Neobično žanrovsko ostvarenje, i premda izvire iz lokalne legende riječ je o angažiranom tekstu koji se izdiže iznad tipičnog nadrealističkog horora i postaje zanimljiv futuristički triler koji se oštro obračunava s tradicionalnim poimanjem i doživljajem vjere.
Oštro, britko i promišljeno; bez dlake na jeziku, autori jasno iščitavaju neke od problema koji tište suvremeno hrvatsko društvo, ali ih pri tome fabularno svijaju kroz žanrovsku leću i time neumoljivo naglašavaju. No, nije ovdje riječ o tek pukoj filozofskoj raspravi. Kada postane očigledno da se duboka i teška zavjera plete u pozadini koja već stoljećima koči čovjeka na putu prema istinskoj slobodi, akcijske, gotovo filmske sekvence iskaču pred čitatelja na mjestima kao što su Prag, beč, Dublin, ali i Slavonski Brod i Bebrin...
Ivan Lutz (1978, Slavonski Brod) je profesor fizike po vokaciji i kosmopolit po uvjerenjima. Do sada objavio nekoliko desetaka priča u gotovo svim SF zbirkama na području Hrvatske i Srbije. Objavio četiri romana: Zovite ju Zemlja (2013.), Drum (2014.), Samo igraj (2017.), 0,001:Novi poredak (2019.) Dobitnik je dvije nagrade „Artefakt“. Zajedno s Leonom Maglićem autor je članka koji je uvrstio Hrvatsku u Svjetsku enciklopediju znanstvene fantastike Johna Clutea. Jedan je od osnivača slavonskobrodske konvencije Marsonikon i jedan od pokretača zbirke SF proze „Marsonic“, i jedan od osnivača i urednika neprofitnog izdavaštva Alienus iz Slavonskog Broda.
Autori previše briju. Ova je knjiga dobro napisana, još samo da nema toliko filozofije i teologije bilo bi super. Svidio mi se kraj, baš je bio dobar i sretan. Samo nisam shvatila zašto lavanda?
Napokon pročitah (htio sam i ranije no okupirale me neke druge stvari, a ovo je ipak papirus s kojim teže komuniciram nego e-verzijom)
Osjećaji su mixani - sve je OK sa tematikom, to je moje područje no ono što me zasmetalo je jako vidljivo prisustvo dva autora. I pogodilo se da jedan stil pisanja ne volim, a drugi mi odgovara tako da sam malo mrljavio neka poglavlja.
Posebice su mi simpatične bajkovite ideje o demokratizaciji crkve za već cca 80 godina :) No way, jedino da se spuste dobroćudni alieni i donesu tehnologiju kojom bi istrijebili glad, bolest i jad no možemo maštati.
Ovo nije dvojka kao u školi - sjetite se GR značenje dvojke je "It was OK!" i to i mislim pa se nemojte previše obazirati na moja zakeranja, ipak sam ja već pomalo "grumpy old man" kojeg svašta zaboli ujutro :)
Presuda je: pročitati svakako!
Brođani bi se trebali iskazati i poharati onu APM knjižaru na Korzu kupivši primjerak.
"Jedno jajce za rezance Jedan novčić za bombončić"
5 ⭐⭐⭐⭐⭐ za ideju 3 ⭐⭐⭐ za izvedbu
Evo, na kraju je odluka pala na 3,5 zvjezdice. I to samo iz razloga što sam ja prokleti perfekcionist i analitičar, a previše detalja mi je ostalo neriješenih. Ideja knjige je genijalna. Atmosfera klišeiziranog zabačenog, zabitog, zlokobnog, praznovjernog, i na kraju i od Boga prokletog Bebrina izvedena je besprijekorno i taj dio priče je čisti paranormalni psihološki horor. Na (mnoge) trenutke nisam bila na čisto radi li se o grupnoj shizofreniji cijelog sela ili našeg naratora ili mene same! Drugi dio priče je triler u najboljem stilu Dana Browna, uglavnom landranje po svijetu u potrazi za ovim ili onim tragom. Treći dio je, recimo historical fiction. Postoji tu i četvrti i peti dio priče jer se otprilike toliko naratora izmjenjuje. Dva autora i njihove razlike u stilovima pisanja, da, jasno vidljive.
Na kraju svega, ostaje činjenica da mi je knjiga ostavila izrazito pozitivan dojam i svakom bi je preporučila za čitanje.
