Dorćolski rekvijem

by Dejan Stojiljković

Dobitnik Andrićeve nagrade.

Nastavak romana Serafim: Hronike Nemanje Lukića.

Iz univerzuma Konstantinovog raskršća.

Aleksandar Malavrazić, istrošeni beogradski privatni detektiv, dobija poziv da reši neobičan slučaj. Nalogodavac mu je tajanstvena organizacija Zavod za istraživanje onostranog. Ubrzo shvata da ga je u stvari angažovao njegov stari znanac, besmrtnik koji je učestvovao u oba svetska rata, ispratio okupaciju, vreme Tita, Miloševića i bio svedok svega što se dešavalo narednih decenija u večito turbulentnoj i zanimljivoj istoriji Srbije – Nemanja Lukić.

Zajedno sa njim, detektiv Malavrazić će pokušati da reši misteriju jezivih laguma koji se granaju ispod Dorćola i gde prema urbanoj legendi postoje „meka mesta“, tačke u univerzumu koje, kako tvrde upućeni, vode direktno u Pakao. Ali to nije sve, jer Malavrazića proganja sopstvena prošlost, a naročito jedan slučaj u kome je došao u ozbiljan sukob sa moćnim kriminalnim klanom.

Dok pokušava da razreši brojne enigme na koje neprekidno nailazi, on uviđa i pravu prirodu svog poslodavca, kao i činjenicu da je Srbija, prema rečima samog Lukića, zemlja tajni. Upravo ta spoznaja detektiva odvodi tamo gde među senkama obitavaju drevna bića, paganski bogovi i izopačeni obični smrtnici.

296 pages, Paperback

Published June 3, 2025

About the author

Dejan Stojiljković was born and raised in Nis, Serbia, a small town that is best known as the birthplace of the Roman emperor Constantine the Great.

Perhaps using that historical backdrop as an inspiration in his own works, Stojiljković is one of the most popular and widely-read authors in Serbia. His The Omen of Angels was hugely successful in 2013, a riveting biographical novel about Constantine. That was just the latest in a long line of releases which won prestigious literary awards and critical accolades all over Europe.

One of those earlier novels, Constantine’s Crossing, was originally released in Serbia in 2009, and has now been translated to English for the first time. Published by Blooming Twig Books, it was nominated for two international book awards: Balkania and IMPAK Dublin. Again using his hometown as the setting, this time at the height of World War II, Constantine’s Crossing focuses less on blood and death, and more on individual responsibility during war and what causes evil in man. The words flow easily and somehow takes the reader to a dark, dreary, war-torn town, yet makes the reader want to stay.

In addition to his traditional novels, Stojiljković has also written several comic scripts and a collection of essays on comics. His writing style spills from fantasy to horror and everywhere in between, delighting readers in English, Russian, Macedonian, Greek, and his native Serbian.

Reviews

[J. · Rating 5 out of 5]

Aaaaaaa!!! Savršeno!!!

Čista desetka!!!
Nemanja Lukić, lagumi, beogradski mrak i raskršće.

Trnci se i dalje spuštaju niz kičmu.

[Tam]

Kažu Hronike Nemanje Lukića, a Nemanja Lukić je glavni sporedni lik svih njegovih knjiga koliko vidim.
Čitljivo i zabavno jeste.
Takođe je i iritantno, jer se sve svodi na paranormalno/fantastično, a sve što se dešava je objašnjeno samo površno i usputno.
Ocena - možda 2,75 ⭐

[Dragisa · Rating 5 out of 5]

Malavrazić većinu svog vremena provodi u tri kafane, neskriveno nazivajući sebe alkoholičarem. Detektiv Malavrazić dobija poziv da reši slučaj za tajanstvenu organizaciju koja sebe naziva “Biro za paranormalne fenomene”. Poput Dilan Doga ili Muldera i Scully, negdje u Nemanjinoj u Beogradu kriju se oni zaduženi za paranormalno. Besmrtnik Nemanja Lukić "Deus ex machina" Stojiljkovićevih romana i vremena dva svetska rata, vremena Tita, Miloševića i nakon toga, utkan duboko u istorijsko tkanje pomoći će Aleksandaru Malavraziću već pomalo istrošenom detektivu da reši misteriju laguma koji se granaju ispod Dorćola i gde prema urbanoj legendi - postoje takozvana “meka mesta”, tačke u univerzumu koje vode direktno u Pakao.
Sumanuto - realističan kao i slučaj koji rješavaju, za čitanje u komadu.

