Ulica Marthe Argerich

by Ante Zlatko Stolica

Trebao je to biti jedan bezbrižan izlet do nedaleke Ljubljane. Lijep ljetni dan, ručak uz Ljubljanicu, susret s bratom koji ide na koncert Marthe Argerich te potom povratak u stvarnost, u odluku što učiniti sa svojim ljubavnim životom… No kada junak romana shvati da je zaboravio gdje je parkirao, započinje njegovo putešestvije traženja plavog, gotovo ljubičastog, Forda Fieste, koji je ostavio, eto, tu negdje u blizini, samo na deset minuta hoda od restorana. U potragu u metropolitanskoj Ljubljani uz junaka uključit će se i taksisti, on će unajmiti rent-a-car i pretražiti svaki privatni i javni vrtić, jer u blizini jednoga je parkirao…

144 pages, Hardcover

Published April 1, 2025

Reviews

[Franko · Rating 1 out of 5]

Lana Pukanić: "Počni pisat bolje!", 'Ulica Marthe Argerich', str. 138

[Tatjana Bordukalo Nikšić · Rating 4 out of 5]

Uz popriličnu skepsu zbog odabira naslova (a iz poglavlja zahvale na kraju vidi se da autor stvarno nije imao ideja po tom pitanju!), roman me upravo oduševio uvjerljivom atmosferom. Naoko jednostavna, suvremena, urbana priča o mladom čovjeku koji na prvi dan godišnjeg odlazi u Ljubljanu na sastanak s bratom, da bi ubrzo shvatio da je zaboravio gdje je parkirao. Od tog trenutka, roman se pretvara u pravu noćnu moru, poznatu svakom tko je barem jednom doživio slično iskustvo. Ali nije ovo samo trivijalna priča o traženju auta na parkiralištu – to je slika suvremenog doba u kojem ljudi ovise o aplikacijama, kreću se pomoću navigacije, bez Google Maps nema kretanja čak ni po gradu u kojem žive, punjenje električnog auta poseban je izazov, a ispražnjena baterija mobitela ravna je katastrofi. Scena u kojoj glavni lik plače na benzinskoj pumpi nije zato nimalo pretjerana. Ipak, naročito me oduševila autorova točnost u prikazu lokacija, kako u Ljubljani tako i po Zagrebu – bilo je upravo zabavno pratiti lutanje njegovog lika koristeći taj isti Google Maps. I koliko god nam se možda glavni lik činio smotan i glup (a lako je steći takav dojam iz udobne čitateljske pozicije), toliko je lako zamisliti takvu osobu u stvarnom životu.

Jedina stvar koju zamjeram ovoj knjizi je naslov. Naslov veze nema s događanjima u knjizi, osim što je povod sastanku u Ljubljani upravo koncert Marthe Argerich. Ne samo to, nego je na kraju i pokopao veliku Marthu, a ona živa kao i dosad, u svojoj 85. godini i dalje nastupa – i ovog ljeta će nastupiti upravo u Ljubljani. Doduše, upravo čitam da je jučer hospitalizirana, nadam se da nije nešto ozbiljno.

Prva knjiga A. Z. Stolice „Blizina svega“ nije me oduševila. Nedostajalo je strukture i logike u toj knjizi, usprkos lijepom stilu. Nasuprot tom djelu, roman „Ulica Marthe Argerich“ savršeno zaokružuje formu kratkog romana, lako se čita, stvara uvjerljivu atmosferu i dobro gradi priču. Nadam se da autor neće ostati samo na ovom romanu, dobro mu je krenulo.

[Curbyourdepression · Rating 2 out of 5]

Kao da je srednjoškolac pisao roman, a ne čovjek od 40 godina. To funkcionira na blogu ili u nekom širem društvu dobro raspoloženih frendova, ali za nešto nalik romanu od 150 stranica to nikako nije, a već sam to zamijetio u autorovom prvom romanu, gdje su mu duži pasusi bili drastično niže kvalitete od kratkih zapisa (koji me, također, nisu bogznašto impresionirali, i mogli su ostat na blogu ili alternativnim siteovima, a ne ukoričeni, ali imali su bar malo nekog duha i zanosa).

Autor pokušava ili nastoji biti ''pisac'', sastojci su tu na papiru: ima solidno pamćenje i senzibilnost, uočava detalje, taj blogersko-hipsterski stil pisanja od kojeg me uvijek hvata praznina zbog neutemeljene samodopadnosti, trudi se biti, najčešće infantilno, i duhovit u dijalozima, ali ono što izlazi ispod svega jednostavno ima jako slab umjetnički domašaj. Osjeti se da se radilo na strukturi priče dosta, ima tu filmskih scena i elipsa, nekad roman i nalikuje na neki cool scenarij u pokušaju, ali sve skupa nema nikakvog aftertastea, dojma sam ponekad kao da je knjiga napisana na silu, da autor dokaže nekom da je pisac, da on to može, doslovno kao da se spašava od nekog ili nečeg s tih 150 ispisanih stranica, a ne kao da je to izašlo iz njega. Možda bi bilo najbolje da partnericu nagovori da ona napiše nešto, a pisac ove knjige njoj bude potpora i urednik, jer čini se da je spisateljski talentiranija od samog pisca, pa sad na silu stvara od nedovoljno talentiranog partnera nekog pisca u pokušaju, nekako se čini da bi to bila ubojitija kombinacija, ako dotična ima išta svoje za ponudit osim kritike poluretardiranih hrvatskih celebriti mužjaka. Ili da bar autora nagovori da u nekom časopisu opisuje njihov seks ili tulume ljevičarskih buržuja po Zagrebu, to bih uvijek vrlo rado pročitao.