Ali, kao što rekog na početku, moj perfekcionizam me ovdje izluđuje. Priča je trebala (i djelomično uspjela) napraviti puni krug. Pa ću ja nabaciti (meni) nerazjašnjeno, možda se nekad nađe netko da otvori ovaj spojler i stavi točke na i.
Hej, haj, jedno jajce za rezance, jedan novčić za bombončić!
Prva od žanrovskih knjiga u novoj biblioteci Solaris predstavila je dvoje hrvatskih pisaca, Sundaća i Lutza. Sundaću je ovo prvijenac, dok je Lutzov roman "Zovite ju Zemlja" već preveden na dva svjetska jezika (a nema ga u hrvatskom izdanju, apsurd). Da, Drum je neobično žanrovsko ostvarenje, kako i navode u samom sinopsisu na omotu romana. Roman je kombinacija niza žanrova i žanrovskih elemenata, od tajnopovijesne kriminalističke fikcije (koju je popularizirao Dan Brown svojim romanima), ambijentalnog horora pa do niza omiljenih tema znanstvene fantastike. Horor ambijent zabačenog mjestašca uronjenog u fanatizam, sujeverje i malograđanštinu je pogođen u potpunosti i izolacijom te narativnu liniju dobili bi bez brige zaseban roman. Akcijske scene podsjećaju me na Rodriguez/Tarantino kombinacije, svečenici sa sačmaricama, kuleri s nepogrešivim ciljanjem s cigarom u ustima i psovkom na usnama, itd. Pitam se u kojoj mjeri je autorski dio svakog od autora, za Lutza bih mogao pretpostaviti, no Sundaća još nisam nigdje čitao pa ne znam. ;)
Priča je pričana kroz barem pet likova, i to kroz nekoliko epoha koje se međusobno isprepliću u kolopletu vremena; prošlost, sadašnjost i budućnost, omotano u magle malog zabačenog selo Bebrin. Dvojica od glavnih likova su kategorija prilično drskih i srčanih, no-bullshit tipova, Lukasz Kroll ili Robert Cox, pa čak i njegov otac Dan, koji me podsjećaju na Callana Brennu iz Lutzovog prvog romana. Brenna i Cox čak dijele neke zajedničke irske korijene. Kroll je poljskog porijekla, svećenih službenik Vatikanskog ureda za nerazjašnjene pojave, dok je Robert Cox malo kulerskija verzija Brownovog simbologa Roberta Langdona (čak se isto i zovu), u interpretaciji naših autora je čovjek od akcije, skeptik i agnostik koji raskrinkava, kako da se izrazim, "vjerske prijevare".
Bez brige bi mogao stati uz bok većini pseudopovijesnih krimića koji se objavljuju kao džepna izdanja u Hrvatskoj u zadnje vrijeme, samo da su autori stranci. Ovako ih je teško objaviti jer previše vuku na žanrovsku stranu, a to prosječnoj hrvatskom čitateljskom i kritičkim krugu baš i ne odgovara. I usprkos povremenoj konfuznosti i šaranja po svemu i svačemu, po cijelom spektru žanrovskih tema, ima i zabavnih i zanimljivih elemenata, kvalitetnih rješenja; ne sumnjam da se autori nisu zabavili iznošenjem svojim stavova o društvu, posebice religiji i Crkvi kao instituciji. I ustrojstvom Crkve u budućnosti koje je definirano Reformama svećenika iz prošlosti, Laboriana Quinna.
Sve u svemu, Solarisova biblioteka me zasad nije razočarala, sva tri dosad objavljena romana su sasvim dobra. Bit ću blagonaklon i definitivno dati četvorku (ovo je made in cro), jer poslije Brownovih filmova/romana, malo teže probavljam pseudopovijesne krimiće s temom rušenja višestoljetnih crkvenih dogmi, bili oni celofanirani u horor/SF ili ne.
