What do you think?
Rate this book
Brdo
Glavni protagonist, ujedno i pripovjedač Brda, bivši PR u izdavačkoj kući i Muzeju suvremene umjetnosti, napušta svoju građansku egzistenciju, promocije, otvorenja izložbi, pozivnice i govore da bi se uspeo na brdo koje dominira nekim jadranskim otokom i od tamo, iz napuštene vojne karaule, čitavo ljeto čuvao otok od požara. Ondje,u društvu psa i ostarjelog magarca, doživljava vrhunac svoga života.
Tekst nam pruža istančan i kompleksan uvid u junakovu nutrinu, ali istodobno i u kontekst u kojem živi, pa se tako na brdu te podno njega pojavljuju suvremeni hodočasnici koji odlaze na duhovne pripreme, bajkeri, izgubljene duše novoga doba, ratnici s PTSP-om,lovci, zlostavljači: otok itekako pamti traumatične devedesete. Sve se to pred čitateljem odmata polagano i nenametljivo, u okviru realistično ispričane priče koja se i na mikro i na makro razini gradi pomno i suptilno, baš kao što se piše najbolja poezija. Riječ je o duboko uznemirujućem tekstu, do pucanja nabijenom emocijama i traumatskim iskustvima urušenog, implodiranog urbanog pojedinca koji vapi za životnim smislom. Hoće li dočekati svoju katarzu?
„U središtu je Brda jedan od najvažnijih problema našeg doba: gubitak identiteta. No roman se ne iscrpljuje samo u tome, nego se čitatelju neprestance otkrivaju novi slojevi. Tako Brdo možemo čitati i kao priču o suvremenom svecu. Možda je čovjek koji druge čuva od požara i uokolo dijeli kruh uistinu sv. Franjo našeg doba? Ovaj će nam sjajan i kompleksan roman pomoći da ga prepoznamo.“
Zoran Ferić
Tekst nam pruža istančan i kompleksan uvid u junakovu nutrinu, ali istodobno i u kontekst u kojem živi, pa se tako na brdu te podno njega pojavljuju suvremeni hodočasnici koji odlaze na duhovne pripreme, bajkeri, izgubljene duše novoga doba, ratnici s PTSP-om,lovci, zlostavljači: otok itekako pamti traumatične devedesete. Sve se to pred čitateljem odmata polagano i nenametljivo, u okviru realistično ispričane priče koja se i na mikro i na makro razini gradi pomno i suptilno, baš kao što se piše najbolja poezija. Riječ je o duboko uznemirujućem tekstu, do pucanja nabijenom emocijama i traumatskim iskustvima urušenog, implodiranog urbanog pojedinca koji vapi za životnim smislom. Hoće li dočekati svoju katarzu?
„U središtu je Brda jedan od najvažnijih problema našeg doba: gubitak identiteta. No roman se ne iscrpljuje samo u tome, nego se čitatelju neprestance otkrivaju novi slojevi. Tako Brdo možemo čitati i kao priču o suvremenom svecu. Možda je čovjek koji druge čuva od požara i uokolo dijeli kruh uistinu sv. Franjo našeg doba? Ovaj će nam sjajan i kompleksan roman pomoći da ga prepoznamo.“
Zoran Ferić
- GenresFictionContemporary
148 pages, Paperback
First published November 1, 2014
10 people are currently reading
384 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 30 of 67 reviews
December 11, 2014
Iako mu je naziv "Brdo", nagrađeni roman Ivice Prtenjače komotno bi se mogao zvati i "Otok" jer ono što njegov protagonist radi odlazeći u izolaciju, zapravo je vrlo "otočno iskustvo". A otoci su specifična izmišljotina.
U romanu, što ga je žiri nagrade VBZ-a jednoglasno odabrao među 137 rukopisa, zapravo se ne radi ni o čemu (ili o malo toga). Svi likovi koji su se kroz tekst prošetali, uključujući kuju i magarca na samrti, ondje su isključivo u službi mentalnog stanja glavnoga lika koji iz grada bježi na otočko brdo, kao što hipici bježe u Indiju, a gdje će živjeti asketski u karauli i čuvati prirodu od požara. I to je sve. No, može li uopće više od toga?
Ivica Prtenjača pravi je pisac, on zna kako hermetičnu, zbijenu priču dodatno nabiti emocijama, vlastitom interpretacijom situacije, zadržavajući kontrolu nad tekstom koliko je uspijeva zadržati nad mislima. Pritom ne nudi odgovore (niti mu je to namjera), već umjesto toga "bocka" po mentalnom sklopu čitatelja, drma ga u sitne sate iz sna (metafora!), komprimira prostor u uzak Krug (pa "Draškovićeva ostavlja dojam jednog špageta"), širinu u jednu točku, i relativizira istinu potencirajući dualnost u svemu: grad i divljina, ludilo i razum, život i smrt, sreća i očaj, pomirenost i nada... Ogoljelo do kosti, zapravo - do otoka. Jer ondje nema ničega i život se promatra distancirano, kroz lupu, takozvano Oko ("Vidim pokojeg trkača kako se treska sa slušalicama na ušima, turisti doista nemaju mjere, to im je valjda najvažnija odlika"), a ostali likovi pripuštaju se u priču oprezno, sa skepsom svojstvenom čudacima.
