Usta puna mora

by Jurica Pavičić

Utopio se, a usta puna mora više ne govore. Zgodno je to ispalo, previše zgodno da bi bilo slučajno…

Nedaleko od Trogira more je izbacilo tijelo utopljenika. Otisci mrtvog muškarca ne podudaraju se ni s jednom bazom podataka i nitko nije prijavio njegov nestanak. Policija poziva javnost u pomoć objavljujući sliku i nekoliko šturih detalja.

Slučaj privlači pozornost netom umirovljenog novinara, Gorana Najeva, koji se upušta u istragu. Potraga ga vodi u različite krajeve Hrvatske i Bosne i Hercegovine razotkrivajući duboko zakopane tajne povezane s ratnom prošlošću.

Usta puna mora kriminalistički su triler Jurice Pavičića. Nagrađivani splitski pisac i novinar u njemu majstorski kombinira elemente trilera, političke intrige i društvene kritike otvarajući pitanja o krivnji i kolektivnom sjećanju, ali i iznova potvrđujući svoj status jednog od najvažnijih glasova suvremene hrvatske književnosti.

232 pages, Paperback

Published September 1, 2025

About the author

Jurica Pavičić, pisac, kolumnista, scenarista, filmski kritičar. Diplomirao je komparativnu književnost i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Godine 1992. nagrađen je nacionalnom nagradom za filmsku kritiku „Vladimir Vuković“. Od 1994. piše u različitim novinama nedeljnu kolumnu Vijesti iz Liliputa, u kojoj secira društvo, politiku i kulturu ratne i posleratne Hrvatske. Za tekstove iz te serije 1996. dobija Nagradu nacionalnog novinarskog društva „Marija Jurić Zagorka“, 2002. Nagradu za doprinos novinarstvu „Veselko Tenžera“, a 2007. Nagradu „Miljenko Smoje“ Slobodne Dalmacije. Kolumna danas izlazi u Jutarnjem listu.

Kao književnik debitovao je 1997. socijalnim trilerom Ovce od gipsa, u kojem problematizuje tematiku ratnog zločina u ambijentu ratnog Splita godine 1992. Po istom romanu snimljen je i film u režiji Vinka Brešana Svjedoci, koji je uvršten u konkurenciju filmskog festivala u Berlinu, gde je nagrađen i ekumenskom nagradom. Za scenario tog filma Pavičić je 2003. nagrađen Velikom zlatnom arenom festivala u Puli.

Napisao je i romane: Nedjeljni prijatelj (2000), Minuta 88 (2002), Kuća njene majke (2005), Crvenkapica (2006), Žena s drugog kata (2015), Crvena voda (2017) i Prometejev sin (2020); zbirke priča: Patrola na cesti (2008, po čijoj naslovnoj priči je snimljena mini-serija u režiji Zvonimira Jurića), Brod u dvorištu (2013) i Skupljač zmija (izbor najboljih priča s pogovorom Dragana Velikića, 2019); monografije: Hrvatski fantastičari – jedna književna generacija (2000), Postjugoslavenski film – stil i ideologija (2011) i Klasici hrvatskog filma jugoslavenskog razdoblja (2017); zbirke eseja i kolumni: Vijesti iz Liliputa (2001), Split by Night (2003), Nove vijesti iz Liliputa ( 2011), Knjiga o jugu (2018).

Reviews

[Tatjana Bordukalo Nikšić · Rating 4 out of 5]

Još jedan Pavičićev roman koji spaja krimi-zaplet s prikazom dalmatinske realnosti, društvene svakodnevice isprepletene s repovima iz prošlosti (ili, kako sam autor na par mjesta kaže, "skrama" ili "ljigav, ljepljiv trag koji se vuče"). Od odgovora na klasično pitanje - tko je ubojica? - zanimljivije je otkrivanje što se to dogodilo u Podinarju 1995. i što je kasnije bilo sa životima aktera. Mora se priznati, Pavičić kirurški precizno secira i atmosferu 90-tih i današnje društvo, a njegova su zapažanja zastrašujuće podudarna sa stvarnom, aktualnom atmosferom:

"Svi izgledaju zloslutno slično. Listom su muškarci, uglavnom u kasnim pedesetim i šezdesetim godinama. Većinom su odeblji, ošišani, tamno odjeveni. Najevu se čini kao da imaju i isti izraz lica - izraz pun zlovoljnog neodobravanja i nejasnog ogorčenja. Od kraja rata do danas dobrano su ostarjeli. Sve važno što im se dogodilo u životu dogodilo im se u tih pet davnih, slavnih godina. Dogodilo se kad su bili mladi, kad su bili važni. Kad su im svi bili zahvalni. Kad im je on tepao da su generacija pobjednika.
A onda su i svijeti i ova zemlja krenuli dalje. Ljudi su se počeli bogatiti, pa siromašiti. Dignuli su kredite, pa još kredita, pa su te kredite vraćali. Počeli su brinuti svoje brige. Došle su konjunkture, pa su došle krize. Ljudi su se iseljavali iz zemlje, a sad se u tu istu zemlju drugi ljudi useljavaju. Ni svijet ni ova zemlja nisu stajali. Pomaknuli su se, otišli drugamo. A u očima tih ljudi na ekranu Najev točno vidi: to je najgore što im se moglo dogoditi. Na cijelu ovu zemlju gledaju kao na nezahvalnu kučku koja im ne pridaje pažnju kakvu su zaslužili. Stoga je kane izboriti natrag."

Ipak, sadržajno, a i porukama koje šalje, ovaj je roman slabiji od prethodnih romana "Žigice" i "Mater dolorosa". Otkriće ubojice ne djeluje mi baš uvjerljivo, iako je rasplet dobro (realistično) izveden. Glavni lik, kao i inače kod Pavičića, nije idealiziran, već čovjek čija razmišljanja i postupke lako možemo razumjeti ili čak prepoznati kod sebe (uz iznimku par filmskih akcijskih scena koje su tu morale biti, valjda, zbog krimi-karaktera romana).

Ako volite Pavičića, svidjet će vam se i ovaj roman, iako kvalitetom ne slijedi fantastičnu "Crvenu vodu". Tematski, dosta se toga ponavlja iz ranijih romana. Ipak, Pavičiću se mora priznati da je jedinstven u vjernom slikanju realnosti dalmatinskog života, i da to čini iskreno i s ljubavlju, usprkos svom sivilu na koje pritom nailazi.

[Biserka · Rating 4 out of 5]

Jednostavno volim Juricu!❤️

[Marijana Ivanovic · Rating 3 out of 5]

Crvena voda, Mater i Žigica su mi se svidjele bez obzira što su imale pokoju nelogičnost, a ovaj roman mi se najmanje svidio.
Teškom mukom sam stigla do kraja.

[Draško Uvalić · Rating 5 out of 5]

USTA PUNA MORA posljednji su i moj četvrti (Crvena voda, Mater Dolorosa, Žigice) pročitani roman od novinara, književnika i vrsnog filmskog kritičara Jurice Pavičića. Mišljenja sam da su Žigice najbolji ali opet, to je nategnuto, zato što su bliske kvalitete, sličnog sadržaja i obima, žanrovski su krimići a podžanrom romani potrage i baš svi redom se mogu ekranizovati.

Usta puna mora razlikuju se od ostalih pročitanih tim što se bave ratnom ostavštinom i posljedicama. Glavni tok radnje dosta je klišeiziran ali dok je svijeta i vijeka on će funkcionisati, iz njega se može eksploatisati gomila saspensa što Pavičić zna i znalački koristi. Radnja se dešava u sadašnjosti ali dijelovi priče protežu se decenijama unazad. U POZADINI (kao u gotovo svakom mu romanu) osjeti se miris lešine socijalističke države čije ostatke i dalje čerupaju svakakvi tipovi.