5 kao vrata za knjigu za koju se komotno može reći da je usamljena na literarnoj sceni čitavog regiona, te da se kao takva ni sa čim ne može ni porediti. Kako to obično biva, kada se dva autora udruže i zajedno napišu roman postoje samo dva ishoda - pun pogodak ili totalni promašaj. Srećom po nas ova knjiga pripada prvoj kategoriji. :) Kao što je neko već napisao, ovo je ujedno miks žanrova, ali i priča koja svojom dubinom i kritičnom notom koju nosi nadilazi sve te žanrove. Svi koji se "plaše" i zaziru od svega što u sebi ima SF treba da rizikuju sa ovom knjigom i neće se pokajati. Na momente je ovo horor koji će vas vratiti u djetinjstvo i podsjetiti na strašne legende koje ste slušali i prepričavali sa drugarima, da bi se već u sledećem trenutku knjiga pretvorila u napeti triler sa mnoštvom misterija i zavjera. Taman kada pomislite da je to sve što su autori imali da nam poruče "Drum" se još jednom transformiše i pokaže nam svoju filozofsku stranu na koju ne možemo ostati ravnodušni. Posebno mi je zapalo za oko to što dvojac autora funkcioniše kao da im je ovo ko zna koji zajednički projekat, te se uopšte ne može primijetiti razlika u stilu pripovijedanja u različitim djelovima knjige, već se sve to stopilo u jedan novi "glas". Pošto sam negdje pročitao da pomenuti autori namjeravaju nastaviti da zajedno pišu i objavljuju moram da kažem da se tome unaprijed radujem uz opasku da su sebi visoko postavili ljestvicu kad je kvalitet u pitanju i da im neće biti lako da ovako nastave. :)
Kada bismo Lutz i ja imali isti ukus svijet bi implodirao. :)
Mogu razumijeti zašto se ljudima sviđa ova knjiga. Vješto je pisana (izuzev prvog poglavlja, to kao da je pisao netko drugi), cijela radnja je jako detaljno razrađena i svaki detalj pomno promišljen. Mogu zamisliti grafove koji su crtani kako bi autori imali jasnu sliku onoga što se stvarno dešava.
Ali meni, osobno, radnja je bila prespora. Bila bi ovo jako zanimljiva kratka priča, ali mislim da je u ovom formatu cijela stvar prerastegnuta. Tako sam gutao poglavlja i poglavlja u kojima se jako malo desi i gdje se stvari kreću pužovskom brzinom dok likovi dolaze do točke B... pa do C... I tako sve do kraja abecede.
Cijelo čitanje u konačnici mi je bilo poprilično dosadno, što ne znači da nema nekih svojih pluseva koji će nekom drugom značiti puno više nego meni.
Hrabra je ovo knjiga koja odskače od standarda koji govori da se svatko treba sviđati svakome. Autori su napravili ono što su htjeli, a to ponekad mora platiti svoju cijenu.
Iako... Postoji li zbilja knjiga koja se sviđa baš svakome?
Fantasy, horor, tehnološki triler, sf, avantura...Drum je sve to ali opet ništa od navedenog. Žanrovski neodređen, teško ga je ukalupiti u poznate šablone. Lutz i Sundać samouvjereno vode radnju, ne čineći je ni na trenutak zamornom i teško čitljivom. Priča izlazi iz svojih fabularnih okvira, što je očita namjera pisaca da malo podbodu čitatelja kako bi se zamislio nad tradicionalističkim vrijednostima i vjerom. U srži se radi o sukobu kontrole i slobode, neznanja i spoznaje, tradicije i otvorenog uma, prikazanog kroz cirkularnu priču spašavanja plemenitog pogleda na čovjeka i svijet kroz tzv. "Reforme". Naravno, tu ubacite još i duhove, zavjere, suptilne tehnološke lajtmotive i likove iz raznih povijesnih razdoblja...a sve ih povezuje "drum". Reći bilo što više bi bilo previše spoilanja. Bravo Brođani!
Što reći.....?? Oduševljen idejama... Rijetko se kad toliko pronađem u idejama koje nudi neki roman, ali u ovome sam se pronašao u potpunosti. Odlično izmješane ideje o reformama, fantastike i teške stvarnosti predratnog i ratnog doba. Definitivno roman koji bi preporučio prijateljima...
