Ja sam Alen

by Alen Muhić

Alen Muhić rođen je 20. februara 1993. godine, u jeku rata, u Ratnoj bolnici u Goraždu. Njegova biološka majka bila je mlada muslimanka iz okoline Foče, žrtva silovanja koje je izvršio njen komšija – vojnik Vojske Republike Srpske. U poodmakloj trudnoći, zahvaljujući razmjeni, uspjela je da dođe u Goražde, gdje je na svijet donijela dječaka, kojeg je odmah ostavila.

U prvim mjesecima o novorođenčetu su brinule medicinske sestre i osoblje bolnice. A onda se u njegov život umješao Muharem Muhić, bolnički domar, koji je svaki dan, poslije smjene, vodio bebu svojoj kući. Njegova supruga Advija i ćerke Almira i Jasmila odmah su zavoljele dječaka, prihvatile ga kao rođenog i dale mu ime Alen i prezime Muhić.

Knjiga „Ja sam Alen“ posvećena je onima koji se osećaju nevidljivo. Ženama koje su preživele nasilje. Djeci rođenoj iz rata. Usvojenoj deci. Roditeljima koji vole iznad krvi i prezimena.

Genres: History

181 pages, Paperback

First published July 1, 2025

Reviews

[Mojca Anel Lav · Rating 5 out of 5]

On je Alen. On je zaboravljeno dete rata koje je smoglo snage i hrabrosti da podigne svoj glas u ime sve zaboravljene dece rata. On je beba rodjen iz najgnusnijeg životnog čina - silovanja. On je beba koju je ostavila majka a u svoje naručje i srce uzeo ga jedan divan ČOVEK. On je voljeni dečak majke Advije i oca Muharema. On je voljeni brat svojih sestara.
Divan suprug svojoj Dženani i otac svojoj deci. Onaj pravi , koji voli i pazi celim svojim bićem.

Ovo nije samo njegova priča. Ovo je priča o svakom detetu rodjenom pod okolnostima u kojima je rodjen on. Njegov glas ,njegova borba za priznanje te dece koja ništa u životu nisu kriva.

Ovo je priča o veličini jedne porodice ! Ovo je priča o životu !

Ova knjiga vas neće ostaviti ravnodušnim. Uz nju nećete piti kafu ,nećete grickati slatkiše.

Uz ovu knjigu ćete plakati. I plakati . I plakati. I opet plakati sve dok ne dodjete do trećeg dela. A onda će vaše razoreno srce obasjati osmeh ,toplina i radost.

Toliko emocija se kovitla u mom srcu ,u mojoj duši da bih vam puno toga napisala o ovoj knjizi ali reči jednostavno ne nalaze svoj put.

Preporuka ? O da , ona velika ,najveća .

Da se zna , da se više ne šuti i da se čuje njihov glas. Jer nisu sami ...imaju sve nas.

💔💔💔💔💔
" Stajala je na pragu - žena .
Ajka.
Moja majka.
Nisam trčao ,nisam ni zastao - samo sam koračao prema ogradi. Kao dijete koje se vraća kući,ali nikada tu nije bilo. Pogledala me . Na trenutak. I u tom pogledu ,kao da je stajala vječnost. Bez reči ,bez pozdrava - okrenula se i ušla unutra."

[Edina V · Rating 4 out of 5]

Knjiga koja me rasplakala.
Svaka čast Alene!


Ali i knjiga koju je trebalo bolje urediti. Zbog toga ocjena 4/5.

Ima u njoj predivnih dijelova, jako lijepo opisanih scena, kao i odličnih metafora metafora. Vidi se da Alen ima veliki potencijal za pisanje.

Međutim, ima i dosta repeticija, pogotovo u drugom i trećem dijelu. Posebno mislim na iste ili slične opise koji se koriste za različite ljude, kao i na ponavljanje fraza i riječi po nekoliko puta na jednoj stranici.

[Immortelles Books · Rating 4 out of 5]

“Samo da rata ne bude, ludila medju ljudima…”

Čitajući ovu knjigu često mi je taj stih prolazio kroz misli… To ludilo prouzrokovalo je mnogo nesretnih trenutaka u životima ljudi, pogotovo ljudi u BiH, jer prije rata, kao sto i Alen piše svi su se voljeli, nije bilo razlika, SVI su bili ljudi, nisu Hrvati, Muslimani i Srbi.

