Bogovi umiru glupom smrću

by Srdan Kosović

Lažni car Šćepan Mali u doba kovida.

Autsajder dolazi u Crnu Goru u doba litija, ali ga zatiče kovid i on nehotice kreira tragikomediju o vjeri, nevjeri, laži i identitetu u zemlji gdje su crkva, politika i istorija stalno u karantinu. Roman koji preispituje šta znači vjerovati — i u šta se pretvaramo kad pokušamo da budemo neko drugi. Dramedija o lažima koje izgovaramo da bismo preživjeli, i vjerovanjima kojima se predajemo da ne bismo poludjeli.

„Bogovi umiru glupom smrću“ je duhovita, sumorna i lucidna parabola o Balkanu zarobljenom između mantije i maske, ne samo pandemijske.

167 pages, Paperback

Published May 9, 2025

About the author

Srdan Kosović (1987) je crnogorski novinar, urednik i kolumnista. Po obrazovanju politikolog. Od 2018. do 2023. je bio glavni i odgovorni urednik Vijesti, a kolumne i analize je objavljivao i u većini zemalja bivše Jugoslavije, u Italiji i Velikoj Britaniji. Bogovi umiru glupom smrću je njegov prvi roman.

Reviews

[Bojan Gačić]

Vagoni jugoslovenskog vremena neka su od najusamljenijih mesta na svetu. Ne samo jer u svojoj građi i etru nose breme prošlih vremena, raspadnutih republika, zaboravljenih mladosti i protraćenih potencijala kao večitog polazišta, već zato što ti isti vozovi, sve skupa sa svojim putnicima i državama, ne idu nigde.

U jednom takvom vagonu, u jednom večitom životnom tranzitu, nalazi se glavni junak - mesečar Rade. Zaglavljen između fakulteta i profesije, statusa Crnogorca u Srbiji i Srbina iz Crne Gore, opore sadašnjosti i nemile budućnosti, pandemije i litija, u jednom takvom magičnom vozu na relaciji Beograd - Bar on donosi odluku - pretvaraće se da je pop i čitav ovaj haos nekako iskoristiti za sebe.

Roman "Bogovi umiru glupom smrću" hvata jedan vrlo svež istorijski trenutak u sklopu tradicionalnih raskola. Odnos čoveka prema Bogu, vernika prema crkvi, građanina prema politici, pojedinca prema naciji i nacionalnosti, kao elementi balkanskog brenda Rubikove kocke iz koje večito proizilaze šizmatične i šizoidne kombinatorike, prikazani su u maniru filmičnosti i humora.

Srdan Kosović pokazuje se kao autor sa potencijalom, čiji novinarski "bekgraund" pruža britke jezičke trenutke i osećaj za disciplinovano pripovedanje.

Prostora za napredak najviše ima u domenu "širenja priče" i smanjenim uplitanjem žurnalistike u beletristiku. Manje je više, što nije sporno ali književnost, pogotovo ona koja pokušava da se hvata u koštac sa širokom lepezom aktuelnih dešavanja, nekada zahteva iskorak od odgovora na "klučnih pet novinarskih pitanja", a samim tim i veću autorsku slobodu izražaja.

Za prvi roman, ovde ima šta da se slavi i uzme kao zaliha za budućnost. Gospodin Kosović će zasigurno nastaviti da piše, jer vidno je da ima šta da kaže. Ostaje pitanje probijanja sopstvenih barijera, uredničkih intervencija i izlaska iz zone komfora. Ali, znate kako kažu, sreća prati hrabre a Bog će da pomogne dok god ima kome.

[Marko Vulević · Rating 5 out of 5]

Imao sam privilegiju da ovu knjigu pročitam još prije njenog zvaničnog izlaska, i moram priznati da je ostavila snažan utisak na mene. Iskreno, ovakva tematika zasigurno ne bi bila moj prvi odabir, ali knjige su nam, čini se, uvijek negdje zapisane i pronađu put do nas onda kada treba.

Bogovi umiru glupom smrću je djelo koje je istovremeno lijepo, zanimljivo, poučno i političko. Autor nas vodi kroz priču koja se čita lako, ali u sebi nosi više slojeva značenja. Iako negdje pri početku postoje djelovi vezani za sport koje nijesam u potpunosti shvatio (što je više do mog potpunog nepoznavanja te oblasti nego do autora), to nije umanjilo uživanje u čitanju.

Ono što posebno osvaja jeste žanrovska i rodovna raznolikost - knjiga vješto kombinuje elemente lirskog, epskog i dramskog, čineći je bogatom i raznovrsnom. Dijalozi su jasni, smisleni i prirodni, dok su unutrašnji monolozi duboki i promišljeni, nudeći čitaocu uvid u kompleksnost likova i njihovih unutrašnjih svjetova.

Sve u svemu, riječ je o odličnoj knjizi koja nudi mnogo više od onoga što se na prvi pogled može naslutiti. Preporučujem je svima koji vole književnost koja izaziva misao, ali i pruža čitalačko zadovoljstvo.

[Jelena Djurkovic · Rating 5 out of 5]

Potpuno drugačije od onog što sam očekivala iz recenzija (i znajući Srdana kroz njegov novinarski opus) – i drago mi je što je tako, jer, koliko god voljela kako Srdan piše kao novinar, ovo je zapravo mnogo više od obične priče. Knjiga me je i iznervirala i nasmijala i rastužila, ali ponajviše zamislila i uzdrmala. Složiću se samo s jednim pređašnjim komentarom odavde, a to je da je roman slobodno mogao biti i duži.
Srdane, čestitke na prvijencu, a dok čekamo nešto novo iz tvog pera, ja ću se sigurno vratiti ovoj knjizi makar još jednom jer sam sigurna da ću otkriti još slojeva koji su mi promakli u prvom čitanju.

[Nikola · Rating 5 out of 5]

Imao sam čast da ranije pročitam draft verziju, pa sad i zvaničnu. Nekad mi je Srdan bio i urednik, i tada sam imao dosta da naučim od njega, ali mu nikad nisam rekao koliko mi je tada, kao "ponovnom početniku" značio njegov povremeni input.
Jedino što mi se ne dopada je što nije duži roman. Ali, vizija je ostala netaknuta i to je, negdje, i najvažnije. Veoma zanimljivo djelo. Nadam se da neće stati ovdje.

[Đorđe Otašević · Rating 5 out of 5]

Auh. Znam autora dugo pa mogu sasvim odgovorno da tvrdim da je svoje stavove, unutrašnje i vanjske borbe prenio u lik glavnog protagoniste. Kako se sve posložilo u kakofoniju likova i besmisla da bi na kraju izronilo kao potpuno svjesna žrtva sistema i jedna herojska smrt. Kakav roman!!!