Reizdanje Druma samo me natjeralo da presložim svoju TBR listu, odnosno promijenim poredak čitanja. I nisam požalio. Ovaj roman je svojevrsni eksperiment koji će se ili svidjeti čitateljima ili ne. Meni je ono prvo. Iz par razloga: Prvi je filozofija Reformi koja šalje poruku svijetu. Gledano iz perspektive duhovnosti i religije, ima li većeg Boga od onoga koji "živi" u nama? Ako pojedinac odabire kako će se ponašati, kako prema sebi, tako i prema drugima, što može poći po zlu? Pod pretpostavkom da odabere dobro. I da, time čovjek dijelom i sebe naziva bogom, ali ne znam za Vas, no mene bogovi nikad nisu povrijedili. Samo ljudi. Drugi razlog jest pomiješani stil dva autora koji na momente lijepo izbaci iz kolotečine. To napominjem kao kompliment, jer i Gordan i Ivan imaju prepoznatljive stilove, a ovdje su se lijepo preklapali i isticali atmosferu pojedinih dijelova romana. Treći razlog je "vrsta" romana. Pod time mislim da kriminalističko-filozofski SF. Osobno sam ljubitelj takvog štiva, a to je, kao i svaki put dosad u mojim osvrtima, vrlo subjektivan poen. S druge strane novčića, ako niste ljubitelj weird literature, početak bi Vas mogao malo uzdrmati i tjerati da se probijate dok ne pohvatate konce. Savjetujem da se prepustite jer na kraju sve lijepo sjedne. Uz to, pokoja sitnica u lekturi, kao i potkradeni zatipak mogu usporiti, ali nikako i izbaciti iz teksta. Sve u svemu, ovo je roman koji vrijedi pročitati. Vrijedi i porazmisliti o filozofiji koja ga prožima. Svakako ga ne vrijedi zaobići. :)
Na drumu je zgodno isprepleteno nekoliko napetih i pomalo mračnih radnji. Miješanje priča iz prošlosti i budućnosti spretno i sretno završava reformom crkve, pobjedom neke valjda dobre vjerske struje. U pobjedi je vješto upisana poruka knjige. Mrak, magla, oluja, pljusak i mećava su stalno prisutni pa sam ponekad gledao i kroz svoj prozor. Tmurna napetost me sjetila doba čitanja kratkih pripovijetki E. A. Poa koje sam volio. Sretno autorima dalje
Guštao sam čitati. Iako nisam baš zadovoljan jer je prepitka. Volim malo kompliciranije romane. Ista tematika koju obrađuje Ivo Brešan je puno bolja. Preporučam dakako, Drum i Brešanova djela.
Ovo je moglo biti puno bolje nego je ispalo. Knjiga prati dvije radnje i dva lika, jednu radnju i lika u selu i drugu radnju i lika izvan sela. Radnja u selu izgleda kao paranormalni horor, dok je radnja izvan sela neka kombinacija Dana Browna i Roberta Ludluma.
Prateći događaje u selu, nismo sigurni događa li se nešto nadnaravno, jesu li stanovnici sela psihički nestabilni ili lik kojeg pratimo više ne zna što je stvarno. Opisuju se naobjašnjivi i zli događaji te nas priča uvlači u sebe i pitamo se kako će sve završiti. Radnja izvan sela opisuje lika koji se bori protiv svjetske urote.
Dva autora, dvije potpuno odvojene priče. Da je ostalo samo na priči u selu, ovo je mogao biti sasvim dobar, iako možda ne originalan, paranormalni horor. Ovako su autori pred kraj knjige shvatili da nekako moraju povezati priče te kao do su ih pustili da se sudare da bi vidjeli što će preživjeti.
Nije preživjelo ništa. Autori su ponudili neuvjerljivo objašnjenje događaja u selu, a ono što se nije moglo time objasniti jednostavno zanemarili. Priča naglo mijenja karakter, atmosfera straha nestaje, a čitatelj ostaje zakinut za ikakav suvisli kraj kakvom se nadao na polovici knjige.
P.S. Ovo ću ubuduće zvati The Inverted World sindrom prema istoimenoj knjizi Christophera Priesta.
Ovu knjigu sam već neko vreme imao u planu da pročitam, ali nije bilo prilike. I eto, došlo je i to vreme.
Roman započinje pismom, koje upućuje na nepoznate koordinate. a da to ne bude jedino neobično, čini se kao da je pismo poslato pre skoro dvestogodina inamenjeno da bude isporučeno u tačno određenom trenutku u godini 2099, u vreme reformisane hrišćanske crkve. Radnja se odvija kroz nekoliko isprepletenih priča koje čitamo kroz različita vremena i mesta. Ovo je mešavina žanrova – sf, horor, fantastika, istorijski triler. Sam početak mi je bio zanimljvi, pa se usporilo toliko da sam razmišljao d’odustanem. Srećom, kasnije je roman uhvatio dovoljno zanimljiv ritam. Na kraju, nisam razduševljen, ali je dobar je roman.
