Prošlo je dvadeset i pet godina otkako je Anja Jukić svoje rodno mjesto zamijenila hodnicima ženske kaznionice u Požegi. Svoju obranu tada je temeljila na šutnji i nikada nikome nije otkrila motive stravičnog zločina koji je počinila davne 1999. godine.
Nekoliko dana nakon odslužene kazne i povratka u rodni kraj njezino beživotno tijelo pronađeno je na dnu bunara pored mjesnog groblja u Ugljanama.
Je li motiv njezina ubojstva svojevrsna kazna za ono što je počinila u prošlosti?
Odgovor na to pitanje moraju pronaći inspektori splitske kriminalističke policije Marko Novak i Irena Vidović.
Roman Skriveni u tišinama donosi slojevitu i mračnu priču smještenu u slikovito i poviješću bogato okruženje Dalmatinske zagore. Osim što ima intrigantnu kriminalističku osnovu, roman se bavi i mnogim društvenim pitanjima koja su u srži univerzalna: disfunkcionalnošću obiteljskih odnosa, položajem žena u ruralnim krajevima, predrasudama, posljedicama traumatičnih događaja te unutarnjom borbom između pravednosti i moralne kompleksnosti.
Atmosfera dalmatinskog ruralnog područja, misteriozne okolnosti koje prožimaju davno zaboravljene slučajeve i klupko duboko ranjenih likova koje se svakom stranicom sve više otpetljava, ovaj roman čine neizvjesnim do samoga kraja.
Bartul Vlahović rođen je 3. listopada 1990. godine u Splitu. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu i tako stekao zvanje magistra poslovne ekonomije. 2019. godine sa Sonjom Šumić osnovao je Nakladu Fragment. Uredio je i grafički obradio velik broj knjiga Naklade Fragment, ali i ostalih izdavačkih kuća. Osim književnošću, bavi se i glazbom. Svira klavir i bubnjeve. Skriveni u tišinama njegova je prva knjiga.
BARTUL VLAHOVIĆ-" SKRIVENI U TIŠINAMA"- ✒️"Ma to ti je život. Neke stvari završe dobro, a neke te sjebu toliko da se nikad ne oporaviš."
Senzacionalno. Briljantan psihić, fascinantan krimić, vrhunski triler 👏🏻📚 Napeti prvijenac splitskog autora, smješten u Dalmatinsku zagoru. Roman pokazuje izuzetnu zrelost pisanja, odlično razrađene likove, sadrži slojevitu priču, snažnu jezivu atmosferu. 📚Anja Jukić, nakon 25 godina provedenih u zatvoru vraća se u svoje rodno selo, no umjesto mira i oprosta, dočekuju je predrasude i šutnja. Nedugo zatim njezino tijelo pronađeno je u bunaru, a inspektori Marko Novak i Irena Vidović pokušavaju otkriti istinu o njezinoj smrti.
📚Likovi su odlično i slojevito prikazani. 📌Lik ubijene Anje Jukić simbolizira položaj žene u ruralnim zajednicama, koja je nosila težak teret prošlosti na leđima, svi su je smatrali ubojicom,ustvari nitko nije znao s kakvom je traumom Anja živjela. 📌Insp.Marko Novak - kroz svoj posao i profesionalni pristup postaje emocionalno vezan za likove. Podrška kolegama u nevolji. Odličan muški lik kroz cijeli roman. 📌Insp.Irena Vidović- Njena prisutnost unosi kontrast: muški racionalni pogled - ženski intuitivni pristup.Predstavlja i glas suvremenosti u svijetu koji je još uvijek duboko tradicionalan.
✒️"Ljudi su, bez obzira na sve svoje maske, ipak samo ljudi. Od krvi i mesa."
Autorov stil je jasan, atmosferičan i emotivan. Napetost se gradi postupno, a kraj potiče čitatelja na razmišljanje. Skriveni u tišinama nije samo priča o jednom zločinu, nego i o šutnji koja razara ljude iznutra. Vješto pripovjeda o ruralnim zajednicama, o šutnji koja razdire sve žrtve kao i njihove bližnje. Ovaj roman nije samo kriminalistička priča, već i ogledalo društva koje se još uvijek bori s vlastitim šutnjama i predrasudama. Posebna kvaliteta romana leži u jeziku i atmosferi. Opisi Dalmatinske zagore, njezinih kamenih kuća, tišine i zatvorenosti, stvaraju dojmljiv okvir koji čitatelja potpuno uvlači u priču.
