U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća:

by Gabrijela Rukelj Krašković

Rijetko se kad u književnosti ovako iznenada i potpuno neočekivano pojavi glas toliko originalan, začudno nesputan i važan da je potrebno zastati i čuti što nam govori. Točno je takav glas Gabrijele Rukelj Kraškovič, koja je izronila iz prostora duboko proživljena životna iskustva kako bi u svojim proznim zapisima autentičnim i potresnim pripovijedanjem donijela potpuno novu definiciju obitelji. Dok progovara o ljubavi, opsesijama i strastima, svim vrstama zanemarivanja, obiteljskom nasljeđu te bolestima i na koncu – o cvijeću, Rukelj Kraškovič istovremeno ispisuje potresnu elegiju i glasnu proslavu života. “Takav dan je pomalo svečan“, poručuje u davnom šlageru jedan od autoričinih heroja iz ovog rukopisa. A ova knjiga zapisa iz arhive jednog djetinjstva, djevojaštva ali i protagonističine sadašnjosti, bez ikakve je sumnje prava mala svečanost za čitatelja.
Tomislav Zajec

Genres: Fiction

228 pages, Paperback

Published April 1, 2025

About the author

Gabrijela Rukelj Kraskovic was born in 1980 in Zagreb, Croatia, where she lives and works. She is an artist, primarily a painter.

Reviews

[Tatjana Bordukalo Nikšić · Rating 5 out of 5]

Nevjerojatna knjiga, za koju je teško povjerovati da je nečiji književni prvijenac. Ali ni svi pročitani prikazi i pohvalne kritike nisu me mogli pripremiti na ono što me dočekalo u njoj, a to je toksično odrastanje u punom smislu te riječi, koncentrirano u kratkim rečenicama i poglavljima. Iz kojih se pomalja savršeno uredna kuća s cvijećem, a u njoj roditelji koji to nisu i djevojčica koja odrasta bez ljubavi. Sva ta naizgled nostalgična prisjećanja na ploče, pjesme, šlagere, običaje, u stvari su gorka i ostavljaju neugodan okus pri čitanju, koji se gubi tek sa zadnjim stranicama knjige.
Ako postoji kvalitetan prikaz tužnog djetinjstva, onda je to knjiga Gabrijele Rukelj Kraškovič. I iskusniji autori mogli bi od nje učiti kako u tako malo riječi reći tako mnogo.

[Valentina · Rating 5 out of 5]

Oduševila me Gabrijela, ovo joj je prvi roman i nije bez razloga pokupio (svu) pažnju (nesamočitateljske) javnosti. Kao i kod nedavno pročitanog (meni izvrsnog) dnevnika Krune Lokotara i ovdje se radi o kratkim formama. Kratkim tekstovima, kratkim rečenicama. Izvrsnom ritmu, tonu, onom neizrečenom, tužnom i umirujućem istovremeno. Zabilješka o životu u kojem evidentno nije nedostajalo cvijeća i malograđanštine, ali je ljubavi i empatije. Volim i ono što je izrečeno i ono što nije. I sve je taman u tom tekstu. Okrećem stranicu za stranicom. Bolno, utješno. Popraćeno sa šlagerima koji su zapravo, pomno odabrana, pozadinska zvučna kulisa. Uz pjesme, tu su još i komadi namještaja, predmeti iz nekih prošlih vremena, koji možda (kod nekih čitatelja) bude nostalgiju, ali u ovom romanu autorica uglavnom ne zauzima stav, ona samo bilježi. Bilježi i ne osuđuje. Šteta bi bilo da G.Š.K. više ne piše – ali razumjet ću je. Do tada – preporučujem svima.

[Mina · Rating 5 out of 5]

Autorica se igra temeljnom premisom knjige koja glasi: mjesta koja su puna cvijeća, a ujedno i reda i strukture, skrivaju puno tuge. Ona sama odrasla je u kući iz naslova, što nam može ukazati na atmosferu djela. Stilski, tekst je mogao biti malo više ispoliran, malo tečniji u svom kretanju, manje dokumentaristički, više osoban, ali onda bi to značilo uljepšati ga, kao da ga ukrašava cvijećem, što ne bi bilo autentično autorici. Zato dajem peticu i nadam se još kojem izletu autorice u književnost.

[Jethro Tull · Rating 4 out of 5]

Arhiv jednog djetinjstva. Elegija o vremenu, prolaznosti, nedostatku ljubavi i razumijevanja. U kući i u vrtu u kojoj odrasta autorica ovih melankoličnih prisjećanja puno je svakojakog cvijeća, ali nema radosti, emocija, životne autentičnosti. Odrasta u posvojiteljskoj obitelji u tipično malograđanskom miljeu. Siva svakodnevica, neporemetivi ritam, učmalost, tuga. Susreti s pravom majkom i pravim ocem donose samo nova razočaranja. Bolest se u romanu javlja kao metafora jednog egzistencijalnog stanja. Čitav je život liječenje od rana iz djetinjstva.
Djelo karakterizira stilski minimalizam i poetika oduzimanja.
Veliko osvježenje na našoj književnoj sceni.

[Lucija L. · Rating 5 out of 5]

Fragmentarno pisana, polagana knjiga koja usprkos svojim teškim temama odbacivanja i neodgovarajućih obiteljskih odnosa ostavlja dojam lakoće, prozračnosti i otpuštanja.

[Irena Pranjić · Rating 5 out of 5]

Jako mi se svidio stil pisanja, bilo mi je žao što je nisam čitala sporije jer je bilo lijepo uživati u ritmu rečenica. Odličan mi je i taj detalj sa točnim detektiranjem rekvizita koji su se pojavljivali u scenografiji njenog života.

