Propali kongres

Balkan Noir

by Goran Tribuson

U siječnju 1990. teku pripreme za kongres na kojem ce se jugoslavenska komunistička partija raspasti i zauvijek nestati. Medijski i politički ratovi penju se prema vrhuncu i u ljude se uvlaci strah pred onim što ce se dogoditi. Vinko Dogan je inspektor SUP-a, bahat, neugodan i autoritativan, ali jedan od najboljih.

Tijekom tog siječnja u Zagrebu se pojavljuje čudna, tajnovita spodoba, koja prijeti da ce uz pomoć cijanida uštrcanog u prehrambene artikle, što ih građani kupuju po robnim kućama i dućanima, potrovati velik broj ljudi. Taj tip, koji sebe naziva Stršljenom, započinje svoj mračni naum, ucjenjujući gradsku upravu povelikim iznosom u njemačkim markama. Gradom se širi panika, prodaja hrane, osim one u neprobojnim limenkama, gotovo da zamire, a inspektora Dogana, koji je na tragu manijakalnog ubojice, sve više muci pitanje, ne bavi li se zapravo taj čudan tip nekim posve drugačijim planom.

Genres: Crime

213 pages, Paperback

First published December 8, 2014

About the author

Diplomirao je i magistrirao (filmolgija) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kratke priče počinje objavljivati početkom 1970-ih godina 20. stoljeća u prvom valu tzv. fantastičara (Zavjera kartografa i Praška smrt), da bi se postupno opredijelio za žanrovsku prozu. Kritika je odmah uočila Tribusona kao najtipičnijeg predstavnika hrvatskih borgesovaca koji prvi među brojnima u toj struji postiže punu autorsku zrelost. Postupno napušta fantastiku, ali zadržava interes za srednjoeuropsku ikonografiju i težnju prema okultnome, što se očituje u njegovim romanima Snijeg u Heidelbergu, Čuješ li nas, Frido Štern (u cjelokupnom autorovom opusu jednom od najboljih njegovih djela), te Ruskom ruletu. Daljnji i brojni Tribusonovi romani dijele se na autobiografske i generacijski obilježene, mahom s temom iz zavičajnoga Bjelovara te analizom popkulturne mitologije svakidašnjice sedamdesetih godina (Polagana predaja, Povijest pornografije). U tu skupinu spadaju i dvije knjige autobiografskih eseja Rani dani (1977.) i Trava i korov (1999.). Drugi ciklus čine brojni Tribusonovi kriminalistički romani Zavirivanje , Siva zona, Noćna smjena i drugi, kojih je glavni junak bivši policajac Nikola Banić. Tim je romanima, uz one Pavla Pavličića, stvorio opus prihvaćen i od stručne kritike i od najšire čitateljske publike.

Dugogodišnji je urednik u Školskoj knjizi, redoviti je profesor filmskoga scenarija na Akademiji dramske umjetnosti. Od 2000. godine suradnik je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Razreda za književnost, a u lipnju 2008. godine postaje redoviti član Akademije.

Reviews

[Krbo · Rating 2 out of 5]

Napisano u isto vrijeme kada i zadnji Banić izgleda kao pokušaj stvaranja novog serijala istražitelja/inspektora umjesto ostarjelog i umirovljenog Banića.

Tribuson nas iznova vraća u 1991. - još doba milicije i poznatog kongresa SKJ.
Samo tih par činjenica mislim da znatno ograničavaju čitateljstvo na one koji vole Tribusona i dobro se sjećaju vremena jer nam on ne nudi baš ništa novo, to su samo kulise za novog-starog inspektora Vinka Dogana, a da će privući neku novu publiku nema šanse - kod se više tiče taj kongres i milicija...

Doganov začetak je bio s Banićem u vidu teškog divljaka koji više šaketa nego govori no sad je iznenada pacificiran i Tribuson mu je pokušao dodati zaluđenost slasticama i bolesno-kukavičku ljubomoru prema ženi kao valjda kakvu protutežu Banićevom uživanju u kvalitetnom pivu i jazzu.

