Samo jedna od

by Petra Prtajin

Među urbanim tinejdžerima nema surovijeg stanja od izolacije. Ponekad je jedino rješenje bijeg – od njih, od sebe. Odbačena, Pia se ipak ne može pomiriti sa samoćom. Pokuša slijediti stado, ali svaki put biva otjerana. Podsmijesi, zlostavljanje, javno i virtualno izvrgavanje ruglu.

Saznaje da nevidljivost i izolacija nipošto nisu najgore što se čovjeku može dogoditi. Svoju bol odluči gutati daleko od svih, razoružana i ismijana. Ipak, dogodi se da upravo oni koji prigrle svoju odbačenost prizovu neke neočekivane ljubavi, nova iskustva, zajednicu pomaknutu do ruba, otvore se prema sigurnosti i samouvjerenosti koju pruža. Cijena je pripadnosti, međutim, visoka.

„Roman Samo jedna od, koji je autorica započela pisati već u srednjoj školi 2019., izravno i nemilosrdno prikazuje generaciju koja ne vjeruje u laži onih prethodnih jer ostale su im tek ušminkane ruševine, svijet bez temelja u kojem samo valja letjeti što više, odagnati pomisao na pad, željeti sve i sada jer sutra je tako daleko.

Međutim, one koji steknu moć novim pripadanjem, čeka grubo prizemljenje kada shvate koliko riječi pripadanje i propadanje – zvuče nevjerojatno slično.”

— Kristian Novak, urednik knjige

191 pages, Hardcover

Published February 1, 2025

Reviews

[Vedran Mavrović · Rating 4 out of 5]

Roman počinje snažno, brzo i odvažno. Prolog sam pročitao dvaput, jer je misterij brižno uguran između britkih metafora.
Mislio sam da će brzina popustiti tijekom poglavlja (kojih zapravo ni nema, već imate osjećaj da se sve slijeva iz scene u scenu), ali do samoga kraja autorica je zadržala početne postavke. Što nije lako jer treba sjediti na vlakiću smrti cijelo vrijeme. :)
Iz blurba je jasno da je riječ o Gen Z-evcima (što me zbog nećakinja privuklo knjizi), ali sam se ugodno iznenadio činjenicom da je srž romana nešto s čime se i Gen X i Gen Y mogu poistovjetiti. Svevremenska tema pripadanja, kao i pronalaska sebe možda na prvu djeluju klišejasto (samo na prvu), ali znam toliko 40-ogodišnjaka ili 50-ogodišnjaka koji se još uvijek traže i žele negdje pripadati. Usput, to su i jedni od najzanimljivijih ljudi u mome životu.
Nadalje, roman budi osjećaj vječnog skrolanja, što je nova normala današnjeg života (ne samo mladih, već i nekih dinosaura :)). Razina koncentracije je u duljini od 30 sekundi do minute. Stranice se okreću brzinom prosječnog videa na Tik-toku. Likovi su, sukladno tomu, vjerno dočarani i zanimljivo je koliko su samo imena i upravni govor uspjeli stvoriti uvjerljivu sliku.
Doduše, osobno bih volio malo više mesa, malo dinamike u pripovijedanju (da predahnem tu i tamo). Iako je roman smješten u svijet koji poznajemo, Sesvete i Trešnjevka nisu za svakoga isti. Isto je i s likovima. Premda autorica koristi određene arhetipove, malo više detalja bi mi baš sjelo. Određeni likovi (kao majka i baka) zaslužili su više vremena pod svjetlom reflektora. No to su već želje, pozdravi i runda za ekipu iz ćoška. :)
Sve u svemu, ugodno sam iznenađen ovim romanom, kao i sjajnim metaforama koje su mi se urezale u oči. A tu je i flauta. Jesam spomenuo flautu? Nisam? :)
Topla preporuka. Za sve generacije.

[Franko · Rating 2 out of 5]

Htio sam agresivno našamarat doslovce svaki mogući lik u ovom romanu.

[Elma Vuran · Rating 5 out of 5]

Nisam pojma imala o čemu je ova knjiga i na kraju je ispala o mojoj ideji što će se dogodit ako ja krenem pit i pušit. Kraj je možda mrvu otrcan ali iskreno ne vidim kako bi ga se drugačije moglo napisati, a kako je tematika tinejdžerska nisam protivnik "uplifting" krajeva.
Ocjena je 5 jer sam ju pročitala maltene u jednom sittingu pa je ostavila poseban dojam, kad bih ju morala ocijeniti za mjesec dana prema sjećanju vjerojatno bih joj snizila ocjenu na 4.

