Dosadno. Zašto? Autorica ima smisla za jezik, rečenicu, ali ne i za karaterizaciju likova. Tu su likovi isti. Igor i Nora, Adis... jednako životom ogorčeni egotriperi, (okolina ne njeguje njihov ego koliko misle da zaslužuju, prototip ljudi: svi su glupi samo sam ja pametan), nema raznolikosti...
Jedan detalj me posebno žulja - najčitaniji news portal koji svoja vrata zaključava u 17 sati. I don't think so. Radila sam puno godina na news portalu. U 17 sati se to ne događa na portalima, itekako je redakcija news portala živa u 17 sati i još puno sati poslije. Veliki fail.
I fail su svi ti opisi, ta silna kontemplacija kojoj je temelj očaj. Nema nikakve raznolikosti, nijansiranja, pokušaja stvaranja ravnoteže, klackanja s događajima, emocijama, sve mi zvuči kao potpuno ravna crta očaja, čak lažnog očaja, očaja radi očaja. Ovaj roman je karakterna ravnica i zato mi je bio dosadan. Došlo je do toga da neke dijelove i preskačem ili samo skeniram, da što prije dođem do kraja i vidim ima li tu nešto što bi mi bilo zanimljivo. Nije bilo ničega.