Počiniću zlo kojem si me naučio, ali ću ga nadmašiti!
Tri devojke bude se zaključane u kolibi na periferiji grada. Ispod kreveta nalaze mobilni telefon putem koga dobijaju mogućnost da izaberu svoju sudbinu.
Osam godina kasnije počinjeno je dvostruko svirepo ubistvo. Šefica Odseka za krvne delikte Kristina Preradović traži pomoć nekadašnjeg kolege, profajlera, koji kao profesor kriminologije radi na Univerzitetu u Beogradu.
Način izvršenja monstruoznog zločina ostavio je policiji mogućnost da samo nagađa motive i identitet počinioca, ali profesor Petrović psihološkom forenzikom dolazi do uznemirujućeg zaključka – ovo nije prvo delo nepoznatog počinioca i samo je pitanje dana kada će ubiti ponovo...
Ukus straha prvi je psihološki triler na ovim prostorima koji se kroz metode forenzičke psihologije bavi temom profilisanja serijskih ubica.
„U romanu Ukus straha Zorana Petrovića, strah osećate svim čulima, a njegov ukus je čak i iz misli gotovo nemoguće odagnati. Zato se pripremite za nesvakidašnji triler pun neizvesnosti i strepnje, uz koji ćete se sve vreme pitati – da li suočavanje sa strahom zaista od njega oslobađa?“ – Vanja Bulić, pisac bestseler triler serijala o novinaru Novaku Ivanoviću
„Autor je znanja iz kriminalističkog profilisanja na kreativan način pretočio u Ukus straha, roman koji deluje autentično poput monstruoznih slučajeva iz prakse. Ako ne bi znali da je ovo fikcija, čitaoci bi imali utisak da u rukama imaju dramski obrađenu studiju slučaja koji se zaista desio.“ – Dr Dag Kolarević, profesor psihologije kriminala i kriminalističkog profilisanja
„Dinamičan, uzbudljiv, napet roman pun obrta i jakih emocija, iz pera visprenog pisca koji vešto barata zahtevnim žanrom.“ – Mina Kebin, urednik
Ova knjiga me je bukvalno uvukla u sebe. Nisam očekivao da me toliko uzdrma i navede na razmišljanje o tome šta strah zaista jeste i odakle dolazi.
Autor piše direktno, jasno, ali u isto vreme osećaš da iza svakog poglavlja stoji neko ko zna o čemu govori, pre svega o ljudskoj psihi. Likovi su stvarni, situacije jezivo uverljive, a sve vreme je prisutan osećaj nelagodnosti... on nije tu ni zbog krvi, ni zbog nasilja, više zbog nečeg što prepoznaješ u ljudskoj prirodi.. Dopalo mi se što radnja nije natrpana akcijom ,,na silu“, već je sve fino dozirano , taman toliko da ne možeš da prestaneš da čitaš. I ono što me je posebno iznenadilo iako se sve vrti oko mračnih tema, roman nije patetičan, ni težak za praćenje. Naprotiv, čita se lako, ali ostavlja dubok utisak.
Ukus straha je kod mene izazvao takav utisak, da ne znam šta pre da kažem. Autor je bukvalno "pokidao". Odavno nisam osetila ovoliku količinu uzbudjenja zbog knjige. Pročitala sam sva Zoranova dela i fascinantno je kako raste kao pisac. Svaki put prevazidje sve ono što može da se očekuje od književnika. Inspiracija mu je savršena, motivi odlični, poigravanje sa psihom čitaoca nestvarno. Odredjene rečenice su mi izazivale suze, a odredjeni obrti pozitivan šok. Vešto krije rasplet i do samog kraja čitaoca drži u neizvesnosti, pa to daje posebnu draž celoj priči. Preporuka za sve buduće čitaoce i zahvalnost Zoranu za ovako dobro delo koje je stvorio.
