What do you think?
Rate this book
1983.
U našim odrastanjima razne su nam godine bitne i važne. Neke su prijelomne, neke veselije, neke opasnije, no zasigurno smo i najsnažniji, i najranjiviji, i najsamopouzdaniji, i s najviše sumnji u sebe kada nam je sedamnaest, kada se bliži kraj srednjoškolskog obrazovanja, kada smo dovoljno odrasli za sve, a još ne znamo što je pred nama. Miljenko Jergović u svom novom romanu 1983. uranja u sebe samoga iz te godine i precizno rekonstruira jednu godinu koja traje do početka Olimpijskih igara u Sarajevu te onoga sebe iz te godine, mladića koji od sada već mitskoga Sepetarevca hoda gradskim ulicama, obilazi knjižare i klubove, kafiće, ali i opsesivno čita novine te sluša punk i rock.
U 1983. pred nama se rastvara godina u kojoj je Šibenki bilo pokradeno prvenstvo, u kojoj je Danilo Kiš u sabranim djelima izdao novu knjigu Enciklopediju mrtvih, godina u kojoj traje suđenje muslimanskim intelektualcima, ali i u kojoj taj tinejdžer u zadimljenom Bugattiju, kamo zapravo i ne pripada, sluša matricu prvog Bajagina albuma. Godina obilježena neizvjesnošću i strahom od odlaska u vojsku, više negoli od upisa na fakultet, ali i prepuna malih radosti, u kojoj nitko ni u primislima ne sluti katastrofu koja će započeti ni deset godina poslije.
Miljenko Jergović oživljava tu godinu i svijet kakav više ne postoji. Sada je taj svijet fiksiran kao jedan od mogućih svjetova kojem vjerujemo više nego bilo kojoj povijesti. Kroz arheologiju sjećanja, kroz događaje kolektivne memorije i one sasvim osobne pisac u ovim romanesknim manevrima, kako je 1983. podnaslovljena, pokazuje i dokazuje da se roman krije svugdje, ali da ga tek rijetki mogu napisati na način da im vjerujemo.
U 1983. pred nama se rastvara godina u kojoj je Šibenki bilo pokradeno prvenstvo, u kojoj je Danilo Kiš u sabranim djelima izdao novu knjigu Enciklopediju mrtvih, godina u kojoj traje suđenje muslimanskim intelektualcima, ali i u kojoj taj tinejdžer u zadimljenom Bugattiju, kamo zapravo i ne pripada, sluša matricu prvog Bajagina albuma. Godina obilježena neizvjesnošću i strahom od odlaska u vojsku, više negoli od upisa na fakultet, ali i prepuna malih radosti, u kojoj nitko ni u primislima ne sluti katastrofu koja će započeti ni deset godina poslije.
Miljenko Jergović oživljava tu godinu i svijet kakav više ne postoji. Sada je taj svijet fiksiran kao jedan od mogućih svjetova kojem vjerujemo više nego bilo kojoj povijesti. Kroz arheologiju sjećanja, kroz događaje kolektivne memorije i one sasvim osobne pisac u ovim romanesknim manevrima, kako je 1983. podnaslovljena, pokazuje i dokazuje da se roman krije svugdje, ali da ga tek rijetki mogu napisati na način da im vjerujemo.
592 pages, Hardcover
First published January 1, 2025
9 people are currently reading
145 people want to read
About the author
Miljenko Jergović
75 books552 followersMiljenko Jergović is a Bosnian born prose writer. He currently lives and works in Zagreb, Croatia.
Jergović has established himself as a regional writer across the territory of former Yugoslavia and is best known for his prolific work on Balkan history, the Bosnian war, and the Yugoslav legacy. Critics have acclaimed his capability to turn every topic into a story without changing it's core at all, hence preserving its internal logic.
His more acclaimed works include a collection of short stories Sarajevski marlboro (Sarajevo Marlboro, 1994) and widely translated novels like Kin, Ruta Tannenbaum, and The Walnut Mansion. Jergović works as a journalist and has published several collections of his articles and essays.
Jergović has established himself as a regional writer across the territory of former Yugoslavia and is best known for his prolific work on Balkan history, the Bosnian war, and the Yugoslav legacy. Critics have acclaimed his capability to turn every topic into a story without changing it's core at all, hence preserving its internal logic.