Čini mi se kako su se autori ove knjige igrali i eksperimentirali žanrovima. Svega pomalo,ali meni se sviđa. Ima nekih dijelova koji su mi malčice labaviji bez obzira na to uživala sam u čitanju. Volim neobične knjige,a ovo je jedna takva. Mislim kako ima prostora za nastavak i to bi željela. Puste želje, vjerojatno. Ostalo mi je par pitanja u zraku, vidim da nisam jedina . Preporučila bi je onima koji vole knjige o tajnim društvima, urotama, nadnaravnim pojavama uz dodatak akcije i jeze.
"Drum" je kao roman teško kategorizirati, jer ima tu pomalo svega: misterije, SF-a, fantastike, horora, alternativne povijesti, političkog trilera... I sve to skupa poprilično lijepo funkcionira.
Pratimo paralelno radnju iz nekoliko vremenskih doba, kroz nekoliko ključnih likova. Kada vatikanski svećenik Lukasz Kroll dobije misteriozno pismo naslovljeno na njega koje datira 231 godinu u prošlost, a sadrži detalje koji su vrlo suvremeni, zatraži pomoć vatikanskog inspektora Roberta Coxa u rješavanju slučaja. Put će ih odvesti u malo selo Bebrin, za koje se čini kao da postoji izvan vremena i prostora - po tehnologiji, infrastrukturi, običajima. A kada se u sve umiješa i misteriozni mladić koji naočigled ne stari, te tajno društvo koje želi Krollovu i Coxovu glavu pod svaku cijenu, vatikanski dvojac shvaća da su upleteni u misteriju koja seže daleko u prošlost i veća je od bilo čega s čime su se do sada susreli.
Od samoga početka, roman me je totalno uvukao u svoj svijet, a radnja zainteresirala. Stil pisanja je deskriptivan i pitak, baš onako kako volim. Premda, u nekim poglavljima malo i prepitak za moj gušt. Također, ima dijelova gdje se čitatelju malo propovijeda, iliti pridikuje; čak i kad je u kontekstu, vrlo teško je to ukomponirati neprimjetno u roman, i stoga mi to uvijek nekako upada u oči, pa čak i ako se u potpunosti slažem se iznesenim (kao što je slučaj u "Drumu").
No, glavni problem koji imam s romanom očitovao se kako je radnja tekla, a to je da se previše rastegnulo s raspetljavanjem zavrzlame. Cijela misterija stvarno je zanimljivo osmišljena i prezentirana. Ali roman puno bolje obrađuje onaj fantastični, misteriozni dio, sa primjesama okultnoga i horora, nego što to čini sa onim dijelom koji je akcijski triler. A upravo se sa tom fantastičnom misterijom zavlačilo, u smislu da su se osim kod početnog postavljanja situacije informacije nadalje dijelile na kapaljku, i nikada se definitivno nije krenulo raditi nešto s njima.
Lukasz Kroll (koji je u centru tog fantastičnog dijela romana), stalno nešto sitno otkriva i propituje se, ali kada se sve zbroji i oduzme - stoji cijelo vrijeme na mjestu i ne poduzima ništa da se radnja stvarno pokrene u tom smislu.
A Robert Cox (koji je u centru trilera) stalno trčkara po cijelom svijetu, vodeći se vrlo limitiranim Krollovim informacijama i opet ništa pretjerano ne otkriva.
To se promjeni tek pri samom kraju kada se dvije radnje spoje - i sve se razriješi ekspresnim postupkom, nakon čega ostaje neki osjećaj razvodnjenosti u sredini romana.
Ali, sve u svemu, "Drum" je definitivno vješti spoj raznih žanrova. Neke uspijeva izvući bolje, neke malo lošije, ali krajnji rezultat je vrlo čitljivi i zabavni roman koji definitvno mogu preporučiti kao primjerak kvalitetne domaće žanrovske književnosti.
Knjiga je mješavina povijesne fikcije i SF-a koja s elementima misterije stvara vrlo dobro književno dijelo.
Unatoč što se malo primjeti različitosti autora u pisanju, mene to nije omelo u čitanju. Samo ću još nadodati: Bravo za autore čiji je trud u ovom budućem klasiku itekako uočljiv.