Ima li bolje preporuke za jedan psihološki triler od činjenice da to što sam je čitala na plaži nije uspelo da ublaži njenu mračnu i napetu atmosferu? Majstorski napisana priča drži pažnju od početka do kraja i izaziva u čitaocu onaj blagi i konstantni osećaj jeze koji nas ne napušta sve do samog kraja u kojem doživljava apsolutni klimaks. Likovi Kristine i Profesora su mi se izuzetno dopali, imaju tu neku lepu hemiju koja me je podsetila na slavni dvojac Moldera i Skali, iako ova priča nema baš nikakve veze sa natrprirodnim i onostranim. Kada tome dodamo intrigantne i monstruozne slučajeve, sjajno vođeno profilisanje, bajke, Šekspira i atmosferu koja nekako podseća na London Džeka Trboseka, dobijemo triler koji je nemoguće ispustiti iz ruku, a istovremeno želimo da potraje. A dobijemo i mnogo pitanja za razmišljanje koja sežu dalje od ove priče, sve do ljudske prirode, genetike i onog finog odnosa između prirode i odgoja. Da li smo se rodili takvi kakvi smo ili smo to u međuvremenu postali? Ogromna preporuka od mene, uz želju da ovaj sjajni dvojac dobije još neki slučaj za rešavanje ♥️
Roman me odmah uvukao – mračan, napet i drugačiji od svega što sam dosad čitala kod domaćih autora. Strah se ovde oseća bukvalno u svakom poglavlju, ali ne na kliše način, već kroz ljude, njihove misli i postupke. Na sjajan način je iskoristio bajke !( Nadam se da ću ispeti negde da nađem i pročitam originalne verzije tih bajki napisane za odrasle osobe a ne za decu.)
Podsetio me na Ju Nesbea ,koji mi je jedan od omiljenih pisaca trilera ,– ne po stilu, nego po tome kako ti stalno drži pažnju i tera te da čitaš dalje. Ovaj triler ima "svoj ukus" i vredi ga probati. Velika preporuka i čekam sledeći triler💜💜💜
Progutala sam je za dan! Moram da priznam da me roman baš prijatno „prodrmao“. I to mislim u najboljem mogućem smislu. Nisam očekivala da će me ovako uvući u priču — a uvukao me je do te mere da sam imala utisak da i ja hodam tim mračnim ulicama i osećam taj strah o kome Petrović piše. NE ISPUŠTA SE IZ RUKU DOK GA NE ZAVRŠIŠ!!!
Razmišljala sam se između 4 i 5 zvezdica, ali više zaslužuje 5. Način na koji ovaj čovek piše tenziju, pffffff Bila sam ubeđena da je sve jako predvidivo, na kraju je ispalo da nisam bila baš blizu 😅 A poslednji pasus knjige? Naježila sam se od glave do pete
Knjiga koju morate imati u svojoj biblioteci. Neverovatna napetost, koja vas drzi do poslednjeg trenutka, u ocajnom pokusaju da provalite ko je ubica, kao i poslednji pasus, zahtevaju bar jednu tableticu za smirenje pored knjige, ili dobar viski. Inace, nije preporucljivo za one sa slabim srcem.
Zaista odlično napisana knjiga, kao i sve Zoranove knjige koje sam do sada pročitala. U ovoj knjizi se vidi da Zoran veoma dobro poznaje profalisanje i da se savršeno snalazi u pisanju različitih žanrova. Radnja se bazira na niz serijskih ubistava koji podsećaju na ubistvo koje se desilo nekoliko godina ranije pre nego što je ubica krenuo da dela po glavnom gradu i izaziva strah po ulicama Beograda. Kako vreme prolazi šefica odeljenja za krvne delikte i njen stari poznanik će shvatiti da je slučaj mnogo složeniji nego što je delovao.
Uh, upravo sam završila čitanje knjige, i ostala zamišljena, sa nekom gorčinom u ustima. Možda je to ukus straha? Ne bih želela da saznam to na drugačiji način. Sasvim je dovoljno da uplovite u ovu priču, i da se skamenite od jeze.