Iako će neke od vas na čitanje motivirati znatiželja: hoće li izbiti požar, hoće li junak "pronaći sebe", hoće li se vratiti u grad, gdje je dramatika?, prava vrijednost ovoga teksta leži u rečenicama poput one koja opisuje ljude u potrazi za duhovnošću ("Bila su to neka siva lica koja ne ljube slučaj, pa tako ne ljube ni metaforu") ili svojevrsne kreativce po narudžbi trenutka ("Kud god prođem po ovom brdu, rušim ih i bacam to kamenje natrag u kaotičnu i neljudsku prirodu. U koju ovi umjetnici žele po svaku cijenu uvesti malo ljudskog reda. Pa slažu, namještaju kamen na kamen i ostavljaju svoja uspravna govna na mjestima gdje su vjetar i kiša, potresi i pomaci, zamislili nešto sasvim drugo"); jer te su rečenice životnije od bilo kakve fabule.
Na prvi pogled reklo bi se da je autor, kao i pripovjedač (a nisam sigurna koliko su te dvije uloge ovdje odvojive) prekaljeni cinik, onaj kojem "drugi" smeta, samotnjak kako u modusu vivendi tako i mentalnim odabirom, no zapravo je istina tek da je ovdje umor od svijeta nadvladao potrebu za socijaliziranjem. Što nipošto ne znači da je "čuvar otoka u ljetnom periodu" svojim bijegom postao imun na emocije. Dapače, on ih pretače u slike.
A od činjenice da je pjesnik, slikar riječima, Prtenjača ne može i vjerojatno ne želi pobjeći. On zna kako zalediti prizor, konzervirati trenutak, izdvojiti se, a uroniti u emociju.
"Oko uznemiruje. Njegova snaga ponekad boli. Sloboda koja se kroz njega ulijeva u moju glavu opasna je. Ljudi sjede po palubama. Grle se na rivi. Ulazi kuter bijel kao jaje. Gola tijela niču iz japanki. Povija se ljeto po kosama punim soli, po rukama punim ljubavi. Oko je prokleto, njegov krug je cenzura stvarnosti, stilski odabir. Njegov krug je dobar stih. Sve me boli. Moram se maknuti od Oka."
Nije li ovo poezija?
July 7, 2016
Ocekivala sam vise..
Sam covjek na brdu tri mjeseca bi sigurno imao puno vise razmisljanja o onome od cega je tu pobjegao.
Sam covjek na brdu tri mjeseca bi sigurno imao puno vise razmisljanja o onome od cega je tu pobjegao.
August 19, 2015
magarac tko ne pročita ovu knjigu!
Prtenjača u Brdu kroz priču o tovaru i čoviku donosi preciznu mjeru Izgubljenih - ljudi, nas, bez identiteta i Puta.
Prtenjača u Brdu kroz priču o tovaru i čoviku donosi preciznu mjeru Izgubljenih - ljudi, nas, bez identiteta i Puta.
September 29, 2015
Roman je kratak, a i brzo se čita. Nisam sigurna bi li se svidio svakome. Ja nisam očekivala mnogo i priča mi je "lijepo legla".
Ovo je priča o čovjeku koji traži neku svoju svrhu i nalazi je u otuđivanju tako da odlazi živjeti (relativno) sam na osmatračnicu na brdu jednog otoka kako bi dojavio vatrogascima u slučaju požara. No, on nije doista sam, sa sobom ima magarca Viskontija, blavore i povremene susrete sa lovcem Tomom, turistima i divljim svinjama.
Ovo nije priča kao Coelhov Alkemičar pa će se razočarati oni koji žele čitati nešto takvo, dosta je obična, hrvatska, dalmatinska.
Ovo je priča o čovjeku koji traži neku svoju svrhu i nalazi je u otuđivanju tako da odlazi živjeti (relativno) sam na osmatračnicu na brdu jednog otoka kako bi dojavio vatrogascima u slučaju požara. No, on nije doista sam, sa sobom ima magarca Viskontija, blavore i povremene susrete sa lovcem Tomom, turistima i divljim svinjama.
Ovo nije priča kao Coelhov Alkemičar pa će se razočarati oni koji žele čitati nešto takvo, dosta je obična, hrvatska, dalmatinska.
December 31, 2022
Da mi je neko rekao da se u ovom romanu magarac zove Viskonti, to bi mi bila sasvim legitimna preporuka da ga pročitam, a vi kako hoćete. ♥️
"Oči te uvijek pronađu, pomislio sam, oči su susret, ništa drugo do oči. Ne postoji jači i dublji osjećaj od pogleda, nikakvo tapšanje, zagrljaj, dodir, ništa. Sve to blijedo je i zbunjujuće malo u usporedbi s dubinom propadanja ili rasta u nečijim očima."