Nije uspjelo, ne mogu imati povjerenja u inspektora dva metra visokog, 100kg mišića koji pada u trans nad tufahijom - ne ide!

Tribusonov humor je i dalje dobar no nema lude ekipe iz birtije pa sve to skupa djeluje neuspjelo (tu je i prežderavajući Komar), a najadniji mi je završetak - bezveze i tu gubi jednu zvjezdicu.

Srećom knjižica je vrlo tanka i može se smazati za jednu večer bez posljedica.


Ni Hary Hole na početku nije bio baš nešto - ostaje vidjeti što Tribuson namjerava s Doganom.

[Sanja · Rating 3 out of 5]

Solidan domaći kriminalistički roman. Tribuson daje uvid u političku situaciju neposredno prije raspada SFRJ uz dozu intriga radnje u vidu tajanstvenog muškarca naziva Stršljen.

„𝘎𝘰𝘷𝘰𝘳𝘪𝘭𝘰 𝘴𝘦 𝘥𝘢 𝘴𝘦 𝘱𝘳𝘢𝘷𝘪 𝘶𝘥𝘣𝘢š𝘪 𝘱𝘰𝘯𝘢š𝘢𝘫𝘶 𝘶𝘷𝘪𝘫𝘦𝘬 𝘧𝘪𝘯𝘰 𝘪 𝘨𝘰𝘴𝘱𝘰𝘥𝘴𝘬𝘪. 𝘕𝘢𝘴𝘮𝘪𝘫𝘢𝘵 ć𝘦 𝘵𝘪 𝘴𝘦 𝘰𝘯𝘢𝘬𝘰 𝘰𝘥𝘰𝘻𝘨𝘰, 𝘴 𝘷𝘳𝘩𝘢 𝘣𝘶𝘯𝘢𝘳𝘢, 𝘣𝘢š 𝘬𝘢𝘥 𝘣𝘶𝘥𝘦š 𝘱𝘢𝘥𝘢𝘰 𝘥𝘰𝘭𝘫𝘦. 𝘕𝘪𝘬𝘢𝘬𝘰 𝘯𝘦 𝘳𝘢𝘯𝘪𝘫𝘦!“

