Govoriti o postu u današnjem potrošačkom mentalitetu znači govoriti o zaboravljenoj religijsko-biblijskoj i kršćanskoj temi. I dok su u Crkvi izgubljeni ne samo praksa nego i smisao posta, u svijetu se sve više govori o terapijskim postovima i raznoraznim dijetama kojima se želi suprotstaviti različitim bolestima i prekomjernoj tjelesnoj težini. Sve je više klinika specijaliziranih za terapijske postove koje daju vrlo dobre rezultate i privlače sve više ljudi koji traže pomoć. Poznato je također da su mnoge moderne bolesti uzrokovane prekomjernim jelom i pićem i uopće neurednim odnosom prema hrani. U svojoj ugroženosti čovjek traži rješenja koja mu daju nadu. Stoga je sve više ljudi – pojedinaca i pokreta – koji se žele vratiti prirodi i prirodnijem načinu življenja. I što se više ljudi čim prije uspije vratiti prirodnijemu životu, to će biti manje žrtava neprirodnoga življenja.
Svaka religija poznavala je post i tražila od svojih sljedbenika da poste. U biblijskoj objavi Staroga zavjeta post je također poznat. On je uvijek bio povezan s molitvom kao sredstvom da se dođe do mira. U Novome zavjetu post je također prihvaćen. Isus je postio prije svojega javnog nastupa i rekao da će i njegovi postiti. Crkvena predaja poznaje post povezan s euharistijom, korizmom i pripravom za blagdane. Ova se tradicija održala tijekom mnogih stoljeća. U posljednje vrijeme u Crkvi su se izgubili skoro svi tragovi posta. Ostali su još Čista srijeda i Veliki petak, ali su i ta dva dana posta izgubila svoju pravu praksu i smisao.
Ova je knjiga nastala u ozračju međugorskih događanja. Poziv na post mnoge je iznenadio; mnogi smatraju da je riječ o pretjerivanju i fanatizmu zato što smo pozvani da postimo dva dana tjedno o kruhu i vodi, i to srijedom i petkom. Mnogi to smatraju nemogućim, štoviše, nepotrebnim. Iz poruka o postu vidi se da Gospa tako ne misli. Ona misli i biblijski i crkveno, ona poznaje prave i provjerene preduvjete svakoga duhovnog rasta, a to su post i molitva. Razmišljajući o svojim iskustvima posta te o iskustvima osoba koje su sudjelovale na tjednima posta i molitve, sve jasnije uviđam svu nepravdu koja se u naše vrijeme dogodila praksi posta, a time i svu nepravdu nanesenu pravilnomu duhovnom rastu.
Fr. Slavko Barbarić, OFM, was born near Međugorje in 1946. He was ordained a priest in 1971. He studied philosophy and pastoral theology in Sarajevo and Schwaz (Austria) and obtained his master's degree in 1973 in Graz, Austria. He gained his doctorate in religious education in 1982 in Freiburg, Germany. Fr. Slavko began working with the pilgrims in Međugorje in January 1982. He conducted numerous retreats and tirelessly spoke about the events of Međugorje all over the world. He wrote many articles for various publications and is the author of many books on the spirituality of Međugorje. His books have been translated into more than 20 languages. Fr. Slavko died on November 24, 2000, at 3.30pm, on Mount Križevac (Cross Mountain) in Međugorje, after having prayed the Stations of the Cross with the parishioners.