His more acclaimed works include a collection of short stories Sarajevski marlboro (Sarajevo Marlboro, 1994) and widely translated novels like Kin, Ruta Tannenbaum, and The Walnut Mansion. Jergović works as a journalist and has published several collections of his articles and essays.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 3 of 3 reviews
January 31, 2026
Jergović je do perfekcije razbokorio i utrenirao umeće pisanja eseja u svom osobenom novelističkom ključu, tako da malo šta čitaoce može da iznenadi u njegovom postupku pisanja. Sadržaj je već druga priča, svaki će se pa i slučajni čitalac trgnuti makar na jednu ličnost, događaj ili temu o kojoj je slabo šta prethodno znao. Ovo je temeljan a ipak konsekventno ličan pogled na probrana zbivanja tokom 1983. godine, koja je ujedno bila i godina na samoj granici Jergovićevog punoletstva. Posle (konačno) snegom zasute zimske olimpijade u Sarajevu, u februaru 1984. a potom i njegovog petnaestomesečnog boravka u JNA na služenju obaveznog vojnog roka (kasarne Knin i Lastovo), ta domovina u njegovim (i ne samo njegovim) očima više nikad neće biti ista, a samo nekoliko godina kasnije, neće više biti ni cela, što otvara fundamentalno pitanje koliko je i te 1983. to funkcionalno uopšte bila.
Ukupan (gorak) utisak nakon čitanja ove knjige mogao bi da se sumira Jergovićevim citatima koji doduše nisu iz ove knjige već sa njegovog portala, ali jesu baš o godinama o kojima u knjizi Jergović piše:
“Osamdesete su bile mračno doba.”
“Osamdesetih se sužavao prostor mojih životnih očekivanja i nada. Na početku, 1980. sve je još bilo moguće, bilo mi je četrnaest i već sam bio punker. Na kraju, posljednjih dana 1989. više ništa nije ovisilo od mene. Kolektivi su odlučivali o sudbinama pojedinaca. … Ono što ja mislim, i zbog čega mi je pomalo jezovita idila osamdesetih, jest da su ratovi iz devedesetih stvar povijesnog, kulturnog, društvenog i životnog kontinuiteta u odnosu na prethodno razdoblje.”
“Osamdesete su ono što je iz osamdesetih nastalo.”
(vidi: Mit osamdesetih)
Ukratko, Jergović samopuzdan, suvereno na svom terenu, rečenički podrazumevano virtuozan.
Ukupan (gorak) utisak nakon čitanja ove knjige mogao bi da se sumira Jergovićevim citatima koji doduše nisu iz ove knjige već sa njegovog portala, ali jesu baš o godinama o kojima u knjizi Jergović piše:
“Osamdesete su bile mračno doba.”
“Osamdesetih se sužavao prostor mojih životnih očekivanja i nada. Na početku, 1980. sve je još bilo moguće, bilo mi je četrnaest i već sam bio punker. Na kraju, posljednjih dana 1989. više ništa nije ovisilo od mene. Kolektivi su odlučivali o sudbinama pojedinaca. … Ono što ja mislim, i zbog čega mi je pomalo jezovita idila osamdesetih, jest da su ratovi iz devedesetih stvar povijesnog, kulturnog, društvenog i životnog kontinuiteta u odnosu na prethodno razdoblje.”
“Osamdesete su ono što je iz osamdesetih nastalo.”
(vidi: Mit osamdesetih)
Ukratko, Jergović samopuzdan, suvereno na svom terenu, rečenički podrazumevano virtuozan.
October 23, 2025
Ovi "romaneskni manevri" (kako stoji u podnaslovu) vješt su spoj autofikcije i dokumentaristike. Evokacija i re/kreacija događaja iz 1983. godine, kada se već naslućivao kraj Jugoslavije i kada je dekadencija socijalizma na vrhuncu. Autobiografski dijelovi već su nam dijelom poznati iz autorovih romana "Otac" i "Rod", ali sada su dopunjeni nekim novim detaljima, ponekad posve indiskretnim i bizarnim. S puno gorčine i žuči opisan je kompleksan odnos autobiografskog subjekta prema majci. A u obiteljskom seciranju ni baka nije dobro prošla. Taj je obiteljski prtljag breme koje pripovjedač teško nosi. On je povremeno, kako bi rekao Andrić, "kivan čovjek". Ljut na sebe i na sve oko sebe. Zato tako često riga žuč. Ovo je duboko osobna knjiga: pripovjedač ide sebi pod kožu i u najdublje zakutke podsvijesti.
