Samo jedna od

by Petra Prtajin

Među urbanim tinejdžerima nema surovijeg stanja od izolacije. Ponekad je jedino rješenje bijeg – od njih, od sebe. Odbačena, Pia se ipak ne može pomiriti sa samoćom. Pokuša slijediti stado, ali svaki put biva otjerana. Podsmijesi, zlostavljanje, javno i virtualno izvrgavanje ruglu.

Saznaje da nevidljivost i izolacija nipošto nisu najgore što se čovjeku može dogoditi. Svoju bol odluči gutati daleko od svih, razoružana i ismijana. Ipak, dogodi se da upravo oni koji prigrle svoju odbačenost prizovu neke neočekivane ljubavi, nova iskustva, zajednicu pomaknutu do ruba, otvore se prema sigurnosti i samouvjerenosti koju pruža. Cijena je pripadnosti, međutim, visoka.

„Roman Samo jedna od, koji je autorica započela pisati već u srednjoj školi 2019., izravno i nemilosrdno prikazuje generaciju koja ne vjeruje u laži onih prethodnih jer ostale su im tek ušminkane ruševine, svijet bez temelja u kojem samo valja letjeti što više, odagnati pomisao na pad, željeti sve i sada jer sutra je tako daleko.

Međutim, one koji steknu moć novim pripadanjem, čeka grubo prizemljenje kada shvate koliko riječi pripadanje i propadanje – zvuče nevjerojatno slično.”

— Kristian Novak, urednik knjige

191 pages, Hardcover

Published February 1, 2025

Reviews

[Vedran Mavrović · Rating 4 out of 5]

Roman počinje snažno, brzo i odvažno. Prolog sam pročitao dvaput, jer je misterij brižno uguran između britkih metafora.
Mislio sam da će brzina popustiti tijekom poglavlja (kojih zapravo ni nema, već imate osjećaj da se sve slijeva iz scene u scenu), ali do samoga kraja autorica je zadržala početne postavke. Što nije lako jer treba sjediti na vlakiću smrti cijelo vrijeme. :)
Iz blurba je jasno da je riječ o Gen Z-evcima (što me zbog nećakinja privuklo knjizi), ali sam se ugodno iznenadio činjenicom da je srž romana nešto s čime se i Gen X i Gen Y mogu poistovjetiti. Svevremenska tema pripadanja, kao i pronalaska sebe možda na prvu djeluju klišejasto (samo na prvu), ali znam toliko 40-ogodišnjaka ili 50-ogodišnjaka koji se još uvijek traže i žele negdje pripadati. Usput, to su i jedni od najzanimljivijih ljudi u mome životu.
Nadalje, roman budi osjećaj vječnog skrolanja, što je nova normala današnjeg života (ne samo mladih, već i nekih dinosaura :)). Razina koncentracije je u duljini od 30 sekundi do minute. Stranice se okreću brzinom prosječnog videa na Tik-toku. Likovi su, sukladno tomu, vjerno dočarani i zanimljivo je koliko su samo imena i upravni govor uspjeli stvoriti uvjerljivu sliku.
Doduše, osobno bih volio malo više mesa, malo dinamike u pripovijedanju (da predahnem tu i tamo). Iako je roman smješten u svijet koji poznajemo, Sesvete i Trešnjevka nisu za svakoga isti. Isto je i s likovima. Premda autorica koristi određene arhetipove, malo više detalja bi mi baš sjelo. Određeni likovi (kao majka i baka) zaslužili su više vremena pod svjetlom reflektora. No to su već želje, pozdravi i runda za ekipu iz ćoška. :)
Sve u svemu, ugodno sam iznenađen ovim romanom, kao i sjajnim metaforama koje su mi se urezale u oči. A tu je i flauta. Jesam spomenuo flautu? Nisam? :)
Topla preporuka. Za sve generacije.

[Tiana Ferenčić · Rating 5 out of 5]

Svim svojim bližnjima, kada su u pitanju preporuke knjiga, preporučujem da čitaju Kristiana Novaka. A onda jednog dana vidim i njegovu preporuku – i to za roman čiji je urednik. Radi se upravo o ovom romanu, Samo jedna od.