Koliko god se trudila da se ne poistovetim sa žrtvama i ubicama, nije mi uspevalo. Ne smem sebi ni da priznam da sam u jednom momentu osetila sažaljenje tamo gde nije trebalo da ga bude. 🙈
Uglavnom o teškim poremećajima ličnosti i psihopatama čitamo u skandinavskim trilerima, i ne dotiče nas to toliko jer su "daleko", ali kada se takve ličnosti smeste u Srbiju, i počine brutalna ubista, ne možemo ostati ravnodušni. Jer nikada ne znamo ko, od ljudi koje srećemo, kakav profil ličnosti ima i šta je u stanju da uradi. Sama pomisao na to da smo okruženi ljudima koji svoje psihičke probleme i traume nose u sebi tiho i pod maskama, izaziva nelagodu. Iako je ovo fikcija, odlično svi znamo da se takve stvari dešavaju i nisu nemoguće.
Zoran je ovim delom pomerio granice domaćih trilera. Nešto što do sada nismo čitali na našoj "domaćoj sceni". Ne mogu da ga poistovetim sa svetski poznatim piscima ovog žanra, jer je u ovu priču uneo snažan lični pečat, što ga u velikoj meri izdvaja od ostalih. Stvorio je jednu kompleksnu priču, koja prevazilazi granice našeg poimanja zla.
Volite li da zaronite u mračnu stranu ljudske prirode? Ne znam koliko će vam se dopasti iz ovog ugla, pošto seže do najvećih dubina,otkrivaćuji sloj po sloj. Ali ćete želeti da saznate sve.
Kao savršen balans između svetla i tame, dao nam je prelepe, poetične opise prirode, jeseni, zime...taman da odahnemo od napetosti tamo gde treba.
Razume se da je za ovakvu jednu priču potrebno mnogo znanja i informacija iz oblasti psihologije, forenzike i profajlinga, pa se jasno vidi piščevo poznavanje istih.
Posebno me je oduševilo to što je sve do najsitnijih detalja objašnjeno i potkrepljeno teorijom. Kao novi momenat u trilerima, imamo kriminalističko profilisanje. Kažem novi, jer se ja nisam sa tim sretala u toj meri kao u "Ukusu straha". Profesor Petrović pokazao nam je nov način da otkrijemo ubicu, da pronađemo motiv i da shvatimo kako on razmišlja. Empatija i tumačenje su glavni aduti koje koristi u svom poslu. Iako empatija ponekad može da odvuče na pogrešnu stranu...zar u svemu ne postoji mač sa dve oštrice? Radnju ću izostaviti...samo ću jedan mnogo jak citat ostaviti ovde... "Bajke nisu izmišljene da uspavaju decu, već da probude odrasle..."
Za početak da priznam, imala sam OZBILJNE predrasude u vezi sa domaćim autorima i trilerima! Znate već, čitaš Ficeka, Karizija...i misliš: "Ma daj, ko to može da isprati na domaćem terenu? Domaći pisci su za neku sporiju, književnu dramu..." Znam, znam, užas. Ali, evo me, totalno demantovana! Uzela sam "Ukus straha" Zorana Petrovića i, ljudi moji, pa ovo je ludilo mozga! Ovo mi je prva knjiga ovog autora i malo je reći da sam oduševljena. Ovo nije samo triler – ovo je psihološko poniranje koje te hvata za gušu! Od prve strane je jasno da se Petrović ne šali. Priča odmah kreće žestoko – tri devojke zarobljene u kući, biraju svoju sudbinu, a onda osam godina kasnije imamo dvostruko ubistvo inspirisano bajkama... Kažem vam, brutalno i mračno. Kao neko ko je upravo preživeo Ficekovo ludilo, moram da kažem: Ovaj čovek zna šta radi! Radnja je dinamična (tempo je takav da nemaš vremena da dišeš!), a stalna smena priča o profajleru i zločinu tera te da gutaš stranice. Obrt na kraju? Da, preokret je tu, i da – šokira! Ali nije to samo šok, već kompletna priča i psihologija ubice koja te na kraju baci u razmišljanje. Ako ste, kao i ja, mislili da naša scena nema brutalno dobar psihološki triler, onda vas molim - uzmite "Ukus straha"! Posle ovoga, bacam sve predrasude u kantu i sa nestrpljenjem čekam i nadam se nekom novom njegovom trileru. Ko nije pročitao, a voli ovaj žanr, jedna ogromna preporuka od mene! I za kraj, od mene ocena 10/10, bez greške!
