Autorka romana Đurđevim stopama, Dok svetac bdi i Zid tajni
Plemenitost i dobrota ne poznaju godine
Novi roman Ljiljane Šarac je suptilan, na trenutke lirski, uzbudljiv i pun obrta poput odličnog trilera. Ovo je priča o skladnoj porodici čija voljena, najstarija članica baka Milanka netragom nestaje. Njeni najbliži pokušavaju da joj uđu u trag, razgovaraju sa njenim prijateljima, komšijama, poznanicima upoznajući ovu vitalnu damu na sasvim nov način kroz detalje koji su im do tada promicali ili ih nisu primećivali. Inspirativna i otrežnjujuća knjiga koja hrabri i motiviše čitaoce da istraju u životnim borbama, očuvaju empatiju, ali i da bolje razumeju svoje bližnje.
„Likovi u ovoj knjizi su životni, prepoznatljivi, iznenađujući. Glavna junakinja Milanka nije zanosna pripadnica mlade generacije već prabaka, koju u prvi mah upoznajemo kao naizgled pasivnog posmatrača i nepresušni izvor mudrosti i dobrih saveta. Do kraja romana ova obična- neobična žena prerašće u pravu heroinu i naterati nas da preispitamo uvrežene stavove i predrasude o starijim ljudima. Milanka će pokazati da godine nisu razlog da prestanemo da se razvijamo, da se zaljubljujemo, napredujemo i produhovljujemo.“ – Dr Slavica Ranković
„U kom trenutku poentiramo nad životom? Da li je to dan kad dobijemo potomke, ostvarimo nedosanjane snove ili su to pak trenuci u kojima konačno dopustimo sebi da osetimo damar života? Da li se život definiše zbrojenim godinama ili smelošću da se prepustimo trenucima u kojima nas ponese punoća osećaja? Naši ustupci najveći su u odnosu na one koji nam najviše znače. Da li nas i koliko ti odnosi uslovljavaju i koče u tom finalnom traganju za sobom? Odgovore na mnoga suštinska pitanja pronaći ćete u ovom romanu, koji sa razlogom u naslovu nosi boju rađanja i života.“ – Jasenka Lalović
Ljiljana Šarac (devojačko Lazić) rođena je u Smederevu 1971. godine. U rodnom gradu završila je gimnaziju, a u Beogradu Filološki fakultet, smer Srpska književnost i jezik sa opštom književnošću. Dvanaest godina je radila u Saobraćajnom preduzeću Lasta kao novinar, urednik Revije Lasta i PR. Nakon toga se okreće profesorskom pozivu i danas radi kao nastavnik srpskog jezika u Osnovnoj školi „Stefan Dečanski“ u Beogradu. Godinama je pisala i objavljivala pesme. Dobitnik je „Smederevskog Orfeja“. Književni klub Smederevo joj je objavio zbirku pesama Lutka učaurene duše 1997. godine. Do sada je objavila pet istorijskih (Opet sam te sanjao, Gde sam to pogrešila, Zid tajni, Zlatna žila i Đurđevim stopama) i dva ljubavna romana (Starija i Stariji). Dobitnica je prestižne nagrade Beogradski pobednik (2019). Član je Književnog kluba Čukarica. Od 2020. član je Udruženja književnika Srbije. Udata je i majka dvojice sinova.
Ko voli Jelenu Bačić Alimpić, Vesnu Dedić obožavaće i ovo. Ženski deo moje porodice poseduje sve knjige, verovatno dobar poklon za mamu, tetku, i td.
Radi se o prabaki Milanki koja je nestala jednog dana i dok je njena porodica traži, saznaje mnogo toga o njoj. Ona je snažan i inspirativni ženski lik i to je meni apsolutno najdraži deo ove knjige.