𝑼 𝒔𝒊𝒋𝒆č𝒏𝒋𝒖 1990. 𝒕𝒆𝒌𝒖 𝒑𝒓𝒊𝒑𝒓𝒆𝒎𝒆 𝒛𝒂 𝒌𝒐𝒏𝒈𝒓𝒆𝒔 𝒏𝒂 𝒌𝒐𝒋𝒆𝒎 ć𝒆 𝒔𝒆 𝒋𝒖𝒈𝒐𝒔𝒍𝒂𝒗𝒏𝒆𝒔𝒌𝒂 𝒌𝒐𝒎𝒖𝒏𝒊𝒔𝒕𝒊č𝒌𝒂 𝒑𝒂𝒓𝒕𝒊𝒋𝒂 𝒓𝒂𝒔𝒑𝒂𝒔𝒕𝒊 𝒊 𝒛𝒂𝒖𝒗𝒊𝒋𝒆𝒌 𝒏𝒆𝒔𝒕𝒂𝒕𝒊. 𝑴𝒆𝒅𝒊𝒋𝒔𝒌𝒊 𝒊 𝒑𝒐𝒍𝒊𝒕𝒊č𝒌𝒊 𝒓𝒂𝒕𝒐𝒗𝒊 𝒑𝒆𝒏𝒋𝒖 𝒔𝒆 𝒑𝒓𝒆𝒎𝒂 𝒗𝒓𝒉𝒖𝒏𝒄𝒖 𝒊 𝒖 𝒍𝒋𝒖𝒅𝒆 𝒔𝒆 𝒖𝒗𝒍𝒂č𝒊 𝒔𝒕𝒓𝒂𝒉 𝒑𝒓𝒆𝒅 𝒐𝒏𝒊𝒎 š𝒕𝒐 ć𝒆 𝒔𝒆 𝒅𝒐𝒈𝒐𝒅𝒊𝒕𝒊. 𝑽𝒊𝒏𝒌𝒐 𝑫𝒐𝒈𝒂𝒏 𝒋𝒆 𝒊𝒏𝒔𝒑𝒆𝒌𝒕𝒐𝒓 𝑺𝑼𝑷-𝒂, 𝒃𝒂𝒉𝒂𝒕, 𝒏𝒆𝒖𝒈𝒐𝒅𝒂𝒏 𝒊 𝒂𝒖𝒕𝒐𝒓𝒊𝒕𝒂𝒕𝒊𝒗𝒂𝒏, 𝒂𝒍𝒊 𝒋𝒆𝒅𝒂𝒏 𝒐𝒅 𝒏𝒂𝒋𝒃𝒐𝒍𝒋𝒊𝒉. 𝑻𝒊𝒋𝒆𝒌𝒐𝒎 𝒕𝒐𝒈 𝒔𝒊𝒋𝒆č𝒏𝒋𝒂 𝒖 𝒁𝒂𝒈𝒓𝒆𝒃𝒖 𝒔𝒆 𝒑𝒐𝒋𝒂𝒗𝒍𝒋𝒖𝒋𝒆 č𝒖𝒅𝒏𝒂, 𝒕𝒂𝒋𝒏𝒐𝒗𝒊𝒕𝒂 𝒔𝒑𝒐𝒅𝒐𝒃𝒂, 𝒌𝒐𝒋𝒂 𝒑𝒓𝒊𝒋𝒆𝒕𝒊 𝒅𝒂 ć𝒆 𝒖𝒛 𝒑𝒐𝒎𝒐ć 𝒄𝒊𝒋𝒂𝒏𝒊𝒅𝒂 𝒖š𝒕𝒓𝒄𝒂𝒏𝒐𝒈 𝒖 𝒑𝒓𝒆𝒉𝒓𝒂𝒎𝒃𝒆𝒏𝒆 𝒂𝒓𝒕𝒊𝒌𝒍𝒆. š𝒕𝒐 𝒊𝒉 𝒈𝒓𝒂đ𝒂𝒏𝒊 𝒌𝒖𝒑𝒖𝒋𝒖 𝒑𝒐 𝒓𝒐𝒃𝒏𝒊𝒎 𝒌𝒖ć𝒂𝒎𝒂 𝒊 𝒅𝒖ć𝒂𝒏𝒊𝒎𝒂, 𝒑𝒐𝒕𝒓𝒐𝒗𝒂𝒕𝒊 𝒗𝒆𝒍𝒊𝒌 𝒃𝒓𝒐𝒋 𝒍𝒋𝒖𝒅𝒊. 𝑻𝒂𝒋 𝒕𝒊𝒑, 𝒌𝒐𝒋𝒊 𝒔𝒆𝒃𝒆 𝒏𝒂𝒛𝒊𝒗𝒂 𝑺𝒕𝒓š𝒍𝒋𝒆𝒏𝒐𝒎, 𝒛𝒂𝒑𝒐č𝒊𝒏𝒋𝒆 𝒔𝒗𝒐𝒋 𝒎𝒓𝒂č𝒏𝒊 𝒏𝒂𝒖𝒎, 𝒖𝒄𝒋𝒆𝒏𝒋𝒖𝒋𝒖ć𝒊 𝒈𝒓𝒂𝒅𝒔𝒌𝒖 𝒖𝒑𝒓𝒂𝒗𝒖 𝒑𝒐𝒗𝒆𝒍𝒊𝒌𝒊𝒎 𝒊𝒛𝒏𝒐𝒔𝒐𝒎 𝒖 𝒏𝒋𝒆𝒎𝒂č𝒌𝒊𝒎 𝒎𝒂𝒓𝒌𝒂𝒎𝒂. 𝑮𝒓𝒂𝒅𝒐𝒎 𝒔𝒆 š𝒊𝒓𝒊 𝒑𝒂𝒏𝒊𝒌𝒂, 𝒑𝒐𝒅𝒂𝒋𝒂 𝒉𝒓𝒂𝒏𝒆, 𝒐𝒔𝒊𝒎 𝒐𝒏𝒆 𝒖 𝒏𝒆𝒑𝒓𝒐𝒃𝒐𝒋𝒏𝒊𝒎 𝒍𝒊𝒎𝒆𝒏𝒌𝒂𝒎𝒂, 𝒈𝒐𝒕𝒐𝒗𝒐 𝒅𝒂 𝒛𝒂𝒎𝒊𝒓𝒆, 𝒂 𝒊𝒏𝒔𝒑𝒆𝒌𝒕𝒐𝒓𝒂 𝑫𝒐𝒈𝒂𝒏𝒂, 𝒌𝒐𝒋𝒊 𝒋𝒆 𝒏𝒂 𝒕𝒓𝒂𝒈𝒖 𝒎𝒂𝒏𝒊𝒋𝒂𝒌𝒂𝒍𝒏𝒐𝒈 𝒖𝒃𝒐𝒋𝒊𝒄𝒆, 𝒔𝒗𝒆 𝒗𝒊š𝒆 𝒎𝒖č𝒊 𝒑𝒊𝒕𝒂𝒏𝒋𝒆, 𝒏𝒆 𝒃𝒂𝒗𝒊 𝒍𝒊 𝒔𝒆 𝒛𝒂𝒑𝒓𝒂𝒗𝒐 𝒕𝒂𝒋 č𝒖𝒅𝒂𝒏 𝒕𝒊𝒑 𝒏𝒆𝒌𝒊𝒎 𝒑𝒐𝒔𝒗𝒆 𝒅𝒓𝒖𝒈𝒂č𝒊𝒋𝒊𝒎 𝒑𝒍𝒂𝒏𝒐𝒎.

