Vučja kuća

by Magdalena Blažević

Kada nalegne magla, kada padne mrak, kada se čuje turiranje motora, tada se u svaku kuću na rubu sela, u svaki zaselak i svaki stan polako uvlači jeza. Tada majke skrivaju svoju djecu, djevojke drhte – neke od straha, druge od uzbuđenja. I sasvim je svejedno je li vrijeme rata ili poraća, je li vrijeme svetkovina ili tugovanja, jer sve junakinje i junaci novih pripovjedaka Magdalene Blažević obilježeni su svojim porijeklom, usudom i nečim nedokučivim što im ne dozvoljava da izmaknu svojoj sudbini čak i kada za time žude i svim svojim bićem nastoje to učiniti.

Vučja kuća i druge proze pripovijeda o Bosni, o ženama i njihovim sudbinama, o ratnim zločinima, o lažnim herojima, ali nadasve o djevojkama i ženama koje se kako znaju i umiju suočavaju sa svojim demonima u vidu svojih bližnjih. Sve priče, i one kratke, gotovo mikropriče, i one duže, odlikuju jasnoća jezika, precizne i ubojite metafore te liričnost koja je u kontrastu s temama. Magdalena Blažević kao i u svim svojim dosadašnjim knjigama iznimno poetski rastvara i dekonstruira mitove o pitoresknim selima i divnoj prirodi istodobno ispisujući mračnu stranu ljudske duše. Vučja kuća i druge proze zahtijeva polagano čitanje jer sve najvrednije nalazi se u malome, a Magdalena Blažević filigranska je majstorica riječi koja pred nas iznosi najteže, najljepše i naj­eksplozivnije emocije i tjera nas da o njima dugo razmišljamo.

168 pages, Hardcover

First published September 1, 2025

About the author

Magdalena Blažević rođena je u Žepču, u Bosni i Hercegovini, 1982. godine.

Objavila je zbirku kratkih priča "Svetkovina" (Fraktura i Kontrast, 2020.) koje su uvrštene u antologiju "Take six: Six Female Balkan Writers" (Dedalus, 2023.), pojedinačne priče prevedene su na engleski, makedonski, ukrajinski, rumunjski i njemački i ruski jezik.

Prvi roman "U kasno ljeto" objavljen je 2022. godine u izdanju Frakture, beogradske Booke i sarajevskog Buybooka te je preveden na engleski, francuski, katalonski, talijanski, makedonski i slovenački, a uskoro izlazi i na grčkom. Objavljen je i kao radio drama u sklopu dramskog programa Hrvatskog radija, a 2023. osvojio je nagradu tportala za najbolji hrvatski roman te Kočićevo pero.
Drugi roman, "Sezona berbe" objavljen je na katalonskom te je, kao i prethodne dvije knjige, bio u finalu nagrade Fric, te u finalu nagrade Tportala za najbolji roman.

Nakon dvaju romana vratila se kratkim prozama knjigom "Vučja kuća" (Fraktura, 2025.).

Dobitnica je nekoliko nagrada za najbolju priču, među kojima Bugojanska vaza (2018.) Zija Dizdarević (2019.) i Ranko Marinković (2021., 2023.)

Povremeno fotografira.

Reviews

[Ivana Balnožan]

Magdalena je čarobnica (uglavnom mračna) i to je tako. 🧡

[Petra Knežević · Rating 4 out of 5]

tihi dodir i duboke rane.
Magdalenino pisanje bih uvek prepoznala and I think that’s beautiful.

[Vanja Šušnjar Čanković · Rating 3 out of 5]

Blažević je neosporno rijetka spisateljica na ovim našim prostorima koja umije da stvara ozbiljnu i lijepu književnost. Njene rečenice podjednako miluju i sijeku i čovjek bi sve odreda da ih zapamti i neprestano ponavlja u sebi tu melodiju same duše. Pored toga, obrađuje vrlo važne teme i mnogo mi se sviđa okruženje koje bira i o kojom piše. S druge strane, njeno duboko promišljanje je često upakovano u simboliku koja mi otežava razumijevanje svih njenih priča, što mi teško pada. Takođe, uvijek sličan, gotovo isti stil, ton, energija, emocija stvaraju utisak ponavljanja i slabe razlike između priča. Svaku sam osjetila, doduše.

[Marijana☕✨ · Rating 3 out of 5]

Poetično svakako, jako lepo pisanje, ali za moj ukus previše simbolično i ponavljajuće – sličan problem sam imala i sa "Svetkovinom". Stekla sam utisak da Blažević stalno piše o istom, samo ga drugačije upakuje. Nesporno su to važne teme, samo bih volela da vidim nešto novo.

[Esteban · Rating 5 out of 5]

Mislim da sam konačno razumeo zašto su objavljena dela Magdalene Blažević uglavnom manjeg obima. Njena proza je poput neke aktivne supstance koja je u pravoj dozi lek, a u većoj količini otrov. Tačno bi nas sve pobila da napiše 300 strana ovim intenzitetom emocija i ovim stilom.

[Đurđina · Rating 4 out of 5]

Blažević je nešto najlepše što imamo u našoj savremenoj književnosti, iako piše najtužnije priče koje sam (do sad) čitala. Sirovo, melanholično i opipljivo, pogodi i onu najtanju žicu za koju nismo ni znali da nosimo u sebi.

