Rođen je u porodici koja je dala više umetnika (njegova braća su slikar Živorad, književnik Momčilo i kompozitor Svetomir). Njihov otac, Nikola Lazarević, doselio se s majkom iz Ohrida u Brusnicu kao šestogodišnjak. U znak zahvalnosti prema ujaku Nastasu Đorđeviću (graditelju gornjomilanovačke crkve Svete Trojice) kod koga je izučio graditeljski zanat, odriče se majčinog prezimena i od ujakovog imena pravi novo prezime – Nastasijević. Završio je studije klasične filologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a studirao je i istoriju i arheologiju.
Kao pisac, najpre se oglasio humorističkim prilozima u listovima Zvono, Ošišani jež, Jež i Pravda. Naklonost publike prvo je zadobio putem komediografskih ostvarenja: „Začarani kućevlasnik”, „Ženidba Pavla Alamunje”, „Nestrpljivi naslednici”, „Vračara Božana (1937)” i „Nesuđeni zetovi (1939)”. Sa druge strane, najvažnija dela su mu istorijski romani kojima je počeo da se bavi nakon Drugog svetskog rata: „Ustanak u Zeti”, „Teško pobeđenima I i II”, „Stefan Dušan”, „Despot Stefan” i „Vitezi kneza Lazara”. Sve romane povezuje zajednička nit, a to su teme iz borbe za slobodnu državu i očuvanje samostalnosti.
Не знам, от къде точно е почерпил вдъхновение Настасиевич за тази приключенска история, но я е написал отлично.
Келтите завладяват постепенно Иберийския полуостров и избиват методично заварените местни племена. Превъзхождат ги във всичко - въоръжение, тактика и стратегия. Безмилостно жестоки са и не дават пощада никому.
Но Гуапо - много младо момче, оцелява след едно от първите кланета и решава да си отмъсти на всяка цена. И никак не им става хубаво на келтите, когато започват да им се разплащат по техния начин.
Любим за мен юношески роман, четен и препрочитан през годините!
U vremenu kada je napisan, i kada je nagrađen II nagradom na konkursu "Stožera" 1955. godine, ovaj roman su svrstali u klasu "omladinske književnosti". U odnosu na ono što se danas nudi "adultima", ovaj je roman "viša matematika". Pitak, izbrušen stil, umešno pripovedanje, erudicija i didaktika Slavomira Nastasijevića, profesora klasičnih jezika i istorije učinili su da mi se ovaj roman još više svidi, nego što sam očekivao. Radnja je smeštena na završetku neolitskog doba i opisuje borbu između Kelta, koji su preko Pirinejskih planina prodrli na Pirinejsko poluostrvo i domorodaca koje su tamo zatekli. Prof. Nastasijević je vešto, bez digresija i prolongiranja pripovedanja opisivao jasno i sasvim koliko treba život i osobine keltskih ratnika, ali i ondašnjih domorodaca koji su naseljavali Iberiju. Pripovedao je o časti i obrazu koji nije smeo ostati neosvećen, o vaspitanju i odrastanju dece i njihovom odnosu i percipiranju različitih situacija koje su im nametane u toku odrastanja. Vrlo pitka, klasična, nenametljiva književnost, koja je danas toliko retka pod navalom agresivnih, profanih, neizbrušenih i nekritički objavljivanih "romana" trenutno popularnog žanra.