Ne mogu si pomoći ali čim se spomene cijanid sjetim se kraljice krimića Agathe Christie jer je to bio čest način okončanja njenih likova pa je bilo baš zanimljivo vidjeti kako ga je autor uklopio u radnju.

„𝘉𝘳𝘰𝘫𝘬𝘦 𝘻𝘢 𝘯𝘢𝘴 𝘪𝘮𝘢𝘫𝘶 𝘷𝘦𝘰𝘮𝘢 č𝘶𝘥𝘢𝘯, 𝘳𝘦𝘬𝘢𝘰 𝘣𝘪𝘩 𝘷𝘪š𝘦𝘻𝘯𝘢č𝘯𝘪 𝘴𝘮𝘪𝘴𝘢𝘰. 𝘈𝘬𝘰, 𝘳𝘦𝘤𝘪𝘮𝘰, 𝘯𝘢𝘴𝘵𝘳𝘢𝘥𝘢 𝘵𝘳𝘢𝘫𝘦𝘬𝘵 𝘶 𝘉𝘢𝘯𝘨𝘭𝘢𝘥𝘦š𝘶, 𝘱𝘦𝘵 𝘵𝘪𝘴𝘶ć𝘢 𝘮𝘳𝘵𝘷𝘪𝘩 𝘯𝘦 𝘥𝘰ž𝘪𝘷𝘭𝘫𝘢𝘷𝘢𝘮 𝘬𝘢𝘰 𝘷𝘦𝘭𝘪𝘬𝘪 𝘱𝘳𝘰𝘣𝘭𝘦𝘮. 𝘈𝘭𝘪 𝘢𝘬𝘰 𝘯𝘦𝘵𝘬𝘰 𝘵𝘬𝘰 𝘮𝘪 𝘫𝘦 𝘣𝘭𝘪𝘻𝘢𝘬 𝘱𝘰𝘫𝘦𝘥𝘦 𝘤𝘪𝘫𝘢𝘯𝘪𝘥𝘰𝘮 𝘻𝘢𝘵𝘳𝘰𝘷𝘢𝘯𝘶 č𝘰𝘬𝘰𝘭𝘢𝘥𝘶 𝘵𝘰 ć𝘶 𝘥𝘰ž𝘪𝘷𝘫𝘦𝘵𝘪 𝘬𝘢𝘰 𝘴𝘮𝘢𝘬 𝘴𝘷𝘪𝘫𝘦𝘵𝘢.“