I opet se naterah na hajp oko ove knjige, kako bi to na kraju bilo jedno pusto razočarenje, ni manje ni više. Obećavam sebi kako ne nasedam više na te hajp fore, gde te poznanice bombarduju recenzijom od po pet zvezdica po fejs grupama, samo zato što te znaju, uvlačeći nas, iskrene čitaoce u zamku hajpa.
Elem, vratimo se priči, jer je krivica moja!
Više je nego očigledno kako je ovaj pisac možda bio opsednut serijom "You" ili pak serijalom filma Kolektor, ali kada se te dve ideje pomešaju sa domaćim stilom pisanja, dobija se jedna fatalna greška - tri devojke koje će osetiti ukus straha, a ta emocija je opisana domaćim stilom, neka detektivska zavesa istrage, koja se trudi da iskoči iz kalupa, a onda bup - ipak ne.
Moram priznati da prvi de vuče ka čitaju, zaletiš se punom parom, ali sve pada u vodu kada već od polovice slutiš tako trom i dobro poznati kraj.
Ne znam, možda sam se zarazio Britanskim krimićima i trilerima, možda francuskim policijerima, pa mi sve ovo nekako deluje i previše domaće, previše dosadno i isto... Uvek isto lično, već viđeno sve...
Ne znam, možda je do mene, možda hajp loših priča...
Obično ne ostavljam digitalne ocene i ne verujem da se knjige mogu ocenjivati brojevima i zvezdicama, ali žalim što delo ovog kalibra ne mogu oceniti višom ocenom od 5 jer mislim da to zaslužuje. Upravo zato što znam da mnogi čitaoci poput mene retko ostavljaju "review", velika dela savremene književnosti, a Ukus straha to nesumnjivo jeste, ostaju prepuštena često zlonamernim i površnim virtuelnim kritičarima.
Zoran Petrović je napisao ono što se kod nas retko viđa. Ukus straha je inteligentan, zastrašujuće uverljiv i tehnički besprekoran psihološki triler. Ovaj roman vidim kao duboko istraživanje samog zla, traume i ljudske psihe, ispričano kroz prizmu čoveka koji zna šta radi.
Koliko čujem autor dolazi iz sveta psihologije i kriminologije, i to se vidi na svakoj stranici. Profajling u njegovoj verziji je realan, iscrpan i napet proces. Likovi su živi, iako progonjeni sopstvenim senkama, deluju kao ljudi koje možete sresti na ulici i upravo to je najstrašnije.. Petrović nam nudi zagonetku i unutrašnju disekciju zla; da li se ubica rađa ili postaje? Koliko sistem zakazuje pre nego što neko pukne? Da li strah može da ima ukus i kakav?
Uzbudljiva, napeta avantura sa nekoliko velikih i malih iznenađenja, kako i priliči romanu krimi žanra. Vođenje priče je odlično, detalji pažljivo osmišljeni i plasirani u pravom trenutku, a autorov stil je prepoznatljiv, mada nešto svedeniji nego u njegovim fantazijskim knjigama. Oseća se dah atmosfere iz ''Praznika zveri'', tako da čitaoci koji su voleli ovaj serijal neće biti razočarani, iako u ''Ukusu straha'' nema fantastike. Ja nisam veliki ljubitelj krimića, pročitam tek poneki jer mi se ne dopada kruti obrazac na kome su uglavnom zasnovane priče o zločinima, zločincima i njihovim goniocima. Ovu knjigu kod mene preporučuje ponajviše to što ''ima mnogo psihologije'', ali moram da primetim da je i sama ideja originalna (ubica kažnjava ''nesavesne'' usvojitelje siročića), te da ima sasvim dovoljno zagonetki i čisto fizičke akcije za čitaoce trilera. Naravno, da ne bude zabune, ovaj roman nije moderni klasik niti ima pretenzije da se poredi sa delima Kiš-Pekić-Pavić ekipe. Međutim, u kategoriji žarnovskih knjiga je ono što bi čitalac ne dišući''progutao'' zato što je, kako moderni potrošački svet kaže: veoma kvalitetan proizvod.
