Varanje smrti

by Marko Tomaš

Marta, samo ljubav s tobom je varanje smrti.

Pismo Marti

Marko Tomaš (Ljubljana, 1978.) danas je jedan od najpoznatijih pesnika sa prostora ex-Yu. Osnovnu školu je pohađao u Mostaru i Kljajicevu. Gimnaziju završio u Somboru. Jedan je od pokretača i urednika časopisa Kolaps i pripadajuće biblioteke. Novinske tekstove objavljivao u BH Danima, Glasu Istre i Feral Tribuneu.

Vodio je kultnu splitsku knjižaru UTOPIA. Novinar je portala zurnal.info. Poeziju i prozu objavljivao u bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj i srpskoj periodici. Pesme su mu prevedene na italijanski, poljski, nemački i engleski jezik. Živeo je, studirao i radio u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Trenutno živi i radi u Mostaru.

i ništa ljudsko nije vječno i već nismo mladi

i muzika svira i noć se bliži kraju.

večeras pijem

… Ova knjiga ima u sebi ono što za mene čini poeziju danas, ima tajanstvene sastojke ljudske duše, eho kosmosa, mirisne trave ili pjesmu kao politicki iskaz, kao jasan eticki stav, i govor o stvarnosti…

Faruk Šehic o zbirci “Zbogom, fašisti“

… njegovi stihovi ne mogu okoštati. Jer ih piše covjek neprestano zapitan kako je moguce živjeti i što uopce znaci biti živ među tolikim smrtima. Jer ih piše covjek neprestano zaljubljen među tolikim mržnjama. Čovjek smrtno živ i smrtno zaljubljen…

Predrag Lucic

„… on piše stihove koji ga, zbilja, čine klasikom, jednim od najvažnijih autora srednje generacije, kako u njegovoj nesretnoj domovini, tako i u onim zemljama koje bi mu bile domovina…“

Emir Imamovic Pirke, radiosarajevo.ba

Genres: Poetry

171 pages, Paperback

First published January 1, 2014

About the author

Marko Tomaš rođen je u Ljubljani 1978. Iz Ljubljane seli u Mostar, iz Mostara u Sombor, da bi se, opet preko Mostara, gdje postaje jednim od osnivača 'Alternativnog instituta', udruge građana za multimedijalne umjetničke projekte i urednikom časopisa Kolaps, prebacio u Zagreb, a potom i u Split, gdje danas živi i radi, između ostalog kao voditelj programa i 'duša' specijalizirane knjižare Utopija. Poeziju, prozu i novinske tekstove objavljivao je u domaćoj i regionalnoj periodici. Objavio: L’ Amore Al Primo Binocolo (s Mehmedom Begićem, Nedimom Ćišićem i Veselinom Gatalom), Tri puta trideset i tri jednako (s Mehmedom Begićem i Nedimom Ćišićem), te samostalne knjige pjesama S rukama pod glavom, Mama ja sam uspješan, Život je šala i Marko Tomaš i druge pjesme.

Reviews

[Katarina · Rating 5 out of 5]

'Moram, prije svega, da te pitam:
koliko ljudi znaš da su spremni putovati,
makar i tričavih stotinjak kilometara,
zbog nečeg što bi tek mogla biti ljubav?'

'putujući
shvatio sam
nemam kuće osim ljubavi.'

[Goran Jankuloski · Rating 2 out of 5]

Ništa me nije uhvatilo...

[Marija Đurđević · Rating 3 out of 5]

Nisam baš oduševljena poezijom koju piše Marko Tomaš. Mada, generalno imam problem sa savremenom poezijom, smeta mi izostanak rime, a zatim nepovezani i nabacani stihovi, naročito kada nemaju neko dublje značenje, ili imaju, a ja ne razumem. Ali kada nešto ima smisla, čak mi se i taj stil dopada. Polovina pesama mi zaista nije imala nikakvu poentu (uz dužno poštovanje ljubiteljima ovog pesnika) dok je druga polovina bila odlična. U ovoj zbirci se protežu razne teme, a između ostalog ljubav, smrt, rat… Od mene ipak 3⭐️, jer koliko su pojedine bile dobre, druge ipak nisu moja šoljica čaja.

Ostaviću vam neke stihove koji su se meni baš dopali, a vi sami prosudite da li biste čitali.

„Čovjeka ne određuju
izbori koje je napravio
određuju ga šanse
koje je propustio.“

„Kad sam otkrila piće
osjećala sam kao da sam pronašla način
kako da se suočim sa svijetom.
Problem je što se uvijek moraš probuditi
i nastaviti po starom.“

„Moram, prije svega, da te pitam;
koliko ljudi znaš da su spremni putovati,
makar i tričavih stotinjak kilometara,
zbog nečega što bi tek mogla biti ljubav?“

„U meni noćas nema tišine
razni glasovi
izgovaraju tvoje ime -
glas pijanice, glas pospanog djeteta,
onaj jutarnji glas kroničnog pušača,
unjkavo šištanje alkoholičara na lječenju,
kokainski glas neizlječivog samoubojice,
zaljubljeni glas muškarca koji tvoje ime
uvijek izgovara kao besmrtan stih.“

„Ej, ja nemam uputstva
za uporabu tvog srca,
ali ako te ne mogu dodirnuti
drugačije nego riječima,
nikada neću prestati pisati.“

[Lavanda · Rating 5 out of 5]

Tužan čovjek, odličan pjesnik.