Smatram da je roman iznimno dojmljiv i vrijedan čitanja. 📚👏🏻✒️👏🏻
Sigurna sam da nisam jedina koja je bila istovremeno šokirana i oduševljena kada je vidjela najavu za Bartulovu knjigu. Jer Bartul ne piše, on moderira promocije, on čita, on bira rukopise koje će objaviti, on radi još stotine stvari za koje niti ne znamo da ih je potrebno odraditi da bi knjiga došla u naše ruke, ali on ne piše. No ipak, u rukama držimo njegovu knjigu. I to kakvu. Od vijesti o samom postojanju knjige, jedino je bolja ta knjiga sama po sebi. Njegov prvijenac je istovremeno i kriminalistički triler i društvena kronika, roman koji se čita u dahu. Skriveni u tišinama knjiga je bez dugog uvoda, nema onog čekanja da radnja napokon krene, nemaš se vremena pitati kada će se nešto konkretno dogoditi i hoće li uopće. Autor odmah prelazi na uzbudljivi dio, koji nekako uspijeva potrajati sve do posljednjih stranica. Radnja prati inspektore splitske kriminalističke policije, Irenu i Marka, koji pokušavaju pronaći ubojicu bivše zatvorenice Anje Jukić. Anja je u ženskoj kaznionici u Požegi provela dugih 25 godina i nikada nikom nije otkrila motiv strašnog zločina koji je počinila. Ako je to i htjela napraviti na slobodi, priliku više nikada neće dobiti jer je ubijena svega nekoliko dana nakon izlaska iz kaznionice. Pred inspektorima je veoma težak slučaj, a izgledno je da će se i dodatno zakomplicirati. Irena i Marko veoma su zanimljivi i slojeviti likovi - odlični inspektori, a privatno ponekad osobe vrlo upitnih ponašanja i promišljanja. No unatoč svemu, baš ih je nekako lako zavoljeti. Tijekom potrage za ubojicom suočavaju se s brojnim preprekama, nedoumicama, opasnostima, ali i informacijama za koje bi možda više voljeli da ih nisu saznali. Jer autor je u ovom romanu dotakao brojne teške teme: traumatični događaji te njihove posljedice, vrlo narušeni obiteljski odnosi, položaj žena u ruralnim krajevima, unutarnje borbe itd. Da se naslutiti iz ovoga da je autor proveo brojna duga i temeljita istraživanja, teme su doista šarolike, ali i izvrsno predočene čitateljima. Mnoge stvari su nam predstavljene i pojašnjene, ali niti u jednom trenutku nisam osjetila zamor ili zasićenje, nisam imala dojam da nam autor drži neko predavanje ili da čitam udžbeničku lekciju. A s obzirom na broj informacija - to se vrlo lako moglo dogoditi. Da ne duljim, roman je vrlo bogat, slojevit i zanimljiv, vuče na čitanje i teško ga je ispustiti iz ruku. Napet je, emotivan i zabrinjavajući, edukativan i šokantan. Izaziva cijeli spektar osjećaja u čitatelju, od gađenja preko tuge pa sve do zaljubljenog smijuljenja. Taman kada se malo opustimo i pomislimo da nam je sve jasno i više nas ništa ne može iznenaditi, autor napravi upravo to.
Ova knjiga nije lagano štivo i to treba odmah reći. Traži koncentraciju, strpljenje i punu pažnju čitatelja. Ima puno likova, više paralelnih radnji i različitih priča koje se isprepliću, pa sam se na pojedinim mjestima morala vraćati nekoliko stranica unatrag da pohvatam sve konce. Nije knjiga koju čitaš usput nego traži da joj se posvetiš.
Radnja je mračna, teška i psihološki zahtjevna. Počinje potresno – ženom koja je prije dvadeset i pet godina ostavila vlastito dijete, a čije tijelo kasnije bude pronađeno na dnu bunara. Od tog trenutka kreće slojevita priča u kojoj se otvaraju stare rane, tajne i pitanja krivnje, kazne i odgovornosti.
Osjeti se da autor ima puno toga za reći – možda čak i više nego što stane u jedan roman. Neke radnje i likovi toliko su zanimljivi i zahtjevni da sam imala osjećaj kako bi mogli biti zasebne knjige. I upravo to je, po meni, i snaga i mali izazov ove priče: puno ideja, puno tema, puno slojeva.