"Oči te uvijek pronađu, pomislio sam, oči su susret, ništa drugo do oči. Ne postoji jači i dublji osjećaj od pogleda, nikakvo tapšanje, zagrljaj, dodir, ništa. Sve to blijedo je i zbunjujuće malo u usporedbi s dubinom propadanja ili rasta u nečijim očima."
May 29, 2015
prtenjača piše maestralno! iskreno, ogoljeno do srži. na momente su mi suze išle!
teško je napisati o čemu je ova knjiga. no, ioanko, prava stvar je u savršenim rečenicama, ne u radnji.
teško je napisati o čemu je ova knjiga. no, ioanko, prava stvar je u savršenim rečenicama, ne u radnji.
March 1, 2015
"Smiri se. Visoko si i sam. Ljudi su daleko od tebe i nitko, ali nitko od tebe ništa ne očekuje, MOžeš ostati nepomičan danima. Možeš ovdje oboljeti, umrijeti. Nikome ništa ne duguješ. Smiri se i pokreni ruku koju osjećaš slabijom. Tek onda sve ostalo."
"Tražio sam umor tijela, prazninu uma, mir srca. Previše."
"...ako želiš da nešto prestane, samo stani na jedno mjesto i ne čini ništa. I ja sam doista stao... Stao sam jer je moje srce zamijenilo mjesto s poklopcem kanalizacijske šahte na zelenom valu u Zagrebu."
"Alkohol je odnio svoje anđele, a meni ostavio samo svoje otrove."
"Tražio sam umor tijela, prazninu uma, mir srca. Previše."
"...ako želiš da nešto prestane, samo stani na jedno mjesto i ne čini ništa. I ja sam doista stao... Stao sam jer je moje srce zamijenilo mjesto s poklopcem kanalizacijske šahte na zelenom valu u Zagrebu."
"Alkohol je odnio svoje anđele, a meni ostavio samo svoje otrove."
November 30, 2018
ova knjižica se ne čini ko neko literarno remek-djelo ali uspjela mi je napraviti nešto što neka od tih remek-djela nisu. uvukla me i teleportirala na to brdo. na to brdo, kolibu na planini, izolirani otok, na koje poželim otići kad god me život i ljudi zaguše svojim intenzitetom. tako da se osjećam pomalo ko da sam i ja odmorila od svega čitajući ovaj kratki roman. i nekako ne bi to bilo to da je roman duži, teži, veće remek-djelo od ovoga što jest... trebao je biti baš ovakav da dočara tu jednostavnost pukog postojanja.
February 7, 2021
Ako je ovo bio hrvatski roman godine te 2014. (nagrada VBZa i TisakMedije) mislim da bih trebao izbjegavati tu godinu. Doduše, ne može se poreći jednostavan, nepretenciozan stil pisanja, ali je li to dovoljno za kvalifikaciju "naj" ... Istina je i da nisam oduševljen likovima koji do podne mrze sebe, a od podne čitav svijet, no ipak npr u "Kući" Ivice Ivaniševića su mi i takvi "prolupali likovi" budili emociju, Prtenjačin me nije taknuo. Opisi provedenog ljeta na brdu i sitne epizode s mještanima i turistima se nižu baš kao što bi se nizala i djela na nekoj srednjoj izložbi apstraktne umjetnosti, i da - na kraju ostaje samo ta ljubav prema magarcu. U neka doba sam zastao i otišao pogledati utiske drugih čitatelja, te zapravo stekao dojam da se i sam autor ruga onima koji u djelu pokušavaju pronaći viši smisao. Mogao sam dati peticu za jednostavnost ali čim sam primakao miša GR zvjezdicama pojavili su se tooltipovi "amazing" za 5 zvjezdica, "very liked it" za 4 i "liked it" za 3 zvjezdice, "it was OK" za dvije, pa eto - nek bude "liked it" za tu jednostavnost.
April 8, 2024
"Tražio sam umor tijela, prazninu uma, mir srca. Previše".
Prtenjača ima duboko razumijevanje za život i njegovu istinsku narav, a čitatelja ostavlja s toplim i blago melankoličnim tekstom koji se čita s lakoćom. Idealno proljetno štivo. Novi go-to hrvatski autor.
Prtenjača ima duboko razumijevanje za život i njegovu istinsku narav, a čitatelja ostavlja s toplim i blago melankoličnim tekstom koji se čita s lakoćom. Idealno proljetno štivo. Novi go-to hrvatski autor.
November 18, 2025
Roman sam doživio kao putovanje u sebe. Glavni lik provodi tri mjeseca na otoku, u karauli i čuva lokalno stanovništvo od požara. Stil je pjesnički, slike se nižu kao niska bisera, ali mi je katkad bio pretežak. Nema tu puno radnje, ali ima pogleda na svijet, na društvo, na male i velike ljude.
Da nisam upoznao autora prije nekoliko mjeseci vjerojatno bih drugačije doživio tekst. S većim odmakom. Ovako njegov glas nisam mogao izbaciti iz svake doskočice koja je ovdje trebala poslužiti svrsi, a ispala je poziv za raspravu. Štoviše, na nekoliko mjesta sam se pitao koliko je ovo autobiografsko djelo.