Knjiga koja se čita u jednom dahu! Petrović, koji je saradnik policije (već viđeno u knjigama Laš Kepler),je otac devojčice koju je usvojio nakon razvoda ( msm da su realno šanse u realnosti nikakve, ali ok,možda grešim?). Sarađuje sa policajkom Kristinom,bolesna ubistva,koja su brutalna, i svako ima neki svoj pečat. Drži pažnju,brza je,zanimljiva,kraj nepredvidiv!!!! Sve sam mogla pretpostaviti,sve sem onog kako se završila!! Zadnji pasus BOLESTAN 🤐 Ono što mi je zasmetalo su imena likova koja su retka za mordeno doba, i po meni bespotrebna Đurđa,Slobodanka,Časlav,Milivoje,Budimir Bubić 🤯 prezimena Mrljević,Provost ,Uskoković 🤯zašto...?
Knjiga me je oduševila i oborila sa nogu. Neke od tvistova sam uspela da predvidim, ali neki su me samo izuli iz cipela. Na primer, imala sam neki osećaj da je pomagač ubici žensko, ali sam se u jednom momentu dvoumila da li je to vaspitačica ili kućepaziteljka. Ono što, pak, nisam ni pretpostavila je činjenica da je Milica Bogdanova ćerka. Momenat u kome je Bogdan izabrao da ubije sestru da bi spasao dete me je rasplakao, kao i činjenica da je odmah nakon i sam sebi presudio. Takođe, jedan od najboljih tvistova je sam kraj sa kornjačom i upaljačem.
This entire review has been hidden because of spoilers.
Svidelo mi se najviše jer najzad iz domaćeg pera čitam bihejvioralno-forenzičku priču. To što je plot nešto toliko puta viđeno meni apsolutno ne menja stvar, jer sam ja u stanju da čitam i gledam krimi priče o jednoj te istoj stvari N puta, jer me uvek zanima kako iz različitih uglova možeš videti istu stvar. Uostalom, Criminal Minds i Bones su u svojih 20+ sezona obradili sve ikad, da ne pričamo o CSI serijalima, pa opet se serije i dalje snimaju (i neka ih!). Na sekund, samo na sekund me je kraj pokolebao, jer nisam htela da se tako završi, htela sam happy end, ali ne, ono bi zaista bilo 100x viđeno, ovo je ipak malo drugačije :)
This entire review has been hidden because of spoilers.
Počiniću zlo kojem si me naučio,ali ću ga nadmašiti....
Sta reći o ovoj knjizi kada review pišem odmah po završetku njenog čitanja!? Knjiga koja vas drži u svojim rukama od prve do poslednje stranice. Zoran Petrović je genijalno smislio ovu krimi priču i preneo je na papir onako kako je samo njemu to svojstveno. Ljubitelji ovakvog žanra jednostavno moraju da pročitaju ovu knjigu. Prvi psihološki triler na ovim prostorima i nadam se ne poslednji od ovog pisca
Izuzetno surova ubistva potresaju beogradsku svakodnevnicu. Inspektorka Kristina Preradović i bivši profajler, a sadašnji predavač na fakultetu, profesor Petrović će dati sve od sebe da proniknu u um ubice i zaustave ga.
Slučaj je zanimljiv, istražni postupak je realističan i to mi se sve veoma svielo. Imao sam problem sa "lirskim" mestima u romanu, tačno su mi suviše ublažavala očekivanu atmosferu.