[IGV · Rating 5 out of 5]

Dirljiva ljubavna priča. Hint - auto nije auto. ;)

[Megi · Rating 3 out of 5]

Ovo će biti jedan poduži rant, ali bear with me :) Razumijem da je ova knjiga trebala biti cute, ali mene je ovaj glavni lik baš naživcirao. Kao prvo, my dude, ako si auto ostavio negdje u blizini većinsko pješačke zone, pa za koji klinac se pola romana voziš autom okolo i čudiš se da ne možeš naći taj auto. Također, na pozadini knjige piše da "proživljavamo ovu dramu s junakom, a ponajviše to kako će riješiti svoj komplicirani ljubavni status...." erm, jesmo li ja i ovaj tko je to pisao čitali istu knjigu? Taj takozvani "komplicirani ljubavni status" je nešto što se doslovno spomene dva pita. Lik očito ima ženu s kojom se rastaje, ima curu sa strane i u nekom su open braku i doslovno cijeli roman samo o toj i s tom novom curom priča. Ženu u rastavu bukvi spomene dva puta. Ne vidim šta je tu dramatično ni komplicirano. Odlučio se lik za drugu žensku, ajbok, nemojte komplicirati.

Također 2, men. Da nema žena u ovom romanu, ovaj lik bi se doslovno slučajno samozapalio. Jedini razlog zašto je našao taj nesretni auto je ta cura.

Ali sve u svemu, nije mi opće loša knjiga, dapače. Ovi razlozi moje nadrkanosti proizlaze samo iz mene kao osobe, ne mislim da imaju nužno veze s kreativnom vizijom pisca.

Simpa je romančić, smiješan na momente, dosta dobro i pitko napisano. Zaključak je da ćemo Antu ponovo čitati kada nešto novo objavi.

[Lucija L. · Rating 4 out of 5]

Roman me malo podsjetio na Šoljanov Kratki izlet u pogledu gubljenja u prostoru i vremenu i besciljnom lutanju u sredini u kojoj se nije trebalo izgubiti, što možda i ne iznenađuje toliko s obzirom na to da je autor radio na filmu nastalom po tom romanu. Na koricama se sugerira da sam kao čitatelj trebala brinuti o tome kako će glavni lik riješiti svoj komplicirani ljubavni status, tj. odnos za suprugom Laurom i curom Lotom, koje znaju jedna za drugu, međutim, ja uopće nisam shvatila da je tu riječ o problemu, mislila sam da je riječ o nekoj vrsti poliamorne veze. Roman mi se ipak sviđa, volim autorov humor koji pamtim još od prethodne zbirke, Blizina svega. Cijenim što je kratak, jer zaista izaziva osjećaj zasićenosti tehnologijom tj. mobitelima, električnim automobilima i silnim punjačima potrebnima za njihovo održavanje i mučninu nad tim osjećajem izgubljenosti.

[ZRNO · Rating 1 out of 5]

Da je moguće, ovom bi tekstu dala 0, i jedinica joj je previše. Dakle, osupnuta sam time da je ova besmislica ukoričena, da je nekome palo na pamet ovo nazvati romanom. Autor je, vještiji u pisanju kratkih crtica, odlučio jednu takvu crticu malčice proširiti i eto ti romana. I tako smo dobili potpuno besmislen tekst kojem bi bilo bolje da nije ni ugledao svjetlo dana. Drugi put, savjet autoru, ne šalji tekstove na čitanje prijateljima i ljudima koji te vole i koju su zbog toga subjektivni, već nepoznatim ljudima, može i neprijateljima. Bliži ćeš biti istini kakav ti je tekst, je li za tiskanje ili za smeće..

[Katarina Popović · Rating 2 out of 5]

Možda sam imala previsoka očekivanja. Očito nisam ciljana publika za ovo, jer nisam mogla vjerovati da se netko zapravo ovako ponaša. Kao, npr., lik pet puta puni auto, i svaki put ga napuni taman toliko da se opet dovede u situaciju koju će biti prenesposoban riješiti, bez pomoći neke od dviju L., Alexa play Manchild by Sabrina Carpenter.

Tip je bio toliko iritantan i radnja toliko frustrirajuća, što bi mi bilo okej da je neka dublja životna poruka o kojoj recenzije pričaju razrađenija, ali nije.

[Bernarda Mautner · Rating 4 out of 5]

Autor je na dobrom tragu kraće forme, kostur je dobar, razrada isto. Ono što mi je ovdje nedostajalo, uz tragikomičnu radnju je doza humora. Da, glavnom liku u nekom trenutku zasmeta šala na njegov račun, ali kraj je apsolutno mogao ići u tom smjeru bez narušavanja izgrađenog karaktera koji nije ni "čistunac" ni uštogljenko. I to bi onda bila zaokružena cjelina.

[Dunja · Rating 4 out of 5]

https://kritika-hdp.hr/happy-end-za-k...

[Silvia · Rating 3 out of 5]

bolje da je odustao od tog auta

[Sergej · Rating 2 out of 5]

Bezveze.

U rangu sastava “Kako sam proveo ljetne praznike”

[Mirjana · Rating 4 out of 5]

Jako zabavno i duhovito, pogotovo prvi "ljubljanski" dio.