosa, utjeha, rutina, ovisnost, izlika, poziv na dejt...
Ono što mi se u ovoj knjizi nije svidjelo je bio ponekad prisutan "pogled s visoka" na mlađe generacije (bilo da se radi o podcjenjivanju digitalne tehnologije ili o čitanju romana "Pedeset nijansi sive", ali ok, to je samo odraz generacijskog jaza.
Mislim da bi mi ova knjiga vise sjela da sam ju ugrabila u nekom drugom periodu života. Ne mogu reći da mi je u potpunosti sjela. Ono što je svakako u meni izazvala, pogotovo sa zadnjim poglavljem, jest žarku želju da popijem još jednu šalicu kave taj dan (pa makar bilo već 21h).
August 19, 2024
Toliko sam odužila čitanje ove stranično kratke knjige. Svaku priču knjige pročitala sam više puta, a svako čitanje otkrivalo je neki novi sloj, sloj koji sam sama pridodala svojim iskustvima ili sloj koji se sam nametnuo autoričinim pripovijedanjem.
Knjiga za koju znam da je moram imati, a ne svaki put vraćati u knjižnicu.
Kao najdraža ostaje priča o kavi, dokolici i riječima. Dokolici koju smo izgubili, a koja veže pravi smisao pojma ispijanja kave.
“To je bila dokolica u godinama u kojima je izgovaranje riječi životom praćeno ponosom i vjerom. A kad je život postao nešto drugo, nešto što treba izdržavati, u čemu se treba nadmetati, nestalo je i prava na dokolicu.”
Knjiga za koju znam da je moram imati, a ne svaki put vraćati u knjižnicu.
Kao najdraža ostaje priča o kavi, dokolici i riječima. Dokolici koju smo izgubili, a koja veže pravi smisao pojma ispijanja kave.
“To je bila dokolica u godinama u kojima je izgovaranje riječi životom praćeno ponosom i vjerom. A kad je život postao nešto drugo, nešto što treba izdržavati, u čemu se treba nadmetati, nestalo je i prava na dokolicu.”
September 9, 2025
Jedva sam ju završila. Počela je divno i bajkovito i nostalgično i onda mi je s vremenom bila sve napornija. Doslovno sam zaboravljala da ju uopće čitam. Možda neke pisce prerastemo s vremenom, ne znam. Znam da je Julijana ‘mekana’ i ne smijem joj to zamjerati, zato i dajem 3 zvjezdice. Ali meni je baš ovdje jako falilo neke dodatne oštrine.
Read
June 9, 2015"Od toga se dana ne prestajem pitati koliko istine ima u stihovima Robićeva šlagera i jesu li sve moje ljubavi poslije – pogotovo one začete pozivom na kavu – bile doista samo varka."
August 20, 2025
"Zapamtite, svijet je počeo, oprostite, ići k vragu onoga trenutka kad smo drugim ljudima rekli da nemamo vremena s njima popiti kavu." Postidjela sam se. Dobro sam znala da je objašnjenje imenice kava, u profesorovu osobnom rječniku, toliko ljudskija od modnog rječnika naše nove zbilje, prošireno naputkom:
Usporedi s riječju pričanje, kazivanje, slušanje, briga za drugog.
U zadnje vrijeme uzimam knjige koje u naslovu imaju kavu, kao da kao veliki ljubitelj kave, želim, ispijajući svoju šalicu od čaja punjenu do vrha crnom tekućinom i čitajući knjigu, iskusiti tuđa sjećanja, tuđe doživljaje. Totalno mi se sviđa kako je Julijana napisala knjigu, uopće nisam to očekivala, ali me tako ugodno iznenadila.
Usporedi s riječju pričanje, kazivanje, slušanje, briga za drugog.
U zadnje vrijeme uzimam knjige koje u naslovu imaju kavu, kao da kao veliki ljubitelj kave, želim, ispijajući svoju šalicu od čaja punjenu do vrha crnom tekućinom i čitajući knjigu, iskusiti tuđa sjećanja, tuđe doživljaje. Totalno mi se sviđa kako je Julijana napisala knjigu, uopće nisam to očekivala, ali me tako ugodno iznenadila.
February 23, 2024
Ova knjiga je savršeno sažela mudrost koja se skriva u jednostavnim i svakodnevnim ritualima poput ispijanja kave. Njezine priče protkane su poetičnim opisima, realističnim scenama te kratkim pričama koje čine, tako naizgled običnu stvar poput ispijanja kave- posebnom. Knjiga je toliko divno napisana, da bi ju toplo preporučila bilo kome, i onima koji, poput mene nepodnose kavu. Nakon čitanja ove knjige imam veliku želju svim dragim osoba u svom životu pripremiti jednu pravu, ukuhanu kavu, s puno ljubavi, pažnje i strpljenja.
March 6, 2023
Kratke priče o kavoljupcima, kroz Bosnu, Slavoniju, Dalmaciju... Ljubavna razočarenja, obiteljske izdaje, nerazumijevanja, uvijek neko nedostajanje i žaljenje za prošlim vremenima i neuzvraćenim ljubavima, tipično za J. Matanović
May 17, 2024
Ove proze mogle bi se podvesti pod sintagmu "estetika banalnosti".
August 25, 2025
Dušo ja te volim al nemam za kavu
November 5, 2025
Bolno dosadno@
November 16, 2014
"...Svijet je poceo, oprostite, ici k vragu onog trenutka kad smo dragim ljudima rekli da nemamo vremena s njima popiti kavu..."
July 10, 2016
I am far more interested in things she didn't write but are obviously there. The real stories and author herself were hidden behind the coffee rituals.
September 28, 2016
Pročitati par puta :)
Displaying 1 - 25 of 25 reviews