Sve u svemu, jako lijep, kratak roman.
P.S. Nisam sretan zbog magarca.
Da nisam upoznao autora prije nekoliko mjeseci vjerojatno bih drugačije doživio tekst. S većim odmakom. Ovako njegov glas nisam mogao izbaciti iz svake doskočice koja je ovdje trebala poslužiti svrsi, a ispala je poziv za raspravu. Štoviše, na nekoliko mjesta sam se pitao koliko je ovo autobiografsko djelo.
Sve u svemu, jako lijep, kratak roman.
P.S. Nisam sretan zbog magarca.
September 30, 2017
Nije lose,ocjena 3+
February 20, 2016
Prvo što moram reći, jest da glavni lik uopće ne napušta svoje radno mjesto na HRT televiziji, nego ide na najobičnije tromjesečno ljetovanje, no tijekom promocije ove knjige autor i nakladnik nas zavaravaju da je riječ o nekom čovjeku koji je spreman sve napustiti - tako što ode u osamu tijekom godišnjeg odmora.
Pitam se je li poanta ovog romana prikazati čovjeka koji želi godišnji odmor provesti u osami, ili o čovjeku kojemu je bilo dosta iluzije u kapitalističkom načinu života.
Proza ovog romana je izrazito pjesnička, jer se autor navikao pisati pjesme, i to me ne smata baš mnogo, budući da čitam Zmije Nikonimora, isto djelo autorice koja je prije bila pjesnikinja, no moram pohvaliti autora koji je uspio da proza u romanu bude istodobno dobro napisana, preseratorska, pjesnička, jednostavna i čitljiva, pa mogu reći da sam nešto naučila. Ako ništa drugo, onda to da možeš imati iznimno dobro napisan tekst u romanu, ali da je sadržaj veoma prosječan i da se ne slažete s autorom oko pogleda na svijet.
Roman je pisan u prvom licu, i samo jednom gledište se mjenja s glavnog lika na nepristranog sveznajućeg promatrača.
Ima puno čakavskih riječi, ja ih nisam sve razumjela, iako sam Dalmatinka, no možda je dijalekt, kojim je autor pisao, sa nekog kvarnerskog otoka.
Roman se brzo čita, i mene ne smetaju romani koji drugi nazivaju dosadnima, no priča bi mogla biti dosadna ljudima kojima su "Patnje mladog Werthera" bile dosadne. Naime, roman je prepun emocija stanovnika tog otoka, bilo oni privremeni ili stalni. Autor također opisuje jedan dio Hrvatskog društva, donosi razne male kritike stanovnika sela, usporedbe su kreativne, roman je dosta tmuran, no ne bih ovo preporučila čovjeku koji želi čitati zabavne romane.
Ja se ne sjećam kako se lik zvao, prilično sam sigurna da autor to nikad nije odao, no zadnja rečenica u djelu je Istina, jedan od rijetkih romana u kojem nikad ne saznamo kako se zove glavni lik. Iako, ne jedini. I autor se doista potrudio svako malo<(i> koketirati s čitateljem, kao u navedenom primjeru, no to jenakon nekog vremena dosadilo
Radnja romana se događa na otoku (a na kraju knjige je par rečenica dok lik plovi s trajektom), dok metodom veoma česte retrospekcije subjekt radnje se prisjeća što se zbivalo prije nego što je došao na otok. Već u drugom poglavlju, vraćamo se u prošlost, pa se sadnašnjost i prošlost veoma često izmjenjuju. I saznajemo što se dogodilo u jednoj obiteljskoj kući
Pejsaž je veoma dominantan u romanu, naravno, budući da je naš junak! došao na odmor u malo turističko odredište, i da provodi većinu vremena u osami. Od životinjskih sudionika u radnji imamao: 1)magarca Viskontija, 2)kujicu Cibu, 3)blavora koji plaši glavnog junaka i 4)lešinare.
Ima par djelova koji me izrazito posjećaju na katoličanstvo. Jedan od primjera je kada glavni lik alternativcima ponudi sardine i kruh preliven maslinovim uljem, te nam autor jasno napiše da je namjera glavnog lika bila da prikaže metaforu s Isusovim ribicama. Tu je i želja subjekta radnje da djeli tek ispečene kruščiće nepoznatim ljudima.
Onda je tu priča o junakovom ocu i njegovom prijatelju koji je Dio koji me tu posjetio na katolicizam jest: .
Još jedan primjer gdje autor uvodi motive katolicizma jest kada glavni lik doživi
Ovaj roman je u svojih 148 stranica dotakao se mnogih tema - od turizma u nekom malom otoku, droge, otuđenog modernog čovjeka, žalosnom stanju u kulturi, straha od zmija, piromaija, problem odlaganja smeća, , itd. Možda bi se ovaj roman moglo nazvati zanimljivim, no ja bih prije rekla da je to teški i zamorni roman.
Pozdrav eydis.co članovima!
