Bilo bi veoma teško, a najverovatnije nemoguće žanrovski odrediti ovu knjigu. I u tome je njena čar i lepota, jer je ovo svakako nešto najčudnije i najluđe što sam ikada uzeo u ruke! Možda bi najbolje bilo pratiti samog autora koji nam u podnaslovu kaže da je ovo jedna poema zvuka. A zvuk, ta ludačka asonanca i aliteracija, morphovanje slova i glasova iz jednog u druge oblike, to je ova knjiga. Beli nam najavljuje Drugi dolazak Reči na samom kraju knjige, ali upravo je njegovo delo uspelo da nas sprovede kroz njega; posle toga, ostaje praznina koju niko drugi nije smeo, niti se usudio da popuni. Ovo nije njegovo najpoznatije ili najcenjenije delo (uskoro ću morati i Peterburg da pročitam, koje je označeno kao takvo) ali je svakako najambicioznije. I inače, svaka čast koji je uspeo da ovakvo delo prevede na naš jezik i da pritom zadrži izvorni smisao, koliko god to nemoguće izgledalo, s obzirom na način na koji Beli piše.
Da bih prikazao o čemu se, zapravo, radi, dodajem jedan odlomak, koji sam po sebi ne može previše da privuče nekog, jer bi možda delovalo naporno za čitaoce da na stotinak stranica čitaju tako nešto, no knjiga odlično klizi i zanimljiva je u svakom trenu:
"Pojmovi su modeli procesa; procesi su pokretni; pojmovi su očvrsla slova; u pojmovima se dešava proces spajanja lj, u, b, a, v; u "lj" ne nalazimo ljubav; u "u" je nema; u "b" nema sadržaja; ako je smisao u elementima (molekulima, atomima, slovima) - ljubavi nema u lj, u, b, a, v, dat je spoj "lj" sa "u" plus "b" sa "a" plus "v". U analitičkoj logici tok misli je isti.