Samo jedna od… koga? čega? pitala sam se. Tom naslovu kao da nešto nedostaje. Jedna od napuštenih? Jedna od običnih? Jedna od izgubljenih? Jedna od popularnih? Da – sve od navedenoga. Pia, glavna junakinja romana, samo je jedna od uobičajenih tinejdžera današnje generacije kojima nije nimalo lako. Jedna od onih koje pokušavaju pronaći svoje mjesto, biti viđene, prihvaćene, posebne – a pritom se stalno osjećaju zamjenjivo i nedovoljno.

U vremenu u kojem mladi žele da je sve brzo, poticajno i stalno stimulirajuće, ovaj je roman glas upravo njihove generacije. Tome u prilog govori i činjenica da je autorica roman počela pisati sa samo 19 godina. Glas generacije Z, koja tek traži svoje mjesto pod suncem, vrišti iz ovoga romana. Stil pisanja je brz, dinamičan, poput konstantne vožnje bez kočenja – i tako se i čita. Kao skrolanje društvenim mrežama: teško se odvojiti dok ne dođeš do kraja.

Je li me ova knjiga posebno dotaknula jer sam profesorica i svakodnevno radim s učenicima koji su Pijina generacija? Vjerojatno. No čini mi se da Samo jedna od nadilazi generacijske granice – jer svi smo u nekom trenutku bili „samo jedna od”.

Kristian Novak u svojoj preporuci piše kako one koji steknu moć novim pripadanjem čeka grubo prizemljenje kada shvate koliko riječi pripadanje i propadanje zvuče nevjerojatno slično. Upravo u toj rečenici leži srž ovoga romana. U tankoj, bolnoj granici između potrebe da negdje pripadaš i straha da ćeš se, u toj istoj potrebi, izgubiti.

Roman ne nudi laka rješenja, ali nudi nešto možda i važnije: razumijevanje i osjećaj da nisi sam. A ponekad je upravo to ono što najviše treba.

[Franko · Rating 2 out of 5]

Htio sam agresivno našamarat doslovce svaki mogući lik u ovom romanu.

[Lejla · Rating 4 out of 5]

koja sezona srama je ovo?

[Elma Vuran · Rating 5 out of 5]

Nisam pojma imala o čemu je ova knjiga i na kraju je ispala o mojoj ideji što će se dogodit ako ja krenem pit i pušit. Kraj je možda mrvu otrcan ali iskreno ne vidim kako bi ga se drugačije moglo napisati, a kako je tematika tinejdžerska nisam protivnik "uplifting" krajeva.
Ocjena je 5 jer sam ju pročitala maltene u jednom sittingu pa je ostavila poseban dojam, kad bih ju morala ocijeniti za mjesec dana prema sjećanju vjerojatno bih joj snizila ocjenu na 4.

[Lucija L. · Rating 4 out of 5]

Stil kraćih, ponekad eliptičnih rečenica dobro odgovara sadržaju. u želji za prikazivanjem jedne generacije srednjoškolaca možda ima malko previše svega, i bullinga i izlazaka i nesigurnosti i drskosti i skrivenih hobija i prijateljstava i neprijateljstava i zaljubljenosti i proračunatosti (iako, kad pogledam što sam sve nabrojala, to nekako i djeluje kao tipični život tinejdžera), odnosno svega što se, kao, treba obraditi da bi se prikazalo što tišti današnje mlade. Ispod svega toga teško je razabrati što glavna junakinja Pia zapravo jest, kad odstranimo puno lakše uočljive opise onoga "što ona nije". Također, pred kraj možda sve pomalo brza prema happy endu, što njeno tzv. pokajništvo ne prikazuje dovoljno prorađenim i promišljenim. Ipak, za kraj ću reći da sam s guštom pročitala roman, a dodatna pohvala ide velikom fontu i marginama.

[Laura Vranješ · Rating 4 out of 5]

Malo me ta Pia izivcirala. Ne razumijem kad netko toliko nema sebe da se mijenja radi svake ekipe u koju ude i to toliko masovno. Okej mi je knjiga, ali ne volim te pateticne likove izgubljenih curica koje ce sve napravit da se uklope u ekipu u kojoj se nadu.

[Iva · Rating 5 out of 5]

Odlična knjiga, posebno potresna za roditelje. Surova i iskrena, a opet poetska i posebna. Veselim se budućim djelima ove mlade autorice i preporučam je svima.