•Žute ruže, kao simbol prijateljstva, (ali i ponekog ljubomornog pogleda) daju ime ovom romanu, koji, pomalo, koketira sa više žanrova... •U 66 glava i gotovo 300 stranica, naizmenično, upoznajemo 2 centralna lika ove priče, Milanku (svekrvu, baku i prabaku porodice Ivanović) i Veljka, vremešnog, radoholnog, vrsnog advokata u penziji. Autorka je začinila svoje delo trilerskim zapletom, u kojem Milanka, na samom početku budi čitaočevu znatiželju svojim misterioznim nestankom... A, njena porodica-snaha (sa kojom godinama deli život, nakon smrti svog sina i supruga), unuk, njegova supruga i kćerka, kroz ljude u njenoj novoj sredini evociraju uspomene na nju, iznova je upoznaju i shvataju da je, iako najstariji član familije, ipak žena koja je ispred svog vremena... Nakon što u najvećem delu romana, u neparnim glavama ove knjige upoznajemo strahove Milankine porodice, u parnim upoznajemo Veljka, kroz njegove susrete, omađijane šarmom stare gospođe... •Mladost je stvar duha, dar Života najjačima od nas, kao nagrada za volju i snagu Duše koja prkosno gleda u budućnost...
"Reči umeju da izdaju onda kada su najpotrebnije. Inače se rasipaju uokolo kao dosadna prašina, slažu se na gomile poput bezvrednog odbačenog otpada, postaju krte do izanđalosti... *** Niko nije imun na lepe stvari. Samo, odričemo ih se jer su nedostižne, praveći se da ne marimo za njih. *** Sumnja je poput zakotrljanog kamena, često pokrene odron. *** Istina nekada mora polako da se vari. Jer njen prvi udar zaboli... *** Želja stoji na ramenima nade, a nada na ramenima vere." Ljiljana Šarac, "Buket žutih ruža "
Stil dijaloga neprirodan, naracija patetična, reference iz opšte kulture tanke, priča mi se ne sviđa - dosta opštih mesta. Kul fora da stari ljudi moraju da se kriju i dalje iako ne bi trebalo da se ikome pravdaju, tu su i dalje društvene stege, u isto vreme Milanka bez potrebe tiranski raspoložena par puta prema Branki gde npr. je zeza za podstanare, a već ih je našla? Lepo mi je što se Milanka kao baka upoznaje sa celom novom ulicom i gradom. Tragičan lik mi je zapravo Branka koja ostaje skroz tradicionalno uz svoje stavove i ostaje sama. Kul su mi opisi iz Veljkove kome. Generalno mi je on dopadljiv kao lik koji se raduje laticama ruže na ulici ili grozdovima kao kapsulama sunca. Na kraju plakala na opis sahrane u Užicu jer mi se svideo koliko je jednostavan i istinit (momci da ponesu kovčeg, devojke da skupe cveće), mada daća se ne daje u kući nego direkt na groblju, al dobro moralo se malo ulepšati.
Ova knjiga me stvarno dirnula. 💛 Nisam očekivala da ću se toliko povezati s likovima i njihovim osjećajima. Priča je puna emocija – ljubavi, tuge, teških odluka i tajni koje svi nosimo. Najviše mi se svidjelo kako autorica prikazuje likove – nijedan nije savršen, svi imaju svoje mane i slabosti, i to ih čini stvarnima. Čitala sam i osjećala sve njihove borbe i sreću, skoro kao da sam tamo s njima. Spoiler: Kraj me posebno pogodio, jer sve što se događa ima smisla i pokazuje koliko život može biti težak, ali i lijep u isto vrijeme. Likovi prolaze kroz teške stvari, ali se i dalje drže zajedno, i to mi je bilo baš posebno. Stil pisanja mi je jako lijep i topao, i knjiga te drži prikovanom uz stranice. Ako voliš knjige koje stvarno diraš i osjećaš priču, ovo je definitivno knjiga za tebe. 🌸
This entire review has been hidden because of spoilers.