Pitam se je li poanta ovog romana prikazati čovjeka koji želi godišnji odmor provesti u osami, ili o čovjeku kojemu je bilo dosta iluzije u kapitalističkom načinu života.
Proza ovog romana je izrazito pjesnička, jer se autor navikao pisati pjesme, i to me ne smata baš mnogo, budući da čitam Zmije Nikonimora, isto djelo autorice koja je prije bila pjesnikinja, no moram pohvaliti autora koji je uspio da proza u romanu bude istodobno dobro napisana, preseratorska, pjesnička, jednostavna i čitljiva, pa mogu reći da sam nešto naučila. Ako ništa drugo, onda to da možeš imati iznimno dobro napisan tekst u romanu, ali da je sadržaj veoma prosječan i da se ne slažete s autorom oko pogleda na svijet.
Roman je pisan u prvom licu, i samo jednom gledište se mjenja s glavnog lika na nepristranog sveznajućeg promatrača.
Ima puno čakavskih riječi, ja ih nisam sve razumjela, iako sam Dalmatinka, no možda je dijalekt, kojim je autor pisao, sa nekog kvarnerskog otoka.
Roman se brzo čita, i mene ne smetaju romani koji drugi nazivaju dosadnima, no priča bi mogla biti dosadna ljudima kojima su "Patnje mladog Werthera" bile dosadne. Naime, roman je prepun emocija stanovnika tog otoka, bilo oni privremeni ili stalni. Autor također opisuje jedan dio Hrvatskog društva, donosi razne male kritike stanovnika sela, usporedbe su kreativne, roman je dosta tmuran, no ne bih ovo preporučila čovjeku koji želi čitati zabavne romane.
Ja se ne sjećam kako se lik zvao, prilično sam sigurna da autor to nikad nije odao, no zadnja rečenica u djelu je Istina, jedan od rijetkih romana u kojem nikad ne saznamo kako se zove glavni lik. Iako, ne jedini. I autor se doista potrudio svako malo<(i> koketirati s čitateljem, kao u navedenom primjeru, no to jenakon nekog vremena dosadilo
Radnja romana se događa na otoku (a na kraju knjige je par rečenica dok lik plovi s trajektom), dok metodom veoma česte retrospekcije subjekt radnje se prisjeća što se zbivalo prije nego što je došao na otok. Već u drugom poglavlju, vraćamo se u prošlost, pa se sadnašnjost i prošlost veoma često izmjenjuju. I saznajemo što se dogodilo u jednoj obiteljskoj kući
Pejsaž je veoma dominantan u romanu, naravno, budući da je naš junak! došao na odmor u malo turističko odredište, i da provodi većinu vremena u osami. Od životinjskih sudionika u radnji imamao: 1)magarca Viskontija, 2)kujicu Cibu, 3)blavora koji plaši glavnog junaka i 4)lešinare.
Ima par djelova koji me izrazito posjećaju na katoličanstvo. Jedan od primjera je kada glavni lik alternativcima ponudi sardine i kruh preliven maslinovim uljem, te nam autor jasno napiše da je namjera glavnog lika bila da prikaže metaforu s Isusovim ribicama. Tu je i želja subjekta radnje da djeli tek ispečene kruščiće nepoznatim ljudima.
Onda je tu priča o junakovom ocu i njegovom prijatelju koji je Dio koji me tu posjetio na katolicizam jest: .
Još jedan primjer gdje autor uvodi motive katolicizma jest kada glavni lik doživi
Ovaj roman je u svojih 148 stranica dotakao se mnogih tema - od turizma u nekom malom otoku, droge, otuđenog modernog čovjeka, žalosnom stanju u kulturi, straha od zmija, piromaija, problem odlaganja smeća, , itd. Možda bi se ovaj roman moglo nazvati zanimljivim, no ja bih prije rekla da je to teški i zamorni roman.
Pozdrav eydis.co članovima!
December 20, 2016
Prtenjača kao pjesnik mi je oduvijek bio draži od Prtenjače pisca, najvjerojatnije zbog prekul poetičnog načina na koji se izražava. Zbog toga mi i je, već godinama, na prvome mjestu od svih suvremenih hrvatskih pisaca, iako je u srednjoj to bio Rešicki, ali ni trenutno drugo mjesto nije tako loše.
Stvar kod Prtenjače pisca je da mu je način izražavanja puno bolji od tema o kojima piše, tako je to i ovdje u ''Brdu'' kao što je i u ''Dobro je, lijepo je''.
Inače nisam pretjerani fan realističkih tematika, ako nema barem malo fantastike uvijek mi je dosadno i naporno. Kod Prtenjačinih romana to nije tako. Ovaj roman nije sjajan i prejeben i predobar. Nije dugačak, ima minimalan broj dijaloga koji se sastoje po dvije odsječene rečenice ali ipak ima težinu.
Čitavim romanom prevladava užasna melankolija, zagušenost životom i besmislenošću i temelji se na suprotnostima. Osnovna suprotnost je i osnovna radnja romana - protagonist je osamljeni mizantrop koji jedno ljeto odlazi na brdo kako bi okoliš čuvao od požara potaknut nesrećom na Kornatima, odnosno kako bi spriječio takvu novu nesreću. Suprotnost se nalazi i u dvije životinje koje mu tamo prave društvo - šutljivi i tromi magarac i razigrani, dobroćudni pas, možda čak i predstavljajući dvije strane u njemu samome.
