Poglavlje 12 "Prašina Snova"
S nekih staza je lakše sići nego s nekih drugih. Mnogi hodaju ne bi li videli budućnost, ali pronalaze samo prošlost. Drugi traže prošlost ne bi li je još jednom obnovili, pa otkriju da prošlost nimalo ne liči na ono što su zamišljali. Neko može da hoda u potrazi za prijateljima a da ne nađe nikog osim neznanaca. Neko može da žudi za društvom a da ne nađe ništa osim okrutne samoće.
Malo staza nudi dar hodočašća, mesto koje se može pronaći i negde napred i negde u srcu, a i jedno i drugo se nalazi na kraju puta.
Istina je, takođe, da nekim stazama uopšte nema kraja, i može se ispostaviti da je hodočašće zapravo bekstvo od spasenja, i da sav teret koji neko nosi mora da bude odnet tamo odakle je taj neko krenuo.