S druge strane, dokumentarne pasaže karakterizira nevjerojatna preciznost, fascinantna memorija i, ono najvažnije, bogomdani talent da od svega, baš od svega, može napraviti lijepu priču. Puno ih je da bi se nabrajalo, ali ostat će mi u sjećanju epizoda o susjedi Almasi, o smrti A. Rankovića, o Samanthi Smith, o Džoniju Štuliću i Azri ili o slučaju Đureković. Koliko neobičnih priča, koliko dragocjenih sjećanja stane u jednu Jergovićevu godinu. Ipak, umetnute novele Svadba u Sarajevu ili Svinjče djelo su književnoga velemajstora.
Iznenađuje autorov brutalno kritički odnos prema Jugoslaviji i "socijalizmu s ljudskim licem". Tko bi rekao da ćemo u Jergovićevu romanu pročitati sljedeće: Jugoslavija je bila "prostor nekontrolirane bolećivosti, lažne nostalgije, idealiziranog djetinjstva, vječno nedorasle mladosti i jugoslavenske komunističke laži, koja kroz vrijeme samo raste i već je narasla do čudovišnih razmjera".
No ni "druga strana" nije pošteđena pa se povremeno čini kao da se sadašnji kulturni rat prenio i na 1983.
Ovaj je roman bez sumnje književni događaj u HR!
S druge strane, dokumentarne pasaže karakterizira nevjerojatna preciznost, fascinantna memorija i, ono najvažnije, bogomdani talent da od svega, baš od svega, može napraviti lijepu priču. Puno ih je da bi se nabrajalo, ali ostat će mi u sjećanju epizoda o susjedi Almasi, o smrti A. Rankovića, o Samanthi Smith, o Džoniju Štuliću i Azri ili o slučaju Đureković. Koliko neobičnih priča, koliko dragocjenih sjećanja stane u jednu Jergovićevu godinu. Ipak, umetnute novele Svadba u Sarajevu ili Svinjče djelo su književnoga velemajstora.
Iznenađuje autorov brutalno kritički odnos prema Jugoslaviji i "socijalizmu s ljudskim licem". Tko bi rekao da ćemo u Jergovićevu romanu pročitati sljedeće: Jugoslavija je bila "prostor nekontrolirane bolećivosti, lažne nostalgije, idealiziranog djetinjstva, vječno nedorasle mladosti i jugoslavenske komunističke laži, koja kroz vrijeme samo raste i već je narasla do čudovišnih razmjera".
No ni "druga strana" nije pošteđena pa se povremeno čini kao da se sadašnji kulturni rat prenio i na 1983.
Ovaj je roman bez sumnje književni događaj u HR!
January 24, 2026
Duga, duga knjiga, utješna. U nizu priča koje M.J. naziva romaneskim manevrima, nadugačko i naširoko oživljava život, događaje, ljude, knjige, muziku, filmove, taj život kakav je bio i kojeg sam tako upamtila, iako sam žensko, iako sam iz Zagreba. S užitkom sam čitala djelove koje lako mogu zamisliti kao razgovor u kojem se nadopunjujemo i nadmećemo tko se bolje sjeća, dijelovi su me podsjetili - jao pa na to sam posve zaboravila, a neki su me prosvijetlili pa sam zahvalno sakupljala dijelove priča i podatke koji su mi nedostajali kako bih razumijela što se zapravo događalo dok sam ja baš jako polako odrastala. Knjiga se čini kao velikodušni meni, istraživačka podloga za barem desetak romana - svijetovi su tu, treba samo pustiti junake i radnju nek se igraju. I slažem se da je dvadeseto stoljeće završilo 1983. koja je trajala do početka Olimpijade u Sarajevu.
Displaying 1 - 3 of 3 reviews