Roman je također i pun tragedija, trauma i loših iskustava od kojih se sam protagonist i pokušava isprati samujući usred ničega.
Tekst bi zapravo bio veoma dosadan da nema Prtenjačinog iznimnog talenta u odabiru riječi i slaganju rečenica kojima čitatelja može dirnuti duboko i iskreno.
Preporučam svakome tko se nije ubedirao već duže vremena i fali mu taj filing.
Stvar kod Prtenjače pisca je da mu je način izražavanja puno bolji od tema o kojima piše, tako je to i ovdje u ''Brdu'' kao što je i u ''Dobro je, lijepo je''.
Inače nisam pretjerani fan realističkih tematika, ako nema barem malo fantastike uvijek mi je dosadno i naporno. Kod Prtenjačinih romana to nije tako. Ovaj roman nije sjajan i prejeben i predobar. Nije dugačak, ima minimalan broj dijaloga koji se sastoje po dvije odsječene rečenice ali ipak ima težinu.
Čitavim romanom prevladava užasna melankolija, zagušenost životom i besmislenošću i temelji se na suprotnostima. Osnovna suprotnost je i osnovna radnja romana - protagonist je osamljeni mizantrop koji jedno ljeto odlazi na brdo kako bi okoliš čuvao od požara potaknut nesrećom na Kornatima, odnosno kako bi spriječio takvu novu nesreću. Suprotnost se nalazi i u dvije životinje koje mu tamo prave društvo - šutljivi i tromi magarac i razigrani, dobroćudni pas, možda čak i predstavljajući dvije strane u njemu samome.
Roman je također i pun tragedija, trauma i loših iskustava od kojih se sam protagonist i pokušava isprati samujući usred ničega.
Tekst bi zapravo bio veoma dosadan da nema Prtenjačinog iznimnog talenta u odabiru riječi i slaganju rečenica kojima čitatelja može dirnuti duboko i iskreno.
Preporučam svakome tko se nije ubedirao već duže vremena i fali mu taj filing.
February 2, 2015
dodaj
svoje ime muškarcu
on ga drži na jeziku vrti među usnama
zareže fino nepce i pjeva
sve drugo bi od jasnoće otkinulo
značajno tijelo malene / velike zjenice
sve drugo bi me pokosilo
sirovo sunce u podne pada kroz mene
da bar izgubim šutljive slamnate ruke
na plamenim vodopadima tvojih
svilenih leđa
da malo lunjam niz ulicu oko
300 godina
ti ćeš leći taj potpuno
nepoznat muškarac disat će u
hodniku i ti ćeš čuti kako
ovaj trenutak savija tugu i
pakira je
kao lijepi talog
u oku
ivek, vrati se poeziji
svoje ime muškarcu
on ga drži na jeziku vrti među usnama
zareže fino nepce i pjeva
sve drugo bi od jasnoće otkinulo
značajno tijelo malene / velike zjenice
sve drugo bi me pokosilo
sirovo sunce u podne pada kroz mene
da bar izgubim šutljive slamnate ruke
na plamenim vodopadima tvojih
svilenih leđa
da malo lunjam niz ulicu oko
300 godina
ti ćeš leći taj potpuno
nepoznat muškarac disat će u
hodniku i ti ćeš čuti kako
ovaj trenutak savija tugu i
pakira je
kao lijepi talog
u oku
ivek, vrati se poeziji
March 26, 2020
Two joggers were joggling 👍
September 12, 2021
dubokih uzdaha i sunca. I onda kada se sa neba sruči gromoglasan pljusak. I jezika koji nije škrt jer ne zna sam da kaže ili ne želi sve od sebe da dâ, već ne umije bez mira oko sebe i u sebi...
November 5, 2021
Super knjiga, ne znam kako mi je ranije promakla….hvala Ivana 😘
May 28, 2016
Kako sam se ubacio u radionicu književne kritike trebao bih se potruditi u vezi kritike ove knjige. No onda se pitam što ja to uopće pišem na ovoj društvenoj (kakva je ova mreža?) mreži. Odlučio sam sve što napišem ovdje prozvati kratkosvrtom. "Review" mi je bezvezno i anglofono. A ja nisam bezvezan i anglofonan (bar sebi nisam bezvezan i anglofonan, za druge me boli korica). Dakle ja putem svog goodreads avatara pišem kratkosvrte. Imao sam čuvstvo izraziti se (ili se možda opravdati?) radi nestručnosti, nezgrapnosti pa i nesmotrenosti svojih kratkosvrta. Ukratko doživljavam ovu mrežu kao vlastitu platformu gdje mogu pisati kako i što hoću (bacajući neologizme i zagrade gdjegod). Ovo pišem nadajući se izazivanju pozitivnih rasta reggae vibracija kod svojih goodreads prijatelja (cijela plejada njih) te svih onih pauka Mreže koji slučajno zalutaju na moj profil (moj profil je potpuno javan te svatko može usmjeriti vlastitu njušku na njega).
