What do you think?
Rate this book
Suhozid
Drugi svjetski rat odvija se na dalmatinskom otoku, a četiri žene i jedna djevojčica pokušavaju živjeti normalnim životom u neočekivanim i nenormalnim okolnostima. Staša Aras u romanu Suhozid poetskim jezikom pripovijeda o sudbinama Anke, Mile, Lidije, Vere, Marte i Blage, toliko ih približavajući čitatelju da gotovo možete osjetiti miris makije i smilja toga škrtog otoka, buru kako vam razmazuje kapljice mora po licu, pod prstima opipati hladan kamen dalmatinskih kuća ili okusiti proju tek izvađenu iz pećnice.
Suhozid opisuje kako se život odvija kada se čovjek navikne na glad, čekanje, nepovjerenje, neimaštinu, gužvu, neizvjesnost i strah dok istovremeno dočarava i trenutke živosti, veselja i slavlja, koji poput mladih izdanaka donose svjetlo i nadu čak i u najtežim situacijama. Priču o životima ovih žena nadopunjuju didaskalije, zbog čega povremeno imamo dojam da prisustvujemo igrokazu – kao da se rat i sve što on nosi odvija na nekoj pozornici, dok stanovnici otoka, pogođeni njegovim posljedicama, postaju tek statisti u vlastitim životima.
Suhozid opisuje kako se život odvija kada se čovjek navikne na glad, čekanje, nepovjerenje, neimaštinu, gužvu, neizvjesnost i strah dok istovremeno dočarava i trenutke živosti, veselja i slavlja, koji poput mladih izdanaka donose svjetlo i nadu čak i u najtežim situacijama. Priču o životima ovih žena nadopunjuju didaskalije, zbog čega povremeno imamo dojam da prisustvujemo igrokazu – kao da se rat i sve što on nosi odvija na nekoj pozornici, dok stanovnici otoka, pogođeni njegovim posljedicama, postaju tek statisti u vlastitim životima.
216 pages, Hardcover
Published April 1, 2025
29 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 6 of 6 reviews
November 1, 2025
Drugi svjetski rat je kulisa, a otok pozornica.
Svjetlo se spušta na živote glavnih likova – žena: Mile, Anke, Marte, Blage, Vere i Lidije.
Tekst u kurzivu donosi nam drugu perspektivu – pogled promatrača, gledatelja izvučenog iz strahota koje rat donosi.
Za vrijeme čitanja, brojni kontrasti sudaraju se unutar vas samih, lupaju po emocijama, vode vas od ljepote do tjeskobe i nazad.
Takav je i ritam, atmosfera, napeta, gruba, poetična istovremeno.
U romanu glas imaju i masline, i stvari, i kuće, a ponekad je glasniji od onog ljudskog.
Autorica ne zauzima strane u ratu – jer tko su “oni”, a tko smo “mi”?
Besmisleno je to razdvajati.
Umjesto toga, iznimnim jezikom i stilom pokazuje kako je to kad jednog dana imaš sve, a već sljedećeg te izbace iz života kakvog si do sada poznavao i ne ostane ti ništa.
Vječna preslagivanja, popisi stvari, rušenja i građenja…baš poput suhozida koji je zaštićen kao nematerijalna kulturna baština, dok ljudski životi ni danas nisu zaštićeni, nisu lišeni patnje, bez obzira na Ženevsku konvenciju i sve sudove za ljudska prava.
U ovom kratkom, nimalo lakoperom romanu, uživala sam u svakoj slici – u jednoglasju, treperenju maslina, sivilu i, da, suncu koje “na ranjenicima izgleda kao da im se smije. Nešto je nedolično u cijeloj slici.”
Književnost koja ostaje u vama i kojoj ćete se vraćati.
“✒️📚Nadknjiževnost?”
Svjetlo se spušta na živote glavnih likova – žena: Mile, Anke, Marte, Blage, Vere i Lidije.