[Кристина Квашчев · Rating 5 out of 5]

Ako ste čitali knjigu "Beograd ispod Beograda", uglavnom će vam biti poznata radnja ove priče. U pitanju je poglavlje "Napušteno podzemlje Kosančićevog venca". Veoma zanimljivo kao i većina Stojiljkovićevih priča.

[kvazimodla · Rating 4 out of 5]

Pripreme za čitanje Serafima.
Nemanja Lukić, Malavrazić i bunar koji to nije, plus running commentary na savremeni srpski mulj 💪

[Bojan · Rating 4 out of 5]

Detektiv Malavrazić - mešavina Dilana Doga i Andre Tanasijevića, major Lukić, Zavod za Onostrano, lagumi, mafija, srpski "Dosije Iks"...

Baš kako valja!

[Наташа]

izdržah do kraja
jedva, ali izdržah

[Miloš Milenković · Rating 3 out of 5]

Dorćolski rekvijem me je razočarao! Početak knjige je obećavao, recimo do osamdesete strane je sve imalo smisla, a onda kvalitet opada, do poslednjeg poglavlja kada opet nazire neki sjaj. Stojiljković je promašio sa nekim stvarima. Napomenuo bih da je ideja sa Nemanjom Lukićem i Zavodom za onostrano je FANTASTIČNA. Lik majora Lukića već poznajemo i širenje priče oko njega ima potencijal. To je ozbiljan lik, i nekako zahteva ozbiljnost u rukopisu. Što u ovoj knjizi i nije slučaj! Nikako se ne uklapa u cirkuzantske nadimke sporednih likova (Al Paraćino, Piškota, Prdež …) i psovke kojima nije mesto, prosto psovke deluju isforsirano. Dejan može bolje od toga. Takođe, deluje da je u silu hteo da bude zanimljiv i smešan i nije uspeo. Glavni lik privatni detektiv Malavrazić je živopisna ličnost, ne pominje se prvi put i sviđa mi se ideja o njemu, no kroz roman gubi na snazi! Prosto, dijalozi koji su mu nametnuti od strane autora, su povremeno bedni. Ako je autor sebi dao zadazak da sroza potencijal priče, uspeo je. Delo je najavljeno kao 'Hronike Nemanje Lukića' a dobili smo knjigu u kojoj skače sa događaja na događaj, čas nas vodi na Dorćol, pa u Prokuplje, pa u Vlasotince, ne možeš ga uhvatiti za rep. Zapravo to je mučno za čitanje, stvarno deluje da je imao dobru ideju ali da ju je završio na silu. Vadi ga to poslednje poglavlje i taj dobro razrađen odnos Malavrazića i majora Lukića. Voleo bih više ozbiljnosti u narednim rukopisima sa Zavodom za onostrano i majorom Lukićem. Možda bi trebalo da piše u formatu novele ili kratke priče, jer mu je svaki sledeći roman sve slabiji i slabiji, dok su 'Kišni psi' , 'Neonski bluz' i 'Levom stranom druma' tri klase iznad ovog.  Ocena 3/5 i to na lepe oči.

[Dragana · Rating 2 out of 5]

Bog zna koliko volim Nemanju Lukića kao lika, ali ovo je baš banalno i nepotrebno.

[lana · Rating 4 out of 5]

you had me at the toma mona referenca

[БЕГА · Rating 3 out of 5]

Čitao sam Stojiljkovića i tek ću da ga čitam, izvrstan pisac. Međutim, Dorćolski rekvijem nije ispunio očekivanja takvog velikana savremene književnosti.