[Anja · Rating 4 out of 5]

Surovo, sirovo, poetično

[Ana · Rating 2 out of 5]

Priče nisu na mene ostavile dojam kakav sam očekivala. Osjeti se liričnost i poetičnost u izrazu, tema je prilično teška, na trenutke mi je bilo gnjusno. I nije mi se svidjelo.

[Jelena Ranđelović · Rating 5 out of 5]

Prva pročitana u 2026. I odmah savršenstvo. Tuga. Ljubav. Sitnice. I slomljeno srce. Kao i svaki put kad pročitam Magdalenino delo.

[Milica Ivanković · Rating 5 out of 5]

Divno! Istovremeno nežno i surovo.

[Helena Nikolic · Rating 4 out of 5]

Ne znam da li sam dah sve vreme držala, ili sam ovu knjigu u dahu pročitala.

[Ajra · Rating 5 out of 5]

tako nježno, a surovo, precizno. poetičnost koja ne oduzima težinu ženskoj zbilji u ratu i poraću, nego ju dodatno naglašava. teško.

[Miša Milosavljević · Rating 5 out of 5]

„Vučja kuća“ je odjek romana „U kasno ljeto“. Kao kad izdaleka, sa brda, gledate selo koje u jednom treptaju oka gori, a u drugom ne. Iz tog sela čujete tutnjavu, sjedinjene i nejasne odjeke muških urlika, ženskih i dečijih krikova, a pod nogama osećate lagano podrhtavanje. Kada se približite selu, uđete u njegova zapuštena dvorišta, vidite poluraspadnute kuće, upoznajete traumatizovane, fizički i psihički zlostavljane devojčice i žene.

U kovitlacu složenog sveta nagona gde majke „propadaju kada postanu zle" i u voćnjacima se „pune hladnim mrakom“, kada se očevi ne obaziru na majčine suze jer „žene ionako stalno plaču“, devojčice su te koje najviše ispaštaju i beže od raznih pčelinjih i drugih žalaca, dedinih prstiju, očevih ruku, bratovljevih nasrtaja...

Koža. O koži Magdaleninih žena mogu se pisati radovi. Koža majke se pretvara u koru drveta, „debelu i hrapavu kožu kakva imaju stoljetna šumska stabla“. Upoznajemo tetke koje su skvrčene kao suve mahune sa kožom koja se „smežurala i ohladila, iz nje je ispao svaki sok, vide se kosti i nabubrene zelene vene, izgledaju kao mreža debelih kabela“. Koža žene koja ne viđa sunčev zrak - „hladna i mekana kao sveži sir iz špajza, svinjski mozak u zdjeli.“ Koža devojčice i žene koja pamti svaki udarac, upisuje svaki trag nasilja. Koža kao duša. Što je nasilnik poznatiji i bliskiji, udarci i tragovi su vidljiviji. Rane ne zarastaju, naprotiv, obilno krvare, rascepljuju se i šire dok koža, duša ili glava ne prepukne. I sa takvim otvorenim ranama „život“ se nastavlja. Patnja i bol ne nestaju, zapisane su u genima, u zemlji, u istoriji. Kod iz pravremena prelazi iz naraštaja u naraštaj, iz tela u telo. Patnja i bol mutiraju i ostaju. Truju i ubijaju.

Da, „Vučja kuća“ je svojevrstan nastavak romana „U kasno ljeto“. Jednog od najbolnijih, najmučnijih i najpotresnijih, ali istovremeno i najlepših i najpoetičnijih romana o ratu napisanih na našem jeziku. Ratu koji se deklarativno završio potpisivanjem nekakvog mira, a nastavio se u glavama, postupcima i životima preživelih.

[Sara · Rating 5 out of 5]

Magdalena Blažević piše neverovatno. Uvek me fascinira kako je moguće pisati o strašnim temama tako nežnim jezikom. Njene priče su, kao i uvek, vrlo atmosferične. Slika bosanskog sela punog napuštenih kuća oko kog šušti šuma i teče reka me sada nesumnjivo podseća na njene knjige.

Upoznajemo razne žene, devojčice, majke i bake, koje na različite načine pate tokom i nakon njega. Njihova tela su centralna figura ovih priča, i predstavljaju simbol njihovog stradanja i boli. Žene su napuštene, povređene, prevarene, odbačene, a uvek nekako u drugom planu kad je tema rat.

Jezik je toliko nežan i liričan, da uopšte ne osetiš koliko je tema zapravo teška. Probadanje i nelagodu u stomaku osetiš tek kad zatvoriš knjigu, kad ti slegne napisano i kad krenu da naviru emocije.

[Vladimir · Rating 5 out of 5]

istovremeno nježna i zastrašujuća proza

[B Bosnjak · Rating 5 out of 5]

Priče kakve ne možete pročitati u suvremenoj postjugoslovenskoj književnosti, autentične, bolne i nježne

[Ana Bogišić · Rating 5 out of 5]

Divna knjiga. Kad je pročitaš, vratiš se na početak i ostaneš još neko vrijeme.

[Ljubica Stancic · Rating 3 out of 5]

... Surovo i potresno!

[Mora · Rating 2 out of 5]

Za mene kaotičan stil. Brzo nizanje, dojam nedovršenosti, povremeno šokantno i tragično.