Tekst u kurzivu donosi nam drugu perspektivu – pogled promatrača, gledatelja izvučenog iz strahota koje rat donosi.
Za vrijeme čitanja, brojni kontrasti sudaraju se unutar vas samih, lupaju po emocijama, vode vas od ljepote do tjeskobe i nazad.
Takav je i ritam, atmosfera, napeta, gruba, poetična istovremeno.
U romanu glas imaju i masline, i stvari, i kuće, a ponekad je glasniji od onog ljudskog.
Autorica ne zauzima strane u ratu – jer tko su “oni”, a tko smo “mi”?
Besmisleno je to razdvajati.
Umjesto toga, iznimnim jezikom i stilom pokazuje kako je to kad jednog dana imaš sve, a već sljedećeg te izbace iz života kakvog si do sada poznavao i ne ostane ti ništa.
Vječna preslagivanja, popisi stvari, rušenja i građenja…baš poput suhozida koji je zaštićen kao nematerijalna kulturna baština, dok ljudski životi ni danas nisu zaštićeni, nisu lišeni patnje, bez obzira na Ženevsku konvenciju i sve sudove za ljudska prava.
U ovom kratkom, nimalo lakoperom romanu, uživala sam u svakoj slici – u jednoglasju, treperenju maslina, sivilu i, da, suncu koje “na ranjenicima izgleda kao da im se smije. Nešto je nedolično u cijeloj slici.”
Književnost koja ostaje u vama i kojoj ćete se vraćati.
“✒️📚Nadknjiževnost?”
May 4, 2025
Još jedan u nizu suvremenih hrvatskih romana karakteristične otočke atmosfere. Ne samo otočke, nego i ratne, i nije teško pogoditi o kojem se otoku radi. Roman hvata jedan kratak period u životu otoka, s kraja 1943. i početka 1944. godine, u jeku ratnog vrtloga, bombardiranja, savezničkih akcija i nadolazećih promjena koje likovi tek naslućuju i pokušavaju ih prihvatiti. A ti likovi su mahom žene - sestre Mila i Anka, njihova susjeda Blaga, djevojke izbjegle iz grada, Lidija i Vera, i djevojčica Marta. Ima tu i muških likova, podjednako interesantnih (nepoćudni partizan Jerko, a pojavljuje se tu i stvarna ličnost, dirigent Oskar Danon). Ali naglasak je ipak na ženama. Ispripovijedan gotovo u dahu, bez podjele na uobičajena poglavlja, roman je tek povremeno isprekidan dijelovima pisanima u kurzivu, nalik na didaskalije, što još više pojačava dojam da gledamo ili čitamo predstavu, a likovi pred nama u stvari su likovi na pozornici povijesti.
"Priču po porodu pljesneš rukom po guzici i onda ona zaplače."
Staša Aras uspjela je priči iz ratnog doba dati nov, originalan ton i stvoriti specifičnu atmosferu iščekivanja, tjeskobe i gubitka. Mudro ispripovijedano, s mjerom, bez suviše detalja i filozofiranja, a ipak tako da je rečeno sve što je bitno.
"Priču po porodu pljesneš rukom po guzici i onda ona zaplače."
Staša Aras uspjela je priči iz ratnog doba dati nov, originalan ton i stvoriti specifičnu atmosferu iščekivanja, tjeskobe i gubitka. Mudro ispripovijedano, s mjerom, bez suviše detalja i filozofiranja, a ipak tako da je rečeno sve što je bitno.
August 4, 2025
Sve što želim reći je: ovu cu knjigu sigurno ponovo pročitati i zelim procitati sve knjige od Stase Aras!
May 27, 2025
3.75 ✨
August 10, 2025
„Zašto ti je tako važan taj suhozid?"
Sada Mila slegne ramenima: „Da ti pravo kažem, ne
znam, tako mi je došlo. Stalno sam imala pred očima kako
je taj zid stajao ovdje razvaljen. Nekako mi je bilo muka
od razvaline, ako možeš shvatiti. Kopkao me nered koji
ostavljamo za sobom. To nije prava slika nas. Prebrzo je.
