Priče: Momir Iseni - Čuvar Torp Moniantt - Terapija superheroja Dinko Osmančević - Bol u grudima Nikola Ardalić - Dlaka Igor Urban - Nemogući izbor Nataša Milić - Isceljenje nedelje Tanja Jocić Stamatović - Vinka Vedran Mavrović - Pravo vrijeme Bojan Brnjos - Na mestu gdje se bolje spava Mirnes Alispahić - More odnosi more vraća Franka Blažić - Posljednji čuvar riječi Strip: Maja Perak - Paraziti Ilustracija na naslovnici: Monika Slavić Novela: Moj ćaća je radio čobanac od pridojene platipuščetne - Danijel Bogdanović i Krešimir Čorak
S obzirom na to da sam vidio razne verzije ove ilustracije prije slanja, samo ću reći da je ova doista najbolja. A Monika iz ilustracije u ilustraciju brusi zanat. Bit će zanimljivo vidjeti što će pripremiti sljedeće.
PRIČE
Momir Iseni: Čuvar Ovo je priča, kako sam naslov kaže, o čuvarima. Isto tako je i priča o željama. Pratimo, na preskokce, muškarca/mladića koji je u autobusu susreo neobičnog putnika s prekrivenom krletkom. Svidio mi se dio otkrivanja onoga što se nalazi ispod platna, nešto manje samo objašnjenje (više volim nedorečene stvari jer mi tako začudnost/magija i dalje živi, s ekspozicijom mi se kaže što jest i ne ostavlja prostora mašti). No to nije ni važno, jer Momir lijepo zaokruži poantu priče sa željama i njihovom promjenjivošću.
Torp Moniantt: Terapija superheroja Jako zgodna priča koja bi bez problema mogla biti i roman. I premda ne dobivamo previše detalja o superheroju, čije postupke istraživanja scena zločina i povezivanja konaca pratimo, cjelokupan dojam ostavlja sliku šireg svijeta i povezanosti s protagonistom. Možda bih volio da je Torp odmaknuo malo više od “Batmana”, jer definitivno ima mašte. Ovako sam si teško mogao izbiti tu sliku iz glave, usprkos zezanciji na asocijacije.
Dinko Osmančević: Bol u grudima Minijatura o igri bogova i ljudskim sudbinama. Sa sretnim završetkom.
Nikola Ardalić: Dlaka Jako zgodna priča o krsniku koji održava zanat u modernim vremenima. Iako mi je jedna rečenica na početku otkrila kraj, nije mi smetalo jer su dijalozi bili sjajni, a likovi živopisni.
Nataša Milić: Iscjeljenje nedelje Slojevita priča o uspomenama i, bolje rečeno, nerazriješenim traumama iz djetinjstva. Tema koju volim u SF-u, a koju je Nataša prebrzo završila. Na moju žalost.
Igor Urban: Nemogući izbor Ne znam je li to neki trend, ali bilo je još pokušaja fanfictiona na Omelas. Mislim da je jedan bio nominiran za (ili je i dobio) nagradu (Hugo ili Nebula – ne mogu se sjetiti). Isto tako ne mogu biti indiferentan kad su takve priče u pitanju pa nemam komentara na Igorovu, osim da čekam neku njegovu umotvorinu. Znam da može izmaštati sjajne svjetove.
Mirnes Alispahić: More odnosi, more vraća Otkad sam pročitao Mirnesov roman, lovim njegove priče po zbirkama i časopisima. Paše mi njegov stil i pristup temama. Tako i ovoj temi otpuštanja koja me isprva jako podsjećala na Silent Hill 2 (muž se vraća na posebnu lokaciju gdje je proveo posljednje trenutke sa suprugom) i već sam ga mislio špotati, kad je okrenuo priču u jednom, pa onda opet u drugom smjeru. Hajde, Mirnese brate, daj taj drugi roman. ;)
Bojan Brnjos: Na mestu gde se bolje spava Ne sjećam se kada sam zadnji put čitao ovako atmosferičnu priču. Slike su toliko jake da sam se bojao da će biti snažnije od radnje, ali Bojan je stari lisac koji zna isplesti priču (premda i ova malo vuče na Omelas, barem po mehanici). Mislim da sam podcrtao barem 20 rečenica. I treba mi malo da odmorim poslije ove.
Franka Blažić: Posljednji čuvar riječi Preslatka Wall-E minijatura, s puno ljepšim krajem. :)
Tanja Jocić Stamatović: Vinka Što je ovo bila luda vožnja! Baš sam guštao. Na prvu, riječ je o piscu koji nikako ne uspijeva poslati rukopis uredniku. Na drugu, stvari su malo složenije. :) Bez da previše otkrivam, samo ću reći da je i ovdje riječ o svojevrsnom otpuštanju, ali čega... to ćete morati otkriti sami.
NOVELA
Danijel Bogdanović i Krešimir Čorak: Moj je ćaća radio čobanac od pridojene platipuščetne Sam naslov je ukazivao na... nešto. :) Zapravo, imena autora već su upućivala na... nešto. I pokušao sam izvući to nešto na površinu, kristalizirati poruku (ako je uopće ima), osvrnuti se na pogled društva prema grubom snošaju i može li on biti prihvatljiv samo u određenim sferama svijesti (kao pod transom, recimo) ili je riječ o devijaciji. Koliko se starih poganskih običaja skriva u današnjim religijama... i takve stvari. Na kraju sam došao do zaključka da je najbolje ne jesti čobanac za koji se ne zna od čega je spravljen. Eto.
STRIP
Maja i Zvonimir Perak: Paraziti Već klasičan duo na kraju Marsonica, ovoga puta donosi zanimljivu perspektivu o globalnom zatopljenju.
U ovom broju Marsonica većina mi se priča dovoljno svidjela. Najviše "Pravo vrijeme" Vedrana Mavrovića (fina priča minus par fora sa šatorom koje mi se nisu svidjele), "Na mjestu gdje se bolje spava" Bojana Brnjosa (zanimljiva horor atmosfera, iako zapravo nema pravog horora, te možda malo previše tzv. pjesničkih slika i izraza koji ništa ne znače, poput "zvuka koji nema dodir") i "Posljednji čuvar riječi" Franke Blažić (cool i prekratko). Novela je počela odlično, najbolje tri-četiri stranice u zbirci, a onda je krenula smjerom koji mi se nije nimalo svidio. Nema rupa u radnji (iako je jedan lik u jednoj prilici nazvan "Marija", imenom kojeg dotad, a ni kasnije, nije bilo u priči), dobro je napisana, scene i likovi uvjerljivo dočarani, ali se pitam o umovima koji takvo nešto smisle... Možda da se i autori zapitaju? Ili posjete terapeuta ako ih ijedan želi primiti? :D Strip je odlično nacrtan. Propozicije natječaja su takve da se ne može ispričati neka prava priča, ali ovaj jedan motiv, ili kako bi se to već nazvalo, jako mi se svidio. Naslovnica je također fantastična (ali neki dan sam se, zatvarajući zbirku, zapitao, zašto će androidu grudi?). U ocjenu, naravno, ne ulazi moja priča. Pronašao sam u njoj jedan tipfeler, možda postoji još koji, pa se ispričavam čitateljima. Ponovit će se, vjerojatno.