Protagonist djela je Vinko Dogan, policijski inspektor, dvometraš, slika i prilika. Osim visine, posjeduje i pamet pa zbog toga često biva oštećen jer ondašnje društveno uređenje ne priznaje vlastitu inicijativnost. Ondašnje, a u mnogočemu i sadašnje.

„𝘛𝘰 š𝘵𝘰 𝘵𝘪 𝘴𝘢𝘥 𝘪𝘻𝘷𝘰𝘥𝘪š – 𝘬𝘰𝘳𝘪𝘰 𝘨𝘢 𝘫𝘦 𝘚𝘢𝘳𝘢𝘨𝘢 – 𝘯𝘢𝘱𝘳𝘰𝘴𝘵𝘰 𝘫𝘦 𝘯𝘦𝘳𝘢𝘻𝘶𝘮𝘯𝘰! 𝘔𝘪 𝘴𝘮𝘰 𝘱𝘰𝘭𝘪𝘵𝘪č𝘢𝘳𝘪 𝘪 𝘮𝘰𝘳𝘢𝘮𝘰 𝘳𝘢𝘻𝘷𝘪𝘫𝘢𝘵𝘪 𝘬𝘰𝘯𝘤𝘦𝘱𝘵𝘦. 𝘕𝘪𝘫𝘦 𝘣𝘪𝘵𝘯𝘰 š𝘵𝘰 𝘴𝘦 𝘥𝘰𝘨𝘰𝘥𝘪𝘭𝘰 𝘪 š𝘵𝘰 𝘫𝘦 𝘱𝘳𝘢𝘷𝘢 𝘪𝘴𝘵𝘪𝘯𝘢, 𝘯𝘦𝘨𝘰 𝘬𝘰𝘫𝘪 𝘯𝘢𝘮 𝘫𝘦 𝘬𝘰𝘯𝘤𝘦𝘱𝘵 𝘰𝘱𝘵𝘪𝘮𝘢𝘭𝘢𝘯. 𝘛𝘰 š𝘵𝘰 𝘵𝘪 𝘻𝘢𝘨𝘰𝘷𝘢𝘳𝘢š 𝘯𝘪𝘫𝘦 𝘱𝘰𝘭𝘪𝘵𝘪č𝘬𝘪 𝘰𝘱𝘰𝘳𝘵𝘶𝘯𝘰.“

Privatnost inspektora Dogana nije u potpunosti prikazana, ali jasno je da mu je odnos s ženom Bubom nesvakidašnji. Možda je razlog njegovog čestog izbivanja, ljubomore ili njene svojeglavosti i nepoštivanja, ali, unatoč svemu, funkcioniraju u toj zajednici.

Moram priznati da još nisam naišla na neko Tribusonovo djelo u kojem se spominje ovaj detektiv. U ovom se romanu ne detaljizira previše, ali nema ni prevelikih preokreta u radnji. Počinitelja čitatelj, slično kao i kod Christie, otkriva tek na kraju djela, ali sam kraj mi je podosta mlak.

Kako se rasplela radnja, tko stoji iza nadimka Stršljen i hoće li inspektor Vinko uspjeti spasiti zagrepčane i svoj odnos s Bubom, morat ćete otkriti sami čitajući.

Preporuka ljubiteljima krimića i domaćih autora, osobito stila pisanja ovog autora.

