Limited edition

by Kruno Lokotar

Daruvar, rodna kuća i bašta, urednički poslovi i svakodnevne rutine, pubovi i nogomet, nostalgija, refleksije i veze s prirodom, lokalna antropologija i obiteljske povijesti – sve to slilo se u dnevnik „Limited edition“ koji je tijekom svoje 55. godine života vodio Kruno Lokotar, urednik koji je obilježio suvremenu hrvatsku književnost.

Nova knjiga iz Buybookove edicije Dnevnik, pod uredničkom palicom Semezdina Mehmedinovića, donosi intimne fragmente svakodnevice – snove, misli, fotografije i QR kodove u jedinstvenoj literarnoj formi.

Lokotar piše o životu kakav jeste: kvrgav, nejednak, bez uljepšavanja. Iskren, duhovit i emotivan pogled iznutra – dnevnik kao vremenska kapsula i psiho-teritorij.

304 pages, Hardcover

Published July 1, 2025

About the author

Kruno Lokotar (Daruvar, 1967) diplomirao je komparativnu književnost, povijest i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je jedan od selektora i jedini voditelj FAK-a (Festivala a književnosti). Od 2002. do 2007. bio je glavni urednik AGM-a, kada prvi put dobija nagradu Kiklop za najboljeg urednika. Ustanovio je nagrade Na vrh jezika (za poeziju) i Prozak (za prozu) za autore do 35 godina, i pokrenuo festival Prvi prozak na vrh jezika. U periodu 2007–2015. radio je kao urednik domaće i regionalne beletristike i publicistike u izdavačkoj kući Algoritam. S Emirom Imamovićem Pirkeom pokrenuo je Fališ (Festival alternative i ljevice Šibenik), pa ga predao dalje u dobre ruke, a KaLibar bestival s raznim kolegama. Pokrenuo je i prvu svjetsku Nagradu za književnost na društvenim mrežama – Post scriptum. Većim dijelom osmislio je, dizajnirao i koordinira Nagradu Fric za najbolju proznu knjigu. Kao freelancer i vanjski urednik radi kod nekoliko izdavača. Od 2024. godine radi opet u AGM-u, koji je u međuvremenu postao dio zagrebačkog holdinga, kao glavni urednik.

Fotografija autora: Denis Lovrović Čombe

Reviews

[Valentina · Rating 5 out of 5]

Svako biće koje voli knjige u Hrvatskoj (i šire) ne može ne znati za Krunu Lokotara – on je kao neki Djed Mraz (možda nije najbolji opis, ali prigodno je) književnosti u Hrvatskoj, baš po mom guštu.

Navukla sam se na ovaj dnevnik i sada bih još (zanemarujem pritom stvarni život). Umijeće pisanja donosi užitak čitanja, što stvara ovisnost okretanja stranica ovog dnevnika (kao binganje serija, ali mislim da nema štetnih posljedica). Odličan je Kruno kada u kratkom formatu zapisuje svoj život (bilješka o piscu namjerno je izostavljena jer ovaj dnevnik je bilješka ta). Kartica, kartica i pol teksta, crno bijele fotografije, QR kodovi, nepretenciozno, čisto, zanimljivo.

Podsjetio me tim opisima životnih radnji na Knausgaarda, ali niti u jednom trenutku mi nije došlo da okrenem očima (kao što jesam više puta čitajući Moju borbu).

Ovo mi je treći dnevnik iz te edicije (Semezdin Mehmedinović ima čarobni štapić) i, s obzirom na to da je jedan dnevnik bolji od drugog (čitala sam Lanu Bastašić i Olju Savičević Ivančević) – hrlim, o da, po još.

Jesam li već rekla da su dnevnici divni kada ih držite u ruci, na polici, u torbi, u autu, na stolu, na krevetu…? Crni, tvrdi uvez, ona, tako neophodna trakica, par stranica s crtama na kraju za pisanje…(i Moleskine bi se posramio).

I da, jedva čekam što nam sljedeće uređuje Kruno, a pisati dnevnik, ili štogod drugo, pliz neka nastavi. Izvrstan je.

[Tatjana Bordukalo Nikšić · Rating 5 out of 5]

Odlična mi je cijela Buybookova edicija dnevnika (urednik Semezdin Mehmedinović), pa ni dnevnik Krune Lokotara, koji ovaj put nastupa u ulozi autora, nije iznimka. Lokotar je ovaj dnevnik pisao dosljedno u pravoj dnevničkoj formi - s datumima i mjestima radnje, od srpnja 2022. do srpnja 2023. godine. Tu su opisi svakodnevnih radnji, život u novozagrebačkom naselju (uz obavezan kvartovski kafić), odlasci u rodni Daruvar (koji donose ležernije, opuštenije bilješke, više okrenute vlastitoj i obiteljskoj prošlosti), a ima i nešto opisa uredničkog rada (koji su mi bili najzanimljiviji i šteta što ih nema više). Oduševio me opis radionice sa srednjoškolcima na Cresu (a još više rezultat radionice, koji je svima dostupan putem priloženog QR koda), dirljivo je iskren opis susreta s nekadašnjom profesoricom hrvatskog, a istovremeno je i vrlo duhovit kad opisuje vlastito ponašanje prilikom pokušaja ulaska u zatvorenu banku. Ovo je knjiga za popodnevno opuštanje i polagano čitanje, pravi užitak, iako odmah napominjem da knjiga neće biti zanimljiva onima koji traže prvenstveno priču, a dosadna im je svakodnevica. Ali valjda takva publika i ne bira dnevnike za lektiru.

[Bara · Rating 5 out of 5]

Pčele sa štucnama od peludi. ♡♡♡