Iako su pojedini dijelovi brži i zahtijevaju dodatnu pažnju kako se ne bi izgubio tijek radnje, knjiga ostavlja odličan i jak dojam. Mračna atmosfera dalmatinskog zaleđa, psihološka dubina likova i moralna pitanja koja se provlače kroz cijelu priču čine ovaj roman ozbiljnim i zahtjevnim štivom.
Definitivno knjiga za iskusnije čitatelje psiholoških trilera, one koji vole kad ih priča malo „izmori“, natjera na razmišljanje i dugo ostane u glavi.
Uvijek sam se pitala kako ljudi koji cijeli život rade s knjigama nikada ne dobiju poriv da napišu svoju? O toj sam temi razgovarala i s Bartulom i tada mi je rekao da on zapravo i piše knjigu. Krimić. Nisam pročitala puno krimića i vjerojatno ne bih znala objektivno prepoznati dobar, ali znam što je objektivno dobra knjiga, a Bartulov prvijenac to definitivno je! Uvijek sam govorila i da je jaako teško napisati krimić jer imaš toliko prostora za pogriješiti. Bartul je to štreberski odradio! Tema je jako dobro istražena, kao i psihologija, forenzika, psihijatrija (pa čak i povijest!). A kratka poglavlja i napete zadnje rečenice, učinile su da roman djeluje kraćim i "jednostavnijim" nego što zapravo je. Poseban plus su splitske konotacije i izbor glazbe!
Za ovu knjigu sam nekako htjela pričekati pravo vrijeme za čitanje jer je nisam htjela čitati “usput” i moram vam reći da je preteško bilo zažmiriti na sve osvrte koji su preplavili Bookstagram. 🙈 Očekivanja su bila velika i odmah ću reći - nakon čitanja totalno ispunjena!
Jako brzo sam se uvukla u radnju i često sam razmišljala o knjizi tijekom dana strpljivo čekajući večer kad najviše imam vremena za čitanje. Definitivno mi je radnja u startu bila bliža s obzirom na to da su mi mjesta radnje bliska, a moram pohvaliti i raznolikost naših narječja koje je Bartul uključio. Kratka poglavlja također daju na napetosti, kao i privatni život inspektora Marka i Irene. Svidjelo mi se što je baš tu bilo određenih situacija gdje se čitatelj može zamisliti bi li on napravio isto kao i određeni likovi. Također mi se sviđa što je u svakom poglavlju istaknuto vrijeme radnje.
Moram priznati da u zadnje vrijeme krimiće čitam s dozom inertnosti; ili me radnja pretjerano ne zainteresira, ili se previše “zadam” u likove pa razočaram raspletom, ali ovdje mi se dogodilo totalno suprotno! Doslovno sam u svakom liku barem na tren vidjela ubojicu i napetost me držala do samoga kraja. A moram reći i da sam se oduševila određenim dijelovima knjige gdje je vidljivo koliko je Bartul dao truda u istraživanja određenih tema.
Par puta sam vidjela usporedbe ovoga romana sa skandinavskim krimićima i nedvojbeno se slažem s tim - ma čak bih rekla mi je Skriveni u tišinama bolji od dosta njih koje sam pročitala! A tek je Bartulov prvijenac - što nas onda tek čeka! ✨
E da, nekako sam povezala inspektore Irenu i Marka s inspektorima Vladom i Vesnom iz Hedlove Šutnje pa su mi se odmah nametnuli likovi glumaca koji su ih glumili u seriji. Možda dočekamo ekranizaciju i ovog romana. 😉 Ali pomalo, zasad čekamo nastavak!
Pravo osvježenje. Već me dugo jedna knjiga nije toliko oduševila. Nema dosadnjikavog početka, kompleksni likovi, proživljavate širok spektar emocija, preokretima i iznenađenjima nema kraja...kapci padaju, ali ju jednostavno ne možete ispustiti iz ruku. Može stajati uz bok najpoznatijim naslovima ovog žanra.
Skriveni u tišinama od trenutka kada je objavljeno da je autor Bartul Vlahović, postala je najiščekivanija knjiga.
Oduševljena sam! 🥰
Zar se ovako piše prvijenac? To je tako dobro osmišljeno i posloženo, kao da je nekoliko knjiga iza autora.
Sinopsis možda zvuči jednostavno, imamo tijelo, inspektore, razriješimo slučaj. Ni blizu. Djelo je kompleksno. Puno likova, poveznica, dosta društvenih tema. Kada pomislim nema mjesta još nečemu autor me iznenadi. Puno je toga stalo u manje od 400 strana. Svaka čast na složenoj priči i tome što se nije raspala ni u jednom trenutku. Posebno mi se sviđaju završetci poglavlja koji nisu dramatični ali bace udicu i želite okrenuti idući list.