Ova mi se knjiga u glavi s lakoćom uklopila u niz velikih stripovskih djela koja govore o kompleksnosti odnosa s roditeljskim figurama, sa Mausom Arta Spiegelmana, s Arapinom budućnosti Raida Sattoufa, s Fun home Alison Bechdel, s Jimmy Corriganom Chrisa Warea. Podsjeća i na knjigu Annie Ernaux - Jedna žena, u kojoj autorica također portretira svoju majku. Jer mi se učinilo da i u Gabrijelinom portretu majke, upravo zbog brutalne iskrenosti, ima ljubavi koja prevazilazi granice svih njihovih sukoba i koja vodi prihvaćanju. Meni se čini da je tako.

Učinilo mi se to na dva mjesta, iako nije eskplicitno napisano. Prvo je mjesto prostor zagrebačke Name kojemu se glavna junakinja/autorica često vraća, tražeći nešto što ni sama ne zna odrediti a vjerojatno je onaj trenutak nježnosti u kojem joj je, u istoj toj Nami, u davno doba mama kupila gitaru. Drugo je mjesto majčina samrtna postelja na kojoj doživljavaju toplinu i prisnost. Oba su ova mjesta izmještena iz sela u kojem su živjele, sela koje je majku učilo kako da se ponaša, koje je majku zakinulo za nasljedstvo jer odgaja dijete koje "nije njena krv", sela koje je njenoj majci u usta stavljalo niz stavova, rečenica, krilatica i sudova. Tek kad je izdvojena iz tog prostora, majka samoj sebi dozvoljava ljubav prema djetetu kojeg je usvojila i djeluje da je autorica vješto kontrastirala ta dva oprečna svijeta kako bi dala do znanja da razumije da je niz nesporazuma koji su nastali između nje i majke bili posljedica majčine želje da udovolji svojoj okolini. Autorica je silno hrabra, vidi se to iz načina na koji se izborila za svoj život a i iz načina na koji piše.

Još jedan detalj koji nije eksplicitno napisan ali čitatelju ostavlja prostora za slobodnu interpretaciju jest kako su djetinjstvo i tumor podjednako teškoće koje je trebalo preboljeti, preživjeti i pobijediti.

Sviđa mi se i što je autorica na par mjesta jako duhovita na jedan vrlo profinjen način. Sve u svemu, odlična knjiga, sretna sam što sam je pročitala.

[Helikaon]

Na temelju dosadašnjih recenzija očekivao sam mukotrpan proces suočavanja s prošlošću koji vodi prema katarzi ili barem njezinoj naznaci. Međutim, dominantan cinizam i kratke, često nepovezane rečenice stvaraju dojam fragmentiranosti koja to na kraju onemogućuje.
Povremeno mi je sve skupa nalikovalo novinskom žutilu - iznošenje intimnih detalja, pa čak i epizoda iz života drugih ljudi koje djeluju suvišno.

Možda je to autoričina namjera, no takav pristup stvara kontradikciju između teme koju kritizira (filistarski pogled na svijet) i načina na koji piše (obraća se, uvjetno rečeno, toj publici). Volio bih da se ostavilo više prostora unutarnjem procesiranju događaja, umjesto njihovog pukog nizanja. Ovako ostaje pitanje: što je krajnja poanta?
Suosjećam s boli i iskustvima - to je prirodna ljudska reakcija - ali kao čitatelju mi je nedostajala dublja književna artikulacija koja bi išla dalje od izazivanja sažaljenja.

Ipak, dnevničke zapise uvijek je posebno čitati. Oni otvaraju intimni prostor na snažan, ali posredan način: pružaju uvid u nečiji život kroz zapis, a ne kroz izgovorenu riječ.
Cijenim hrabrost kojom autorica iznosi svoju priču jer izloženost te vrste nikad nije jednostavna. Upravo zato vjerujem da u njezinu pisanju postoji temelj za nešto još snažnije i dublje; za djelo u kojem bi taj glas dobio više prostora za refleksiju i razvoj.

[ZRNO]

Iznimno depresivan tekst. Stvarno sam se loše osjećala nakon pročitane knjige. Ne bih joj se više nikada vratila, to sam 100% sigurna. Inače, tehnički gledano, proza je dobro napisana, rečenice su lijepe i gotovo da bih rekla da se fino klizi kroz njih, a zapravo grubo zapinješ cijelo vrijeme na njenom sadržaju. I kad sve skupa zbrojim, teško mi je i ocijeniti, dati nekakvu, ikakvu ocijenu ovom prozno-dnevničkom uratku.

[Petra · Rating 5 out of 5]

Sve kao usputno, da ni ne primijetim, a dotakne me ravno u srž.
Precizna i jasna, iako stilski ne odgovara mom izboru knjiga inače, što je tek dokaz kako me osvojila.
Nemojte čitati ništa o knjizi prije, samo prođite kroz vrata kuće sa cvijećem.

[Anamarija · Rating 5 out of 5]

Želim vidjeti i njene slike.

[IGV · Rating 3 out of 5]

Humble self-pity. Za čitateljstvo koje se voli prepoznati u dijelom lokacijskim, a dijelom generacijskim kotama.

[Tanja Rad · Rating 4 out of 5]

Ah, teška priča. Svi imamo svoje takve. Jel bi moglo da nam objave knjigu?

[Livija Strozzi · Rating 5 out of 5]

Trebala mi je ova knjiga 🩷

[Kuna · Rating 5 out of 5]

Uspjela je bez i jednog opisa emocije, potaknuti sve u čitaocu.

[_jele_ · Rating 5 out of 5]

Gabrijela, ako ovo čitaš - valja.