Danas, ima još ljudi, dobrih ljudi, svake nacionalnosti, ima ih, znam! Ali ima još uvijek (ne)ljudi koji još uvijek siju mržnju i zlo. I dobri ljudi se bore protiv toga šireći ljubav, vjeru i istinu. Ali pravu, iskrenu i bez straha.

Alen je u svojoj knjizi upravo to i učinio. Istina je da je neželjeno dijete kod bioloških roditelja, ali je istina i da je željen i voljen kod roditelja koji su ga usvojili i učinili čovjeka od njega. Alen je s razlogom došao na svijet, jer da nije ne bi pričao svoju priču i ne bi imao zapravo sretno djetinjstvo i lijepe uspomene, Alen je dokaz da dobri ljudi postoje.

Nisam često bila u Bosni, samo u Sarajevu, dva puta, jednom na filmski festival, a jednom na aerodrom, ali tada sam osjetila neku tugu vozeći se nekim dijelovima Sarajeva i cestom do Mostara, gdje odredjene zgrade, kuće i buvljaci izgledaju još uvijek ruševno i napušteno (a u funkciji) kao da je još uvijek ratno stanje. Dok je priroda predivna, očaravajuća, kanjoni, brda, rijeke, ali i u rijekama smeće, prodana zemljišta nekim stranim građanima… Kao da nikome nije stalo…

Pa se sjetim Alenovog opisa njegovog Goradzdja, osjećaja mira i pripadanja i ljepote…A to želim i ja svima, ljudi mirite se i pripadajte, volite svoje, poštujte tuđe. Jer jednog dana, bit ćete pitani jeste li poštovali drugoga kao sami sebe?

Neki opisi mi se previše nekako ponavljaju, zbog toga za nijansu manja ocjena, ali poanta i sama priča napisanog je shvaćena.

⭐️⭐️⭐️⭐️✨/5

[Dorthe Svendsen · Rating 3 out of 5]

En av de to bøkene jeg fikk med meg fra Bosnia. Den ble for fristende omtalt av hun som jobbet i bokbutikken til å la den ligge. Jeg fikk nok litt vel store forhåpninger der, og det er sjelden bra. Boken er ikke så godt skevet, men budskapet er viktig. Det var spennende å få ett perspektiv på det å leve med å være ett resultat av krig, å ha med seg arven ufrivillig inn i livet i form at en voldtekt, gjort av en Serbisk mann mot en Bosnisk kvinne. Boken er full av håp, den er full av fremtidstanker. Den tar ikke for seg så mye om hvordan han fikk vite det hele, bare at det var vondt å leve med, og det tenker jeg er litt dumt. Møtet med biologiske mor og far er også litt kort og billedlig fortalt, noe jeg gjerne skulle hørt litt mer om. Men organisasjonen for de berørte og møtet med Norge er ganske godt omtalt, og det er jo litt gøy!

[Matea · Rating 4 out of 5]

Vrlo važna tema o kojoj se treba pisati i pričati, no mislim da je knjiga mogla biti bolje uređena ili da se trebala pisati uz pomoć pisca s više iskustva. No u svakom slučaju, za prvu knjigu napisanu je dosta dobro.

[Nejra · Rating 5 out of 5]

"Jer, knjiga Alena Muhić zaslužuje svaku suzu koja se čitaocima i čitateljkama otkine iz očiju dok zajedno sa Alenom proživljavaju njegove dane, mjesece, godine." - Slavko Klisura

"Alene, čitam tvoj roman, a suze mi same klize niz lice...
Šta da ti kažem više?
Vjerujem da će ova tvoja knjiga rasplakati mnoge.
Bolna istina.
Smrtna osuda za sve ratove, siledžije i ubice, za nesretne ljude bez duše.
... " - prof. Rasim Ligata

Sve važno za reći o ovoj knjizi sadržano je upravo u samim recenzijama. Knjiga koja ostavlja bez teksta, koja tjera na suze i na pitanje kako je moguće da postoji toliko zlo na svijetu.
Nevjerovatno, ogromna preporuka.

[Vojislav Babić · Rating 5 out of 5]

“Dok je još bio sasvim malen
U zvijezde je gledao Alen

U svoju je zvijezdu gledao,
Nije stao, nije se predao

Pa rastao, rastao
Kao iz vode

Uzrastao do čovjek
Porastao do slobode “