Dakle slijedi još jedan moj kratkosvrt.
Izdanje VBZ-a iz 2014. donosi lijepo dizajniranu naslovnicu. Sama naslovnica je estetski lijepa unatoč minimalizmu u koloritu te u samom oblikovanju crteža. Stranice ovog izdanja usto jako fino mirišu! Zanimljivo je kako se na samom kraju knjige javljaju reklame. Dvije stranice reklama Jane i Tisakmedie, u knjizi poput ove, govore nebrojeno mnogo stranica o podneblju i vremenu njena nastanka.
Sam jezik knjige posjeduje visoke doze jezične aktualizacije, primjerice možemo navesti jednu originalnu usporedbu "... ova kobasica bila je pravi muški doručak... Pristajala je u ovo jutro , ovaj dan i ovu scenu kao karipski crnac u sprint na sto metara." te još ovu zanimljivu metaforu, "...bez one teške i ustajale mučaljivosti koja mi izvana vezuje udove, a iznutra zakopčava misli.".
Zanimljivo je vukovsko grafijsko rješenje "ajped".
Jezik je jednostavan, inovativan i opušten. Ritmičnost samog jezika usuglašena je s mediteranskom atmosferom same knjige.
Svijet otoka kojeg među ostalim knjiga prikazuje je istinski primjer mediteranštine. Osjeća se okus pome, cilik cvrčaka, moć zvizdana.
Sam glavni lik može na neki način biti smatran nasljednikom izmorenih, sumnjičavih, ogorčenih i nesretnih intelektualaca poput Janka Borislavića ili Filipa Latinovića. Lik nije intelektualac u pravom smislu riječi već u vidu toga da je svjestan more življenja te doživljava ostale kao zanimljive produkte dinaridskog krša. On je odsječen od ostatka ljudi.
Jednostavna koncepcija "Brda" ostavlja prostor za složena tumačenja. Ona je spona s univerzalnim doživljajem fizičkog izoliranja kao načina psihičkog nadilaženja nižih razina svijesti.
Ubojstvo je uistinu bilo pucanj ukotlovljen u strukturi knjige. Pucanj kao urlik u vrućini. Pucanj kao krik u boli.
Pogreb je pravilno predočio vampire devedesetih koji su ostavili one koje su zaveli.
Životinje su prikazane kao faktori koji na bitan način izgrađuju svemir ove knjige. Blavori i svinje istodobno upotpunjavaju kulisu romana te pridonose doživljaju samog otoka kao živog kriptomorfa.
Roman vrvi životom te smrću. Sluzavim, dlakavim, puzećim životom te bolesnom, nasilnom i neljudskom smrću.
Zanimljivo je roman zaokružen epizodama hranjenja pomama.
"Brdo" je ukratko osamljenost i vrućina.
Dakle slijedi još jedan moj kratkosvrt.
Izdanje VBZ-a iz 2014. donosi lijepo dizajniranu naslovnicu. Sama naslovnica je estetski lijepa unatoč minimalizmu u koloritu te u samom oblikovanju crteža. Stranice ovog izdanja usto jako fino mirišu! Zanimljivo je kako se na samom kraju knjige javljaju reklame. Dvije stranice reklama Jane i Tisakmedie, u knjizi poput ove, govore nebrojeno mnogo stranica o podneblju i vremenu njena nastanka.
Sam jezik knjige posjeduje visoke doze jezične aktualizacije, primjerice možemo navesti jednu originalnu usporedbu "... ova kobasica bila je pravi muški doručak... Pristajala je u ovo jutro , ovaj dan i ovu scenu kao karipski crnac u sprint na sto metara." te još ovu zanimljivu metaforu, "...bez one teške i ustajale mučaljivosti koja mi izvana vezuje udove, a iznutra zakopčava misli.".
Zanimljivo je vukovsko grafijsko rješenje "ajped".
Jezik je jednostavan, inovativan i opušten. Ritmičnost samog jezika usuglašena je s mediteranskom atmosferom same knjige.
Svijet otoka kojeg među ostalim knjiga prikazuje je istinski primjer mediteranštine. Osjeća se okus pome, cilik cvrčaka, moć zvizdana.
Sam glavni lik može na neki način biti smatran nasljednikom izmorenih, sumnjičavih, ogorčenih i nesretnih intelektualaca poput Janka Borislavića ili Filipa Latinovića. Lik nije intelektualac u pravom smislu riječi već u vidu toga da je svjestan more življenja te doživljava ostale kao zanimljive produkte dinaridskog krša. On je odsječen od ostatka ljudi.
Jednostavna koncepcija "Brda" ostavlja prostor za složena tumačenja. Ona je spona s univerzalnim doživljajem fizičkog izoliranja kao načina psihičkog nadilaženja nižih razina svijesti.
Ubojstvo je uistinu bilo pucanj ukotlovljen u strukturi knjige. Pucanj kao urlik u vrućini. Pucanj kao krik u boli.