Kratka poglavlja zbog kojih sam imala mini seriju u glavi. 20-25 min ispunjenih događanjima. Konačno inspektori koji su mi dragi. S Irenom bih popila piće koje bi se pretvorilo u 2-3 i umjesto oko ponoći kući, u 2-3 h ujutro. S Markom bi na date 🤭.
Iii što je najbitnije, mozak se zabavio traženjem ubojice i ni blizu nisam pogodila i usput je bilo još par iznenađenja.
Čitajući, cijelo vrijeme sam razmišljala koliko je Bartul detaljno i realno opisivao svaku od situacija u knjizi. Imala sam osjećaj kao da sam i sama uključena u istragu. Toliko se toga dogodilo, a sve je savršeno ukomponirano. Nema rupa u radnji, ne postoji trenutak u knjizi s nedostatkom napetosti. Rekla bih da je u knjizi prisutan velik broj likova, ali u niti jednom trenutku se nisam "pogubila" i nisam morala razmišljati tko, što i zašto, osim onog očitog - tko je krivac. Kada sam došla do kraja knjige, sve je sjelo na svoje mjesto. Niti jedno pitanje nije ostalo neodgovoreno, a to jako cijenim kod ovog žanra. Svidjelo mi se kako su likovi "rasli" i sazrijevali tijekom knjige, a na kraju ću vam ostaviti citat iz Bartulove zahvale koji je to prokomentirao.
Strukturalno, knjiga je podijeljena na nekoliko dijelova, a poglavlja su kratka i zbog toga čitanje ide brzo i stvorena je još veća doza napetosti. Posljednih 150 stranica sam pročitala u jednom sjedenju. Jednostavno nisam mogla pustiti knjigu iz ruku.
Što napisati, a da ne ispadne slatkorječivo? 😂 Iako s izražavanjem nemam problema, ovaj put sam stvarno ostala bez teksta. 386 stranica čistog užitka (a nisam od onih koji inače biraju baš debele knjige 😂) – pa ako će netko misliti da je plaćena reklama, neka misli. Dakle, predobro! Svaki triler ili krimić u kojem ne predvidim kraj odmah mi je pun pogodak, a svaka knjiga iz koje usput naučim nešto novo – posebno kad je to lijepo objašnjeno, s logikom, fizikom i ponekim psihološkim detaljem – za mene je pravo otkriće. A kad se sve to spoji u jedno, i još k tome dolazi od našeg autora, mogu samo reći da mi je neizmjerno drago što mi je dospjela u ruke. Svatko tko voli ovaj žanr pročitat će je u dahu, a ja sam sigurna da smo upravo dobili još jedno ime na popisu odličnih autora.
Vau, odlično. Ono što mene baci s nogu je kraj. Kad kraj uopće ne očekuješ. A to je Bartul uspio. Kad misliš da je počelo, pa te baci 20 godina kasnije, pa zaboraviš na taj početak, jer te vuče radnja, i onda te šokira. Kroz cijelu knjigu se provlači ta nit, ta sjena, koja te na kraju smota i ostavi bez riječi. Svaka čast Bartule, čekamo i sljedeću!
Bartul Vlahović: Skriveni u tišinama, nakladnik Naklada Fragment Split, 2025., 390 stranica
Svojedobno sam u osvrtu na prvi roman Mire Morovića Djeca slijepoga kovača (Naklada Fragment Split, 2019) napisala: „Prvi roman mlade osobe – mogu samo reći da je ljestvica podignuta vrlo visoko i nadati se kako će sa svakim idućim djelom biti podignuta još mrvicu više.“ Iskreno se nadam da će i Bartul Vlahović krenuti Morovićevim tragom, jer je i sam vrlo visoko podignuo ljestvicu.
Roman Skriveni u tišinama kriminalistički je triler kojem se radnja odvija u Dalmatinskoj zagori (mjesto Ugljane zaista postoji) i djelomično u Splitu, a podijeljen je na ove dijelove:
Nazivi poglavlja ali i dinamika radnje asocirali su me na glazbu, trenutno mi je prvi na pamet pao Ravelov Boléro, ali i Starway to Heaven Led Zeppelina, koji počinju vrlo tiho da bi završili rastućim crescendom.