Malavrazić nije dovoljno simpatičan za glavnog lika, a i kako da bude glavni lik u priči o Nemanji Lukiću. Međutim, ni jedan od naših omiljenih domaćih vampira nije glavni lik iako je knjiga o njemu. Paranormalne aktivnosti, mitovi i istorijske činjenice su odlične i jako zanimljive, drže pažnju. Imena likova su u većini smešna do tačke patetičnog humora koji pokazuje da se neko previše trudio ili pak nije trudio uopšte i pomislio da će biti zanimljivo. El Paraćino je jako zanimljiv lik koji treba istražiti, ali ime je zaista...

Glavna stvar kod ovog dela na kojoj bi trebalo poraditi je odnos dva glavna lika koja su nekako ujedno i sporedna lika, Malavrazića i Lukića. Lukić je harizmatičan i želimo više da saznamo u njemu, ali bi trebalo on da ima detektivsku ulogu i njega da pratimo kroz razrešavanje nadrealnih slučajeva, a ne samo da se pojavi i da pobije sve. Sa druge strane, Malavrazić je zanimljiv baš zbog svog porekla, odnosno toga što je na neki način nastavio porodičnu tradiciju, te imamo prikaz Malvrazića kroz vekove, s tim da bi trebalo da pronađe svoju detektivsku nišu koja upotpunjuje Lukićevu, da njihove istrage teku paralelno kako on ne bi bio lik koji kao nešto istražuje što više-manje Lukić već zna i reši na kraju samo svojom pojavom.

Sve u svemu, jako čitak roman sa odličnim stilom pripovedanja. Ostali likovi su dobro kreirani, posebno je kvalitetna upotreba lokalnih dijalekata i na neki način odavanje počasti kulture podneblja na kome se radnja dešava. Ali, ima prostora za razvoj i unapređenje. Jedva čekam novu priliku da bolje upoznam pomenute likove.

[Sandra · Rating 3 out of 5]

Uh. Prvo, ono što volim: stil, humor, ostavljanje mašti na volju da zamislimo likove, priče koje su zagrebane i opet — ostavljene čitaocima na volju da ih popune i oboje onako kako žele.
E sad, ono što mi je poprilično smetalo je ta uporna mržnja prema ženama, okej, razumeli smo da je glavni lik mizantrop, koji žene deli na kurve i one koje će to tek postati, ali sunce mu poljubim, pa valjda je nekako negde mogla da se napravi protiv-teža? Ja stvarno neću da budem woke zaradi woke, ali isto tako ne mogu da se pravim blesava na ono što piše.
A ne sećam se istih problema sa ostalim knjigama koje sam čitala, i zato me još više nervira.

[Sandra · Rating 1 out of 5]

Kada bih mogla da dam nulu ovom pisaniju..
Čitala sam već Stojiljkovića, dopalo mi se većinom i nastavila sam da kupujem njegove knjige, Raskršće mi se dopalo, Serafim mi se dopao..ali ovo je toliko loše da nemam reči. Skup loših opštih mesta, glupi fazoni, besmisleni dijalozi..sve već viđeno i prežvakano i na filmu i u književnosti...Ženke nad vulkanom, Marš sa Vlasine..Jadno. Ako ne može da se isporuči kvlitet, nije pod moranje da se piše i izdaje..sačeka se neki srećniji trenutak za to.

[Đorđe Otašević · Rating 3 out of 5]

Opet ista bolest kao i u prethodnoj knjizi iz serijala. Nemanja Lukić potpuno neiskorišćen kao lik, papazjanija od slučajeva. A tek budalaština od imena serije "Ženke nad vulkanom" i nadasve Raviojla koja hoće da otvori kozmetički salon. Pa sunce mu poljubim, autor nije bez talenta ali ga tako svjesno traći dodvoravajući sesveopštem plebsu.

[Zorka Zamfirova · Rating 5 out of 5]

Nemanja Lukić, trenutno najzanimljiviji lik naše književnosti. Jedva čekam nastavak.

[Стрибор Ђурић · Rating 4 out of 5]

Стојиљковић треба да почне да пише политичку сатиру