От страниците на тази книга малките читатели ще разберат как Туфо Рижия пират избягва от дома си и как се озовава на телевизионния екран. Ще го видят как тайно се качва на борда на презокеански кораб, без да подозира какво го очаква в Бермудския триъгълник. Ще научат за срещата му с нубийския лъв, за полета му с ракета към покрайнините на Слънчевата система и за още много от страховитите приключения на славния котарак. По следите на рижия опашатко тях със сигурност ги очакват големи забавления.
Георги Константинов е роден през 1943 г. в Плевен. Завършва Софийския университет със специалност българска филология. Работи като заместник главен редактор на вестник „Народна младеж“, главен редактор на списание „Родна реч“, главен редактор на списание „Пламък“. Народен представител (БСП) е в Седмото Велико Народно събрание, както и заместник министър на културата, главен секретар на Съюза на българските писатели, член на българския ПЕН-център от 1996 г. и негов председател от 2000 година.
Георги Константинов Христов е български писател и поет, автор на над тридесет книги поезия и книги за деца. Стиховете му са превеждани на английски, японски, хинди, руски и немски, а книгата му „Туфо, рижият пират“ е издадена на немски, френски, руски, украински, полски и други езици.
Tufo je jedan u suštini običan mačak sa naročitim talentom da upada u nevolje. Svaki čas zavuče nos negde gde ne treba i tako završi (bez nekog posebnog reda) u podrumu, na brodu, u avionu, u cirkusu, u stanu sa zbirkom leptirova (to se nije dobro završilo), u svemiru... ali se uvek izvuče i vrati kući. Tufo je simpatičan i bezazlen i njegovi doživljaji su pristojno štivo za mlađu decu, recimo 7-10 godina (korice našeg izdanja to pomeraju malo naviše, 9-12, verujmo njima a ne meni).
Ono što barem odraslom čitaocu može pasti u oči jeste činjenica da se priroda Tufovih avantura i ton knjige značajno menjaju tokom knjige. To je prirodno jer su priče o Tufu nastajale tokom dužeg vremenskog perioda, ali kad se čitaju ovako na gomili, može i da zasmeta. Pre svega mislim na dve stvari: najpre, u početku se Tufo sreće sa prilično standardnim situacijama koje nemaju veliki odmak od stvarnosti (npr. gradski mačak otkriva selo) da bi tokom vremena njegove pustolovine postajale sve otkačenije i nestvarnije a barem u jednom trenutku Tufo progovara da bi svom spasiocu naveo tačnu adresu na koju treba da ga odvede (ta čudesna pojava se ne ponovi niti obrazlaže). Drugo, ostaje jak utisak da je Konstantinov tokom vremena postao gorči i tmurniji i da je poželeo da i deci vrlo eksplicitno saopšti ponešto o tamnijoj strani života - što nekad funkcioniše, a nekad, kao u sporednom liku bicikliste koji se oda alkoholu, baš i ne. Sve u svemu, ovo je pristojan dodatak dečjoj literaturi o mačkama koja je odavno postala nepregledna, ali nema opasnosti da će smeniti mog ličnog favorita, Karbonela :)
Uzbudljiva zbirka priča o Tufu, običnom, neobičnom riđem mačoru. Na svakoj stranici upada u novu nevolju, iz koje se stručno izvlači ali završava u drugoj, u kojoj mu pomaže novi životinjski poznanik, i tako u krug dok ne završi nazad u svom stanu na 16.spratu. Zaista veoma zanimljiva knjiga, kojoj dajem 4/5 samo zato što mi se poslednja priča nije dopala, smatram da je dosta ozbiljnija od ostalih, i da deci u knjigama ne bi trebalo servirati strahote današnjice.