[It's me Martina · Rating 2 out of 5]

Očekivala sam više od knjige jer me takva tematika zanima, a sve mi je bilo nekako šturo.. 2/5

[Jana · Rating 3 out of 5]

iskreno malo razocaranje… bas zato sto vec imamo stotine knjiga o tinejdzerima koji se silno trude uklopiti u drustvo i pritom izgube sebe mislila sam da ce ova knjiga biti osvijezenje i pruziti nesto novo, ali opet se vrti ista prica… ne znam jesam li samo prepotentno dijete iz centra, ali imam osjecaj da zapravo svi opisani dogadaju iz knjige (partiji, tucnjave, klubovi) nisu realni, vec su jako odvedeni do ekstrema i njihova jedina svrha jest zaokupiti citateljevu pozornost, sto je autorica svakako uspjela i na tome joj treba cestitati jer se knjiga doslovno “guta”, ali usprkos tome recenice nisu sture i jednostavne, vec se autorica spretno igra rijecima ponovno nastojeci zaokupiti citateljevu pozornost. knjiga nije losa samo mislim da je imala puno vise potencijala.

[Martina P · Rating 2 out of 5]

Razumijem, al' mi se ne sviđa.
Doduše i nije za mene već za srednjoškolce.
Pitam se shvaćaju li oni koji ju pročitaju da je o pronalasku sebe i želji za pripadanjem u izvedbi njima sami njima shvatljivoj - zbunjene rečenice, tijek misli, događaji, ... svaka generacija ima svoje, ali možda mi se još više ne sviđa jer je Zagreb u pitanju, s kojim se tek ne mogu povezati i mislim da mladi ne žive tako svugdje.

[Jelena Dimnjaković · Rating 5 out of 5]

Zanimljiva knjiga. Već cca 2 desetljeća se ne mogu nazvati tinejdžerom, hvala bogu jer teška je to dob, pa me zanimalo kako je 'današnjim mladima'. Pa mogu reći - teško, kao i u 'moje vrijeme', al u biti još teže jer osim što se čovjek može osramotit i bit osramoćen u stvarnom svijetu, može se osramotit i bit osramoćen i u virtualnom svijetu. Od stvarnog svijeta barem možeš pobjeći u svoju sobu, od virtualnog ne možeš. No taj dio, cyberbulling je samo ovlaš dotaknut u knjizi. Svejedno, knjiga je dobra i vraća čovjeka u to grozno doba, zapravo vidiš kolko si istraumatiziran tim iskustvima i da te traume ne prolaze ni nakon x godina. Najbolji trenutak u knjizi mi je kava mame i Pije i prikaz mame, koja inače i nije previše zastupljena u knjizi. Uglavnom, mama na toj kavi mi je uzor i nadam se da bih i ja reagirala kao ona, pokazuje razumijevanje i pruža podršku. Stil pisanja je dobar, u nekim trenucima ima previše metafora i dubine, možda se neki čitatelj tinejdžer može više poistovjetit s tim, meni je u trenucima bilo joj daj prestani, al sve u svemu ok knjiga, dobar prozor u svijet tinejdžera.

[~~pe4rlss ✩₊˚.⋆☾⋆⁺₊✧ · Rating 4 out of 5]

⭐️4.5 ali malo prema 4. Priča je stvarno super, tečna je i brza, a stil pisanja me isto oduševio. Radnja mi je bila zanimljiva čak iako ovo inače nije žanr kojeg čitam. Jedino bih rekla da mi i dalje malo fali razumijevanje glavnog lika i određenih sporednih likova, samo je malo falilo onog “show not tell” da se stvarno uspijem uživiti u likove i razlikovati ih po nečemu osim po imenima. Ali s obzirom da je ovo prva knjiga spisateljice, sigurna sam da ju čekaju još bolji radovi 👏

[Božidarka · Rating 3 out of 5]

Možda sam u ovu knjigu ušla s prevelikim očekivanjima, ali me nažalost nije osvojila. Tema Z generacije mi sama po sebi nije prepreka, no priča me nikako nije uspjela zadržati. Jednostavno se knjiga i ja nismo pronašle.
Ipak, moram pohvaliti autoričin stil pisanja, koji je pitak i dojmljiv.

[Iris · Rating 4 out of 5]

Bliže 3 nego 4 zvjezdice, ali ipak dajem 4 u nadi da će autorica i dalje pisati, brusiti svoj stil i napustiti pretenciozan stil koji pomalo kvari doživljaj inače dobro ispripovijedane priče.

[Mrvica · Rating 5 out of 5]

Emotivna i snažna, knjiga koja se čita u jednom dahu.