Autor kao da ne može odlučiti piše li udžbenik ili stručnu literaturu - ponekad u detalje pojašnjava temeljnu terminologiju koja je u struci opće poznata, dok ponekad ne koristi priliku za interpretaciju kompleksnijih fenomena. Smatram da je pola sadržaja knjige trebalo završiti u fusnotama, npr. iscrpno imenovanje organizacija koje su asocirane uz određene prostore i terorističke udruge, ali nisu ključne za njihov kontekst i remete tok rada otežavajući praćenje ključnog sadržaja. Također, repetativnošću uspijeva postići da zanimljiva tema djeluje suhoparno. Imala sam viša očekivanja. Vjerujem da je autor mnogo truda uložio u svoja istraživanja i njegov trud cijenim, ali smatram da je trebao 5% ukupnog vremena odvojiti kako bi proučio kako se piše dobra knjiga.