Jeka ljubavi po mnogočemu je iznimna knjižica, osobit i zaista poseban križni put. Malo je ljudi, koje god dobi bili, koji na pitanje tko ih je osobito volio ili koga su oni osobito voljeli ne bi spomenuli djeda ili baku kao one koji su ih voljeli na osobit način. Možda je zato Stjepan Lice, autor ne samo jednoga križnoga puta, ovomu – djedovu i bakinu križnomu putu – dao naslov Jeka ljubavi. Taj naslov nedvosmisleno govori o ljubavi koja nikad ne prestaje i prenosi se naraštajima.
Autor Stjepan Lice prepoznatljiv po odmjerenu izričaju prepunom dubine te snažna kršćanskoga nadahnuća u kojemu najprije progovara jednostavan, reklo bi se, svakodnevan i običan čovjek. Slike korištene u križnom putu oslikane su od majstora sakralnoga slikarstva Ive Dulčića. I pri svakomu listanju slika progovara riječima boje, a ulomak slikom riječi. Opis križnog puta posvećenog djedovima i bakama ujedno je namijenjen i svima onima koji tijekom korizme žele produbiti svoj odnos s Isusom.
Stjepan Lice rođen je 1954. u Zagrebu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Živi i radi u Zagrebu.
Ponajviše je poznat kao autor meditativne proze objavljene u knjigama „Dobra sreća“, „Djeca Betanije“ i „Litanije mojih svetih“… u kojima brojni čitatelji nalaze ohrabrenje i nadahnuće. Autor je gotovo četrdeset knjiga lirike, meditativne proze, eseja i priča, od kojih su mnoge doživjele ponovljena izdanja.