Brano smo svi mi! Ratna djeca koju je, bez obzira na to koliko smo konstantno bili trovani nacionalizmom, granatama i mržnjom, apsolutno bolio k**rac za sve to skupa. Važno je bilo biti dijete, tinejdžer, muzičar i faca! Bljeskovi iz njegove prošlosti su bljeskovi svakog gradskog naselja i podruma u Sarajevu, Zenici, Tuzli.. Za ostale ne znam, u mnogim mjestima je to potpaljivanje mržnjom upalilo i gori i danas.. Uz ovu knjigu i Branu sam se ismijala i isplakala i prisjetila mnogih sličnih situacija.
Neću ja o stilu, tehnici i tim glupostima. Ovo je emocija, ili znaš ili ne znaš. Ovo je nešto što svaka normalna bosanska kuća treba imati na svojoj polici.
Elem, meni je sad logičan slijed da i Adis napiše svoju paralelu priče iz Zenice, pa da se sve to lijepo sklopi u jednu pravu dubiozu!