U svojoj osnovi Usta puna mora podsjetile su me na sjajni ratni film Žrtve rata, remek djelo Brajana de Palme provlačilo mi se tokom cijelog romana ali, s jednom bitnom razlikom, Pavičić je priču postavio drugačije. Onaj koji pokušava rasvijetliti zločin nije kao u filmu čovjek iznutra, kod njega on dolazi izvana, plaćen je za to što radi i ono jako bitno, upoznat je s društvenim i političkim strujanjima unutar zemlje. To daje određenu širinu i oštrinu koju koristi nešto više nego u svojim prijašnjim djelima, rekao bih da je u novoj knjizi za nijansu slobodniji u pokazivanju političke prošlosti i stavova glavnog lika ali opet pazi da ne sklizne u rupu ideoloških sukoba i podjela.

Ono na što bih još skrenuo pažnju su njegove završnice. U svakom romanu pa i u ovom, na kraju se pred čitaocem razotkriva misterija ali, u nekim pričama imamo više upetljanih u prljave poslove i oni su - što je kod Pavičića bitno - KLASNO PODIJELJENI ( npr. Žigice, kakav kraj!) i kad dođe do raspetljavanja pravda nije brza i efikasna, nije ni spora i dostižna, ona je ili potpuno isključena ili tek djelomično ostvarena. Imam osjećaj da njega više intrigira kako bi se priča u STVARNOSTI mogla posložiti nego da sad redom zadovoljava žanrovske standarde.

Strukturalno i stilski Pavičić je jednostavan i lijep pisac pa i oni manje pažljivi čitaoci neće imati problema s praćenjem radnje. Ovo mu je treći roman od 2022. godine i ako nastavi biti ovako plodan za očekivati je do kraja decenije još tri krimi priče, ako budu kao ove do sad pročitane, sa zadovoljstvom ću izdvojiti lovu za njih.

[Mare · Rating 5 out of 5]

Odlican roman. Jednostavno volim ovog autora i tocka. ♥️

[Komuniststar · Rating 4 out of 5]

Ispliva leš, krene istraga, raspliće se klupko, još leševa, napeto, tajne prošlosti, zanimljivo i eto kraj, logičan i skroz dobar. Začinjeno sa malo socijalne analize i lokalne spize, za koju ipak sumnjam da je toliko raširena koliko autor kroz svoja djela sugerira.
Ukratko - stvarno mi se svidilo.

[Laura Vranješ · Rating 5 out of 5]

Sjajan kao i uvijek.

[Davor Batinić · Rating 5 out of 5]

Svaka knjiga odlična.

Veselim se sljedećem naslovu.

[Zea Mays · Rating 4 out of 5]

Knjiga je odlična, četvorka samo zato sto nikako nisam mogla shvatiti kako je vezani protagonist savladao otmičara zavezanih ruku.

[Mladen Krečak · Rating 2 out of 5]

Može se pročitati

[Iva · Rating 5 out of 5]

Jako mi se svidjela knjiga, pročitala sam je u jednom dahu. Pravi krimić, s lokalnim bojama i okusima. Za svaku preporuku

[Aleksandra · Rating 5 out of 5]

Maestralno!

[Sergej · Rating 4 out of 5]

Dosta dobar i dosta filmičan roman. Zgusnut i napet krimić u kojem zločin nije samo nekakva zagonetka koju treba riješiti, već i simptom dubljih društvenih pukotina. Pavičić kao i u nekim svojim prošlim romanima secira prošlost i društvo spajajući ih s prikazom dalmatinske realnosti i društvene svakodnevnice.

Dosta koristi svoje provjerene, prepoznatljive motive Dalmacije, gradi priču kroz moralne dileme običnih ljudi i stvara gotovo dokumentarističku atmosferu meditarana.

Sve u svemu vrlo dobra! Pitka i vrijedna čitanja svakako! Ali, njegova Crvena voda i Minuta 88 i dalje mi ostaju numero uno.