Vrijeme radnje smješteno je unutar tjedan dana prosinca između četvrtka u 6,45 te idućeg četvrtka u 13,15, u Epilogu autor je radnju smjestio unutar iduća dva tjedna nakon tog drugog četvrtka.
Nakon 25 godina provedenih u ženskoj Kaznionici u Požegi (https://www.pravo.unizg.hr/wp-content... - da saznate kako je biti tamo) Anja Jukić vraća se u rodno mjesto Ugljane, ali već nakon nekoliko dana njezin leš pronađen je na dnu mjesnog bunara u specifičnom položaju. Istraga je povjerena inspektorima splitske kriminalističke policije Marku Novaku i Ireni Vuković koji među mnogobrojnim likovima i skrivenim tajnama moraju otkriti ubojicu i motiv ubojstva. Anja i zločin koji je počinila su tabu tema, ali inspektori otkrivaju poveznice s ubojstvima koja su prethodila Anjinom, sredina je mala, svi su na neki način povezani, inspektori polako slažu slagalicu koja ne završava samo Anjinim ubojstvom. Oboje inspektora imaju svoje tajne i probleme koje sakrivaju jedno pred drugim ali i pred nadređenima. Tko li je Skriven u tišinama, kako će njegova uloga dovesti do velikog Praska?
Roman sam pročitala u dva dana, jedva jedvice smo se rastali prvog dana, jer sa svakim satom koji prolazi inspektori dolaze do novih saznanja koja istragu guraju naprijed ili je stvarno, ponekad i prividno, odvode u pogrešnom smjeru. Poneki događaji i činjenice do kojih istraga dovodi stavljaju inspektore pred moralnu kušnju te im otvaraju (i čitateljima) mnoga pitanja: mogu li žaliti ubojicu i osuđivati žrtvu, da li su tragični događaji mogli biti spriječeni da se pravovremeno interveniralo, da se nije šutjelo zbog straha od stigme žena u sredini koja im ne dozvoljava pravo glasa i pobune.
S obzirom da nam je inspektor Banić u mirovini, čini mi se da se umirovio i dvojac Remetin/Šoštar, možda bi ovaj roman mogao biti početak novog serijala dobrih hrvatskih kriminalističkih trilera, tema bi se našlo, ali pričekati ćemo i vidjeti što će pisac reći. U svakom slučaju, Bartul Vlahović zna pisati, vjerujem da ne bi razočarao niti u nekom drugom žanru.
Bartul Vlahović rođen je 3. listopada 1990. godine u Splitu. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu i stekao zvanje magistra poslovne ekonomije. 2019. godine sa Sonjom Šumić osnovao je Nakladu Fragment. Uredio je i grafički obradio velik broj knjiga Naklade Fragment, ali i ostalih izdavačkih kuća. Osim književnošću, bavi se i glazbom. Svira klavir i bubnjeve. Skriveni u tišinama njegova je prva knjiga. (podatci s ovitka knjige Skriveni u tišinama)
Žena je odslužila dvadeset i pet godina za čedomorstvo i samo nekoliko dana nakon što je izašla iz zatvora, njeno telo će biti pronađeno u bunaru na lokalnom groblju. Da li je u pitanju osveta zbog njenog zločina ili je nešto drugo u pitanju, moraće da provale naši inspektori Marko i Irena (koja i sama ima gomilu ličnih problema). Roman je smešten u Dalmatinsku zagoru., povremeno pisan dijalektom. policijska strana deluje autentično, likovi su šaroliki. Vrlo sam zadovoljan ovim prvencom. Ima nekih sitnih mana, bilo je par momenata koji su mi bili nelogični, kraj je možda malo zbrzan. Ali sve u svemu jedan vrlo solidan domaći krimić, te ide preporuka.
Roman koji se čita u dahu. U tri dana bio je pročitan, a interes nije popustio ni na trenutak, naprotiv, svaka nova stranica budila je želju za sljedećom. Priča teče sigurno i prirodno, s uvjerljivim razvojem radnje i likova koji se polako, ali snažno urezuju u čitatelja. Knjiga koja ostaje nakon čitanja i kojoj se vrijedi vratiti mislima. Rado bih ponovno zakoračio u svijet njezinih likova, osobito ako ga čeka nastavak.
Odustala sam na polovici knjige kad se pojavio svećenik "izraženo slavonskog naglaska" koji koristi bum i kaj, ali i tija sam. Vidi se da je uloženo puno truda, ali rezultat je pun šablonskih metafora, radnja je nemaštovita, a likovi su bez karaktera.