U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća:

by Gabrijela Rukelj Krašković

Rijetko se kad u književnosti ovako iznenada i potpuno neočekivano pojavi glas toliko originalan, začudno nesputan i važan da je potrebno zastati i čuti što nam govori. Točno je takav glas Gabrijele Rukelj Kraškovič, koja je izronila iz prostora duboko proživljena životna iskustva kako bi u svojim proznim zapisima autentičnim i potresnim pripovijedanjem donijela potpuno novu definiciju obitelji. Dok progovara o ljubavi, opsesijama i strastima, svim vrstama zanemarivanja, obiteljskom nasljeđu te bolestima i na koncu – o cvijeću, Rukelj Kraškovič istovremeno ispisuje potresnu elegiju i glasnu proslavu života. “Takav dan je pomalo svečan“, poručuje u davnom šlageru jedan od autoričinih heroja iz ovog rukopisa. A ova knjiga zapisa iz arhive jednog djetinjstva, djevojaštva ali i protagonističine sadašnjosti, bez ikakve je sumnje prava mala svečanost za čitatelja.
Tomislav Zajec

228 pages, Paperback

Published April 1, 2025

About the author

Gabrijela Rukelj Kraskovic was born in 1980 in Zagreb, Croatia, where she lives and works. She is an artist, primarily a painter.

Reviews

[Tatjana Bordukalo Nikšić · Rating 5 out of 5]

Nevjerojatna knjiga, za koju je teško povjerovati da je nečiji književni prvijenac. Ali ni svi pročitani prikazi i pohvalne kritike nisu me mogli pripremiti na ono što me dočekalo u njoj, a to je toksično odrastanje u punom smislu te riječi, koncentrirano u kratkim rečenicama i poglavljima. Iz kojih se pomalja savršeno uredna kuća s cvijećem, a u njoj roditelji koji to nisu i djevojčica koja odrasta bez ljubavi. Sva ta naizgled nostalgična prisjećanja na ploče, pjesme, šlagere, običaje, u stvari su gorka i ostavljaju neugodan okus pri čitanju, koji se gubi tek sa zadnjim stranicama knjige.
Ako postoji kvalitetan prikaz tužnog djetinjstva, onda je to knjiga Gabrijele Rukelj Kraškovič. I iskusniji autori mogli bi od nje učiti kako u tako malo riječi reći tako mnogo.

[Valentina · Rating 5 out of 5]

Oduševila me Gabrijela, ovo joj je prvi roman i nije bez razloga pokupio (svu) pažnju (nesamočitateljske) javnosti. Kao i kod nedavno pročitanog (meni izvrsnog) dnevnika Krune Lokotara i ovdje se radi o kratkim formama. Kratkim tekstovima, kratkim rečenicama. Izvrsnom ritmu, tonu, onom neizrečenom, tužnom i umirujućem istovremeno. Zabilješka o životu u kojem evidentno nije nedostajalo cvijeća i malograđanštine, ali je ljubavi i empatije. Volim i ono što je izrečeno i ono što nije. I sve je taman u tom tekstu. Okrećem stranicu za stranicom. Bolno, utješno. Popraćeno sa šlagerima koji su zapravo, pomno odabrana, pozadinska zvučna kulisa. Uz pjesme, tu su još i komadi namještaja, predmeti iz nekih prošlih vremena, koji možda (kod nekih čitatelja) bude nostalgiju, ali u ovom romanu autorica uglavnom ne zauzima stav, ona samo bilježi. Bilježi i ne osuđuje. Šteta bi bilo da G.Š.K. više ne piše – ali razumjet ću je. Do tada – preporučujem svima.

[Mina · Rating 5 out of 5]

Autorica se igra temeljnom premisom knjige koja glasi: mjesta koja su puna cvijeća, a ujedno i reda i strukture, skrivaju puno tuge. Ona sama odrasla je u kući iz naslova, što nam može ukazati na atmosferu djela. Stilski, tekst je mogao biti malo više ispoliran, malo tečniji u svom kretanju, manje dokumentaristički, više osoban, ali onda bi to značilo uljepšati ga, kao da ga ukrašava cvijećem, što ne bi bilo autentično autorici. Zato dajem peticu i nadam se još kojem izletu autorice u književnost.

[Jethro Tull · Rating 4 out of 5]

Arhiv jednog djetinjstva. Elegija o vremenu, prolaznosti, nedostatku ljubavi i razumijevanja. U kući i u vrtu u kojoj odrasta autorica ovih melankoličnih prisjećanja puno je svakojakog cvijeća, ali nema radosti, emocija, životne autentičnosti. Odrasta u posvojiteljskoj obitelji u tipično malograđanskom miljeu. Siva svakodnevica, neporemetivi ritam, učmalost, tuga. Susreti s pravom majkom i pravim ocem donose samo nova razočaranja. Bolest se u romanu javlja kao metafora jednog egzistencijalnog stanja. Čitav je život liječenje od rana iz djetinjstva.
Djelo karakterizira stilski minimalizam i poetika oduzimanja.
Veliko osvježenje na našoj književnoj sceni.

[Lucija L. · Rating 5 out of 5]

Fragmentarno pisana, polagana knjiga koja usprkos svojim teškim temama odbacivanja i neodgovarajućih obiteljskih odnosa ostavlja dojam lakoće, prozračnosti i otpuštanja.

[ZRNO]

Iznimno depresivan tekst. Stvarno sam se loše osjećala nakon pročitane knjige. Ne bih joj se više nikada vratila, to sam 100% sigurna. Inače, tehnički gledano, proza je dobro napisana, rečenice su lijepe i gotovo da bih rekla da se fino klizi kroz njih, a zapravo grubo zapinješ cijelo vrijeme na njenom sadržaju. I kad sve skupa zbrojim, teško mi je i ocijeniti, dati nekakvu, ikakvu ocijenu ovom prozno-dnevničkom uratku.

[Petra · Rating 5 out of 5]

Sve kao usputno, da ni ne primijetim, a dotakne me ravno u srž.
Precizna i jasna, iako stilski ne odgovara mom izboru knjiga inače, što je tek dokaz kako me osvojila.
Nemojte čitati ništa o knjizi prije, samo prođite kroz vrata kuće sa cvijećem.

[Anamarija · Rating 5 out of 5]

Želim vidjeti i njene slike.

[IGV · Rating 3 out of 5]

Humble self-pity. Za čitateljstvo koje se voli prepoznati u dijelom lokacijskim, a dijelom generacijskim kotama.