[Lucija L. · Rating 4 out of 5]

Stil kraćih, ponekad eliptičnih rečenica dobro odgovara sadržaju. u želji za prikazivanjem jedne generacije srednjoškolaca možda ima malko previše svega, i bullinga i izlazaka i nesigurnosti i drskosti i skrivenih hobija i prijateljstava i neprijateljstava i zaljubljenosti i proračunatosti (iako, kad pogledam što sam sve nabrojala, to nekako i djeluje kao tipični život tinejdžera), odnosno svega što se, kao, treba obraditi da bi se prikazalo što tišti današnje mlade. Ispod svega toga teško je razabrati što glavna junakinja Pia zapravo jest, kad odstranimo puno lakše uočljive opise onoga "što ona nije". Također, pred kraj možda sve pomalo brza prema happy endu, što njeno tzv. pokajništvo ne prikazuje dovoljno prorađenim i promišljenim. Ipak, za kraj ću reći da sam s guštom pročitala roman, a dodatna pohvala ide velikom fontu i marginama.

[Lejla · Rating 4 out of 5]

koja sezona srama je ovo?

[Laura Vranješ · Rating 4 out of 5]

Malo me ta Pia izivcirala. Ne razumijem kad netko toliko nema sebe da se mijenja radi svake ekipe u koju ude i to toliko masovno. Okej mi je knjiga, ali ne volim te pateticne likove izgubljenih curica koje ce sve napravit da se uklope u ekipu u kojoj se nadu.

[Iva · Rating 5 out of 5]

Odlična knjiga, posebno potresna za roditelje. Surova i iskrena, a opet poetska i posebna. Veselim se budućim djelima ove mlade autorice i preporučam je svima.

[It's me Martina · Rating 2 out of 5]

Očekivala sam više od knjige jer me takva tematika zanima, a sve mi je bilo nekako šturo.. 2/5

[Jana · Rating 3 out of 5]

iskreno malo razocaranje… bas zato sto vec imamo stotine knjiga o tinejdzerima koji se silno trude uklopiti u drustvo i pritom izgube sebe mislila sam da ce ova knjiga biti osvijezenje i pruziti nesto novo, ali opet se vrti ista prica… ne znam jesam li samo prepotentno dijete iz centra, ali imam osjecaj da zapravo svi opisani dogadaju iz knjige (partiji, tucnjave, klubovi) nisu realni, vec su jako odvedeni do ekstrema i njihova jedina svrha jest zaokupiti citateljevu pozornost, sto je autorica svakako uspjela i na tome joj treba cestitati jer se knjiga doslovno “guta”, ali usprkos tome recenice nisu sture i jednostavne, vec se autorica spretno igra rijecima ponovno nastojeci zaokupiti citateljevu pozornost. knjiga nije losa samo mislim da je imala puno vise potencijala.

[Jelena Dimnjaković · Rating 5 out of 5]

Zanimljiva knjiga. Već cca 2 desetljeća se ne mogu nazvati tinejdžerom, hvala bogu jer teška je to dob, pa me zanimalo kako je 'današnjim mladima'. Pa mogu reći - teško, kao i u 'moje vrijeme', al u biti još teže jer osim što se čovjek može osramotit i bit osramoćen u stvarnom svijetu, može se osramotit i bit osramoćen i u virtualnom svijetu. Od stvarnog svijeta barem možeš pobjeći u svoju sobu, od virtualnog ne možeš. No taj dio, cyberbulling je samo ovlaš dotaknut u knjizi. Svejedno, knjiga je dobra i vraća čovjeka u to grozno doba, zapravo vidiš kolko si istraumatiziran tim iskustvima i da te traume ne prolaze ni nakon x godina. Najbolji trenutak u knjizi mi je kava mame i Pije i prikaz mame, koja inače i nije previše zastupljena u knjizi. Uglavnom, mama na toj kavi mi je uzor i nadam se da bih i ja reagirala kao ona, pokazuje razumijevanje i pruža podršku. Stil pisanja je dobar, u nekim trenucima ima previše metafora i dubine, možda se neki čitatelj tinejdžer može više poistovjetit s tim, meni je u trenucima bilo joj daj prestani, al sve u svemu ok knjiga, dobar prozor u svijet tinejdžera.

[Iris · Rating 4 out of 5]

Bliže 3 nego 4 zvjezdice, ali ipak dajem 4 u nadi da će autorica i dalje pisati, brusiti svoj stil i napustiti pretenciozan stil koji pomalo kvari doživljaj inače dobro ispripovijedane priče.