U ovom posve originalnom i živopisnom romanu, prožetom bojama, mirisima i okusima Dalmacije, Josip Raić dočarava svakodnevicu mještana Vrpunta, idiličnog i imaginarnog malog mista, i uvodi nas u mikrokozmos jedne pitoreskne otočke zajednice. Autorov jedinstveni prozni stil, šarmantno ironičan, žovijalan i jezično raskošan, protkan je čas suptilnim, čas grezim humorom, gipkom duhovitošću, zaigranom erudicijom i intelektualnim žongliranjem; s mjerom je prožet vedrim hedonizmom i natopljen mediteranskim erosom, tim principom života i stvaralaštva, nenametljivo nazočnim i usred tragičnih povijesnih zbivanja. Eros je, također, ono što povezuje glavne likove ovog djela, trojicu muškaraca i jednu ženu, čije živote pratimo kroz turbulentna desetljeća kratkog 20. stoljeća e da bismo naposljetku zaključili da za jubav, dobru spizu, vino i pismu, uistinu, nikad nije kasno. Josip Raić ovim romanom ispisao je odu voljenoj Dalmaciji i jednom specifičnom pristupu životu.
Dala bih mu 4, no toliko sam se dugo probijala kroz stranice da joj dajem solidnih 3. Sviđa mi se energija romana, baš onako Dalmacija, pomalo, no kroz dobar dio poglavlja sam se provlačila gubeći koncentraciju. Zahvaljujem na leksikonu na kraju knjige bez koje bi patila još više 😅