Pogreb je pravilno predočio vampire devedesetih koji su ostavili one koje su zaveli.
Životinje su prikazane kao faktori koji na bitan način izgrađuju svemir ove knjige. Blavori i svinje istodobno upotpunjavaju kulisu romana te pridonose doživljaju samog otoka kao živog kriptomorfa.
Roman vrvi životom te smrću. Sluzavim, dlakavim, puzećim životom te bolesnom, nasilnom i neljudskom smrću.
Zanimljivo je roman zaokružen epizodama hranjenja pomama.
"Brdo" je ukratko osamljenost i vrućina.
December 25, 2017
If I were competing for the best Croatian novel of 2014. I'd be fucking furious. Why? Because this novel won, and it is an incredibly mediocre and meaningless novel. But it is not the surprize that Croatian publishing scene is corrupt and rotten to the core, everyone knows it - it only matters who your friends and collaborators are. If you have connections, books and prizes are gonna rain on your sorry ass. And it is obvious that the author of this "best book of the year" has many friends. Novel is essentially about being in a house on top of the hill for 3 months. Nothing happens. And the main character has really nothing much to say. No meaningfull insights in the wilderness - he talks about eating and walking around. Also, I understand that this book was falsely advertised. Author was claiming that he retreated to wilderness like a fucking monk, but in fact he just went on 3 months vacation on an island, lol. Furthermore, you can sense the tone of falseness in this book - whole the time writer talks about how he can not stand the literary industry and people in general, but he is so obviously rolling in that mud puddle with great pleasure. He describes his vacation on top of the hill as rebellious and increadibly brave act, and you can't do otherwise but laugh while reading it. Make no mistake, he knows how to write. Writing style of this book is very decent. But it doesn't change the fact that it's meaningless, unimaginative and overproduced story that was the result of it. And then authors like this one gather around annualy and whine about people in Croatia reading lesser and lesser. If they started to publish books with actual value, and not exclusively publish new books because the name on their covers, situation would change drastically, of course.
July 14, 2017
I got caught up in this mainly because of the location and the themes, which happen to match a lot of what I'm dealing with in my own writing, and ended up enjoying it more than I ever imagined. I'd finished my other book and needed more reading material before I left Zagreb and set off for Bosnia, so I picked up this translation on a whim. Although the plot seems a little forced or contrived at times (and some of the basic errors in translation were a bit annoying) the themes and setting were brought out very skillfully, and I found myself immersed in the world of that mountain on an island off the Adriatic coast. This came right on time for me as I joined the ranks of those questioning unbridled tourism, commercialism, and 'development' while recalling the simplicity and slower pace of the old days, way back when I first visited Yugoslavia.
December 21, 2016
Lako čitljiva, odmarajuća (unatoč nekim mučnim temama), sasvim obična nepretenciozna knjiga. Nema tu neke potrage za smislom, dubljim značenjima... Iako me na trenutke taj autorov nihilizam smetao, svejedno mogu reći da mi je Brdo sasvim solidan roman, a stilski ipak više od toga.
July 21, 2017
Brdo ide u mojih top 5
May 5, 2017
Krasan, čvrst, zaokružen i odlično napisan roman. Naizgled "samo" priča o urbanom tipu koji bježi u "divljinu", Brdo je mnogo više od toga. Savjetujem da otkrijete sami...
July 1, 2017
Odlicna!
February 6, 2019
Odlična knjiga, prelijepih razmišljanja, ogoljenog i filtriranog jezika, a opet liričnog i punog. Oduševljena sam Prtenjačom i vještinom kojom me knjiga okupirala.
September 6, 2022
Prijala mi je ova šetnja kroz lepotu prirode, jednostavnost usputnih odnosa i oslobađajuću potrebu za mirom u i oko sebe, a saosećajnost prema magarcu me je ganula do suza. Maštam o Cibi.
July 30, 2023
ovo je kao film.
February 4, 2022
Leniwa i całkiem nudna historia o wypaleniu zawodowym i o tym, że rzucanie wszystkiego i wyjazd w przysłowiowe Bieszczady nie zawsze musi skończyć się happy endem. Bije pustym pesymizmem
January 29, 2015
Ovo nije tip knjiga kakve ja općenito čitam. Roman govori o bivšem PRovcu u izdavačkoj kući i Muzeju suvremenih umjestnosti (pripovijedač) koji odlazi na brdo na jednom otoku. Knjiga je jako realna te zbog toga me i privukla da je pročitam.Knjiga je na početku bila prosjek, ali meni je kako se odmicala knjiga kraju bila sve bolja i bolja. Ima svoje mane, a najveća je šta ima dosadnih dijelova, ali ih nema puno. Kao što većina zna na Goodreadsu možete dati cijelu ocjenu, a ne ocjenu između. Zato sam na svom profilu dao pet zvijezdica. Ako želite pročitati realistični pogled na svijet i kako je pobjeći od svih i svega na jedno brdo ovo je knjiga za vas.
Displaying 1 - 30 of 67 reviews