Nije mi žao kuće ni polja, tamo je sad nešto drugo. Tu ne
mogu ništa, ali ovaj zid su samo ovako razbili. Nije me na-
puštala ta slika i sad sam tu došla, a imala sam osjećaj, znaš,
dok sam se penjala ovamo kao da idem u štalu napojiti
blago. Kao da me nešto živo ovdje čeka, nešto što me treba
vuklo me ovamo. Jer ovo,"okrene se iz klečećeg položaja
prema moru, "ovo gdje oni nas vode. Oni nas ne trebaju
stvarno, kao da nas miču od nas samih. Nas treba ovo."
Pa uzme još jedan kamen s gomile i stane ga žuljati
i gurati, tražiti najbolje mjesto za njega u zidu, gdje će
sjesti.
Sada Mila slegne ramenima: „Da ti pravo kažem, ne
znam, tako mi je došlo. Stalno sam imala pred očima kako
je taj zid stajao ovdje razvaljen. Nekako mi je bilo muka
od razvaline, ako možeš shvatiti. Kopkao me nered koji
ostavljamo za sobom. To nije prava slika nas. Prebrzo je.
Nije mi žao kuće ni polja, tamo je sad nešto drugo. Tu ne
mogu ništa, ali ovaj zid su samo ovako razbili. Nije me na-
puštala ta slika i sad sam tu došla, a imala sam osjećaj, znaš,
dok sam se penjala ovamo kao da idem u štalu napojiti
blago. Kao da me nešto živo ovdje čeka, nešto što me treba
vuklo me ovamo. Jer ovo,"okrene se iz klečećeg položaja
prema moru, "ovo gdje oni nas vode. Oni nas ne trebaju
stvarno, kao da nas miču od nas samih. Nas treba ovo."
Pa uzme još jedan kamen s gomile i stane ga žuljati
i gurati, tražiti najbolje mjesto za njega u zidu, gdje će
sjesti.
July 26, 2025
Treba izdržati prvih pedeset stranica. Tek tada roman otvori pluća, a kamen progovori.
Staša Aras smješta priču na dalmatinsko ostrvo u vrijeme Drugog svjetskog rata. Četiri žene i jedno dijete nose tišinu, strah i glad, dok rat šušti izvan kadra. Stil je bogat, gotovo gust do zasićenja, s rečenicama koje mirišu na more i kamen, građenim kao da stojiš pred pozornicom.
Likovi se, međutim, stapaju. Njihovi glasovi često zvuče jednako, lica se miješaju, pa moraš zastati da ih razdvojiš. Njihova svijest o zlu koje dolazi djeluje više kao glas autorke nego unutrašnji strah koji bi trebalo da osjećaju. Ipak, kad roman uhvati ritam, osjeti se težina ostrva – onaj tvrdi mir suvomeđe koji se gradi rukama, kamen na kamen, bez maltera, samo šutnja i more.
Staša Aras smješta priču na dalmatinsko ostrvo u vrijeme Drugog svjetskog rata. Četiri žene i jedno dijete nose tišinu, strah i glad, dok rat šušti izvan kadra. Stil je bogat, gotovo gust do zasićenja, s rečenicama koje mirišu na more i kamen, građenim kao da stojiš pred pozornicom.
Likovi se, međutim, stapaju. Njihovi glasovi često zvuče jednako, lica se miješaju, pa moraš zastati da ih razdvojiš. Njihova svijest o zlu koje dolazi djeluje više kao glas autorke nego unutrašnji strah koji bi trebalo da osjećaju. Ipak, kad roman uhvati ritam, osjeti se težina ostrva – onaj tvrdi mir suvomeđe koji se gradi rukama, kamen na kamen, bez maltera, samo šutnja i more.
Displaying 1 - 6 of 6 reviews