[Martina · Rating 3 out of 5]

Može Goran i bolje, to je sigurno... Znam da je nakon umirovljenja Nikole Banića ostala velika praznina na detektivskoj sceni, no Propalim kongresom se nije popunila. Vinko Dogan je u redu, ali mu ne pomaže osrednji slučaj i tanka istraga. Stvar spašava tipični Tribusonovski humor koji proradi u ključnim trenucima, kao na primjer:

"Naime, za cijankalij se znalo da je čest pribor ubojica u romanima Agathe Christie i njoj sličnih pisaca, dok se ta djelatnost u nas obavljala mnogo jednostavnijim i prizemnijim alatkama kao što su satara, čekić, kramp i nož." (str. 40)

"U takvom odijelu, gazda, odnosno slastičarkin brat, podsjećao je na kapetana duge plovidbe." (str. 123)

(Mala digresija: ta usporedba s kapetanom duge plovidbe je skoro pa postala Tribusonov zaštitni znak? Nikola Banić je bio ispalio takvu primjedbu suočen sa sličnim odijelom, a, ako me sjećanje ne vara, nešto slično se reklo i u jednoj humorističnoj seriji gdje je Tribuson radio scenarij.)

U svakom slučaju, 3 zvjezdice zato što je roman ipak za nijansu bolji od Sestrice s jezera . Hoću li uzeti neki novi roman s Doganom kao protagonistom, ukoliko se pojavi? Ne znam baš... pada mi na pamet stih: "To biva tako svuda na svijetu, naša je ljubav već pri desertu.".

[Bono · Rating 4 out of 5]

Dakako da je moje viđenje ovog romana uslovljeno slabijim poznavanjem korpusa kriminalističkih Tribusonovih romana, kojih je pregršt, no u ovom je romanu od svega najbolje profiliranje istražitelja, posebno njegove ljubomore te povremene potištenosti. Motiv prijetnje već je puno puta ostvaren u kriminalističkim romanima tako da u tom pogledu ne postoji novina. Zamka pri ocjenjivanju kriminalističkih romana koji ne pripadaju krimićima zlatnog doba tiče se mogućnosti dvostrukog vrednovanja. S jedne strane romana kao takvog, šireg opsega od razrješenja kriminalističke enigme, a s druge strane kriminalističkog romana. Na mene je veći dojam ostavio širi obuhvat romana od pukog razrješenja enigme

[Anita · Rating 3 out of 5]

Malo pogubljeni krimić s novim inspektorom koji mi se, unatoč pokušaju dodavanja detalja (obožava slastice i svašta zna o njima, ali je bolesno ljubomoran na svoju ženu, a čini se da nije nesklon baciti oko sa strane), čini prilično plošan. Priču ne vodi loše (ipak je to Tribuson), ali završava malo na slijepom kolosijeku, kao da se izvukao u zadnji čas jer nije znao što bi... Tak, meni solidna trojka.

[Ivana · Rating 2 out of 5]

Krimi radnja 2.5/5

Stil pisanja 3/5

Čisti i nepatvoreni seksizam uz prikazivanje bolesno posesivnog ponašanja kao "slatko-zabavne" karakteristike lika s kojim bi mi kao čitatelji trebali suosjećati - 0/5

Očekivala sam puno više. Ne mogu vjerovati da je ovako nešto objavljeno u 2014. godini

[Martina · Rating 5 out of 5]

Majstor Tribuson uzvraća udarac. Taman sam pomislila da više volim njegovu memoarsku prozu, Propali kongres me uvjerio u suprotno. Odličan krimić, neočekivani kraj baš onakav kakvog volim.

[Dea Marusic · Rating 4 out of 5]

Sasvim dobar krimic, sa ‘slabom’ pozadinskom pricom raspada KPJ-a. Al ne smeta, osnovna prica je zanimljiva pa je OK.

[Adrijan · Rating 4 out of 5]

Roman u kojem nema Banica, ali ima njegovog kolege/prijatelja/druga iz SUP-a inspektora Dogana. Umjesto velikih kolicina piva tu je ljubav prema kolacima, a pored odlicnog jazza sad imamo ljubomoru. Bas me zanima kako ce i hoce li se ovo dalje razvijati.